
Tema o kojoj se u Srbiji, iz nekih nepoznatih bogu razloga, prica samo najbolje.
Lik 1: "Brate, kada se samo setim bombardovanja. Covece koje je to zezanje bilo!"
Lik 2: "Aha, cirkali smo non stop! A i upisao sam desetu bez prijemnog!"
Lik 3: "Jao secam se kada smo bili u podrumu, ono duvali i poceli ovi da rokaju, a Jelena se kao nesto uplasila pa se pribila uz mene. Kad se setim samo kako smo se samo kasnije..."
Lik 1: "Ma bombardovnaje je bilo ekstra. Imao sam 15 keceva te godine, a na kraju mi zakljucili sve trojke i cetvrorke."
Živi "Bogu iza tregera", tamo gde je "međed" domaća životinja.
-Au brate vidi onu nije loša šta misliš da uletim neki klizeći?
-Ma zajebi to brate, iza njene kuće tabla "GAME OVER", moraćeš 2 puta puniti rezervoar da je odvezeš kući, traži nešta pitomije.
Nadobudni magarac, koji misli da je svojom duhovitošću i originalnošću bogu do muda dosegao.
U autobusu. Lik A seda do lika B. Spontano se započinje razgovor, prežvakavaju se stoput ispričane priče. Ustanovivši da je vreme grozno i sunce prejako, da je politički vrh Srbije najkorumpiraniji u Evropi, da Sašu Popovića treba ubiti, da je Pink i Veliki Brat sranje, diskutanti prilaze temama o poročnosti današnje mladeži, koje su i sami deo.
- Pušim, čoveče, dve pakle dnevno, moraću da smanjim.
- Ja sam ostavio, ali sam se ugojio kao prasac. Duvam samo travu sad.
- A ja gandžu nikad, samo alkohol. Gandža me nekako spusti, ubedači, isparanoiše.
- Ma sve je bolje nego da blejiš pred TV-om.
- Hahaha, da da, brate, totalno si u pravu, TV je otrov, brate.
- Jeste. TV i fejs upropastiše sve živo.
- Ma, fejs je užas. Ja ću morati da ugasim to, mnogo vremena tako trošim.
- Ja to nikad nisam ni otvarao.
- Zezaš???
- Ne, brate. Na Vuki se ja zezam.
- Gde???
- Vuka, brate. Vukajlija.
- Šta, ti si tu član?
- Da, autor, brate. Ktitor. Pročitaj moje defk....
- More mrš, mamicu ti jebem!
- Molim???
- Mrš, pička ti materina. Mrš!!!
Seta obuzme čoveka kad :
-vidi slike svoje dece dok su bili bebe: šteta što sad ne mogu da ih uzmem i stavim na krilo, uspavam sa pričicom, držim za rukice dok se šetamo, nosim ih u naručju... hvala Bogu, porasli su...
-ženu kad nađe komad garderobe koji je nosila pre najmanje 20 godina: uh, kako mi je to onda stajalo...
-bračni par sredovečnih ljudi kad se sete prvih letovanja : ni ručkova po restoranima, ni 20m od plaže, ni deca u zasebnoj spavaćoj sobi...a bilo je lepo.
Seta nije osećaj zašto nečeg nema više zato što postoje druga osećanja i uživanja. Ta, "druga osećanja", su jednako lepa i podjednako prisutna.
Seta je sećanje na neponovljivo lep događaj.
Nezvanična himna svih svetskih radodajki. Hvala im!
- Si čuo što je Dare Krljušt skin'o mrak?
- Ne seeeeri?? Šta, 'el ovcu neku naš'o ili...?
- Ma jok, bre, nego bio na svadbi kod nekih rođaka iz Inbredovaca pa pao seks sa švecom od tetke, taj neki fazon...
- Eh, ništa kao incest ako hoćeš da jebeš prvi put...
- A??
- Ništa, ništa...
Kada vas pokaki ptica, zahvalite se Bogu što krave ne lete.
Produkti odbrambenog mehanizma ljudskog duha, koji služe kao tampon zona izmedju okolnosti i ludila.
- Dobar dan, koliko košta ona majica u izlogu?
(devojka koja te osudjivački odmeri od glave do pete) - To vam je 6.700 dinara gospodine.
- Hvala, do..
- To nam je nova kolekcija, veoma je moderna i daje neki kosmopolitski izgled, ne moram da napominjem da je marke ceilo..
- Aha, ajooj, pa ne rekoste odmah. A vidim ja da odiše i nekom vedrinom. Dobro, daćete mi tri i po kilograma.
- Izvinite?
- Šupičkumaterinu, jebo vas vaš kosmopolitski butik.
Ma ko jos pominje ovu bednu grupu...Dosadili su i Bogu i narodu!
Kafanska zamena za recenicu:
- Hvala lepo, bili ste ljubazni, mozete da zadrzite kusur!
Vukojebina, zabit, bogu iza tregera, ili ona narodna: u tri pičke materine!
Nepremostiva prepreka za sve wannabe Beograđan(k)e poreklom iz nekog sela Bogu iza tregera.
Voz staje u Pičkojevcima. U kupe ulazi veštačka plavuša, nacifrana od glave do pete (iako je 9 ujutru) sa tenom a la reš pečeno pile.
Ona(kvazi-beogradskim akcentom): Ćaos momci, odakle ste?
Momci: E ćao, iz Priboja, ti?
Ona(nadmenim kvazi-beogradskim akcentom): Ja sam iz Beograda, ali moji žive voj.
Momci: Livada...
To je izreka u nasem narodu koja nema nikakvo preneseno značenje. Ako ste imali iskustva sa prdenjem (a ko nije), onda znate kako kada se opustite sami ili sa sebi "bliskim" osobama i, zaboga, prdnete naglas, to se nista ne oseća. Jedino što će se svi okrenuti ka vama sa gađenjem i prekorom, kao i opomenom kako je to nepristojno. E sad, kada neko u društvu puvne, to se bogami oseća na kilometar, ali tada krivca nije lako detektovati, pa ako ste vešti svi će posumnjati u osobu pored vas, ali najčešće, ipak, strada kućni ljubimac, jer, hvala bogu, ma koliko god da je pametan, ne može da se brani rečima. Zato, bolje prdeti nego smrdeti.
Letnji meseci u kojima srpska omladina ne jede ništa i ne pije alkohol sve dok je Sunce na nebu.
Svakog dana se ustaje u pet popodne, od pet do osam pije samo kisela voda, kad Sunce zađe doručkuje se, oko deset ruča, u jedanaest ide u grad i pijanči da bi se pred kraj noći večerao vruć burek i stiglo u krevet dok još nije počela vrućina. Ove aktivnosti imaju veliki religijski značaj zbog stalnih molitva porcelanskom bogu.
Akutno oboljenje u Srbiji, završiš fakultet za jedno, radiš drugo a živiš od trećeg.
- Izvolite dokumentaciju za kredit.
- Hvala, samo mi ovo nije jasno; Zvanje: ?
- Čime se Vi bavite?
- Uzgajam stoku.
- Znači, seljak.
- Kakav crni seljak, master nuklearne fizike sa Prirodno-matematičkog fakulteta.
Jedino hvala koje neko može dobiti ako prokomentariše da imam lepe noge.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.