
Kada ti je previše stvari predugo vremena bilo uskraćivano, a onda ti se pruži prilika da nadoknadiš sve to.
Naravno, prvo zablokiraš jer ne znaš šta bi prvo, a onda epski preteraš u svemu i završiš u hitnoj, zatvoru ili barem na stubu srama kafane.
Vojnici za slobodan vikend, mornari na dopustu ili naši srednjoškolci na ekskurziji u Španiji.
Ili možda...
- Brate, jebo sam malu Maju Bubamaju.
- Ajde neka si, konačno. Bio si jedan od malo koji nisu. Kako je bilo?
- Kad se skinula, ja zablokirao sav. Ne znam de bi prvo da ga stavim, među sise, u dupe ili da mi puši. Sve bi odjednom. Na kraju sam izdržao dva minuta u dogiju, isprskao joj leđa i zovnuo joj taksi.
- Taj rad.
Rečenica koju profesori mahinalno postavljaju, a učenici mahinalno odgovaraju. U 98% situacija, odgovor je pozitivan: 'Da, sve nam je jasno!'.
A kad im nije jasno, profesor opet objasni, zbuni učenike, tako da i to što im je bilo jasno - više nije.
Prof.: Da li vam je jasna ova podudarnost?
Učenici.: Ma, jeste. (u sebi, kad će više veliki?)
-------------------------------
Prof.: Jesu li jasni polinomi?
Učenici.: Nisu, ponovite nam još jednom to deljenje.
Prof.: Napišeš ovo, pa dodaš ovo, oduzmeš ovo, množiš svaki sa svakim, podeliš, napišeš, podvučeš, opet podeliš i to je to. Je l' sad jasno?
Učenici.: Jeeeste. (Malo morgen)
Pitanje koje pleni svojim srakazmom i kome se pažljivo bira trenutak kada će biti postavljeno kako bi što ravnodušnijim tonom nekog ubili u pojam i sa njim ga i sahranili.
Si vido što sam nabudžijo Shiroko V16 G16 ovo ono spušteni prozori, niklovane felne, basevi ispadaju, a tebreks si vido a?!
-Čemu sve to.
Pogledaj što sam uradio kineskog zmaja u prirodnoj veličini preko celih leđa?!
-Čemu to burazeru.
Kako ti se sviđaju moji novi orlovi na ogradi komšija?! Sad ih imam tačno 37! Golubi padaju u nesvest kad vide ko se sve šepuri na mojoj ogradi, ma bre suri orao ne sme da preleti moje dvorište kada vide moje sokole na kapiji!
-Čemu to sve, komšija!!
Oznacava preterivanje.
Mada koliko se preteruje ni "ma milion" nije dovoljno
Klasične emo rečenice. Sve ti je crno, nikog nema za tebe, svi su protiv tebe, vene već mirišu na zardjalo gvožđe, suze razdiru četvrt ara crnog kreona, šiške na pola koplja, gotova si dušo, nema nikoga i ničega za tebe na ovom svetu. U duši ti ima radosti koliko obaveštenosti u Koštunici.
(scena pred koncert nekog idi-mi-nikad-mi-se-ne-vrati emo benda)
Koncert otkazan jer je pevač benda stao na puža, slomio mu kućicu i sada se zatvorio u sobu, nikoga ne pušta, čujemo samo jecaje!
(lokalne emo curice) aaaaaaaaaaaaaa neeeeeeeeeee, neeeeeeeeeeeee! Pa ja ne verujem! Jadan! I jadan puž! Pa ovo nije fer, zašto živote, zašto!? Sve nam je propalo opet, ničeg nema više za nas!
Nadrkani lik pored: Ajoj, jebem li vam kevu da vam jebem, evo tebi skakavac, evo za tebe mlada damo sekirica, a za tebe slatka devojčice šuriken, ajde sada lepo vas tri prošetajte tamo u onaj lepi mračni ćošak, i posamoubijajte se, molim vas, jebao vas i onaj gejčić i puž i sve da vas jebalo, ajde razlaz!
Najčešća rečenica kada sa društvom hoćete da uberete već zrele šljive, a onda na kapiji ugledate tablu sa natpisom: "Čuvaj se psa!"!
- E brate mogli bi ovde da uberemo ove šljive vidi brate zrele su.
(prilaze malo blize ogradi i ulaznoj kapiji i ugledaše tablu sa natpisom)
- Ma nećemo ovde brate, a meni se i ne jedu šljive nešto.
