
Čovek koji je onako malo na svoju ruku i često radi nešto što se ne smatra baš najnormalnijim, a nisu u pitanju neke bolesne stvari, pa da ga nazveš poremećenim, nego one sitne ludosti koje bi nekom normalnom bile blam, dok njemu pričinjavaju zadovoljstvo
- Šta je bilo brate, što se smeješ?
- Au, onaj Sale nije normalan. Čovek je stvarno lud.
- Što?
- Zamilsi mentola. Našao negde njegov stari sintisajzer, izneo ga na terasu obučen kao Braća Bluz, pustio onaj mod kada sam svira i prži penzionere iz komšiluka kako on to radi. Eno skupilo se deset baba i deda ispod i aplaudira mu, a on se kao uneo u sviranje, pa još i onaj okret uradi kada naiđe u pesmi sekund, dva bez muzike.
- A dobro bre, znaš da je on uvek bio poseban.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.