
Izraz koji se odnosi na ljude iz grada koji punim ustima hvale selo, ali nikad ne bi živeli u njemu.
-E blago vama koji živite na selu. Svega imate, malo baštice, malo njivice, ubereš sve sveže, ništa ne kupujete ko mi u gradu.
-Pa gospođo, lako ti je to. Prodaj stan u gradu i kupi kuću na selu i još će da ti ostane para da troškariš.
-Jesi li ti normalna, ne dam ja grad ni za sto sela.
Selo kojeg se opština seti svake četvrte godine da popuni po koju rupu na makadamu i promeni par uličnih, davno pregorelih sijalica. Kad dođe vreme za izbore naravno.
Odnosno, ne može svako biti jedan od srećnika koji bez po muke defiluju kroz život, s osmjehom na licu, dok ostatak zajednice, pritisnut mukom bivstvovanja, turobno korača stepenicama egzistencije, vječno tmuran i zaokupiran svakodnevnicom. Izraz potiče iz seoskih sredina u kojima je uvijek obitavao neki veseljak, najčešće pijanica ili ludak koji je izbjegao institucionalno smještanje, pa je umjesto zavezan u košulju, dane provodio pjevajući kadence selom i zajebavajući radni narod.
U prenesenom značenju, izraz koriste mudrije, mahom starije glave, oguglale na životne nedaće, kako bi mlađim generacijama pokazali da ih kroz život uglavnom čeka mukotrpan rad i trud, sa nepovoljnim odnosima uloženog i dobijenog, jer u kocki života rijetki dobiju dobre karte; karte zbog kojih idu po selu i pjevaju. U savremenoj upotrebi, izraz je dobio konotaciju koja nema veze sa pijanicama i ludacima, već se odnosi na objašnjavanje društvenih odnosa između onih koji su na hijerarhijskoj ljestvici duboko u kaljuži i onih malobrojnih, koji hodaju oblacima. Nije bitno da li neko kroz selo ide pjevajući zato što je dobio na lutriji, ili se prijavio na Zvezde Granda pa je usljed predivnog glasa ili češće - čudnovatog stasa, zaradio ogroman novac pa mu je sudbina promješala karte tako što mu je na čoju poređala same aseve. Tvoje to nije, tvoj put je mukotrpan, a na njemu nećeš pjevati, pa bi bilo najbolje da se zadovoljiš time da makar ne plačeš. Nije svačije kroz selo pjevati, jer ne mogu svi imati sreće u ovom svijetu, a zarad lakšeg bitisanja na kugli zemaljskoj najbolje da ne preispituješ zašto taj "neko" nisi ti.
- Šta je bilo, Đoko? Što si utučen?
- Jebo majku, gledam Mitar dobio na bingu 15.000 evra, odigrao jednu kombinaciju i ubode ga. Sere ga ko Jarića, mamu mu. Ja prije neki dan htio da odigram kombinaciju i zašteka aparat. Konobarica rekla gazdi da sam ga sjeb'o, pa me ovaj najurio iz kafane.
- Nije svačije kroz selo pjevati, moj ti. Mitrova familija ti je u selu vazda bila gazdinska, a znaš da Đavo sere na veliku gomilu. Nije svačije po selu pjevati, pusti đavolju rabotu, kako došlo tako prošlo. Bolje i pošteno plakati, nego đavoljom misterijom pjevati.
- A vala i jes' tako.
- Nego, stiže nam neki utovar sutra na građi, pa bi nam dobrodošao da pomogneš da to iskipamo. Posle te vodim na janjetinu i Zaječarca pa ćemo i mi malo kroz selo zapjevati.
Tinejdžeri svaki deo grada nazivaju selom osim onog u kome oni žive...
Primer 1
-Iz kog si kraja?
-Iz Zemuna...
-Zemun selo!
-?
Primer 2
-Brate iz kog si kraja?
-Sa konjarnika...
-A gde je to? Aj pali, Konjarnik selo! Banovo brdo republika!
Primer 3
-Odakle si?
-Sa Terazija...
-Haha! Terazije selo!
-Alo bre, terazije bre sam centar Beograda!
-Ma da, ali džabe kad' ste svi seljaci tamo!
Предмет чијом се израдом најчешће баве људи којима је школа била шпанско село.
