
Najčešće se sve svodi na poj'o vuk magarca. Trač za koji se neko vreme zagrejemo a vrlo brzo nas pusti ili nemamo mogućnosti da u praksi ili na terenu ispitamo tačnost podataka.
- Iko pazi šta sam načuo, znaš malu Aleksandru iz ulaza dva?
- Kako ne znam, nabujala mala postala pravi pičić!
- E imam operativna saznanja da mala blajva ko popizdela, trebalo bi to utvrditi jel' se slažeš? Neku žurkicu kod mene na gajbi napravimo, zovemo nju i njenu drugaricu neku da utvrdimo...
- Ma daj mani se tvojih baljezganja, zadnji put si jebo kad je Sevojno igralo drugu ligu a tu sad serendaš, plus ovo je garant neka tračarija! Bolje idi kupi neki CKM pa izdrkaj ko čo'ek, mani se batinanja...
Kod žena:
Sve počne pesmom na radiju. Potraži izvođača. Ako je žensko biće lepo par dana, posle ćao đaci. Ali, ako je muško potraži spot. Ako joj se učini sladak, potraži slike na netu. Ako joj se svidi odgleda i druge spotove. I tako svakog dana. To joj postaje ritual. Dan je loš bar bez tri puta preslušane pesme. Onda krenu svakog dana i spotovi. Misli da se zaljubila. Počne da sakuplja njegove slike. Posterima je već oblepila svaki mogući delić sobe. Pronađe njegovu web stranicu. Proveri da li će održati koncert u njenom gradu. Muzika više i nije toliko bitna. Svakog dana je posećuje. Prati sva dešavanja. Poludela je za njim i teši je pomisao da nema devojku. Prve internet svađe. Neko je rekao da je on gej. Nije preživeo dovoljno dugo da to i dokaže. Već je odavno osmislila venčanje. Misli da je toliko dobar da ne sme da prdne, a da je ne pita za dozvolu. Ima imena za decu. Malo se razočara kad vidi slike na kojima je pijan ko majka, ali brzo prestane da sumlja. Garant je fotošop. Novinari su zloban narod. Onda dođe poslednji stadijum zaluđenosti. Stavi njegovu sliku na desktop. I onda joj se ceo svet sruši. Otkrije da ima devojku (ili je već srećno oženjen). Tuguje par dana, ali je brzo prođe. Posle otkrije neku novu radio stanicu i krene sve Jovo nanovo.
Kod muškaraca:
Uz pesmu i spot, da vidi da li je žensko. Ako je dobra, potraži slike na netu, ali gole, da se uveri. Oni pederčići što se nazivaju muzičarima, ovih dana sve više liče na žene. Ako je baš baš, potraži i kućni video dotične. Ako ga ne nađe, nema veze. Poslužiće i slike. Mi smo snalažljiv narod.
Eksplozija vulgarizama. Rafal najtvrđih psovki koje za dvadesetak sekundi istestiraju kompletan suraund 7.1 sistem počevši od šoferskih basova, alkoholičarskih baritona do kreštećih soprana glumice (koja obično glumi drolju, i koju obično siluju svi redom).
- BUAAAAAA BUUUUUUU
- Ajde utišajte malo to dete, ne prestaje da cmizdri pola sata.
- Evo ga Manda, vidi Mandu na te ve-u! Gledaj Mandu!
- BUUUUUUUUUAA UUUUUUU
- Pojačajte malo TV! Vidi Mandu, Da manda igračku. VIDI! Salje Manda gacku! Evo je gacka!
- (Manda progovara sa 90% popunjenih crtica za jačinu zvuka iz 7.1 sistema): JEBEM LI VAM SVE ŽIVO I MRTVO, SVE ĆU VAS ZAKLATI PIČKA LI VAM MATERINA DA VAM PIČKA ONA RASPALA EVO VAM KURCA SVIMA POPUŠITE MI KURAC!!!
-BUUUUUUUUUUUAAAAAAAAAA BUUUUUUUUUU!
-Gasi to sranje, gasi!
