
Za vreme Miloševića, često poređenje za nečije crvenilo.
-Au brate, pa ti si totalno puk'o s kondicijom, sav si se zajapurio u licu, crven si k'o Drugi dnevnik!
Je osećaj koji se javlja kod svakog čoveka nakom što mu se desila neka prijatna stvar koja ga je oraspoložila, osvežila...
Brate koliko sam smrdeo nije mi bilo dobro!
-Pa jel ti je sad dobro?!!
Uhh, drugi čovek, bre!
Kako da to najplastičnije objasnim..?
Recimo da je onaj koji je prvi definisao Chuck Norrisa prdnuo..!
To je ono kada na Vukajliji vidite kolone i kolone istih naslova za definicije, ukratko, JEDAN PRDNE A SVI DRUGI SE USERU...
Recenica koju najcesce cujemo u prodavnici ili je i sami izgovorimo.
Komsija, nemam sitno 5 dinara, ostacu vam duzna...
-Nema problema - drugi put!
(samo sto drugog puta ne bude)
Ova sintagma obično predstavlja upravo suštu suprotnost svog značenja.
Večeras će nastupiti Boris Novković, Karolina Gočeva, Jelena Tomašević, Dado Topić, Nina Badrić, Aleksandra Radović, Peti element, Zemlja gruva, Ana Stanić i brojni drugi... (a nisu spomenuli još samo dve ličnosti)
Najviši oblik poštovanja prema nečijem radu i delu.
Ma srediću ti ja semestralni, nemaš problema!
Drugi dolašče isusov, hvala ti!
Tamna strana meseca.
Prvi kanal je vrh ledenog brega, kolotok svakodnevice uz slađu kafu zapržen, kompromis pristojno serviran, sledored standardizovan, triput meri, od devet do pet, jednom seče i to uglavnom uveče - brižljivo probranim, ugodno prosečnim igranim sadržajem. Umirujuć zaključak da car, ipak, nije go. Skromno i sa ukusom.
Depresija.
Drugi je zlo i opako, modus koji neprestano kovitla u podsvesti televizora ponedeljkom ujutru dok je sam kod kuće i nema nikoga blizu. Na peščanom dnu praćakaju se takmičari svetskog prvenstva u veslanju, cvetak vila, mošti predaka, reprize trezora, Pandorina muzička kutija, kastanjete anžujskih princeza. Kajron veli, jeste li znali? Na dva sata jugoistočno od Pirota, naša je granica sa Vizantijom.
A uveče, kad zaspiš uz TV, on baritonom prošapće: mmmmmmmm…
Manija.
- Šta priča onaj Miki sinoć, jesi li čuo lovačke?
- Ma pusti ga brate, on je odavno na drugom kanalu.
Jedino pitanje na koje se ne daje odgovor. Odgovor je poznat i saopšten i pre postavljanja pitanja.
A-Ko mi je uzeo hemijsku? Da nisi ti B?
B-Nisam ja. Sigurno je C. Ko će drugi.
Izraz koji se može primeniti u momentu kada vidimo da se neko toliko oduzeo od alkohola, vutre, ili nekog drugog opijata, da još samo ispiranje & infuzija mogu da mu vrate reflekse...
- "Da si video samo kako se Boki prekinuo sinoć... Popio flašu viljamovke budala..."
- "Flašu viljamovke??? E, stvarno je sirovina... Pa na šta je ličio...?"
- "Ma na mrtvo telo... Totalno oduzet, mogao je da izgubi nevinost po drugi put..."
- "Kako to misliš "po drugi put"...?"
- "Pa mogli su pederi da ga karaju u dupe, ništa ne bi osetio..."
Urbana legenda.
Ili vojnička legenda.
Lik je otišao u vojsku i posle par nedelja mu je stiglo pismo od devojke,
koja je ostala da ga verno čeka dok on oduži dug državi.
U pismu je ukratko bilo objašnjeno da ga je ona volela,
da je on dobar dečko i da nije ništa kriv,
ali da je ona pronašla čoveka svog života i da ga puno voli,
i da svakog dana gori sa njim u ljubavi strasnoj.
Sve u svemu jebu se k'o mršave svinje.
Pismo je navodno završeno kultnom rečenicom:
Umri gugi dok me jebe drugi!
Gugi-slatko tepanje gušteru.
Gušter-žargonski naziv za mladog vojnika tek pristiglog u vojsku.