Glavna rečenica kad pitaš nekoga da ti pomogne oko nečega,kad treba da se baci neki basket,kad treba da se nešto dogovara
(posebno ako treba da se daju neke pare).
U poslednje vrijeme čak i ljudi koji žive na selu idu u selo.
U najviše slučajeva, selo u kom imaš neke rodbine i odakle su tvoji roditelji sišli u grad. Iako ideš dva puta godišnje, da pokupiš kajmak ili da pokupiš pare, ti ga i dalje nazivaš ''svojim''. Neko ko ima dede i babe u dva sela, za titulu ''svojeg'' bira ono odakle pokupi veći danak.
Bolje priznat od manjine nego neviđen u masi.
Novinar: Direktno iz Real Madrida u Borac Čačak, šta vas je navelo na takav potez?
Predrag Spasić: Pa znate kako, bolje prvi u selu nego zadnji u gradu.
Misao koja je na razne načine iskazana u pesmama starijih narodnjaka. Izaziva napade nostalije kod zemljaka u tuđini (gasterbajtera). Malo je neobično kako je velika većina tih narodnjaka došla da živi u Beogradu, uprkos tome što imaju selo koje je lepše od Pariza.
Naziv za situaciju u kojoj odete u selo na planini, udišete nezagađen vazduh i pijete samo čistu izvorsku vodu i kozje mleko, šetate se kroz šumu, berete kupine, hodate bosi po travi, uveče vidite svice i hiljadu zvezda na nebu, pa ipak, i pored sve te divote, nakon nekoliko dana zaželite da se vratite na vreli beton u smrdljivom gradu.
Rec koja izaziva opaku alergiju kod ''urbano-kul'' malogradjanske populacije.
''Urbani-kul'' tinejdzer: Gde ces za vikend?!
Tinejdzer: Evo, idem malo na selo kod babe i dede, malo da im pomognem.
''Urbani-kul'' tinejdzer: Na selo?! Jao fuj, pa tamo su svinje, krave, niko se ne kupa, sve smrdi, odvratno.
Tinejdzer: Ne seri.
Odgovor koji uvek možete da date na pitanje prijatelja, rodbine ili komšiluka, kako vas ne bi davili, ako vas slučajno sretnu u jutarnjim satima dok se pijani vraćate kući.
Prijatelju
- Opa, vidi ti njega. Intelektualac. Gde si se nalio tako?
- Nek' ti selo priča.
Stricu
- Lele, vidi ovog mog mamlaza. Što se utepa tako? Kude si džopke ostavio?
- Nek ti selo priča.
Komšiji
- O komšija, vidim veselo bilo sinoć? A?
- Nek' ti selo priča.
kazemo onome koji se sprema da, u ljutnji ili u zelji da dokaze nešto nekome, sam sebi nanese nepotrebnu štetu ... ili za nekoga ko je to već učinio... potiče iz stare priče koja govori o kmetu koji se naljutio jer je celo selo pričalo da je švaler i on da dokaze da nije ode na trg i pred svima odseče onu stvar ...
Svako mesto gde se ostvarila do tada na izgled minimalna šansa da sretnete neku vama poznatu osobu.
Svako mesto u kome tračevi imaju brzinu svetlosti i karakteristiku bumeranga.
Svako mesto u kome ćete za osobu, koju trenutno prvi put upoznajete, zahvaljujući tračevima, vrlo brzo saznati da je neki vaš rođak.
Ovaj grad je jedno veliko selo.
Stara srpska koja kaže da sa koje god da si planine milom ili silom došao, ništa ti ne vredi ako nosiš bele čarape na crne cipele, kravatu i košulju sa kratkim rukavima ili odelo i dve brojanice.
Naravno odevanje je samo primer, ima tu brdo stvari, ondak, ovdi i ostalo.
Ovaj izraz ste možda čuli u jednom od fazona za prostitutke, al ovaj izraz se danas redovno koristi kad hoćemo da kažemo da nešto nije mnogo.
- Pošto je taj far ?
- 3.000 , nije mnogo.
- Ma šta je selo 20 kuća.
__________________________________________________________________________
- Milica se roknula sa trojicom sinoć.
- Sta!? Pa dobro, uvek je tu mogao biti i četvrti.
- Da, da. Šta je selo 20 kuća.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.