Iako je zdraviji, mnogi ljudi ga ne smatraju hlebom, već se i dalje klanjaju vekni od pola kile belog, vazdušastog hleba.
Mile: Milunka, daj da je'mo.
Milunka: Evo, samo da izrežem 'lebac.
Mile: Milunka, šta je bre ovo? Neću da jedem ovaj lažni, hoću pravi 'leba.
Milunka: Mile, čo'eče, pa zdraviji je ovaj crni, bolje da promenimo malo.
Mile: Ne i ne. Zna se šta je pravi 'leba, a to sigurno nije ovo. Još i mešaju kafu sa brašnom da bi ispao tamniji! Znaš li to? Hoćeš kafu da jedem?!
Milunka: Ali...
Mile: Nema ali, ješću bez 'leba. A tebi ću posle da pokažem svoga boga.
Period noći, po narodnom verovanju i predanju, kada si izložen na milost i nemilost nečistih sila, karakondžula, veštura i srodnih onostranih sokoćala. Tek kad petao zapeva, negde oko 4 ili 5 o uranku, onda si fraj.
Dragiiiii, aj' još jednom?
Beži, ženo nezasita, kakvi su te đavli spopali. Pevac je već posle trećeg puta vrisn'o, što se tiče mene fertig smo. Znam ja šta je mene pokojni đedo Simeun setovao da se ženim; veli čo'ek: "vruća pogača, popeglana košulja i turska kafa kad se vratiš umoran s posla", izem ti i Kosmopolitan, i tu zapadnu propagandu što su ti svaku ludnju u glavu utuvili, pa navrzla na me k'o neka mora, božemeprosti.
Drugarski savet nemaču pojma da se mane aktivnosti koju obavlja kvalitetno poput marmuna, kontraritmično i u duhu narodne ''nećeš se ti najesti leba''... đebilu!
Pritom, da ne bude brutalno i ljakse stajl, eto i osvrta na ono u čemu je navodno dobar, makar to bilo značaja reda veličine od jednog lanjskog snega ili na nivou potrebnog znanja kol'ko za kuvanje šrafova.
- Vidiš, ovde sam malo rasplinula kompoziciju, ciljano da prikažem malog pojedinca u tako velikom, stranom i nepoznatom svetu... a prejakim bojama i kontrastom sam predstavila dualističnu prirodu tog istog čoveka. Drugi deo je ova crvena tačka koja predstavlja...
- Znam, znam... već sam negde čitao o simbolici tačke.
- I kako ti se čini?
- Paaaaaaa... nije loše, ali drži se ti bolje selfija.
-----------------------------------------------------------------------------------------------
- Sifredi producirao u Mađarskoj i ti bila na kastu? Jao srećnice!
- Da, ali nisam prošla. Debil je! Znaš, ja se svojski trudila... a lik mi ladno na kraju kaže: Drži se ti mala klasike, nisi baš za ovo...
Merna jedinica za neverovatan strah i poremećaj duhovnog blaženstva.
Daleke neke 2715. godine u intergalaktičkoj ambulanti...
Medicinska sestra- "Gospodine Vučiću, da li ste završili sa uzorkovanjem stolice?"
Gospodin Vučić -"Ne!"
Ms- "Pa hajdete požurite, ima ovde i drugih pacijenata kojima je potreban ve ce!"
GV -"Ne mogu, neće pa neće. Oh ček, o o oh evo, evo gaaa!"
Ms- "O hvala je Vulinu. Ček pa šta je ovo?! Samo tako malo? Pa kako vi mislite da mi vidimo od tolicnog govanceta da li ste tolerantni na EU?!"
GV -"A šta da radim, uplašilo se govno pa neće da izađe."
Prema narodnom verovanju ništa na svetu ne može da košta toliko , pa makar to bila i kajgana Svetog Petra !
Klinac : Baba , baabbaa , nisu mi kupili Transformersa Bablbija eeeeee !
Baba : Jebo ve bogotac što ne kupiste detetu to čudo , nije valjda sto dukata ? !