- Ma ni meni se sad ne jedu ja to onako čisto zbog tebe.
Kada zelite da opsujete, ali ste suvise fini da bi nastavili...
E znas sta? (pauza) MA NOSI SE!
Kraj svake rasprave sa pijanicama ispred prodavnice. Svade sa tv-om, komšijom i strancima. Tacka na i. Ende. Finita. Nema dalje. Evo-ti-kurac-mi-smo-nebeski-narod argument.
Mi smo prvi nastali. Pre Boga. Ne kaže džabe ona pesma Bog je rodom iz Srbije. Gde će da se rodi nego u Šumadiji. Ustvari big beng je bio dolazak Srba u sunčev sistem. Volimo mi teatralanost. Kao takvi, dajemo sebi za pravo da smo u svemu najbolji, prvi i nenadjebivi. Od davnina imamo potrebu da se nadmećemo, da od svih budemo bolji. Najcešće od komšija. Da više jedemo, pijemo, jebemo, pravimo rakiju, sranja i slično.
Boli nas kurac za sve. Osim za to čija je voda toplija i ciji je ajvar crveniji. Džep nam je pun argumenata. Koga briga što para nema, a ni zemlje. Mi smo izmislili struju, telefon i svet bi osvojili, ali nećemo iz inata.
Izlazimo kao pobednici iz svake price. Uvek se popišamo i iseremo na komšijino dvorište. Srbija do Plutona.
- Je li, kolega, oće li biti ovog rata?
- Ma boli nas uvo. A znaš što? Mi smo Srbi! Uvek sve zajebemo i izjebemo!
- A šta ako nam uzmu još neki deo zemlje?
- Neka. Srbin je najpametniji i sve ce nadmudriti! Ko zna zašto je to dobro...
- Ali...
- Nema ali. Mi smo Srbi! Aj živeli!
- Živeli!
Bilo da se radi o popunjavanju upitnika za učlanjenje u neku organizaciju, ankete, nečijeg spomenara, pisanju CV-a za zaposlenje u nuklearnoj elektrani, pisanje o sebi na za-to-predviđenoj rubrici na profilu neke društvene mreže ili pak davanju intervjua (na bilo koju temu) za televiziju/radio/internet portal, ova fraza je sveprisutna, ako ste veseli zeleni tinejdžerčić koji se još nije u potpunosti identificirao, ali želi da ga svi smatraju za über kul lika i uzimaju za uzor u kulerstvu, mada se ni po čemu ne izdvaja od gomile. Čak štaviše, on misli da je originalan ako voli sve ono što vole drugi, čak i ako mu se neki konkretni elementi iz tog "svega" ne sviđaju i iako ih mora zavoljeti na silu. Ovaj botantski stav je posljedica nesigurnosti mlađahnog pojedinca, koja je proizašla iz zapadnjačke utrke za popularnošću (što je zapravo nešto bezazleniji pandan utrke za kapitalom, koju također, kao sastavni dio, nosi zapadnjačka kultura). Dakle, "sve što vole mladi" je zaštitni mehanizam jadnog djetešceta nesposobnog da odabere originalniji put, pa mijenja ime u Mujo i ide za svim turcima.
A: ...blablabla... volim sve što vole mladi...
B: Ček ček, šta to znači? Evo na primjer - muzika. Jel slušaš Bobana Rajovića?
A: Da, naravno, baš je fensi lik.
B: Znam, to vole mladi. A jel slušaš Sepulturu, i to vole neki mladi?
"A ja sve sem turbofolike."
Boli me kurac.
- Znaš da su Maja i Paja raskinuli?
- Au! Ma pomiriće se oni...
- Pa hoće...
Recenica koju elektroinzenjer izgovori kad zavrsi faks i srecno se zaposli, jer znate, sve to avioni-kamioni-pare-picke materine muskarci rade zbog zena, a elektroinzenjer eventualno smuva propalu sponzorusu ili udavacu koja 'oce da ima muza inzenjera pred kojim je karijera i mesto u drustvu visokom.
Elektroinzenjer prilazi ribi, jebacki namiguje, zatim isprica detaljan opis svog dana, uz, procitacete tamo, dobre fazone, i pozove je da izadju.
Izlazak:
Riba ceka pola sata. On dolazi i kaze: "Pa dogovorili smo se kod bolnice."
"Pa, dobro, znas, nisam mislila bas u bolnici...nego ovde pored..."
