
Izraz kojim se neki koriste za potpuno omalovažavanje nekog, prvenstveno sitnog i/ili slabog.
Na seoskoj utakmici:
1:''El' si tolko glup bre, ne mož' ovol'ki go da potreviš, kuću promašio dabogda!''
2:''Mali ne seri mnogo...''
1:''ŠTA BRE?!?!?! Ja da ne serem? E sad će vidiš-''
2:''Beži bre mali, 'ko te budem pljuno' ima te udavim''
3:''E, lepo ti kaže, Milojko, on je taj što nosi ona dvotonska drva iz šume''
1:''u jebote *tresne se po čelu*, jao Lepoje, pa to si ti bre, moj brat od čukunbabe, izvini nisam te prepozno(*sa kezom od uveta do uveta*)''
Samo još jedna u moru psovka u nas Srba, koji smo uspeli da psovanje dovedemo do nivoa umetnosti. Od svih članova muške, ženske i srednje rodbine po azbučnom redu do 16-og kolena (pa i nerodjenih potomaka istih), preko delova tela sa i bez sluzokožnih rupa ka unutrašnjim organima, pa sve do plemenskih saveza, porekla (žičke), čak i nebeskih tela (''Jebem li ti sunce'').
Ova specifična verovatno ima semantičko poreklo od psovke ''Jebem li ti krv'', kao naredni, veći stepen navedene psovke, uzevši u obzir da većina krvi nastaje u kostima iliti koštanoj srži.
Sin (17-godišnjak): Tata, ja ću da se ženim!
Otac: Šta ćeš bre ti da radiš, amzo jedan, ti ćeš da se ženiš a?!?
Sin: Pa moram ćale, znaš da njen otac nosi pušku za pojas zadevenu i da se ne kotira baš visoko po normalnosti, a ona je... Trudna bre ćale...
Otac: ŠTA JE BRE?!?!?
Sin: Nisam ja kriv ćale majke mi, kondom puko...
Otac: JOK JA SAM KRIV PIZDA TI MATERINA BALAVA, DA JOJ NISAM JA MOŽDA METAO SALAMU A?!? (Skida kaiš)
Sin: Nemoj ćale molim te! Mamaaa!
Otac: ŠTA BRE MAMA JEBEM LI TI KOSKU INFICIRANU (Pljas!), ŠTO GA NE VADIŠ IZ SONDE NA VREME, NEGO SEJEŠ KOPILAD NA SVE STRANE!!! (Pljas, pljas, pljas!)
Kada nekog prati abnormalna količina sreće u gotovo svim prilikama.
Entimologija žargona mi i nije najpoznatija, ali predpostavljam da ima veze sa onim kad te posere ptica, da je to kao sreća, jebem li ga.
-Pazi šta mi se desilo. Kad sam dolazio do tebe nađem na putu 20 evra!
-U, mamu ti jebem, al te sere!
-E, za ispit naučim 2 od 100 pitanja i dođu mi baš ta 2!
-Joj, al tebe sere!
-E sinoć pokupim 2 sestre, odro sam ih od kurca!
-Tebe brate baš sere!
Kad kucna svadja sa sopstvenim caletom dodje do vrhunca i njegovo razocaranje u vas se pretoci u recenicu " nisi ti nizasta, bolje da sam te izdrk'o "
cale - pa kako si opet pao ispit..
ja - a teska su pitanja bila
cale - kurac teska, nisi ti nizasta, bolje da sam te izdrk'o....
Predigra za orgazam prosečne, starije seljanke.
Ona je u takvim godinama, da nju ne usrećuje ni 30cm, ni dugo lizanje.... Ali dobar, masan trač, UH. A ova rečenica je nešto poput orala pred sex. Ta rečenica zagreje atmosferu i razigra njeno srce, u nadi da sledi ono pravo.
Kao i u sexu može doći do njenog razočarenja i izvinjavanja, ali ako bude potvrde trača, osećaj sličan orgazmu je neminovan.