Roditelji : Nije ali pet hiljada ,odakle bre za igračku izdrkanu jednu , odakle bre ?
Baba : Pet ' iljada ? Dodji da te vodi baka da ti kupi žele zeku ,šta će ti to čudo , nekad se baba igrala i sa lutke od kukuruza i šta mi ' fali reče to ponosno nameštajući veštačku vilicu ,uzimajući unuka za ruku i polako gegajući se odlazi do prodavnice jer ima i veštački kuk i gipsano koleno .
Održava se u znak sećanja i odavanje pošte nekom preminulom.
Na većim događajima ili skupovima se u publici taj minut koristi za neke druge stvari, jer 90-ak procenata publike ili ni ne zna ko je taj nesrećnik, ili ih jednostavno zabole donja pipa.
Lik za mikrofonom: MOLIM VAS DA USTANEMO, DA ODAMO POŠTU NAŠEM...KOJI JE....
-Neko iz mase: U hvala bogu, taman da izvučem gaće iz bulje, imam osećaj da će da me prepolove...
-Neko drugi iz mase: Ih, milina, taman da stresem ove ljuspice od semenki, usvinjio sam se ko malo dete.
-Neko treći iz mase: Opa, to mačko (gledajući u ribu ispred njega), namesti suknjicu, namesti..
.
.
.
-Neko hiljadušestopedesettreći iz mase: Ajao, sad je trenutak da deknem, ne smeš na ovim stolicama ni prdnuti ko čo'ek, sve odzvanja.
Fraza kojom se pravi osvrt na ponovni bljesak već zaboravljenog asa.
- Pa gde si ti juče?
- Jbg komšo, izvini! Znaš da istu slavu slavimo... zasedeše se ovi moji gosti. Nego da mi izgruvamo sutra nešto?
- Dogovoreno. Kako bi kod tebe?
- Kul. Zaličismo ga, kompletno... a tečo Sreta na momente rašrafljivao... mislim ono, kulturica samo...
- Znam Sretu... Eeee kakav je to lik bio svojevremeno.
- I danas ko u najboljim danima, pazi... Sabio gajbicu Zaječarskog, još i kolače uspeo da zakači... animirao onda goste konstantnom spikom, pa se onda tetka nešto žacala... Al' kad sam se jutros čuo s njom ona bila srećna... jebem li ga, ko zna šta se desilo s njim? Izgleda da ga ''komprosta'' i dalje radi...
Marijanska brazda ženske ljepote. Ljepše otkopavaju. Niko neće, a i ne smije, da je pipne. Nema te rakije koja te može stimulisati.
- U jebote vid' ovu krute jebo!?
- O jebemti ove holandske ekskurzije. Đe je nađoše naku pirgavu i debelu. Čo'če, pa ona izgleda k'o da ima sise i na leđima.
- Ne daj Bože nikome. Šta misliš da je sretneš u mraku? Mislim da bi skočio k'o Karter.
- Jel' materet, da li ono iko jebe? Šta misliš?
- Čisto sumnjam. Možda tata ili brat iz samilosti. Ma garant gura samo krastavac.
- E krastavac?! Uzme fino dildo il' vibrator i opleti.
- Ma čisto sumnjam da joj daju onakvoj u seksi šop.
- Ima ibej.
Nenadano izvlačiti neophodne informacije od čoveka koji priča u snu.
Zzzzz zzz zzz
- Roma je bila juče tanjeze...
hrk hrk hrk hrk
- ??? Ima li to s kladžom neke veze?
- Pukli smo stoju i kum i ja.
- Kak'u bre stoju, dinkića, evrića?
- Evra, evrića, al nije ni bitno,
hteo sam pedeset al nemade sitno.
- Ama ko to sitno imao nije
i da li se tamo možda i pije?
- Ima se popiti samo pivo
al' i bez radže tamo je živo.
- Čo'eče dragi ko vam to služi
u krigle sipa pa tiket pruži?
- Konobarica nova,
neiskusna, mlada
- Oklagiju držim, budim te sada...
hrk hrk hrk hrk
DRAAAAGI USTAJ!!! VIDI ZVEZDU PADALICU!!!
