
Usitnjavanje krupnog novca moze da bude veoma tezak zadatak, jer niko "nema" da vam usitni. Najgore je kad cale nece da vas pusti u grad sa 1000 dinara pa morate da usitnite te pare.
Perica ulazi u prodavnicu. "Mozete li da mi usitnite 1000 dinara" "Zao mi je, sinko, nemam sa cim ja posle da radim"
Slicna prica se ponavlja u narednih 3-4 prodavnice dok Perica ne popizdi.
"Dacete mi zvaku od 2 dinara"
"Sinko, zar nemas nista sitnije"
Perica smesak od uva do uva i kaze: "Nazalost, nemam".
Bilo je to oko devet uveče. Sedim ja u svom malom stanu preplavljen talasima duvanskog dima i tuge. Počinje opet da se budi ta melahonija u meni koja me je uvek pratila dok se nije pojavila ona. Promenila me je iz korena. Batalio sam tribinu, upisao faks, bivao sve zreliji i ozbiljniji, procvetao sam. Dani i godine su prolazile kao sekunde, pregršt lepih momenata, ali mic po mic, vraćao sam se starim navikama, starom putu i istim greškama. Poslednja kap koja je prelila čašu je bila ta što sam uleteo u kombinaciju sa dve plave bliznakinje i njihovom kevom. Dobre bile sve četiri ali ipak nisu vredele nje. Rekla mi je da odlazi dok nešto ne uradim jer neće da trpi više moja sranja i baronisanja.
Elem, gasim tako poslednji klasik blu a duša traži Zaječarca. Gledam sat prošlo devet imam vremena da kupim pivo jer govna ne daju posle deset. Obuvam ribok klasik uzimam šuškavac gledam kroz prozor da vidim kakvo je vreme kad u zgradi pored izbio požar.
Požurim ja tako do te zgrade kad ispred mene pada žena i moli za pomoć jer je u njenom stanu ostala mačka. Vatrogasaca nigde, situacija opuštena kao kod zubara, vremena nema, ovo je moja šansa da učinim nešto sa svojim životom i opet je osvojim. Ulazim u zgradu i pičkaram što nisam pitao za broj stana ali nešto me je vodilo ka istom. Penjem se na treći sprat, dim sve gušći skrećem levo u hodnik koji se završava sa velikim prozorom. Idem duž hodnika dok nisam video stan iz kojeg bukti plamen. Ulazim unutra i šmekerski lagano se krećem kroz stan. Oko mene vatra, pucaju kablovi, padaju daske ja smireno posmatram situaciju i tražim mačku. Prošlo tako nekih desetak minuta kontam mačka otišla Bogu na ispovest kad u ćošku čujem krik tog malog stvora. Sklanjam neke daske, kauče i kredence koji su mi se isprečili dok kablovi udaraju po meni. Uzimam mačku izlazimo iz stana krećem ka izlazu kad plafon otpada i pada tačno ispred nas. Mačka kreće da plače i kuka kako još hoće da živi i ja šta ću nema nam druge nego kroz prozor. Zaletim se i mavaši gerijem, razbijem prozor kad napolju stigli vatrogasci i skupila se masa. Čujem da vatrogasci govore da se smirim i da postavljaju dušek ali vremena nema vatra ide ka nama, moram odmah da skočim. Jednom rukom se držim za prozor drugom držim mačku, spreman sam na skok kao Feliks Baumgartner. Prolaze mi kroz glavu zajedničke slike, lepi momenti koje sam imao sa njom, uzdišem poslednji put dok me neke pičke gledaju i ja za njih uradim koji zgib pre nego što se pustim. Skočili mi, meni na kraju ništa ali je mačka polomila nogu. Vlasnica me je ipak kroz suze zagrlila dok sam dobio aplauz od prisutnih i Zaječarac sa sve ordenom od Nikolića.
Vratio sam se kući srećan i odmah sam je pozvao. Ispričao sam šta mi se desilo ali je prekinula vezu. To mi je došao kao hladan tuš mada posle svega i dalje imam kombinaciju sa one dve crnke i njihovom kevom.
to je kada rom kapetan belog starog kombja i alfa mužijak u kasabi dozvoli svojoj dragoj izabranici da pusti svoj glas preko razglasa i zahteva od naroda staro gvozdje i sve ostale poznate i nepoznate sirovine sposobne za reciklažu...
