
Središte svih događanja kad smo bili deca. Tamo se igrao fudbal, tamo su se skupljale devojčice da nas gledaju, pale su prve batine i prva ljubav.
Danas, usled nedostatka građevinskog zemljišta zamenjena su virtuelnim prostorom na internetu.
NEKAD:
- Zoki aj na poljanče na fucu! (fudbal)
- Aj!
SAD:
- Sale aj na Fejs!
- Ej ne mogu sad, četujem sa jednom klinkom.
Mesto odrastanja klinaca raznih generacija. Uglavnom je to teren za fucu sa iscrtanim košarkaškim i od skoro, teniskim terenom. Naziv podseća na travnjak iako na njemu nema ni vlasi iste. A zašto ga tako zovu, niko nema pojma, svi su čuli od nekoga starijeg, i tako unazad u nedogled (valjda je nekad bila trava.) I, naravno, u blizini mora da ima kuću neki iskompleksirani mrgud, koji "jede malu decu", buši i krade lopte, te kad šutneš loptu tamo, tvoji roditelji dobiju čestitku od hiljadu, do dve dingera.
- Svuda gde ima 3-4 zgrade na malom prostoru. .
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.