
1. U SFRJ naziv za krađu automobila (jer su krala deca budžovana)
2. Pozajmljivanje novca u količini koju od koje možete da se oprostite. Pa ako nešto i bude vraćeno, još bolje.
- Majke ti, pozajmi mi 500 €!
- Nemam toliko!
- Kako nemaš? Pa prod'o si auto!
- Da, ali sam vratio dugove!
- Pa jel' ti bar nešto ostalo?
- Jeste, ali mi treba!
- Daj, bre, šta će ti sad? Nećeš kupovati kuću!
- Neću, ali mi treba za druge stvari.
- Pa, koliko možeš da mi daš?
- Ne mogu da ti dam ništa, mogu da ti pozajmim.
- Dobro, to sam i mislio. Koliko?
- 50 €.
- 50!?! Daj, pa šta s tim da radim?
- A šta ćeš bez toga da radiš?
- J.bi ga, daj šta daš.
- Samo, gledaj da vratiš za mesec dana. (u sebi mislim kako od toliko i mogu da se oprostim)
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Добра дефиниција. Греота што је заборављена.
Živi i dalje.