Pretenciozna, ulepsana i nabudzena istina,
sluzi da bi se ciljna grupa,
zaintrigirala za famozan predmet price!
A krajnji cilj svake fame je zgrtanje para!
Naslovne strane zute stampe, pune skandala, svadja,
guzica, sisa, genitalija, kriminala, droge, nasilja, glamura,
luksuza, hedonizma, honorara, intrigantnih prica,
a realno je 10posto od zacinjenog,
i tih 10posto pripada onima koji famu i prave,
a sve ostale uloge su sporedne, ma koliko famozno izgledale.
Sto se samog filma tiche... ma loodi ameri nemaju vishe ideja pa samo ekranizuju tudju istoriju, mit, bajke, price.... basne itd..
Večiti klinac. Čova koji sa svojih četrdeset nije uznapredovao od tinejdžerskog doba, a i u njemu je kaskao za generacijom. On priča priče. On prži ljude.
-Sećam se u srednjoj, ja uzmem stolicu, pa je guram kao da sam u supermarketu. I onda od nekog sveska, od nekog olovka, to mi je kao bio majonez, senf...
-E moj prika, koja si ti budala.
-Dođem ja juče, na posao, kada dali nam nekog maloumnog. Ja čim sam video kako stoji stvar, priđem njemu onako ozbiljno, pa kažem da je rekao gazda da mu preveze devet metara bunara. On mukica išao, pa tražio kombi. Gazda se frapirao. E posle sam mu isto radio i za četiri džaka morske pene.
Često prebivalište seoskih đilkoša. Tu se prebivaju od 'ladnog piva, a i međusobno- pod uticajem 'ladnog piva. Mesto vazda poznato po ludom provodu i dobroj atmosferi, uz interesantne priče i rasprave o prinosu maline, tanjiranju njive naravno nezaobilaznoj politici, koje se često svode na temu "Ko je kec'o čiju ženu". I kako već to dolikuje, završavaju se opštom tučom i razbijanjem flaša o glave. Zagarantovan provod uz promotivne cene pića i šarmantne osamdesetogodišnje kasirke.
Đilkoš 1: Ka'em ti ja Žićo, ništa od naši' malina. A ni kuruza vala neće biti viška. Pu lebac ti...(Razočaran, hvata deveto pivo od jutros i uzima pozamašan gutalj)
Đilkoš 2: Mhmmhmmh...(Potvrđuje ovu izjavu, sedeći na gajbi klonule glave, držeći sedmo pivo od jutros)
Đilkoš 3: Ma pusti sad to, nego Stevin Mićo opalio onu mlađu Radojicinu. Pukla bruka u selu! Rekla Stamena da će je poslati kod strine u Futog. (Oduševljeni osmeh i cug iz 12tog piva od jutros)
Jednostavna i kratka informacija koja, ako je adekvatno plasirana, ima sposobnost da korenito promeni ton i ozbiljnost priče. Ultimativni pečat na svaki srceparajuće tužan dogadjaj.
Dva ortaka nakon previše piva na gajbi kod ortaka 2, pred zoru kreću razgovor o smislu života, o tome kako ništa više ne valja, o mukama koje ih snalaze… što se neizbežno svelo na razgovor o bivšoj ribi ortaka 1
ortak 1: I tada, tada je otišla... i ostavila me tako, sa cvećem i novim CD-om Minele u rukama…
ortak 2: (škk minela!?!?)Pa dobro, sve prolazi, možda je bolje ovako
ortak 1: Ali...I KIŠA JE PADALA... BUAAA....
ortak 2: Au... brate... nisam znao… izvini što sam izdabrovao, jesi dobro? //pruža ortaku još jedno pivo
Predstava/monolog o povratku vojnika sa fronta:
-I tako smo se vraćali iz bitke, koračali satima... danima... umorni i gladni...
