Zanimljiv odgovor u situaciji kada,na nase dobar dan,neko pita: "Kako dan kad je veče?" i slično.
Ja: Dobar dan komšija,kako je?
Komšija: Kakav dan,kad je već deset sati?Pade i mrak.
Ja: Ma,meni je uvek dobar...
Zanimljiv odgovor u situaciji kada,na nase dobar dan,neko pita: "Kako dan kad je veče?" i slično.
Ja: Dobar dan komšija,kako je?
Komšija: Kakav dan,kad je već deset sati?Pade i mrak.
Ja: Ma,meni je uvek dobar...
Mnogi će pomisliti ''insomničari nemaju snove'' i da, to je delimično tačno, zaista nemaju, iako i imaju to su kratka košmarna nejasna priviđanja koja samo pogoršavaju nervno rastrojstvo, ali daleko od toga da oni ne sanju. O da, sanjaju i te kako. Samo što njihovi snovi nisu stvarni, zato što je smisao njihovog sna sam san i ništa više. Oni nemaju velike želje oni ''sanjaju'' san.
Ima i nas ''normalnih'' koji nemamo problema sa snom a opet imamo sa snovima. Opet traćimo živote u željama, maštanjima, prikrivenim pobudama koje će ostati samo to - ništa. Gubimo dragoceno vreme maštajući o nečemu što nemamo, što možda i nikada nećemo imati ili pak o nečemu što možemo veoma lako imati a opet ne pružimo ruku da ga dohvatimo. Ne dozvolimo sebi spoznaju sebe samih i istinskih vrednosti života sve zbog straha od nepoznatog, lenjosti, gluposti, jebem li ga čega već.
Pada mrak. Vraćamo se u svoju toplu postelju i nastavimo spavati i ako nam se posreći možda i nešto sanjamo - stvarno. Jutro, novi dan, novi san. Nova jutra, novi dani, stari snovi, veliki planovi, mali život, spušta se veče i večni san.
Da se odmah razumemo, dokolica je jedna sjajna stvar. Ne traži vodu, hranu, pažnju, brigu, sisu, a opet, čini te srećnim i zadovoljnim. I sad, kad uzmeš da budžiš tu sjajnu stvar, dobiješ njen najsvaršeniji apgrejd - umetnost.
Legneš uveče sa mišlju da sutra konačno u svom životu promeniš nešto. Al ne u smislu da počneš da učiš, zarađuješ, praviš dugoročne planove sopstvenih finansijskih tokova, tražiš ženu svog života, koja će ti izroditi decu vaših života i slično. Ne. Legneš sa mišlju kako ćeš od svakodnevnog sedenja satima pored kompa, zevanja u tv, popunjavanja tiketa, češanja čmara, drkanja na azijatkinje koje svršavaju sa tanjiračama međ nogama i slično, napraviti neku toliko dobru grotesku koja se može nazvati umetnošću i koja će te, što je najbitnije, zadovoljiti u potpunosti.
Ustaneš u neko ludo vreme, recimo 7 i 44. Obaviš jutarnju wc rabotu, napraviš neku kereću klopu, skuvaš čaj umesto kafe. Onda razmontiraš komp i skembaš ga u orman. Takođe i tv. Ortacima pošalješ grupni sms i kažeš da danas nećeš s njima da igraš na Barsu i da gađaš nedobitnim tiketima sisatu radnicu. Izvadiš bateriju. Napuniš kadu vodom. Ubaciš bateriju u vodu i staviš ruku. Ne udara, jebiga. Ispišaš se u vodu jer je slana voda bolji provodnik struje. Opet ponavljaš proces. Opet ništa. Nema veze, teraš dalje.
Odeš na neko stovarište građevinskog materijala i kupiš 50 kila peska, neke letve, kanap, i visak. Prospeš onaj pesak u dvorište, lepo ga poravnaš i iznad njega sklepaš Fukoovo klatno. Izbaciš ono metalno govno iz ravnoteže i čekaš. Uzmeš lupu i gledaš da l klatno uvek opisuje trag po istoj putanji il malo odstupa. Jebiga, teško ćeš išta videti, klatno je previše kratko. Za nekih 60-ak metara cirka. Nema veze, teraš dalje. Naravno da znaš da Zemlja vrši rotaciono kretanje. Odeš na tavan i nađeš stari globus. Staviš šešir na glavu i šutiraš ga kao Čaplin u Velikom diktatoru. Pevaš naglas D vrld iz majn, iako znaš da je Geta peder koji se samo spava u dupe i u čmar. I u rektum, dabome.
Tok događaja se nastavlja. Odeš u prodavnicu, kupiš 2 obične plazme. Samelješ ih. Izmeriš dobijenu masu i podeliš sa 300. Izračunaš koeficijent korisnosti mašinice za mlevenje. Izađeš napolje i vikneš "Eureka". Odeš na trafiku i kupiš Eureku. Rešiš belu ukrštenicu, koju si kao mali uvek preskakao jer je preteška. Nastavljaš da dominiraš. Izvadiš cigle iz TA peći, kao i motor. Zaklopiš peć i uzmeš je pod mišku. Šetaš gradom sa pećkom pod pazuhom i očaravaš svet svojom snagom. Vratiš se kući. Legneš na kauč i ispituješ savitljivost sopstvene kičme. Teško ide al nekako si uspeo da lizneš glavić. Probaš spermu. Al ne samo probaš. Pojedeš je bez leba.
