
Naiđe tako period. Najave ti u firmi nećeš više biti potreban. Možda kasnije kad se stabiliše tržište, ali sada je kriza. Nije bio neki posao - radio si kao kurir, potrčko i vozač. Ne za stalno, na šestomesečni ugovor, ali makar je neka kinta kapljala. Ćaletu skinuli zimske gume s lade, burazera čeka suđenje zbog tuče na utakmici, a devojka pritiska da je ženiš. I šta ćeš. Da zapališ u Norvešku kod ortaka - da te primi na gajbu i pomogne dok ne uletiš u neki odbojkaški klub koji će da spozna tvoj talenat? Slabe šanse da središ papire. Da uvezeš neki polovnjak, pa ga prodaš nekom očajniku? Sve je to već ušemljeno, a ti nemaš nikog na carini i sjebaće te. Da odeš u tri pičke materine i da se ne vraćaš? Daleko je, a matorci su stari...
I tako...izvadiš zadnjih 100 evra i daš ćaletu. Pozoveš ortaka koji zna nekog advokata koji je prevarant, ali je jeftin. I branio je već navijače. Prima čekove.
I to je to. Potkajluješ malo život, samo da se ne uruši odmah.
I nastaviš dalje.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.