Turci iz Turske. Pričaju Turskim jezikom.
Način na koji su Srbi okupirali jutjub, tako Turci okupiraju fejsbuk. Vrlo česta pojava danas. Odakle oni tu? Pa iz Turske. Šalu na stranu. Pojava ovog fenomena, povezana je sa padom morala naših devojčica. Iako im moral i pre fejsbuka nije bio na zavidnom nivou, fejsbuk je omogućio da postanu još popularnije, ali na neki čudan način njihova gola dupeta na internacionalnom nivou uočavaju samo Turci. Moguće je da ih privlači to, što oni u našim ribama vide nešto njihovo, a ima toga u nas mnogo.
S obzirom na to da ribe prihvataju sve živo za prijatelja na fejsu, odnos je pet prema jedan, tj. od pet iljada prijatelja, barem su iljadu Turci. Malo u srč i nađu naše pičke ko iz pičke, te tako naloženi na dobru pičetinu ostavljaju razne komentare, ne na nekom jeziku koji danas maltene svi razumeju, već striktno na turskom.
-Bubiwi preslatka si mi.
-Hvala sreco :-Au mačko, dobre obline.
-Hvala Niki, javi se nekad da idemo na kafu. Tu sam ja na bulevaru. :
-Džemaludin: Nasıl iyi bir kedi ve ben tüm altı becerdin
-A? Ne kapiram ali hvala u svakom slučaju.
-Milice ko ti je ovaj turčin?
-Ma nemam pojma neka budalica hihi.
-Oooo Turci.
-Ne diraj čoveka konju. Sigurno mi je rekao da sam mnogo lepa.
Stari sleng za situaciju gde je nastala opšta tišina. Muk. Kao da je neko umro pa se održava minut ćutanja. Niko nije nijednu reč rekao u nekim trenucima.
- Jao tebreks, imamo mi istoriju i srao nam nešto Dragoslav o "Atlantskoj povelji" i niko ga nije ni slušao. Čoveku dopizdilo, i odjedanput vrisne "TIŠINA". U tom trenutku svi prestaju sa pričom, ma ni muva se nije čula, a samo čuješ Gogijev glas dok je pričao sa Ognjenom: "I tad mi je Marija drkala u ve-ceu".
- Kočenje haha..
- Ma bre mi svi dobili dečiju paralizu koliko smo se iskidali od smeha. Đoletu krenula pena na usta, a Mare dobio cirozu jetre u tom trenutku. Da vi'š tek kako su posle toga bili postiđeni Marija i Gogi, bili crveni ko paprika.
Životna želja mnogih majki na Balkanu. Kraljica Majka, svetica, velika žrtva teškog života, nesrećno udata, kipi od humanosti, sve bi za svoje čedo dala, iz očiju vrišti -deco Afrike, dođite na sisu maminu-. Na porođaju je, zamislite, porođajne bolove trpela! Zato će taj koji iz njene pičke ispade, morati do kraja života da otplaćuje istu. Ako slučajno uradite nešto što joj nije po volji, izvršiće tri samoubistva i organizovati masovnu sa'ranu, za Vaše dobro i dobrodbit čitavog čovečanstva. A to vaše nervno slomče, to je isključivo za Vaše dobro. Samo što Vi to ne znate, jer ste mali...ostaćete tako usitnjeni do kraja života...i to pitanje čijeg života...
-Ja sam te rodila, ja ću te i ubiti- samo je jedna iz širokog spektra frazetina koje treba da Vam OBJASNE da nemate prava da sami nacrtate stazu svog života.