Pade i mrak. Sreća pa je vedro pa se setiš magarca iz Laku noć deco i odeš da brojiš zvezde. Svakoj daš neko levo ime, pa kad ih prebrojiš, pokušaš da se setiš koja je koja. Sigurno si u pravu, jer nema dokaza da si pogrešio. Osećaš se neverovatno ispunjeno. Vrneš se u kuću i skuvaš čaj od belog sleza. Da, od onog govneta kojim te majka kljukala kad se kao mali prehladiš. Staviš onu plazmu u njega. Nadrobiš i malo cigle iz TA peći. Izađeš napolje, sedneš u pesak i gurneš onaj pendulum da se klati. Gledaš. Boli te kurac.
Sarkastičan odgovor na nečije hvaljenje i kurčenje, posebno ako se taj neko kurči bez pokrića ili ako se kurči da je dobar u nečemu što vas apsolutno ne zanima.
- E matori sinoć sam na kanteru podelio sedam hedara u jednoj partiji. Pokidao sam ih.
- U jebote, evo naježio sam se po celom telu.
- Pa ajde tebe da vidim to da uradiš.
- Imaš trideset pet godina. Odrasti!
------------------------------------------------------------------------------------------------
- Dušo, znaš kakvu golčinu je dao Drogba?
- Ne zanima me.
- Skin'o paučinu sa jedno dvadeset pet metara i to levom.
- Uf dragi, evo naježila sam se po celom telu.
Krajnji stadijum nespretnosti. Biti kompetentan za neki posao kao đubretar za servisiranje bespilotne svemirske letelice.
• I šta napravi, guzonjo, pre neki mesec sa onom kuravelicom? 'Si skinuo mrak?
• Pa...jesam, znaš... ali izgleda da je malo trudna...
• U, da te jebem nenormalnog!!! Oljuštio si je ko Bananamen pomarandžu!!!
---------
• Kako si se to obrijao bre krelcu, sam sebe si oljuštio k'o Bananamen pomarandžu?!
Jedno od najznačajnijih sjećanja na dobra stara vremena svih Jugo-nostalgičara čije prepričavanje služi kako bi se mlađim generacijama stavilo do znanja kako je nekada vladao red i mir za razliku od današnje anarhije.
Da je jedan prosječan omladinac svaki put kada je čuo tu priču poslao CV i dokumenta za neko radno mjesto, do sad bi našao posao.
A: Jesi čuo kako onog malog izbodoše ona trojica u parku. Dva'es godina momak ima a eno mu se bore za život. Pa jebo te, ja sam '81 spavao na klupi u Zagrebu i niko me takao nije a danas u svom gradu ne mogu ni da prošetaš parkom a da ne pomislim kako će mi neko glavu skinuti. Čovječe, kakva su vremena došla. Pih!
B: Strašno stvarno, stari... Nego jesi jebao šta tamo?
Standardni hejterski komentar na blog postove.
Post: Kako skinuti pesmu u 2 koraka
Hejter: Meni ne radi!
Post: Kako obrisati sliku na Fejsbuku
Hejter: Ne radi...
Post: Kako zaviti sarmu
Hejter: Ne radi!
Post: Kako pravilno disati
Hejter: Ne radi...
Post: Kako....
Hejter: Ne radi!
Post: ...
Hejter: NE radiiiii!
Nakit, modni dodaci. Minđuše, narukvice, ogrlice i sl. Obično se kaže kad ih ima u većim količinama.
( Ulazim u učionicu, a na vratima razredna )
Razredna:"Pivarčuk., takav mi nećeš u učionicu, skidaj te džidžamidže pa ih kači kad nisi u školi".
Ja:"Zar opet?"
Razredna:"Jel da ti dam neopravdani čas i da odeš u posetu direktoru?"
Ja"(gunđam) Mamu ti matoru, kurca ti treba, možda bi onda bila normalnija, 'oćes da ti i dupe ljubim možda?"
Razredna:"Pivarčuk, sta reče?"
Ja:"Nista, evo skinuo sve, jel moram i pantalone skinuti?"
Dobiti od nekog informaciju o tome kako stoji sa faksom, da li je šta polagao u posljednje vrijeme, da li ga je završio i tome slično.
Glagol je prelazni... faksovati koga, tj. jadnog, nesrećnog studenta, koji je u trpnom stanju, trpi faksovanje.
Interesantna je stvar to da student ne mora da vam da nikakav odgovor na vaše pitanje, jer izostanak odgovora govori više od riječi.
- Što je Šoma sjeban cijeli dan?
- Šuti bolan faksovala ga riba na koju se loži!
- Šta ga je, faksovala?!
- Da brate, pitala ga kako stoje stvari sa faksom, odmah mu je pao mrak na oči.
Jok. Nije to ona po učiniocama s dve pripadajuće stolice, negde pokidana, negde ne, izlepljena žvakaćim gumama i stolnim tetovažama tipa Sara mwah, Žjole kralj i slično.
Školska klupa je ona klupa u dvorištu škole, uopšte nije nužno da ima oblik klupe. Mogu biti dve letve naslonjene jednom stranom položenih na neubetoniranu gomilicu gvožđa i cementa a drugom stranom naslonjenih na koznašta, moguće i samu travu ili ono što je od nje ostalo ugaženo godinama što tvojih što tuđih tabana.
Na toj klupici si gledao druge mangupe čekajući svojih pet minuta slave. Sedeli su tu, dodajući jedan drugom čašćenje matere, prvu cigaretu, prvi džok, fore zajebanih, dodavao im flajku vode, šta god treba, išao si. Nekad oko mrakače tu bi padao mrak, padale bi žvake.
Došao si i ti jednom na klupicu. Kralj si. Prosipaš fore, gledaju te junoše.
Kratko bilo trajanje.
Al uvek ćeš se nasmejati kad kraj nje prođeš. I nećeš dati da je ruše makar da grade najveći tržni u blizini. Jebe ti se i za posao koji gubiš i ostale male sitne a logične nepravde. Ne daje se školska klupa, ostalo nek' ide u pičku materinu.