
Ne žurimo nigde, jurimo 30. Pa kad i gde stignemo. Negde ćemo sigurno, makar Bogu na istinu. To je jedina sigurna destinacija za sve nas.
- Roki, četvrta godina kako si diplomirao, i još uvek tražiš posao?
- Kevo, hiljaditi put ti kažem da neću da radim ništa van svoje struke koja je trenutno suficitarna, ali vreme nas logodizajnera tek dolazi. Klaj klaj pa ako zabodem neku šljaku ako ne ništa. Lepa si.
Baciti kašiku, otići u večna lovišta, otegnuti papke, otići bogu na istinu, umreti. Alternativa je biti zaposlen u specijalizovanoj komunalnoj službi.
- Kako si moja Milunka? Kako Gojko? Nismo se odavno čuli.
- Evo ja dobro, a stari je na završnim zemljanim radovima već 2 meseca.
- Moje saučešće. Šta mu bi?
- Infarkt. Iznenada nas napusti u 82. godini, ali bolje on nego ja.
- Gde ti je buraz? Ne viđam ga nikako, pre je stalno visio u kladionici.
- E, pa već mesec dana obavlja završne zemljane radove.
- Šta mu bi?
- Kako šta mu bi? Ćale od njegove devojke je direktor za neka komunalna sranja pa mu sredio posao na velikom pravoslavnom.
Nakriviti kapu. Reći zbogom vrevi gradskog života na neko vreme i svakodnevnim obavezama. Otići Bogu iza tregera i još dva metra levo. Konačno otići gde te duša vodi. Zaboraviti na kancelariju, šefa koji podiže normu, onu kurvu koja se pokraj tebe štancala na svakom ćošku. Trenutak u kome osetiš onu lakoću kao kada si bio klinac atletičar, rešiš da otkačiš sve i odeš u neki drugi grad, ili još bolje na selo, napušteno selo.
-Đesi Mile jebo te ćaća, nema te ni za leka?
-E moj brajko. Uzo sam ti godišnji. Otišao na selo. Ustajao sa petlovima i legao sa suncem. Da ti vidiš tu milinu, kada tice pevaju, balega miriše, a svako te zove i na ručak i na ljutu.
Kaže se za nekog ko ima piskav glas.
Hvala Bogu pa otide ovaj smor, dečko ima glas k'o da mu je crk'o hrčak...
U Srba, siguran znak da su gosti ostali predugo.
Ja: E, pa, dobro, odo' ja sad.
Domaćin: E, pa, lepo. Hvala ti što si bio. (u sebi) Hvala Bogu, smorio je za medalju, a spava mi se, ne mogu da gledam na oči.
Ja (u sebi): U p...u materinu, opet sam ostao predugo.
Ono što čovek pročita na udrkanom licu neke šalteruše u opštini, sudu, mupu, birou....i još se zahvali.
Hvala (što ste me jebali u mozak ceo dan)
Sintagma koja je groteskno iskočila na nekoliko kanala naše TV. Primer imbecilnosti i religijske neobrazovanosti u Srba. Dokaz da se svi ti ljudi u stvari ne mole Bogu.
Jer svako ko počne molitvu sa: „Spasi, Bože, dušu SVETOG...“ trebalo bi da je zastane, pa da završi sa „i dodaj malo mozga u ovu moju lobanju...“
Osoba koja se zatekne u prodavnici u kojoj rade prodavačice koje nikad nisu čule za pojmove kao što su: "dobar dan", "izvolite", "hvala", "prijatno" i "doviđenja".
Ulaziš u prodavnicu i po, vaspitanjem usađenoj navici, kažeš "dobar dan". Kase su odmah pored ulaznih vrata, ali te niko ne zarezuje ni 5%. Čudno ti je, ali nastavljaš dalje. Kada si u korpu potrpao sve što ti treba, staješ u red za kasu. Ispred tebe je tip visok 1.80, širokih ramena u uskoj majčici iz koje samo sevaju bicepsi. Kasirka je sa njim upala u dijalog na kome bi joj i Rada Radenović pozavidela. Kuliraš i čekaš da završe, mada bi jedan deo tebe hteo da vikne "uzmite sobu zaboga". Konačno, stižeš na red. Bez ijednog upućenog pogleda, kasirka vadi stvari iz korpe i saopštava ti račun. Dok se ti cimaš da popakuješ sve to u kesu, ona zagleda plafon i verovatno vežba veštinu razlikovanja 386 nijansi bele boje, koju je skoro naučila. Zapravo, verovatno od kad radi tu. Kada si napunio kese, plaćaš račun. Vadiš jednu crvenu, pružaš i pritom, opet po, vaspitanjem usađenoj navici, kažeš "izvolte". Dotična spodoba uzima novac i vraća ti kusur opet bez ijedne reči.
Pokupio si sve kese, krećeš ka izlazu sa rečima "doviđenja" i naravno, ostaješ bez odgovora, dok u sebi psuješ i kasirku i vaspitanje, koje, izgleda, nije usađeno svim ljudima.
Odgovor na glupo pitanje. Mora se izgovoriti nepravilno "fala" inace zvuci previse inteligentno kao "hvala kurcu", fora postane za gej paradu.
A - Cuo sam da se ona fuksa lozi na tebe, oces jebat to?
B - Fala kurcu da hocu!!
Vredan baja koga je muka naterala da crnči u firmi 5 dana nedeljno, a šestog da radi. Njega bole brige ko je na vlasti, ko mu upravlja zemljom, šta je uradio Partizan u Ligi Evrope ili koliko će mu u ponedeljak poskupeti hleb-pljuge-kafa ili čorba za auto, jer on uvek sipa za crvenu. Nema ni ženu ni decu, a i koji će mu đavo, iskreno. Sam je sebi dovoljan.
Kad ima - troši, kad nema - ćuti. Kad jebe - JEME, kad pije - plaća za sve. ''Ne dugujem nikom ništa, samo dušu Bogu'' (Savo Radusinović) je njegova mantra i gajdns za život.
Ma kulijana od čoveka. Al' ne zameraj mu se ni pod razno.
Vikendom ode u gostionu, našika se i pravi haos.
Reči utehe narkomanu koji je izgubio svoj bong.
- Oče Peranoviću šta da radim, nema ga nigde.
- Ne boj se sine, videćeš ti svoga bonga, uzeo ga brat Makarije na kratko.
- Hvala nebesima.
- Bogu hvala, nego okreni se prema zidu a ti brate Porfirije mi dodaj začas tu lopatu.
Zbog njega je Bogu trebalo 5 dana da stvori svet.Tri dana je utroshio na njegovo instaliranje.
Ovako opisujemo nekog ko neće još dugo.
Ko će uskoro da manjka.
Da se predstavi bogu.
- Jesi bila kod baba Stane?
- Jesam
- I kako je baba Stana?
- Žuti joj se sveća u očima.
Osoba dobrog apetita, voli mnogo i često da jede. Od poguzije nikada nećete čuti "Ne, hvala, nisam gladan", ta rečenica je nepoznata u njihovom riječniku.
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.