Jedina mana toj rečenici je u tome, da ako je upućena tebi, verovatno si ti u središtu trača... Već na "nemoj da se ljutiš...", možeš nanjušiti da nešto nije kako treba, a kad čuješ kompletnu rečenicu i bez daljne priče znaš da o tebi kruže abrovi.
- Ej Milutine. Nemo' se ljutiš, nije da guram nos, ali moram nešto da te pitam.
- Reci Radmila?
- A jel istina da si se švalerisao sa Stanojevu ženu?
- Budi Bog sa tobom, odakle ti to. Kako te bre nije sramota da vodiš abrove, a stara žena.
- Ma ne interesuje mene to Milutine, nego neki je'u govna tu po selo, pa reko da pitam, jer znam da ti nisi takav. Oni vikaju Milutin gu jaši, a ja vikam ma to nema šanse, Milutin je pošten čo'ek.
_______________________________________________________________
- Ej Milutine. Nemo' se ljutiš, nije da guram nos ali moram nešto da te pitam.
- Reci Radmila. Šta je opet...
- A jel istina da si se pijan tuk'o u kafanu?
- Jeste istina je Radmila.
- (kez od uva do uva, grčenje lica u tom položaju, slično orgazmu) I? Kako je bilo? Što ste se tepali?
- Pa ti juče reče da te ne zanimaju abrovi?
- Ma pusti to, nego pričaj... Šta se desilo?
Stariji,arhaični,ruralni izraz za:"Puši mi ku..."!
Na primer,zar je moguće da ovo još niko nije definisao?
Ovako baba objašnjava da će određeni posao odraditi sa lakoćom.
deda: Dobro de baba, kako ćeš ti da odeš do podruma kada je napulju mrak?
baba: Eeee moj deda, vuci nema, a da se jebem umem.
Konstatacija koja se koristi usled šoka novonastalom situacijom.Verovatnoća događaja koji vam se dogodio je ista kao i verovatnoća da Lihtenštajn razvija nuklearni program.
Izlazim na ispit :
Ja(Bože,molim te,samo nemoj metode,klasifikaciju i sociološke teorije)
Profesorka : Ajde kolega metode,klasifikaciju i sociološke teorije
Ja(pola minuta šok,već u glavi stvaram sliku, Pera Ložač izlazi ispod katedre i tera me da mašem prema kameri) : Profesorka,sa dužnim poštovanjem, gde je Pera ložač da mu jebem mater!!!
Jedna od najvecih lazi nasih roditelja dok smo bili klinci!Te pare se naravno pricuvaju dok ne dodje vreme da keva kupi sebi npr. neke cipele ili cale presvlake za sedista.
Tetka: Evo tebi sine jedno 100 maraka za polazak u prvi razred.
Ja: Hvala tetka nisi trebala (laz)
Cale(Keva): E sine daj mi te pare da ti pricuvam jos si ti mali,ne trebaju ti,kada malo porastes vraticu ti!
I onda kada tebi padne napamet da trazis te pare posle godinu,dve to izgleda ovako.
Ja:Cale jel se secas onih para sto sam ti dao da mi pricuvas?
Cale:Da,secam se,sta s' njima?
Ja:E pa video sam jednog mnoooogo dobrog transformersa(u danasnjem slucaju Yu-Gi-Oh karte,Pokemona,reket Novaka Djokovica)
Cale:Pa sta?Jel sam ti kupio patike prosle godine,jel sam te vodio na utakmicu u nedelju,jel svaki dan jedes za dzabe,sta ti hoces vise,te pare si odavno potrosio!
Gramatički gledano upitna rečenica, međutim u praksi se može stvrstati jedino u zapovedne rečenice i nikako drugačije ukoliko se upotrebljava od strane roditelja. Ovakva vrsta rečenica služi jedino da bi (uglavnom) roditelji na fin način naredili da uradite nešto, a ukoliko (ne daj bože) odbijete (u najboljem slučaju) ode glava ili bubne opne od silnog vrištanja koje vam sledi.
