Nije više među nama.

Dobroćudni i otvoreni prema svima. Svjesni svojih, ali i ograničenja drugih. Pa zaboga, tu smo da se pomažemo, zar ne?

Automat je stvoren da nam služi, stoga nema razloga da ga ignorišemo. Samo se treba spustiti na njegov nivo jer umije da bude baš blesav ponekad.

Odnosi se na mlađahni dio ženske populacije, đevojčice, koje su spretne i okretne, ili na đevojke koje su mačkaste.
Izgovara se uglavnom podgorički, kao "mečka mela", što nema veze sa tim što se često desi da mačke male kasnije postanu nekako više mečkaste.
Vokativ je isti kao nominativ. "Đe si ti, mačka mala?"
Koristi se i šatrovačka varijanta, "čkama lama", koja ima nekog smisla zbog rime, a punog smisla ako se odnosi na mačka-malu koja pljuje.

„Kuliram“ na Etiopljanskom.

Stres, frustracije i problemi dugo sakupljani čuče nagomilani u unutrašnjosti, čekajući pod pritiskom tačku pucanja i konačan izliv i oslobođenje. Ćutiš, trpiš, misliš proći će i sve gutaš. Ali kurac, sva ta sranja nemaju đe da odu i talože se dok ne dođu do grla, a onda je dovoljna i samo jedna riječ da te nadraži da izbaciš sve iz sebe, i to najčešće po nekom slučajnom prolazniku koji te je samo pitao koliko je sati. Tada sve što te muči silovito izlazi napolje, bujica iskrenosti koja svuda okolo ostavlja trajne fleke.

Telefon (!) koji definitivno nije za nase trziste, prije svega - stvari koji podrzava (da bi bile realizovale u ovoj zemlji) iziskuju mnogo dodatnih troskova (sto je direktna posledica nerazvijenosti nekih oblasti).

A i ako bi krenuli od pretpostavke(!) da smo tehnoloski napredni da uspesno realizujemo sve sto telefon pruza - to bi bilo neizvodivo jer bi se tada ogranicili na mentalne sposobnosti (ogranicenost?!) samog vlasnika.

Izraz koji se koristi za osobu koja kada se pozdravlja cmokne tako da vam uvo odzvanja kao da ste na ratištu cijeli dan.

Šoferska fora kojom se kazuje da ne postoji mašina kojom dotični ne ume upravljati i za koju nema položeno.

Omiljeni muzički instrument dokoličara.

Poziv na seks među pripadnicima romske nacionalnosti.

Stilska figura koja je, osim u književnosti, široku primenu dobila i u psovkama.

Devojka koja je omogućila da se 2008. godine evrovizija organizuje u Beogradu, što će biti najbolja promocija za našu zemlju. Devojka koja je pokazala svetu da se i u Srbiji pravi kvalitetna muzika. Devojka koja zna odlično da radi ono čime se bavi (da peva). Devojka koja apsolutno nije kriva što je priroda nije obdarila nekom lepotom (jer niko ne može da bira kako će da izgleda) a samim tim nije zaslužila da bude ovoliko popljuvana na ovom sajtu. Devojka koja takođe nije mogla da bira svoju seksualnu orijentaciju, pa ni zbog toga nema razloga da se po njoj pljuje (premda se i tu radi možda o glasinama i ne možemo 100% biti sigurni jel ili nije lezb.) Devojka koja je s druge strane sama izabrala da maksimalno iskoristi, na pravi način, ono što joj je Bog dao, a to je njen glas.
Bravo Marija!

Drugarski savet nemaču pojma da se mane aktivnosti koju obavlja kvalitetno poput marmuna, kontraritmično i u duhu narodne ''nećeš se ti najesti leba''... đebilu!
Pritom, da ne bude brutalno i ljakse stajl, eto i osvrta na ono u čemu je navodno dobar, makar to bilo značaja reda veličine od jednog lanjskog snega ili na nivou potrebnog znanja kol'ko za kuvanje šrafova.

Zakon fizike koji je gospod Bog nekako prevideo kada je onomad od Adamovog rebra stvarao Evu. A da nije, žene bi danas bile srećnije, a bogami i prema muškarcima predusretljivije. Jeste da bi plastični hirurzi izgubili klijentelu, al' ko ih jebe ionako su prebogati.

