Sranje u najavi. Reč koju vole da koriste svi koji su nadmoćni u odnosu na nas.
Policija, roditelji, (naročito dok smo mlađi) šefovi, direktori.
Kao, ''hajde sad da popričamo, da ti dam šansu da se opravdaš. Dobre sam volje, pa ti pružam priliku, ali verovatno ćeš biti sankcionisan. Jer tako sam u mogućnosti''.
-Brate jesi kući?
-Jesam. Što?
-Matori me sad zvao. Vratio se sa roditeljskog. Kaže da dođem kući da popričamo.
-Au! Pa šta ti ja tu mogu pomoći? Ja sa mojim kad sam zadnji put pričao, nisam išao u školu dva dana...
-Mislio sam da svratim da mi daš neke tvoje farke da obučem ispod mojih. Da pojačam zaštitu.
-Ajd, daću ti i sekine helanke.
-To!
/sutradan/
-Halo tebra? Kako je prošao razgovor? Jel pomogla zaštita?
-Jes kurac! Bolje da si mi dao kacigu za skuter...
Zagrejati dušu, stući koju ljutu, olizati čokančić.
- Desi bre Miko, nisam te video sto godina, ajmo kod Joce u birtiju da popričamo po koju dunju.
- Pa ajde, (uz veliki osmeh na licu) ako baš insistiraš...
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.