Mama: Sunce mamino, jel možeš da opereš sudove, mama mora da ide hitno do komšinice? Ajde molim te, ljubi te majka.
Dete: E, ne mogu sad, žurim krenula s...
M: PIČKA TI MATERINA RAZMAŽENA JEL SAM TE TAKO VASPITALA?! PO CEO DAN LEŽIŠ, NIŠTA NE RADIŠ! PO CEO DAN RINTAM NI HVALA DA MI KAŽEŠ, NISAM JA OVDE ROB! BLA BLA BLA BLA... (3 sata kasnije) MARŠ U KUHINJU I PRERI SUDOVE I NEMOJ SLUČAJNO DA SI OTIŠLA BILO GDE!
Superlativ pretnje “nemoj da se igraš”. Slede: “nemoj životom da se igraš” a onda i “nemoj Mama ‘ladnog da te ljubi”, kao treči poredbeni stepen ozbiljnosti vaše namere da ćeete nekog ubiti ako se bude preterano zezao.
Ortak vam vraća omiljenu kožnu jaknu koju ste mu pozajmili posle duge, mučne i nesnosne kuknjave.
Ortak (cereći se): “E, malo sam ti pocep’o jašu, tu na rukavu”.
Vi (panično prevrćući jaknu po rukama): “Nemoj Mama ‘ladnog da te ljubi”.
Dilema u kojoj se svaki trsitelj bar jednom našao. Reč je o situaciji kad nađe neku kokaru za one stvari, pa se malo kasnije grdno iznenadi kad vidi da joj je "donja frizura" negde iz predratnog perioda. Runo na kojem bi joj i novozelandske ovce pozavidele. Strašan zajeb.
- I šta bi sinoć, gde ode sa onom ribom?
- Ma ne pitaj ništa, sve bi super dok se nije skinula. Da sam poneo igle, mog'o sam džemper da ispletem.
Rečenica sa sasvim nepotrebnom reči sred....Ko da bi moglo drugačije....
Kurtoazan način da nekom staviš do znanja da ti nešto treba po svaku cenu, iako te zaista baš zabole što ćeš smarati, bitno ti je da dobiješ ono što si hteo.
- Gde si, brate, šta ima? Šta se radi?
- Evo, ništa, kulira se! Otkud to da ti zoveš? Nismo se čuli, ne pamtim!
- Ma, znaš, faks, devojka, ovo-ono, nema se vremena. Nego, ne bih hteo da te smaram, ali treba mi jedna usluga od tebe, jako mi je hitno, niko mi drugi nije pao na pamet, pa sam se setio tebe, znam da se u tebe mogu pozdati.
- Pa, onda nemoj da me smaraš, ako baš ne bi! Ćao!
Poslednji, očajnički pokušaj momka da ubijedi curu na seks.
- Ne, ne ne, hiljadu puta ne, bila bih luda da pristanem!
- Ali, ali... Aj samo malo.
- Jok.
- Viđi, poveo sam te u mrak, odvojio od krda, ionako ću svima da pričam da sam te jeb'o, ništa ne gubiš.
- Aj, ali samo malo.
Vrhunac blama kojim ortak može da te počasti u toku smuvavanja ribe koja je već polupečena.
Miki : I tako sam posle prava rešio i medicinu da završim, jer mi jedan fakultet nije dovoljan. Znaš kako se kaže : " Gaudeamus igitur, juvenes dum sumus" !
Riba : ( svrš) Kako si ti pametan... (svrš, svrš)
Tutke : Kume, aj dođi brzo, zvao te ćale da na'raniš svinje, aj pa nastavi posle!
Definisana kao visoko optimističan etnitet, endemski nastanjen na srpskom govornom području, pojava iz naslova zbunjuje svojim postojanjem čak i sâme svoje praktikovaoce, profilom generalno spadajuće rusofile-nacionaliste i tradicionaliste-pravoslavce a anfasom obavezno mentalno izazvane i bigote. Jer, jebiga - Rusi naša braća, nas i niih dvesta miliona, iste smo vere i etničkog porekla, ginuli ruku pod ruku u svim zvaničnim ratovima...isti smo narod, maltene (pri čemu je "malte" muklo, jelte), te shodno tome i istim jezikom govorimo, zar ne?