Nema tu zajebancije, kakav jablonja kakav mudonja, kakav čardak na nebu kakav Beograd na vodi. Pripovijetka koja je i najkrvoločnijem ratnom zločincu probudila u djetinjstvu kap sjete, gorke patetike zbog koje bi na kraju srameći se samoga sebe ili počeo da kolje ili ušao u politiku.Kako god, priča navodno inspirisana istinitim događajem, a sama činjenica da piše da je nešto potencijalno istinito u Srbina budi objeručko prihvatanje... Dječak i otac su išli po ogromnoj mećavi, dječak je vodio kravu za konopac, ocu je bilo žao da sin trpi jake udare vjetra i bidrio ga riječima da se ne okreće,da gleda naprijed, i tako dječak na kraju puta se tek okrene i skonta napušeni debilčić da u ruci ima samo kanap, a da su ćale i krava negdje zameteni....
Toliko je to ušlo u naš narod da su počeli da razmišljaju đe turaju glavu, određena su i pravila, kada se spava glava ne valja da je prema vratima, kada se iznosi čovjek kroz vrata mora prvo glava, osim ako se preselio, tada je suprotno.To je činjenica koja je pomirila alternativce i medicinu, i svugdje je poštuju pa čak i u ratu.

Zlo i naopako. Katastrofa. Ugas. Što bi rekli naši stari - dizasta.

Kako kod nas, tako i svuda po svijetu, gavran-ptica simbolizuje smrt, nesreću i ostalu zlehudu sudbu. Vjesnici nevolje su često i četiri jahača Apokalipse, neke druge ptičurine, Drašković Vuk, svastika i krvav uložak, ali gavran ipak djeluje nekako najzajebanije. Zbog toga ga umjetnici u svojim ostvarenjima želeći da dočaraju žestok bol, tugu i patnju, nerjetko meću đe leti, grakće na nekoj krstači ili đe kljuje sirovu utrobu maloga zeke.

Bilo da je riječ o sreći i veselju ili o kuknjavi i zapomaganju, u Srba nikad ništa pa ni to, ne dolazi u obzir ako je umjereno i nije hardkor. Tako mu je i epski narodni pjevač s gavranom dao po pičci.

Je l' ti nije bio dovoljan jedan gavran kukavče?! Metalikama u spotovima jeste, a tebi malo...To nisi htio da odstupiš od teze da nesreća nikad ne dolazi sama? Kažeš "dva vrana"... Morao si da naglasiš da su crni pizda ti materina!?! Da niko od čitalaca ni slučajno u glavi ne stvori sliku žutih ili tirkizno-plavih gavrana. Bilo je neophodno da turiš baš njih, nisi mogao vrane kao gospodin Hičkok? One ti nisu bile dovoljno jezive...Pu!

Jedini ko je imao muda da u svom djelu ovu pticu ponizi i unesreći je baksuzni Ezop, u basni Gavran i lisica, al' i on je završio kao rob u antičkoj Grčkoj. A čim su ga oslobodili, odmah je likvidiran. Zbog parčeta virtuelnog sira, ej! Pa ti vidi...

S gavranom izgleda stvarno nema zajebancije.

Neosmišljen potez. Nešto napravljeno bez kohabitacije sa mozgom.
Kao da si prešao u četnike '45.

Izraz koji na većem dijelu teritorije na kojoj žive Srbi ne znači apsolutno ništa. Međutim, na prostoru sarajevsko-romanijske regije blisko je povezan sa terminima bol, prelom i hospitalizacija.

Krajišnik sa kraja sveta, kao i njegovi balkanski kolege, Žare i Goci, dobro peva, ali je težak za slušanje. Nastupa u vokalno-instrumentalnom sastavu "Nidžo Pećina i pogano seme". Najpoznatije pesme su mu "Đe rastu divlje ruže", "Dođi mi u san", "Žalopojka", "O, đeco" i još gomila pesama u kojima meša ljubavne i maloumne detalje skoro kao Pero Defformero. Nidžo Pećina je poznat širom planete, od Tokija do Milvokija, ali kod nas nije dovoljno popularan zbog čudne odluke radijskih i televizijskih kuća da mu daju mnogo manje medijskog prostora nego što muzičar njegovog kalibra zaslužuje.

Sinonim za tamo.