Nešto slično izrazu našla vreća zakrpu, samo malo produhovljenije.
Tropar je vrsta kratke himne, karakteristične za Vizantiju i pravoslavlje.
Surova i hladna narodna uzrečica koja se koristi u situacijama kada je bitno sagovorniku ili publici staviti do znanja odnosno podsetiti ih da je u životu sve po zaslugama, bile one dobre ili loše.
Nema ništa zdravo za gotovo. Nema obaveznog sledovanja ni za koga.
Moraš se pokazati.
A: Kakvo je đubre ovaj naš paroh Nikodije Gavrilović, doveo patrijarha na sahranu onog krimosa Gagija, držali parastos ceo dan a meni tražio 300 evra za 5 minuta nejasnog urlanja nakon čega je pobegao sa groblja
B: Šta ćeš, prema svecu i tropar
==========================================================
A: Čekam već tri sata ovde u redu za jebeno uverenje o prebivalištu dok ostali ljudi samo dolaze sa kesama i odlaze sa potvrdama
B: Prema svecu i tropar, draga moja.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.