Gušter-jadnik koji će pičku videti samo u snovima,
a kurčinu će primati dok ne pristigne nova klasa guštera.
P.S.Ovo se odnosi na onu vojsku koja više ne postoji.
Ova naša nova vojska je super i sarađuje sa NATO paktom i tako to.
Sarkastično podjebavanje od strane dominantnog faktora upućeno gubitniku. U stvari neće biti bolje, verovatno će biti još I gore, al eto, pišaj po sirotinji.
-Ajde Mare, pogodi prečku, sranje je ovo. Kao da se takmičim sam sa sobom.
-Evo ti crvena, jebala te crvena! Jebo I mene dan kad sam teo da gadjam prečke u pare sa tobom.
-Ajde bre, što se ljutiš odma? Biće bolje drugi put. Sledeći put ćemo u petsto. Asamtigašukno, opaaaa.
-Ma puši mi bre kurac.
----------------------------------------------------------------------------------------------------
-Šta je bre ovo?
-Kako šta?
-Samo što si ga ubacio.
-Pa vidi draga, zagoreo sam ko četnički kazan. A I uostalom, biće bolje drugi put…
-Neće biti drugog puta, mrš iskuće!
Mnogo jasniji od prvog. Kao da nam je neko skinuo koprenu sa lica i adekvatno osvijetlio scenu. Prvi utisak je važan, naravno, ali je ipak potrebno neko vrijeme da se oči naviknu na mrak i sve sagledaju na pravi način.
- Vidi ga, pajero interkuler, jeste da je 20 godina star ali nije uopšte loš. Rol bar, fabrička klima, koža, parket... Cijena? Prava sitnica!
- Znaš kako, na prvi pogled djeluje kao smeće. A i na drugi, ako ćemo pravo...
Poslednji pokušaj ćaleta da te izvuče od keve i uzdigne u svojim očima kad se vratiš kući sav u masnicama.
-Au sina, a na sta tek liči onaj drugi?
-Bandera ćale, bandera.
Najučeniji predmet srpskog školstva.
-Slabo je to Miljkoviću, slabo.
-A profesore znate kako, nisam se baš nadao da ćete me pitati, a i učio sam drugi predmet
-Slaba vajda Miljkoviću, negativna.
-A profesore jel' može ikako dva ?
-Aha, dva keca...
Stadijum smotanosti neke osobe, taj se o svoju senku sapliće i praznu čašu prosipa koliko je smotan, ništa ne može da uradi sam, baš ništa!
- E šta misliš o onom Maretu?
- O onom crnokosom?
- Da njemu.
- Ma njemu drugi nameštaju kurac kad jebe, smotan dečko do bola!
Jedna od najčuvenijih rečenica naših roditelja koja prestaje da važi nakon nekoliko sekundi.
Mama: Šta si dobila iz matematike?
Ja: Keca, mama...
Mama: Nema izlazaka ovog vikenda!!!
Ja: Ali, mama, i Nevena je dobila keca!!!
Mama: (besno) MENE NE ZANIMAJU DRUGI!!!
Ja: (još besnija) DOBROOO!!!
Mama: A šta je dobila Marija?!
Ja: (au, ku**c) Četvorku...
Mama: A KAKO ONA MOŽE DA DOBIJE 4???!!!
Pravilo, koje važi kada prvo pojedete deo torte koji više volite.
-Drugi deo nikada nije dobar kao prvi!
-Pa ko te je terao da prvo pojedeš šlag!?
Bežanje iz krajnosti u krajnost.
Kada sam rekao da malo zaoštriš odnose sa devojkom, to je bilo u formi dobronamernog saveta, ali ti si ga baš preterao. Uhvatio si drugi kraj usranog štapa.
Gledaš čoveka a on izgubio osmeh, elan, entuzijazam, sav se uozbiljio. Nešto gleda u svoje poslovne papire zadubljen u životnu problematiku svakodnevnice. Odbija šalu i infantilnu neobavezujuću komunikativnost. Nije više poletan, spreman na akciju, krahirao nekako. A onda shvatiš da ga prvi put, posle toliko godina...vidiš treznog.
- Šta je Zokiju? Nekako mi je drugačiji... Jebote pa on je mrtav trezan! Da li je moguće?
- Čisti jetru do ponedeljka, kaže.
- Uh, dobro je. Nekako mi neugodno bilo sedeti, potpuno drugi čovek.
- Ne brini, proći će.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.