
Sranje u najavi. Reč koju vole da koriste svi koji su nadmoćni u odnosu na nas.
Policija, roditelji, (naročito dok smo mlađi) šefovi, direktori.
Kao, ''hajde sad da popričamo, da ti dam šansu da se opravdaš. Dobre sam volje, pa ti pružam priliku, ali verovatno ćeš biti sankcionisan. Jer tako sam u mogućnosti''.
-Brate jesi kući?
-Jesam. Što?
-Matori me sad zvao. Vratio se sa roditeljskog. Kaže da dođem kući da popričamo.
-Au! Pa šta ti ja tu mogu pomoći? Ja sa mojim kad sam zadnji put pričao, nisam išao u školu dva dana...
-Mislio sam da svratim da mi daš neke tvoje farke da obučem ispod mojih. Da pojačam zaštitu.
-Ajd, daću ti i sekine helanke.
-To!
/sutradan/
-Halo tebra? Kako je prošao razgovor? Jel pomogla zaštita?
-Jes kurac! Bolje da si mi dao kacigu za skuter...
Zagrejati dušu, stući koju ljutu, olizati čokančić.
- Desi bre Miko, nisam te video sto godina, ajmo kod Joce u birtiju da popričamo po koju dunju.
- Pa ajde, (uz veliki osmeh na licu) ako baš insistiraš...
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.