Zona odgovornosti. Ne nametnuta već osvojena kvalitetom, nesebičnim zalaganjem i izgaranjem na terenu.

Glavni fetiš crnogorskih plemena usađen zarad poniženja ženske osobe koji je čini gorom robinjom nego da ima analni seks sa svojim patrijahalnim gospodarom.

Laži. Lovačke priče. Priče koje nemaju nikakvog smisla niti istine.

Ženina odluka da ti uskrati sex svaki put kad napraviš sranje.

Zajebancija na račun lika koji provodi dane u teretani u nastojanjima da izdefiniše masu kako bi nešto napokon navatao.

Vrijeme koje je potrebno zaposlenom da pređe put od svoje kancelarije do izlaza sa posla, nakon što se završi radno vrijeme.

Vrijeme kada je zaposleni posebno ranjiv jer je put brisani prostor a oni koji hvataju krivine su već odavno isparili, dok šef, kao kakav orao, uporno zvijera za plijenom u vidu zalutale ovčice spremne da odradi još neki poslić za njega. Nije to poslić u skladu sa stručnom spremom zaustavljenog, obično može da ga odradi bilo ko i samim tim je ponižavajući za ulovljenog ali, vremena su teška, posao se teško nalazi i nije poželjno pozivati se na statut preduzeća i disciplinsku komisiju.

Nije to veliki put i nije to veliko vrijeme. Samo treba stisnuti zube i proletjeti, možda sačma i promaši svoj cilj.

Ustaljen izraz kad oćeš da izvučeš nešto od nekoga... Nenadjebiv argument, i suprotnoj strani ostaje samo da popusti ili dopusti...

Nazove baba sa sela - nakupila se jaja, kajmaka, sira, suvog mesa, prepečenice i ostalih domaćih proizvoda, a nema ko otići po dobrovoljni prilog - da ne jedu djeca samo salame, paštete i Frenovke... Tata na putu, mama ne smije sama do sela, dalek put, krivine, makadam, a i da ne isprlja nove cipele ala tržnica... I baba se prvi put u svojih 85 godina spremi i krene za grad! Jedva dočekala autobus, koji datira iz perioda snimanja filma "Ko to tamo peva", i nakon jednočasovnog treskanja i blažeg potresa mozga, stiže baba u grad....

Zabačeno mjesto udaljeno od grada obraslo vegetacijom, šumama i zelenilom. Slično Međupičju ili Venerinom Brijegu.

Posledica premeštanja piva sa police u vrata frižidera.

Otpad od žitarica, najčešće se misli na kočanke, ali može biti i od pšenice i raznih drugih žitarica, a i biljaka uopšte. Obično nemaju neku naročitu primenu, eventualno prilikom pravljenja bala i plaštova sena, ili se koriste kao kompost.

Sinonim za nedostatak vlage, iako nije najsuvlje mjesto na Zemlji. Ako se uporedi sa pustinjom Atakamom, Sahara dođe kao rimska terma u vrijeme poplave. Ipak, ova druga je iza tregera, pa je vjerovatno zbog toga Sahara izbila u prvi plan.

Iliti "muljina" kod Zećana a "nula" u civilizovanom svijetu. Najfiniji pijesak izuzetno sitne granulacije, (0 - 4)mm, pogodan za sve završne građevinske radove gdje je potrebna izuzetna preciznost obrade površina.

Izraz kojim sažaljevamo nekoga. Najčešće se koristi kada čujemo da je neko teže bolestan i slično tome.

Žestoko poražen. U stonom tenisu ili basketu jedan na jedan nije izašao iz malih a u fudbalu nije uspio ni da pređe centar. Ni da prismrdi protivniku. Nastradao bez uzvraćenog udarca.
Izraz vodi porijeklo iz nekog drugog vremena, kada se puškom ili jataganom borilo za sebe i kada je svakog našeg valjalo osvetiti.

Čovjek koji, u masovnom tabanju NN čovjeka, gleda da dotičnog ne šutne baš u glavu, stomak, bubrege, nego ga onako malo zakači po nogama i dupetu.

Uglavnom žensko čeljade debelo plaćeno da se jebe sa javnošću dok zasrači situacije u firmi/državi usmeravaju oči naroda u njih.

Način lociranja nečega što nikad nisi vidio, uz pomoć zvuka.

Dan, neki, ne znam koji. Poremetio mi se centar za kalendar u ušima otkad me je debeli oteo iz naručja majke stare. Opet se vraćam sa svojim sunarodnicima nazad u katakombe za spavanje. Iako je polarni dan, nama se već odavno smrklo. Već dva mjeseca smišljamo kako dedi da kažemo da i nama treba odmora. Radimo svi ko crnci, a elfovi iz Afrike samo optužuju za rasisitičke komentare. Planiramo da štrajkujemo, ali svi znamo kako je bilo, bješe devedes devete, kad se dedica vidno iznerviran vratio sa Balkana. Ne pamtim da me je iko ikad tako šibao korbačem preko leđa. Jeb'o mater i Rudolf i svijetleći nos i PVO! Tri dana smo sastavljali proklete sanke. Sreća pa su bile rezervne. Nego, kad pomenuh Balkan, čudni su tamošnji elfovi. Ili se kolju oko poslova ili rade bolje od svih nas zajedno. Al dobri su, znaju da se vesele. Donesu neke vatrene vode, pa popiju po dva litra i ništa im ne bude, a nas ostale, sem ruskih elfova, u'vati od prve čašice. Nego... A da, dedica mora da padne večeras. Smučilo nam se da živimo pod tiranskim režimom debelog! Dosta je više pravljenja igračaka, ionako ih sve manje proizvodimo na polovima. Sva proizvodnja otišla u Kinu! A šta mi jadni elfovi da radimo? Dobro, ja pamprčim elficu iz kancelarije za međunarodnu saradnju, meni je lijepo, htio bih i prsten da joj stavim, ali nemam odakle! Žene... Uh, već pola deset, a sutra je nova godina. Jebem ti ženo dan i kud me rodi da budem Deda mrazov elf, pa i za Novu godinu moram da radim, a od beneficiranog radnog staža i penzije ću kurac da vidim. U jebote, evo ga deda, sad će da nam jebe mater. Opet je pio sa balkanskim elfovima...

Izgovor za nejebača što ništa ne trsi pod okriljem ove nam nebeske kape.