Sve Vam je pružila i za svaki zalogaj morate platiti, jer mogla je da se uda za nekog mnogo dobrog baju, ali je trpela tog nesrećnika od Vašeg ćaleta samo zbog Vas. Zarad toga, nemate prava na svoje snove. Njene snove ima da ostvarujete, to Vam lepo osta'lja u amanet. Vaš život sa Vama lepo nema veze, ne polažete prava na taj deo večnosti, to je, lepo, njena stvar. Bolje da rovete kao mečka nego da izazivate podsmeh komšija, jer Vaša mama želi da se ponosi Vama i u to nikako ne smete da mešate svoja osećanja. To ionako nije važno, u njihovo vreme se o osećanjima nije ni razgovaralo, pa šta im fali? Prolazili su golgotu, a Vi ste razmaženo derište koje je imalo sve, komplet sve- i kraći put do škole, i tri obroka, i školovanje, čak i dezert i par golemih lutaka, i mojne da pokušavate da se vadite na oca alkoholičara, neke boleštije, zabrane izlazaka i neposvećenost, kad to s Vama nema veze, Vi ste, kao i druga stoka, bili podmireni i ima da urađate plodom! A, naravno, bez obzira na sve ti češ uvek biti mamina mala devojčica, jer ljudski je grešiti, a Božanski je praštati.
Naravno, veoma često su deca nezahvalna i pakosna, pa žive svoj život, klinčadija glupava i bezobzirna. Zato ih treba programirati. Nauko, napreduj, i, ako je moguće, napravi im i daljinski, kad upravljaju, da upravljaju do kraja!
-Sanjam tako, sine moje, ti pored mora, a on neki ubav ki upisan, zapljuskuju ve talasi i ti mi kažeš kako on ima tri fakulteta i doktorat i da ideš...
A meni se sve nešto steglo, sve oću da te spasim opet, znam da ne biraš ti baš ko što treba, pa sretnem usput nekog starog čoveka, a on mi kaže da se ne sekiram, da on ima silne vile u Ameriku, nema veze što izgleda tako skromno, ko da je siroma... Znači, ima da se udaš u inostranstvo i to bogato.
-A da li si me slučajno, u tom svom snu, pitala kako si?
Dabogda nas majka rodila!
Udarci niži od Džeja. Ne, ne, niži od našeg standarda. Ma, niži čak i od plate baba sere na železničkoj stanici u Ljutovu.
Niski udarci su najteži kad ih dobiješ od rodbine. Rodbine koja živi u kući do tvoje, u spratnici, sa ogromnim dvorištem i pozamašnim primanjima, dok ti živiš u običnoj, prizemnoj kući, napravljenoj od sedamnaest vrsta materijala, od kojih je cigla najmanje zastupljena.
Od igle do lokomotive, ili u ovom slučaju, od jajeta do kuće.
-E, ćao, izvinite što zovem ovako kasno, trebaju nam dva jajeta za palačinke.
-Ma eto ti, uzmi, u redu je.
-Jao, hvala, drž’ puš’, ovo ono...
Posle tri dana dobiješ palačinke što su „pretekle“. Ah, pa dobro sad..
-Mali! Imaš piva, nestalo nam?
-Ima samo dva što je keva za goste ostavila.
-Daj!
-Ali...
-Ma ionako ti neće nikakvi gosti doći.
...
-Nabraćemo malo blitve iz vaše bašte, i uzeli smo malo zeleni, i ribizli, i...
-Da, da, još ja mislio opet komšijin gusak pravio sranje po baštama..
-E, vi ono beše imate kiselog kupusa?
-Jes, stavljali ja i keva u džakove, jedva svezali..
-Super. Super! Uzeću hmm... pet glavica za sarmu.
-Pa... ok, a vi niste kupili u radnji kad nemate baštu?
-Nismo stigli.
-I to što kažeš, niko nije blesav da prošeta tri ulice.
-E! Daj kosilicu! (sedamdesetak puta)
-Eto ti u šupi... pa sunce mu jebem, u bašti stoji montirano igralište za decu i bazen, vrede ko ova moja straćara, a ne kupe kosilicu za par iljada.
Dobiješ je nazad tapaciranu travuljinom, a nož otupeo i iskrivljen ko da su kosili armaturu i oras.
-Mali, bicikl za...
-Šupa.
Prekide te u gledanju onog Save iz Kikinde i njegove rečenice „e neš kolega, mrš iz moje avlije!“ Eh...