E, tuki, zemljače moj zatucani. Jer iako i srpski i ruski potiču iz iste grupe jezika i imaju solidan broj sličnih reči i izraza, potrebno je ipak malo više izučavanja potonjeg da bi komunikacija na istom bila nešto složenija od pukih "privjet", "davaj", "maskva", "putin", "vodka" i "kak zavut tvaja familija". Jer, po definiciji iz prakse "...ne znači da si jebeni ekspert za ruski/švedski/japanski ako znaš da ubodeš pešes prostih rečenica na njemu..." (gde je najmanje jedna rendom psovka, jer šta je strani jezik ako numeš da opsuješ na njemu?), dok nas definicija iz iskustva uči da "...alkoholisanje sa nekim Rusima na Exitu i koitus sa ubogom Ukrajinkom u WC-u železničke stanice u Stalaću (falilo joj za kartu, karta) NE MORA obavezno uključivati i PRIČANJE RUSKOG...", koliko god se ta eventualnost tebi tada (u)činila mogućnom.
Elem, kada se sve sabere i oduzme verovatnoća da će te jedan baćuška skapirati pošto istrošiš brendove votki i imena fudbalera za koja misliš da su ruska - Kaladze, na primer - i počneš da baljezgaš na srpskom (pritom žešće transferišući akcentuacijom i izmišljenim "rusnicama"), ravna je verovatnoći da ti razumeš nju ili njega kad počnu da parlaju svojim maternjim jezikom misleći da ih kačiš k'o da si odmah po rođenju 'mesto majčinim mlekom podojen kompletnim opusom Aleksandra Sergejeviča Puškina, pa jebemu majku da mu jebem stvarno!
- Brate, 'el ti ono beše malo parlaš ruski, a?
- Ja govorju po mal, phahahaha, šta ti treba, druzej moj?
- Pa upozn'o sam se preko tindera s nekom Ruskinjom i sad hoćemo skajpujemo...al' ja jebeno pojma nemam ruski, ono, kako uopšte da pričam s njom, bre??
- A, brate, samo govori srpski, razumeju oni, veeeruj mi!
- Ne troluj, bre, majmune, nego daj par fraza za muvanje, ovo-ono, sviđaš mi se, slatka si, 'el gotiviš Srbe, a da nije fazon "ja ljublju tibja" i te munje...
- Hm, fore za muvanje, fore za muvanje...nešto tipa "Zdravstvuj, ženjšćino ubava, ja videl mnogi angeli v njebesa al' kak ti - nikagda!"?
- Jebem ti mater.
Kada oćete da nekome kažete "jebem ti mater" a da ga ne uvredite jer bi on vama mogao da jebe mater.
-Što si me udario.Jebem ti život al boli.
Utehu, dajte mi utehu.
"tata, on mene ne voli viseeeeee" (krik umirujuceg avganistanskog gnua)
"ma cuti bre, bolje da te ne voli, nego da ga boli kurac za tebe"
Pitanje za uvek spremnog, onog koga ne možeš ni iznenaditi ni zaskočiti jer je uvek korak ispred tebe. Apel na njegovu sujetu kojim ga stavljaš u Lazarevu dilemu - da li da ti oda tajnu svoje propasti ili da prizna da je pred tobom nemoćan.
Makar toliko malo, makar u tom deliću u kojem ne ume da prepozna vlastitu slabost. Ali ipak nemoćan.
- Mala, 'odi ovamo da ti nešto izdiktiram...
- Ne mogu šefe, izbila mi groznica.
- Nema veze, naći ćemo drugi način.
- Ne vredi, dobila jutros...
- Pa nisu valjda time iscrpljene sve tačke dnevnog reda?
- Bogami jesu, najela sam se neke mesine, častio domar za rođendan, 'oću da puknem.
- O bre! Reci mi kako da te ubijem, a da niko ne zna!
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.