„apokalipsa“

Tačno ta rečapokalipsa10 definicija →

Često vrhunski domet poetičnosti prosečnog Balkanca. Tamo šaljemo svoje nepoželjne goste i sva svoja nerviranja. "Zadnja pošta" na adresnom kodu paketa frustracija i nezadovoljstva bez povratne adrese. Postoje i varijacije zamenom predloga (umestu "u" stavlja se "do" uz odgovarajuću promenu imenice po padežima).

- Kakvo je ovo komešanje napolju? Da ždraknem kroz prozor da vidim... Apokalipsa danas!
U kurac!
.......
- Uh, idu ovi iz "Kirbija",
- Pošalji ih u kurac.
.......
- Jel' dadoše najzad ovi naši gol?
- Ne, ali su primili još jedan.
- U kurac!
.......
- Dobra defka, ali je neko to već definisao.
- U kurac!
MRMrTestis · 24. avg 2011.💬 4

To je ono što ti se čini da će doći ako primetiš da ti ili tvoji roditelji spremaju ogromne količine zimnice poslednjih dana leta! Količina pomenutog se ne meri u kilogramima, već u stotinama tegli, a ne daj Bože u tonama! Jer, kako provesti zimu bez kiselog kupusa, krastavčića, mlevenog paradajza, paprika u pavlaci... Zdravo je to, ima dosta vitamina C. Sledeće godine, ako se apokalipsa kojim čudom ne dogodi, tegle, flaše i burići se oslobadjaju od kakosetodesilo neiskorišćenih papazjanija za novu seriju zimnice!!!

-Ženo, da smo samleli onih 20 gajbi paradajza, da se ne baci, a i za koji dan će nova tura, a usput si mogla napraviti jedno stotinak tegli pekmeza od šljiva, znaš da to volim!
MIMiomirković · 17. avg 2011.💬 0

10.11.2012. godine... Zanimljivo 10,11,12, ali to je datum kada se zavrsava majanski kalendar i ne zna se sta ce biti posle toga... neki kazu da ce biti smak sveta, apokalipsa i slicno... A neki kazu da ce, ipak, sve poseti ispocetka posle toga i da ce sve tako za vek i vekova ici u krug... Ja cisto ne znam da li da verujem tome i ne znam sta ce se desiti... Znam samo jedno...

Boli me uvo, 21 dan pre toga postajem punoletan!!! ako bude bilo nesto, te dane provodim kao nikada do sad...
MZMinistar_za_RnR · 13. okt 2008.💬 2

Apokalipsa naše viševekovne kulture, totalna eklipsa uma, koja se Srbijom raširila u pandemijskim razmerama. Pojedini stručnjaci optimisti, iako sa slabom finansijskom potporom, još uvek tragaju za lekom, uglavnom u sferi alternative, dok pesimisti smatraju da je "ružičasti mrak" akutna bolest i da bi svi napori bili uzaludni, jer bi u najboljem slučaju ovoj bolesti mogli samo da promene frekvenciju ili boju, ali da se mrak ne može iskoreniti. Veliki problem predstavlja lako širenje ove bolesti, jer koristi svaki način da dopre do potencijalne žrtve, preciznije, širenje ružičastog mraka je multimedijalnog karaktera.

FDfrank drebin · 26. okt 2011.💬 2

Učenici koji su umislili da njihovi drugovi iz školskih klupa postoje samo u školi.
Za vreme časova, malih odmora i velikih vlada opšta radost, poveravanje, čuvanje najdubljih tajni, beskrajno razumevanje, ali sve to prerasta u udaljenost sekund posle proglašenja početka raspusta.
Sekund posle proglašenja raspusta Matrix učenici postaju jedina bića koja postoje u celoj školi koja se polako prazni, a drugovi postaju virtualna varka, produkt mozga bez osećanja.
Poslednji dan u školi provode grleći drugove kao da se bliži apokalipsa, ponavljajući im koliko ih vole i koliko će im nedostajati, a do prvog školskog zvona par nedelja kasnije se ne sete ni da cimnu iste te drugove.
Raspust je jedan bag u sistemu koji zapravo ne postoji.

Poslednji dan škole. Hodnici se polako prazne.
Spuštam se niz stepenice nervozno otpetljavajući slušalice, ne osećam nikakvu promenu, a ni naznaku da je počeo raspust, sve je potpuno isto.
Tišinu prekida vrisak drugarice. Okrećem se i čujem reči:
-"Eee, kozo, nećeš ni da se pozdraviš...Pa nećemo se videti dve nedelje!!!"
Pravim facu u stilu šta sere, pa viđamo odeljenje milion puta u toku raspusta...mora da ide negde...
Začuđeno pitam: "Nisam znala da putuješ negde...'de ćeš?"
- "Ne putujem, brate, nego raspust je..."- kaže kao da se to potpuno podrazumeva.