-Moram da vas zamolim da ne bacate djubar po bašti po danu, usmrdi nam se veš na štriku.
-Dobro, ja ću pod mesečinom da gazim golubija govna..
-Pa ’di ćeš ti sotim autom sade?
-Idem na pecanje, baba...
-Ne mož! Treba njima, kažu da idu negde u Srem za vikend, a njev auto ne valja.
-Ko me pitao? I ja sad, s oproštenjem, da glodjem onu stvar?
-Ništa t’ja ne znam kazati, tako je rečeno.
(taraba, munja, kosturska glava, bomba, oblak, munja, bomba)
-Eeehehe, he, nešto ja mislim, zafalilo nam hiljadu evra za kaparu za stan..
-Mhm...
-Pa rek’o, ako imate iz njegovog fonda za fakultet da uzajmite, do kraja meseca, bla, truć...
-Kevo, imam fond za fakultet?
-Ćut’ bitango! Nemaš. Više.
ŽIRANT! Krv ti jebem! Nema dalje!
-Hihihi, uzeli mi i drugi stan, na kredit, dvades’ godina, a kuća nam pod hipotekom za onaj prvi.. pa ako bi mogli...vaša...kuća...hipoteka...
-Moja...kuća...se raspada...ležem pijan da bi lakše podneo ako mi padne plafon na glavu u snu.
-Ma to je privremeno..
-I ja sam privremeno pijan.
-Pa dobro, razmislite, mi ćemo sutra neke takse za to da uplatimo, pa će doći geometar, šuc muc...
-Mhm...
-E, sutra u šest ujutro trebaš do opštine da potpišeš nekih pedesetak papira i izjava.
-Da, što se tiče toga, NE MOŽE! Nije vam baba rekla?!
-Ali već smo sve...
-Ne može.
Niže od Džeja, rekoh...
Idealna kletva za radnike EPS-a kada dođu da iseku struju ili ti uruče račun čija je visina približna računu omanje fabrike. E moj brajko, a lepo su rekli iz ministarstva za energetiku da se prištedi a ti 'oćeš i da gledaš TV i da ti gori sijalica u isto vreme. Ne može to tako, ako državni vrh steže kaiš moraćemo i mi.
- Dobar dan gospođo, došao sam da vam uručim račun.
- Dobar dan, sinko. Šta piše, koliki je račun? Ne vidim dobro a naočari mi ostali unutra. Ko' Boga te molim pročitaj mi.
- 72.832 dinara staramajko.
- Šta more toliko? Dete, nemo' se sprdaš sa mnom ja samo jednu sijalicu imam i to je sve!
- Žao mi je gospođo, trebalo je da mislite o tome kada ste trošili. Ako ne platite bićemo prinuđeni da vam isečemo struju.
- Secite jebo' ve otac, ne treba mi ni ova sijalica sveća će da mi svetli! Dabogda zaigrali strujno kolo sa sve Škundrićem na čelu!
Izraz kojim sagovorniku stavljamo do znanja da nijesmo u potpunosti sigurni da je njegova mentalna higijena na nivou.
Sreće se još i u oblicima "Kako je zglavom?" i "Šta je s glavom?"
na semaforu
A: O Miki fratelo, neka nova kolica si nam nabačio, ne fališ se a?
B: Ma jok brate, ovo je Šaju skoro otac uzeo... Šajo javi se čo'eku.
C: (pruža ruku sa suvozačevog sjedišta) O, Duka, nema te sto godina.
A: Čekaj brate, kako to uzeo Šaju a ti ga vozaš i kad si ti to Šajo istetovira' rukav?
C: Pa brate, uzeo meni stari taman kacam se istetovira' i ja da' Mikiju da me voza okolo da se vidi tetovaža kad izbačim ruku kroz prozor, pošto je na desnu.
A: Aha... A kako je s glavom, druže?
Konstatacija koju daje jedinka sa sela drugoj hvaleći stepen razvijenosti ovih drugih.
