Finansijska situacija u kojoj nemamo čak ni stvari od vrednosti, a kamoli jednu kovanicu il ne daj bože novčanicu.
Sinoć ? Sinoć sa ozbiljnom nulom u džepu sam se proveo ko kralj na bolovanju. Popio sam 10.000 dinara, stvarno ne znam čijih.
Dan kada ništa ne ide od noge, a kamoli od ruke.
Budim se. Lagano otvaram oci. Jutro predivno, ptice cvrkuću, sunce sija. Lagano se protegnem, stanem na noge, a onda osjetim tup bol u predjelu desne pete i čitavog lijevog stopala. Pogled na dole, kad ono lego kockice koje su moji maloljetni rodjaci iskopali iz nekog sandučeta u kući. Sa blagim šepanjem dolazim do kupatila, i okliznem se na vodu koju je veš mašina pustila u toku noći. Dobro ugruvam tintaru, ustanem i prilazim lavabou. Obavim većinu jutarnjih radnji. Vratim se u sobu, nađem neke krpe, uvučem se u njih. Sat pokazuje 6.15. Koji ću moj tako rano, upitam se. Ulazim u kujnu, vidim, tamo sat pokazuje 10.30. Mašala, okasni se na predavanja. Na brzaka krenem, odem do stanice, i čekam bus. Prolaze autobusi, a nijedan koji meni treba. Stade jedan, iz njega izlazi lik i kači papir da bus koji meni treba danas ne saobraća. Elem, sačekam nekakav bus koji staje na 20 min od faxa, i to je najbliže moguće. Na satu 13.30. Stižem na fax, čujem bio nekakav testić, lak ko papir na kom je napisan. Bonus od 10 poena. Aj jeiga, kažem, život ide dalje. Još samo 2 sata predavanja. Profa nešto ljut, ja rek'o, aj se smirim, da me ne izbaci. Međutim, zivka me kolega iz drugog reda iza mene, kao, nešto bi da me pita. Okrenem glavu, prozborim nešto, profa me vidi, i naravno, sa slašću izbaci. 'Bem ti usran dan, velim u sebi. Izađem ispred amfiteatra. Telefon zvoni, mala zove, kaže ne može večeras, dolaze joj gosti. Aj nema veze, kažem joj, vidjećemo se valjda nekad. Pogledam napolje, a ono se naoblačilo, i kiša prokapava. Taman da izađem, a ono udari pljusak. Lijepo, od ovog ne može gore, pomislih. Na satu 16.00. Pod pljuskom krećem prema onoj stanici od 20 minuta. Stižem tamo, naravno sve puno pod onim limom iznad klupe. Skontam da sam trebao da uplatim obroke. Naravno da je sad kasno, kojmoj, kad oni rade do 2. Nema veze. Bus konačno stiže, ja ulazim, i krećem. Vozim se tako, kad na trećoj stanici, vozač kaže, ajmo napolje, motor se pregrijao itd. Opet kisnem. Na satu 17.00. Da idem u menzu na večeru, ne ide mi se.Sačekaću drugi bus. Vraćam se u zgradu, vidim poštu, stigli računi. Krenem u lift, pritisnem 7, i ide lift, prvi, drugi, treci sprat, kad stade između četvrtog i petog. Super. U to na satu 18.34. Ja skinem sat i lupim ga o pod lifta što sam jače mogao. Isti se raspadne. Pritisnem ALARM, kad za oko po' sata stiže ekipa, izlazim iz lifta. Taman da uđem u stan, kad me sretoše stranački odvratadovrataši, te i s njima kao da prozborim. Odjebem ih, uđem u stan, pogledam u frižider. Prazan, niti piva, niti hrane. Pogledam na sat, vrijeme za večeru, 19.30. A zajebi, odo gledam TV. Upalim TV, on radi dobro nekih pola sata, odjednom počne da zuji, zuji, zuji i eksplodira. Pukla katoda, mamu joj njenu. Sati 20.30. Zovem nekog pajtosa, velim, ajmo u grad, a on se ko pikica nećka. Ja mu kažem, buraz, 'oćeš nećeš, nećeš, goni se. Odem u obližnji kafić, naručim Staropramen, kad poče i konobar. Te ne mogu da ti dam pivo, te daj isprave, te ovo, te ono, i odjebem ga, sa dodatkom da u tu kafanu više ne svraćam. Nazad u stan, koji moj, odo' da spavam. Legnem u krevet, opet se blago protegnem i udarim o zid. Sa tupom glavoboljom, zaspem, u nadi da od ovog gore ne može.
Izgovor 65-ogodišnjaka koji nema završenu srednju školu, kamoli fakultet, a ne želi da ispadne manje pametan od svojih potomaka.
Iako smo nekada, za razliku od drugih nacija, ''jeli pomoću zlatnog escajga'', danas nemamo ni šta da jedamo, a kamoli nešto zlatno.
Definitivno, ovo nijedno dete ne bi trebalo da se pita, jer se kod nas ne zna ni šta će biti za 5 minuta, a kamoli za ko zna koliko godina. Sećam se kad su nas u osnovnoj školi pitali šta ćemo da budemo kad porastemo, i neko je rekao da će biti sportista, neko profesor, neko doktor... pa, kako to da niko nije rekao da će biti siromašan? I posle neko nešto kaže za nas. Srbi su takvi optimisti da bi i za običan prdež pomislili da je grom.
