
Reč kojoj je bilo suđeno da postane onomatopeja za zvuk koji se proizvodi skakanjem u cipelama sa federima na petama, dok tako čekajući jednog dana nije oteta i dodeljena tankim, ćebolikim kvazi-tepisima za hodnike, sa dezenima koji podsećaju na bar-kodove u boji.
Jedna od najlošijih veza između toga kako neka reč zvuči i pojma koji opisuje.
I dan danas mogu da se vide bačene preko podova u mnogim tradicionalnije dekorisanim domaćinstvima.
Mama: -Sine, nemoj tako da trčis kroz kuću, saplešćeš se na ponjavu, vidiš da se opet podvila!
Sin: (gleda zbunjeno oko sebe)-...šta se bre podvilo?..
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.