Reč kojom specifično izražavamo veličinu nekog objekta ili vremenskog perioda,dovodeći do izražaja da smo ljuti,ili jednostavno bivamo kreativni pri izražavanju nekog brojnog stanja.
Postoji više primera za ovaj izraz,daću vam nekoliko:
Primer A:
- Alo,bre,stani malo,pola praseta si pojeo! Šta sad gostima da dam?
- Kosti,da se rimuje.
B:
- Gde si bre ti,čekam te pola sata ovde!
C:
- Izgleda ko da je golmana Stojkovića pola tribine gadjalo ovim upaljačima.
D:
- Vidi ga ovaj,pola grada misli da je peder.
- A što ti gledaš u njega?
Veoma relativan pojam. Služi za izražavanje količine koja nema određenu vrijednost, ili je trenutno nepoznata, a potrebno je da se bilo kakva vrijednost iskaže. Takođe služi kao rutinska hiperbola, i kao jedan od sastavnih dijelova cjeline.
Ubrali ti mi kilogram paprika, i uzmemo ja, Pero i Điđo po pola kilograma, uzme i Mara pola, i ono pola kilograma što je ostalo sačuvasmo za kasnije.
Primjer 2:
a: Jesam li zakasnio?
b: A frajeru, prođe pola filma dok si doš'o.
a: Ali tek je prošlo 10 minuta.
b: Daj, nemoj sad cjepidlačit.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.