Natprirodni organ koji pomaze mojoj majci da primeti prljavstinu koju nije moguce primetiti golim okom (a kamoli mikroskopom).
Grickalica koja je toliko istupljena da ne može da preseče ni zanokticu a kamoli nokat.
-Jesi li završio sa manikirom i pedikirom? Sat vremena turpijaš te kandže!
-Video bih ja tebe kako bi se snašao sa ovom kidalicom. Zar nisam rekao da nam treba nova grickalica? Ovakve muke nije ni Mali Radojica proživeo kad su mu Turci zakivali klinove ispod noktiju! On je bar imao Hajkunu devojku da ga zajaši!
To je onaj lik što ukrade mikrofon na svadbi i otpeva pesmu bolje od originalnog izvodjača, a kamoli od svadbarskog pevača..
Razumnije rešenje za devojku sa grudima koje nisu vredne ni pomena, a kamoli gledanja, a, opet, sa primamljivom pozadinom.
-Da li bi imala hrabrosti da se skineš u toples?
-Hrabrosti da, ali nema svrhe. Mislim da bi za mene bilo daleko pametnije da se skinem u botomles. Jebi ga, svako pokazuje šta ima!
Tipična parola osobe koju mrzi da diše, a kamoli da uloži malo truda u razumevanje tuđih misli.
Na Vukajliji: Posle čitanja definicije ili gledanja postera koje nije shvatio, odlučuje da da minus i tako vidi trenutni skor. U slučaju da defka ima negativan skor, osoba se oseca zadovoljno i ponosno.
Refren pesme Who let the dogs out Baha men-a,koji smo kao klinci svi pevali,a niko ustvari nije znao kako on glasi,kamoli sta znaci.
Hu let de doozaaaa, HU HU HU HU
Auto za kojim nijedan ker lutalica nema muda da potrči, a kamoli da zalaje.
Zmija je zmija...
Vrhunski odjeb nasrtljivog konobara koji pokušava da vam za ručak uvali ribu za koju nikad niste ni čuli, a kamoli probali.
-Dobar dan gospodo, šta mogu da vam ponudim danas? Neki aperitriv možda? Imamo divne likere koji savršeno...
-Pivo, hladno ko taštino srce, i požuri!
-Pivo stiže, za ručak nešto? Upravo danas smo dobili direktno sa jezera Iri samo za odabrane goste Aplodinotus grunniens koja se služi na...
-Alo decxko, da je riba dobra vuk bi skak'o u vodu, a ne u torove! Daj ti nama jagnjetine, a može i pragnje ako imaš.
I šopsku, plus par svežih ljutih!
I pivo!!
I požuri!!!
Fenomen koji nema smisla, ni dlaku kurceve logike,ali zaziveo je na frekvencijama narodnog i veseljackog tipa je to, posto radio i ovako svi uglavnom slusamo u autu, da u svim pesmama oni ubacuju motive iz filmova, rafale iz kalasnjikova, pravljenje srche do kolena, i mnoge ostale motive koji mogu da doprinesu jedino da se trgnem i userem u sekundi i momentalno uletim u jendek.
Ravan put, raspizdio si muziku, stavio naocare za sunce, jednom reciju, uzivas, boli te patka za sve.
"pppput me zoveee moram pooooci, snjeeeegovi su okoooo..RATATATATATATA BUUUUUM...ljeni!!
u momentu zalezem pod volan, i ovako sam iskompleksiran ratom, a kamoli jos to....
"voleeela sam voleeelaaa, voleeela sam gaaaa, ceka...DA PUSTAM??? PUSTAJ SINE!!..la sam cekala...."
"srce je moje violina, sto ga di...RADIO AN AN AN ANTENAAA!!!...ras kad ne znas da sviraaaas"
"poooozdravi je poooozdravi, voool..VOOOZI MISKO!!..im je ko preeee"
Obroci i jela koje niko nikada nije video u menzama a kamoli jeo, reklama koju kao da je lično Mlađan Dinkić lansirao.
- Zašto ne jedeš u menzi kao ostala deca, jesi li ti video čega sve tamo lepog ima? Čak ti ni ćevapi, pečenje i torta sa višnjama nisu po ukusu razmaženo derište!
- Uh...
Neko ko je jednom nogom u grobu, a nema živ dinar ni za hleb, a kamoli za sahranu.
Izgovor lošeg umetnika koji ne može da uvali svoje delo za dž nekom, a kamoli da ga proda.
-I kako ide ta tvoja umetnost?
-Ma ja to za svoju dušu, jebeš materijalne vrednosti i ostala sranja, nemaju ljudi ukusa jbg...
Živeti kod roditelja. Česta pojava kod današnje omladine, jer teško dolaze do ikakvog posla, a kamoli nekog koji im može obezbediti samostalnost.
-Sine, samo da ti najavim, još ovu godinu si na budžetu, a onda kud koji mili moji.
-Gde ću pobogu? Vi'š da nema nigde posla.
-Kako god, ja i mati više nismo u mogućnosti da te izdržavamo. Budžet se izlizao sinko moj.
-Pa šta da radim?
-Evo čitam da u Norveškoj mlate pare na naftnim platformama. To na primer dobro zvuči.
-Ne misliš da sam sa 60 godina malo mator za bušotine?
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.