//publika nemo posmatra
-Prelazili smo kilometre i kilometre bosi, ranjeni, kroz nepoznate krajeve, gledajući samo pravo... jer je svaki pogled u stranu značio da u koloni verovatno nećemo prepoznati lica svojih prijatelja i poznanika... saboraca koje više nikada nećemo videti, koji su poginuli...smrtno ranjeni...zarobljeni...
//publika i dalje nema al' malo budnije prati
-Videli smo nekoliko znakova za minska polja, ali već neko vreme nam nije bilo stalo, samo smo hteli da stignemo kući, makar i na nosilima, da stignemo negde... da se sve ovo konačno zavrsi... da se probudimo i okončamo ovaj košmar...
//publika pomalo reaguje,
/narator monologa diže pogled, gleda publiku setno, odlučuje da je to njegov trenutak i kreće glasno da jeca
-...AaaAAaak, hk,hk.šmrc...a i... i kiša je padalaaa, hk..ihk /brizga u plač/
//svi u publici kreću da glasno jecaju i plaču, žene kukaju, tu je čak i ona starica što nariče po sahranama, i ona jauče, publika u potpunom transu...
/Naratoru pada kamen sa srca, dobro je prošao i izvukao je predstavu, neće morati nazad na biro sutra ujutru... što je dobro... jer je najavljena kiša za sutra...
Užasan sindrom u kome se,kad pusti alkohol, od sinoćnog pijanstva, probudiš i to bez neke velike nade/šanse za san u sledećih par sati. Siguran sam da postoji i neki med. naziv/objašnjenje, al gadno je i smeta mnogo....
Najčešća vrsta opklade za gluposti. Zašto bas hiljadu maraka? Jer je i jednoj i drugoj strani pusti san da imaju te pare. Od porazenog se ne očekuju pare, ali tu će biti dosta podjebavanja.
- Tuče Čelsi đavole veceras.
- 'si lud? Padaju oni večeras.
- Videćemo...
- Ajd po 'iljadu maraka!
- Ajd.
2 dana kasnije...
- E znas onih hiljadu maraka, ne moraš mi donositi. Ko da su to neke pare.
- Ma da. Ne treba tebi ta sića.
- Naravno, kad imam takvog eksperta za kladionicu. Čuj ti njega Mančester 2. Bravo dečko.
Pričanje bajki na kvadrat. Situacija kada onaj koji laže akterima svoje priče daje životinjske atribute kako bi naglasio situaciju o kojoj govori.
Brate koja sam lavčina ispao sinoć. Napio sam se kao životinja i prišao nekoj mački, boli glava. Kad ono ispadne da je ona tu sa nekim majmunom koji počne da mi se kurči kao šta ja startujem njegovu ribicu. Ja ga odjebem kad eto njega za pola sata sa nekim tulijanima iz kraja. Izađemo mi napolje, ja skinem košulju da se ne isprljam dok ih budem tukao a oni kad su videli bicepse brate razbeže se kao miševi. Posle sam odveo malu na gajbu. Nećeš mi verovati koja je zečica. Skakala mi je po pitonu dok je ujutru nisam oterao kući.
Muška bogomoljka. Čovek koji postoji samo da bi izvršio jedan posao i onda biva pojeden, odbačen ili nestane. Obično tužne životne priče.
Pojeden:
- Bogomoljac: Bogomoljka posle opštenja sa bogomoljcem pojede istog.
Odbačenost:
- Sponzori: Važni samo dok imaju novac, a zapravo nisu važni ni tada.
- Gubitnici: Oni koji gledaju basket, dodirnu lotu jedino kada ode daleko i donose vodu.
- Štreberi: Važni samo da bi se prepisao zadatak.
- Penzioneri: Važni samo za vreme izbora.
Nestanak:
- Rijaliti emisije i novinari: Važni samo kada političari mute vodu, da skreću pogled javnosti. Traju koliko i prazno mesto u autobusu koje je baka ugledala.
- Branko Lazić.
Kažemo kada osoba koja pušta muziku pusti pesmu koju niste čuli x godina. Tipa neku od onih pesama koju svi vole, a nikome nikada ne pada na pamet i niko ne zna kako se zove.