: A u ovoj sobi imamo klimu! Mo'š biraš koju oces. O'š mediteransku, o'š koju god! Idemo dalje-ovde imamo kupatilo-s' ve-ce šoljom. Era čučavca za nas je završena. A tek kol'ku satelicku imamo! Sve Pinkove 'vata!
: Blago vama, koji ste vi gradjani.
------------------------------------------------------------------------
: I ondak? Sigurno si je poveo na sijeno u Mikinu štalu?
: Ne. Ne'o kod mene kući, ne mekani krevet!
: U jeee,koji si ti gradjanin!
--------------------------------------------------------
: Vid' sad. Samo staviš Turbo2350plus automatsku-kravomuzilicu kravi na vime. Taaaakoc. Pritisneš ovo dugme, i on sam muze! Sad mozeš na miru da skupljaš jaja ispod kokoši.
: Ajde bre, koji si ti gradjanin! Gospodin co'ek!
Vidio sam ga u izlogu kad me je otac poveo u grad da prodamo stoku. Crn k'o novembarska noć, sa sivom trakom okolo i uskim obodom, odmah mi je zapao za oko. Stari, zadovoljan zbog uspješne trgovine, zavuče ruku u džep, izbroji novce i - eto njega na mojoj glavi!
Ja, mlad momčić od osamn'es' ljeta, šaljivdžija, šeretski ga nakrivim na desnu stranu i krenem po sijelima. Pročuo se taj moj šešir međ' curama. I njoj se dopao. Za traku mi đurđevak zadjenula. Te jeseni, zatražih joj ruku od oca. Pristao je - iz dobre sam kuće. Napravismo veliko veselje, gdje se vajni mladoženja, to jes' ja, toliko naliza da su morali šeširom donositi 'ladnu vodu sa izvora kako bi me dozvali. Nije rakija za mene.
Zarati se. Kren'o jedno veče u šumu da potražim zalutalu stoku kad naletih na neke soldate. Sam đavo zna koga su tu čekali u zasjedi, pa osuše po meni, ni krivom ni dužnom. Bježao sam koliko me noge nose. Na šeširu mi puščano zrno napravilo dvije rupe. Puc'o Švabo d' ubije, usta ga jebem! Šta bi bilo da sam ga do ušiju navuk'o? Dugo sam ga nosio tako šupljeg, cijeli rat i par godina posle. Nije se imalo za novi. Malo mi je kisla glava, al' bio čo'ek mlad, ništa mu nije smetalo. Eh...
Prođe i to. Sastaviše se nekolike rodne godine, iskrči se imanje, posija se žito i kukuruz, a ja od miline svako jutro - u obilazak. Samo mi šešir viri iznad usjeva! Umorim se, legnem pod šljivu, nakvirim obod preko obrva da mi sunce ne smeta i zaspim dok se oko mene sinovi igraju. Ljepota božija!
Prođoše godine, postadoh najbolji domaćin u selu. Iškolovah djecu, poženih, unuke stekoh. Sad imam tri šešira - jedan za slave, drugi za svadbe, treći za okokuće. Ne gledaju me više snaše, ispod šešira se bjelasa snježnobijela kosa, nije više ni red. Ako! U šešir berem prezrele trešnje i nosim unucima. Oni mi se obraduju.
Stiže me i bolest. Staračka. Sve ređe izlazim i sve ređe nosim šešir. Spada mi sa ćele. Umrijeh srećan. Djeca su odavno svoji ljudi, a ni nje više nema. Sahraniše me jednog lijepog majskog jutra, sa šeširom u kovčegu, jer sam tako htio. Možda me ona, tamo, ne prepozna bez šešira.
- Tata, ko je ovaj čiko sa šeširom?
- Miloš, sine Miloše, tvoj pradjed. Nosiš njegovo ime. Najbolji čovjek koga sam u životu upoznao.
- A, što ima šešir?
- Nikud bez njega nije išao. Ovakav je bio i dok je bio živ.
- Tata... A, kad ćeš meni da kupiš šešir?
- Kupićeš ga sam, ali tek kad budeš mogao da obuješ njegove cipele. Hajdemo, svijeće su dogorele...
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.