
Auditivna impresija mađarskog jezika. Ili bar onako kako ga mi poimamo...
- E, kad sam znala! Jesam ti lepo rekla da smo trebali da skrenemo pre 12 kilometara, a ti me nisi poslušao?! I kako sad da se izvučemo iz ove vukojebine, a?!
- Ćuti, bre, ženo, izbaciću te iz kola...Evo ide neki čovek pa ćemo njega da pitamo...Izvinite, gospodine...? Kako da se vratimo na magistralu za Čantavir? Izgleda da smo se malo zagubili, xexexe...
- Ekereškekerešmekereš - gulaš!
- I, pametnjakoviću? Šta ti je sad rekao?!
- Kaže ne znam...E, 'si i ti gladna odjednom?
Ono što svakom Eskimu padne na pamet bar jednom u životu.
Znak da autobusa nema bar 15 minuta.
Pitanje koje je svako od nas postavio bar jedno hiljadu puta dok je u toku igra (košarke, fudbala, odbojke...) kada nam lopta zaluta negde.
U toku je igra košarke:
Šomi: Ej Mile, ciba je vamo!
Mile: Hvataj brate! (zavrljači loptu u p.m)
Šomi: E jesi šeprtlja, ode u dvorište onog Dragutina što buši lopte!
Mile: (bojažljivo ulazi u dvorište puno izbušenih lopti) Izvin'te čika Dragutine može lopta?
Dragutin: Koja lopta? Nisam ja ništa video.(stavlja nož u dzep)
Uputstvo za upotrebu:
Nije bitno da li je tečan ili kameni, treba ga naneti u što većim količinama, tačno toliko da se zapuše sve pore na licu i zategne dovoljno dobro da se ne možeš nasmejati. Bitno je takođe da je nijansa bar 5 puta tamnija od pravog tena, tako da izgledaš kao da si upravo došla iz Afrike ili si zaspala u solarijumu, pritom sunčajući samo lice..
Sanja: Kristina jesi gotova zakasnićemo na žurku?
Kristina: Ma sačekaj bre, trebam puder da stavim bar 10 puta da mi se ne skine usput.. a i šta ako me neko ne prepozna bez dovoljno pudera jbt...
Jedine novine u kojima ima bar malo optimizma!
Izraz koji se nameće nakon realnog sagledavanja nepovoljne situacije, konkurencije i njihove stvarne moći. Podvijanje repa i okret nazad. Luzerski ali pritom i najekonomičniji pristup. Bar se nisi cepao kroz regularni tok i produžetke pa pao tek nakon penala.
- Jesi pokušavala nešto?
- Nemam ja šta tu da tražim, on se već muva sa Cecom.
======================================================================
- Druže a što nećeš da odemo u ''Studio'', znaš kakvih riba tamo ima?
- Ima, da... ali znajući našu psiho-fizičko-finansijsku strukturu, zar nije očigledno da nemamo šta da tražimo tamo?
- U pravu si. Idemo na kej, bar ćemo imati pet puta više kinte za pivo.
======================================================================
- Šta nam možete reći, kakve su šanse gostujuće ekipe?
- Pa realno... na našem terenu i pred našim navijačima nemaju šta da traže!
======================================================================
- Prijavio sam se na jedno takmičenje na Vuki, definisanje novog slenga... ali kada sam video kakve su tu veličine i ljute glave, shvatio sam da nemam šta da tražim tamo. Iz čistog poštovanja prema organizatoru napisah nešto.
- Ajd' ne tupi, pokidaćeš, nije definisano!
Za svaku situaciju u zivotu postoji bar jedna
Čovek koji je uvek u nekim piramidalnim šemama i prevarama.
Svi znaju bar jednog Multilevel lika...
Miki: E brate šta ima?
Ја: Evo radim nešto sad, reci brzo
Miki: Kako su tvoji?
Ja: Pa...
Miki: Super, super, nego slušaj... Ubaciću te u jednu šemu, lova do krova, ne radiš ništa imaš 1000 evra mesečno. Deliš kartice lukoila, dobijaš procenat od prodaje... Imaš četiri vrste zarade: vertikalnu, bočnu, očnu i stočnu... Zarada do šeste dubine, kad kreneš drugog meseca već...
Ja: Ne zanima me, alergičan sam ja na pare...
Miki: Hehe stari si ti šaljivdžija... Nego slušaj, ima neka američka kompanija GDI, to je skraćenica od Grčka Danska Italija...
Ja: Pa da, logična skraćenica za Američku firmu...
Miki: Hehehe slušaj bre... Prodaješ novi internet domen, . dublve es
Ja(mrmljam): kaže se dablju debilu...
Miki: Šta? Slušaj bre, to za tri meseca već... Halo? Puče veza...
Svaki čovek koji je bar jednom bio zaljubljen zna da je
Razlog da svako dijete bar jednom posjeti pozorište.
Selektor fudbalske reprezentacije Spanije.Bar po komentatoru RTS-a.
-Del Potro ima savrsen izbor igraca na klupi,kao sto su Silva,Navas...
Natprirodna bića koja u seoskim atarima iskaču iz mraka i plaše malu decu - bar tako kažu naše babe. Ređe se mogu očekivati u gradovima, jer vole da se kreću po mračnim šumama i zapuštenim vrzinama. Malo ljudi (niko) je dokazalo njihivo postojanje, što ne sprečava malu decu da ih se plaše. Nešto slično kao karakondžule.
-Sine, nemo' sam da se vraćaš kući! Ima razne sanđame po mraku...
Ukoliko nečeg ima previše, najčešće se "izvozi", bar u svakodnevnom ćaskanju.
Dva ortaka u godinama, situacija ispred jedne radnje.
-O Mitre, kako je, kako žena, deca(...)
-Ma dobro su svi.
-Ima li kiše (npr.)?
-Ma ima vala, i za izvoz.
UVEK ti fali 20 minuta i (bar) 400 dinara.
- Aj na kafu!
- Kad?
- Pa sad odma', nadjemo se kod Vuka?
- Ih, ne mogu da stignem, nemam pare ni za cigare, a i dok se spremim...
Glasački listić - kako god ga ispuniš pucaš bar na jednom fiksu.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.