Čovek koji je onako malo na svoju ruku i često radi nešto što se ne smatra baš najnormalnijim, a nisu u pitanju neke bolesne stvari, pa da ga nazveš poremećenim, nego one sitne ludosti koje bi nekom normalnom bile blam, dok njemu pričinjavaju zadovoljstvo
- Šta je bilo brate, što se smeješ?
- Au, onaj Sale nije normalan. Čovek je stvarno lud.
- Što?
- Zamilsi mentola. Našao negde njegov stari sintisajzer, izneo ga na terasu obučen kao Braća Bluz, pustio onaj mod kada sam svira i prži penzionere iz komšiluka kako on to radi. Eno skupilo se deset baba i deda ispod i aplaudira mu, a on se kao uneo u sviranje, pa još i onaj okret uradi kada naiđe u pesmi sekund, dva bez muzike.
- A dobro bre, znaš da je on uvek bio poseban.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.