Planina na zapadu Srbije. Poznata srpska turistička destinacija po čistom vazduhu, skijanju i dobroj hrani.
Ovo je često destinacija školskih zimovanja.
Ovo smo mi pevali kada smo išli na Zlatibor, u osnovnoj školi:
10
9
8
7
6
5
4
3
2
1
Zlatibor je nova moda, za doručak hleb i voda, a za ručak kupus fini - ne sviđa se čak ni svinji. Za užinu kolačići, tvrdi kao kamenčići. Za večeru rog od jarca i rebarca od komarca.
Romantičan način da korpulentnoj curi saopštiš da bi trebalo da promijenite pozu u seksu, da je preteška i da te je pritisnula nezgodno, kao i da bi bio red da i ti budeš odozgo.
Dejan: Mh mh mh mh draga, odu.. oduzimaš mi dah... mh...
Z: Uuuh kako si romantičan... :još jače pritiska: Sad tek ide ono najbolje!
D: A ne! Silazi sa mene! NE mogu da dišem. Pritisla si me ko kamen kis'o kupus! Silazi dok mi oči nisu iskočile!
Aktivnost koju smo svi upražnjavali kao klinci, dok još nismo imali petlju da odlučno odbijemo da nešto pojedemo i sopstveni keš da potom kupimo nešto što volimo.
Eskivirali smo uglavnom kuvana jela koja, osim što grozno izgledaju i mirišu, nose i grozne nazive koji zvuče nekako ljigavo - đuveč, bećarac, kelj, prokelj, pasulj, čušpajz, paprikaš, kuvani kupus, sočivo, boranija, grašak ...svako je imao poneko jelo koje ga tera na povraćanje i za čije eskiviranje se unapred temeljno pripremao.
Amateri su odbijali da jedu pod izgovorom da nisu gladni i da ih boli stomak - što je retko kada prolazilo.
Oni malo sposobniji su mrljavili po tanjiru satima u nadi da će se roditelji sažaliti i dati im nešto drugo.
Sposobni su ostajali napolju satima u nadi da će se ručak pojesti dok dođu kući.
Eksperti za eskiviranje su igrali na kartu "i vuk sit i ovce na broju" i razvijali fenomenalne taktike kako bi ubedili roditelje da je ručak pojeden. To je uglavnom bilo pakovanje kesa u džepove i prebacivanje ručka u te kese kad niko ne gleda, presipanje supe i tečne hrane u sakrivene flašice od acetona ili eventualno dodavanje životinjama koje čuče ispod stola i čekaju da im se nešto udeli.
Problem se rešavao u višim razredima, kada bi ostajali sami kod kuće, što je otvorilo mogućnost da neželjeni ručak završi u WC šolji.
- Šta ima za ručak?
- Đuveč i bećarac, možeš da biraš. Znaš kakvi su, prste da poližeš!
:koluta očima: - Nisam uopšte gladan, samo pitam.
- Opet nisi gladan? Vala ima da jedeš i sve da pojedeš! I da pitaš ima li još!
- Stvarno ne mogu!
- Nikad ne možeš kad ja skuvam! Što se nekad ne desi da odbiješ ona sranja iz Meka? Sešćeš i ješćeš, makar morala da te lupim kašikom preko usta!
- Ne mogu!
- Onda nema ništa od gledanja Bambija večeras!
- Dobro, ješću! Idem samo da operem ruke!
Dete se gubi u nepoznatom pravcu, tražeći sud u koji će preliti ručak kad ga ne gledaju.
Posle 5 minuta ...
- Što ne dolaziš? Ohladiće ti se!
- Neka, pojedite vi vaše a ja ću malo posle jesti sam! I olizaću tanjir, videćeš!
Potapanje kupusa uz pomoć Biblije, kad već nema dovoljno velikog kamena.
- Ženo, daj mi Stari zavet, oću nešto da proverim.
- Eno ga u kaci na terasi.
- Koj će kurac tamo, jebo te bog?!
- Pa za kupus, jesi rek'o onomad da turim najtežu knjigu 'mesto kamena?