"Ne, kod bolnice je tamo gde pise -Bolnica-, sve ostalo je cista filozofija. Kako si neprakticna..."
"Pa, dobro, bar sam mala i kompaktna...ono...ako mislis da me strpas u gepek i to..."
"Haha...kompaktna... da li si cula za novi FUJI fotoaparat...kazu da je kompaktan a mocan. Mada, nije to neka tehnologija, znas..."
"E, mislim, znas, mogli bismo malo da ne stojimo ispred bolnice... Nekako smo mnogo..."
"A, ajde da setamo... E, kako je hladno. Cuo sam da je sad globalno hladjenje, a ne globalno zagrevanje... Ja sam u kucu zato ugradio podno grejanje. Ali, glupost nevidjena, veliki trosak, a, znas, od cega se sastoji podno grejanje? To ti je jedna jebena bakarna zica, presavijena, znas, a bakar je dobar provodnik, znas....ovaj, zasto places? Pa nisam bas toliko potrosio..."
(definicija posvecena Burzumu i Celtu, cista glupava prozivka, al' ako je bas Celt obrise, ima i poster da napravim)
U većini filmova, bilo da je u pitanju domaća ili strana kinematografija, nakon scena prljavog seksa, posle malo ili puno leškarenja i razvlačenja po krevetu, žena ustaje i brzinom munje se oblači, kako njen partner sa kojim se do malopre, khm, khm, do iznemoglosti, ne bi video delić njene kože ili neku od oblina. Nikada mi nije bilo jasno zašto se filmovi tako snimaju, kada su pre toga već prikazani svi interesantni detalji.
Elem, i u realnosti se ova pojava dešava prilično često, valjda zato što su žene, u suštini jako nesigurna i stidljiva bića.
Posle urnebesnih krevetskih vratolomija, par leži razbacan po krevetu... U jednom trenutku ona skače...
- Jeb'o te... Potpuno sam zaboravila...
Grabi stvari, i u sekundi je već potpuno obučena, tako da on nije to ni primetio.
- Ostavila sam pasulj na trojci...
- Ma jebeš pasulj, vrati se ovamo... I kad si se pre obukla? Sami smo u kući, od koga se stidiš? Od mene?
- Ma nije... Znaš...
- Ma daaaj... Pa nismo na filmu... Skini to i dođi nešto da ti šapnem...
Izraz koji koriste ljudi koji su krajnji pesimisti i skeptici. Ni u šta ne veruju a vole i da podjebavaju.
Ma da. Će bude kad se ukači svinja u dud...
Fin način da kažete da ste lagali ili da opravdate otkrivenu laž
- Čekaj bre, zar mi nisi rekao da ste se ti i ona smuvali?
- Ma zajebavao sam se bre, šta ti je...
- a, dobro
.......................................................................................
- Znaš da je albanska vojska prešla srpske barikade, žešće rokanje!
- brate... u novinama kažu da je na Kosovu mirno ali napeto.
- Ma znam brate, zajebavam te.
- I te kako...
Cold bloody odjeb. Najiritantnije kuliranje koje izluđuje i izbacuje iz takta.
A stvarno kako ćemo to da rešimo. Ludim!
Ma opušteno...
Pitanje koje će ti neko od članova rodbine uputiti kada primeti da se ne služiš hranom.
- Ej, aj reci jel sve u redu?
- Ma dobro je.
- Sigurno? Vidim slabo nešto jedeš...
Najčešća rečenica kod našeg naroda čim se malo popije.
Lik1: Ne smeš da skočiš sa ovog mosta...
Lik2: Ma ko ne sme?!
Lik1: Ma nema šanse, vidi kako je plitka reka....
Lik2: Ma ko bre ne smeeeee... AAAAAAAAA
(Rezultat svega: Dva meseca gips na obe noge i mesec dana fiksator na levoj ruci)
Lik1: Ne smeš se spustiti niz ove stepenice biciklom zavezanih očiju...
Lik2: Ma ko ne sme?! Daj mi 'vamo taj bicikl....
(Rezultat: Tri meseca bolničkog lečenja zbog četiri napukla kičmena pršljena)
Lik1: Ne smeš prići onoj ribi za šankom...
Lik2: Ko bre ne sme?! Sad ćeš da vidiš.
Lik2: Ćao ribo, stig'o akvarijum.
Riba: ?!
(Rezultat: Pet prstiju ribine leve ruke ocrtanih na desnom obrazu zavodnika)
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.