Mile: Auuu, pa ovo je Stop the rock... Kol'ko dugo nisam čuo tu pesmu, bog te maz'o.
Laza: Ja sam umro od smeha kada je pustio Magiju od Kneza, nisam mogao da verujem odakle mu ta pesma.
Mile: Ma, izvukao je iz dupeta, eto odakle mu.
Price koja nastaju u doba mira,ekonomske stabilnosti,opsteg zadovoljstva u zemlji (narod nema sta vise da sere,pa onda daj da izmisljamo svakakve gluposti).
Prema narodnom predanju,kada se golub olaksa po tvojoj glavi to znaci sreca....
Ko vjeruje u to,nek kupi sebi kravu i nek legne ispod nje i nek ceka da ga pogodi 5 kila srece...
Ili neka napravi krevet ispod golubarnika,bice najsrecniji covjek na svijetu (tako kazu ljudi)...
Ekipa koja se pojavi na žurci, rođendanu, svadbi, krštenju...Tera DJ-a za Winampom da pusti njihove hitove Šerifa Konjevića, popije sve što je tečno i porazbija sve što je čvrsto.
Kurajber : Kako bilo sinoć na rođendanu?
Đozluk : Ma ne pitaj me ništa. Došli Seksan i oni njegovi Huni iz elektrotehničke pokrali ceo inventar sa sve četkom za govna. Deset soma dođem gazdi za štetu.
Kurajber : I ti si lud kad tog Atilu zoveš na slavlje.
Đozluk : Bar da sam ga zvao...
Čovek za kog kruže priče da nema rč. To donekle ima logike, odstranio ga je da bi pisao bolje pesme.
Novinar: Da li je istina da vi nemate analni otvor?
B: Ne verujem, gledam, ustajem iz kreveta ...
Ja-je-jebem-a-ona-mi-puši-laži su lagarije koje razotkrivaju same sebe. Koriste ih samo oni koji skapavaju od potrebe za pažnjom. Jednom uhvaćeni u ovom baronisanju na kvadrat više nikada ne mogu da prodaju svoje pecaroške priče ekipi.
- Igramo mi u tom selu utakmicu za prvo mesto. Treba nam pobeda. Devedeseti minut, a još 0:0. Ja predriblam dvojicu, prođem po desnom krilu i centriram. Vidim – nema nikog, uletim i tap – glavom dam gol. Kraj, 1:0 za nas!
- Ma da, ti je jebeš, a ona ti puši…
Predstavlja vaš odgovor pri totalnoj nezainteresovanosti, i nemanje volje da slušute nečije neinteligentno izlaganje njegove priče do samog kraja, jer već znate ishod unapred.
-E tebra matori da viš što me juče keva napala...
-E a da viš ti što mene to zanima ko uticaj vlage na pubertet žaba.
-A što sam sinoć karo onu, bole me muda ceo dan danas...
-Tvoja muda su mi bitna ko uticaj vlage na pubertet žaba.
Devojka kojoj ne vredi govoriti. Možeš se truditi na sve načine da joj objasniš ali kad nešto zacrta, to je kraj priče.
- M: Pa što ne obučeš ovu crnu majicu? Baš je lepa a i dobro ti stoji.
- Ž: Rekla sam ti da ne mogu tu! To je iz prošlogodišnje kolekcije.
- M: Pa kakve veze ima to? Ko da je bitno.
- Ž: Bitno je! Nemam šta da obučem, ne izlazim večeras.
- M: Ja te ljubim, ti podriguješ. Radi kako hoćeš, zaboli me kurac više.
Često se može čuti od naših ljudi koji žive u dijaspori i čije 'tamo kod nas' priče često zajebu i romane Isaka Asimova.
- Daj bre Jovano, šta ćeš ovde u Srbiju. Tamo kod nas u Nemačke sve roboti rade a ti samo ležiš, šminkaš se i gleaš televiziju preko satelita.
- Jovana dete, viš šta čovek kaže. Udaj se za njega mori, ja vi dajem moj blagoslov.
Naivna Jovana sluša svog oca i odlazi u Nemačku gde do penzije čisti klozete u fabričkom krugu.
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.