- Mislio sam na onaj kuvar od tvoje majke, pošto ga ionako ne koristiš...
Užina u školskim kantinama kojih se svi rado sećamo. Postoje razni nazivi, ali Mazalica je najpoznatije ime. Mazalice se sastoje od polovina lepinje, prilepljenih milimetar ili dva mesa. Sličan ukus kao pljeskavica, ali je cena mnogo povoljnija. U moje vreme je koštalo bar 3 puta manje n'o običan hamburger. Preko toga se stavljaju razni dodaci: od kečapa i senfa, pa sve do ljutog i luka. Vrlo lako rešenje da se utoli glad i prevari stomak; srećan đak, srećan i prodavac.
-Lela, daj moje standardno.
-Mazalica, a? Šta ćes preko?
-Dva'es' evra... šalim se, kečap, majonez, senf, kupus, paradajz, pečurke u pavlaci...
-Pa za to će da treba još jedna mazalica, gde sve da ti stane na jednu!
-Ma samo ti stavi, snaći ću se ja!
Izraz koji sluzi ili da ohrabri ili da ismeje odredjenu osobu u datoj situaciji.
Partizan se, jelte, svega nagledao i sve i svašta je prošao, tako da vam ne vrede žalopojke kada dodje do upotrebe ovog izraza. Žalopojke ne pomažu, ali će jedno kulturno "ma boli me kurac za partizane" rešiti problem zvocanja vašeg sagovornika.
A: A zašto moramo da imamo slatki kupus za ručak? Je l' baš moram da pojedem?
M: Ajde ajde, kako su partizani!
A: Joj a napolju je mnogo 'ladno, ja bih radije da ostanem u kući.
B: Što si sisa bre, idemo, kako su partizani!
Izgovor za neuspjele, tvrde i slabo jestive kolače.
- daj bre ženo šta si ovo napravila, umalo zub da slomim od ovaj tvoj eksperiment.
- jao što si bezobrazan, pa to mi je hurmašica po prabakinom receptu
- znaš ženo prababa nije imala mega market u komšiluku, mogla si bar da odeš šećera da kupuš...
Pre nego što se počeo koristiti u formi pitanja, na koje se trebalo odgovoriti koje zanimanje ili zvanje posedujete, ovaj izraz je bio zamenica za gubljenje vremena.
Prepodne u kući na selu:
- Sine Dragane, gde si to poš'o, ljubi te majka?
- Odo' do Pece, mama!
- Nemo' da se baviš k'o prošli put, kad si doš'o u mrak! Kiselimo kupus danas!
- Znam, treba da nosim liske i kočanje svinjama!
- Ljubi ga majka!
Norma za težinu dobrog momka na našim prostorima. Vispren duh, rumenilo obraza, brčine promera krila omanjeg albatrosa, i fizička konstitucija sa meter kila prošarice se odvajkada smatralo za zlatni optimum i picanski stajling kod svakog preldžije koji drži do sebe. Ispod sto je bilo rezervisano za žene i nejaku čeljad, a preko stotke za one malo jače. Stotka kila, utegnut golf dvojka, dvajs' maraka u novčaniku, i hemijska u džepu košulje i bog da te vidi - možeš svakoj snaši namigivati kad odeš na igranku.
Baba: Sine, nešto si mi smrš'o jebemu ždraku otkad si na tim čkolama! Der spiči ovu šerpicu sarme, šta se tu uvijaš k'o neka baletanska pička, na ti i ova korpica uštipaka da imaš šta meziti dok ne ne otkuvam kupus sa svinjskom glavudžom i lončinu pasulja.
Završiti nešto što izgleda da nema kraja.
- Stavi mi pavlaku, kečap, majonez, senf, krastavce, paradajz, salatu...
- Ej, hoćeš sve priloge?
- Ne. Šta me prekidaš? Sad ću morati sve iz početka. Znači pavlaka, kečap, majonez, senf, krastavci, paradajz, salata, kupus...
- Stavljam ja tačku na to tvoje nabrajanje. Dođi 'vamo pa trpaj sam šta 'oćeš!