Gledam u njene oči koje su napravile tužan pogled pun lažne ljubavi, gledam u raširene ruke koje čekaju zagrljaj. Dok se grlimo osećam svo licemerje. Udaljavam se od nje sa podsmehom, stavljam slušalice i odlazim mirno, bez velikih pozdrava i ljubljakanja, znajući da ću se većine dobrih drugarica setiti da pozovem.
OPophidia · 5. apr 2010.💬 11

Siguran znak postapokalipse i propasti društva u bilo kom smislu - kada zombiji ustanu iz mrtvih i unište ceo svet ili kada ogromna kamenčina uleti u atmosferu Zemlje i srpži svaki oblik života, prva stvar koju će preživeli da urade jeste da zasednu u krug i naprave jedni drugima dredove kao znak da je sve otišlo u pičku materinu i 'oće sad da budu strašni ratnici koji će svojim uvrnutim ratničkim kosama da usade strah u pederčiće koji su pobegli od katastrofe u neke bunkere ispod mora gde su pili čaj i mleko dok su oni sa dredovima jeli sirove pacove.

SF filmovi sa receptom "Dredove nosi svaka budala, a čirokanu glavni međ' budalama."
ТРТриша · 13. jan 2012.💬 0

Nešto najgore za dječije uši. Sa njima odlaziš i ti. Znači, kraj. To je to. Kijamet. Apokalipsa. Raspad sistema. Nema ti više spasa. Što si igr'o basket, igr'o si. Što si krao trešnje, krao si. Nema više gledanja sisate komšinice. Tvoje je otkucalo.
Ali ipak, trošiš zadnje atome na zadržavanje gostiju. Igraš domina sa deda Gocijem, predeš vunu sa babom Minđom. Samo da ostanu. Al onda shvataš, moraće i oni da odu. Suze, jedna za drugom liju k'o znoj na čelu kosača semberijskih polja.
Povlačiš se u sobu i očekuješ sile tame da se pojave na vrata. Kiša vani, grmljavina strašna. Gavrani udaraju u prozor. Tristo konjanika juri prema kući, dok te stariji brat veže za stolicu u čošku sobe. Što si mu krao erotike?

Fu! Gosti odlaze! Čuješ kevine teške korake kako lome parket. Dolazi prema sobi.
Krstiš se.
Vrata se otvaraju...........

- Ali mama, samo se razbilo.
- Šupičku materinu!!! Vidječeš ti svoje kad gosti odu.
SRSrkletnik · 28. jun 2012.💬 32

Krajnji stadijum zagorelosti. Ne može više. Kraj. Apokalipsa. Ende.

Burzum je to lepo objasnio, ali nije opisao šta bude kada se pređe finalni stadijum. Kada dođeš do toga da ti se toliko skupilo i imaš osećaj da bi i nekoj suvoj veverici poput Kandić Nataše mogao da napraviš naslednika tu je kraj, da ne kažem svršetak.

Čuju se potresi i samo čekaš kad će kataklizma kao u Pompeji. Totalna anihilacija posle koje se pepeo sleže satima a posledice se osećaju godinama.

I veoma važna činjenica, do ovoga se ne dolazi bilo kakvom rendom tenzijom. Ne ide to tek tako, daj šta daš. Tek kada se fokusiraš na specifičnu baklavicu, onu koja je moguća pobednica možeš da se dovedeš do ovog moda tetrebstva i zaluđenosti.

- Dušo, jesi stavio pancir?

- Tri komada maco, i nemoj mnogo da se nadaš, zeko je jak.

- O čemu ti to materet?

- Ma kažem, sad bih i Nataši Kandić napravio blizance a tebi ću i sedmorke ne budeš li se makla na vreme.

Pošto dotični imaju običaj da udave čoveka koji im otvori, najbolje ih se možemo rešiti kratkim, ali jebitačnim odgovorima.

Dvoje Jehovinih svedoka u belim košuljama:
Da li znate da je apokalipsa blizu?
Znam.Doviđenja.
PT:Dobar dan, osvojili ste prvu nagradu u Kirbyjevoj nagradnoj igri!!
Divno.Doviđenja.
MIMićko · 8. avg 2010.💬 1

Ona je patriota. Ona "domovinu brani lepotom".
Mahovina u civilizacijskoj šumi džumbusa, koja služi kao orjentir u životu.
Morava joj u očima, Šumadija u grudima? Ma jok bre, nije to ta priroda! Ova je nešto drugo.
Osvežavajuća poput oaze u pustinji, toplijih očiju od 2 Sunčeve korone koje šalju štetno UV zračenje. Tera te da pomisliš da samo za tebe trepavicama, koje su duže od australijskih eukaliptusa, pravi ozonski omotač i privlači te svojom gravitacijskom lepotom, dok za sve ostale deluje kancerogeno.
Najfinije i preciznije podešenih crta lica, kao pesak nakon talasa. Glatkih površina poput planinskih goleti.
Antički lepe figure izvajane od sedimentnih stena dejstvom eolske erozije. Čini ti se da je zbog tebe vlažna poput Sumatre nakon cunamija, dok je za druge hladna poput Artika, suva poput pustinje Atakame, daleka i neostvarljiva poput Mont Everesta.
Privučen si njenom gravitacijom lepote i stalno orbitiraš oko nje u konstantnom radijusu. Približio bi se, ali ti se čini da ćeš narušiti jedan mikrokosmos, proizvešćeš efekat leptira, nastaće apokalipsa.

Još milion stvari mi pada na pamet i stvarno bih još pisao, ali me najiskrenije boli ruka... od pisanja.

EIEinstein · 18. jan 2011.💬 4
prethodnijoš rezultata