
Parče papira koje se uručuje zaslužnom za dobro obavljen posao. Jedan od načina da se kaže HVALA.
- E fala, đe čuo i đe ne čuo. Evo, ova kesa je za tebe, pozdravlja te moja gospođa, ispekla malo patišpanja, ako voliš slatko... A pozdravljam te i ja, ako ne voliš slatko spravio sam ti bocu moga vina, prošlogodišnjeg, mada i smiješani dobro idu. Pozdravlja te i mali, dijete crtež poslalo, evo, ovo si ti kako zamahuješ sabljom i otkidaš mi kurje oko, he he, kako to dijete vidi, he, he...
- E fala, nijesi trebao... Lijepo, he, he...
- E jesam, jesam... He, he...
- A kako je to mali nacrtao, svaka mu čast... He, he...
- He, he, dječja posla, he, he...
- Jes vala...
- Jes...
...
...
...
...
- Ima li kakva zahvalnica?
- Koverta. Na dno kese.
Trpa u sebe k'o nezdrav. Jede sve živo. Kila, dvije - šta je to za njega? Sitnica!
Mnogo alav na hranu.
- 'Oćemo da zovemo Mileta trbonju na roštilj? Baš je zabavan kad sune koju.
- 'Oćemo kurac!!! Čo'ek jede noge ispod sebe, cijenem da bi pojeo sedmdes' posto roštilja. Jedino ako sam ponese za sebe, a i to nam ništa ne garantuje.
... sedeo sam kraj obale Morave i plakao... odlučio sam dumrem...
Iliti što bi naš domaćin čo'ek rek'o, puko mu kurac za sve.
Otići na neko skriveno mesto, iza sedam gora, sedam planina i mora, tamo gde ni pastir ne taslači koze, i posmatrati beskrajnost sunčevih zraka kako lagano tone u san. Gledaš ti u Sunce, ono u tebe i šta jednom drugom da kažete... ti imaš svoju muku ono svoju... Ti ost'o bez očeve penzije a ono za par milijardi godina umire.
U svom tom haosu, treba ti samo mir i tišina. U mislima, muzika za dušu i opuštanje... zvuci delfina, čarobne frulice, pesme sirena... Naravno, poneo si i pljosku sa đedovom rakijom. Suneš sve odjednom, istreseš glavom k'o okupano kuče, podrigneš i naslanjaš se na drvo. Nirvana se bliži.
Sunce polako počinje da se smanjuje. Ali, vi ne prestajete da se gledate. Postali ste prijatelji. Ma, razumete se bre! Kad se tvoje srce čuje tak, njegovo se čuje tik.
Mravi? Pauci? Škorpije? Krokodili? Ma, jok! Ni oni ti ne smetaju. Nema ničega na svetu što će ti skrenuti pogled na blještavog prijatelja.
Poluotvorenim očima putuješ u nedođiju. Ma, ne razmišljaš ni o jebenom dedi, babi koja neće ni plac da ti prepiše, ni o ženi koja te je ostavila, ni što su naši pukli u košarci ma ništa te ne interesuje. Boli te đoka.
Otvaraš tabakeru, vadiš pljugu koju si smot'o, pališ je, uvlačiš prvi dim duboko i izdahneš laganini. Prvim dimom se čisti duša i izbacuje sve ružno i negativno. Opet osmeh. Sunce ti namiguje i daje prijateljsku podršku za dalje.
Cigareta lagano gori, plavi dim igra oko tebe i meša se sa vatreno-narandžastim bojama na horizontu.
Sunce se polako pretvara u šiptarsku kapu. I sve je manje i manje...
Došlo je vreme rastanka. Sunce mora da ide da spava. Rastanak jeste bolan ali... sutra u isto vreme.
Definicija pisana za Pačiju školu
Retardirana beba sa retardiranim krilima koja koristi kao svoje oružje luk i strelu. Za razliku od Kupidona, koji gađa strelama ljubavi, Stupidon gađa strelama gluposti. Danas je velika dominacija Stupidona nad Kupidonima.
-Kakav si ti retard, pa gde da lupiš onakvu glupost!
-A lapsus je bio, jebiga, malo sam izgubljena, znaš, zaljubila sam se...
-Kupidon te pogodio u srece, a?
-Aha...
-More tebe je Stupidon pogodio u glavu, retarde, onakvu glupost ni lud čo'ek ne bi rekao!
Nadimak kojim vozači, najčešće kamiona, časte jedan drugog komplimentom u stilu: ti mene serdarom ja tebe vojvodom.
- Đe si, munjo! Čim si?
- Manom, a ti?
- Mercedes.
- To kad Švabo napravi...
- Nema mu ravne. Al' i tvoj je...
- Jes vala. Munja nebeska!
(franc. Déjà - već; srp. Tu - tu)
Kada ukapiraš da ti se objekat za kojim bezuspješno tragaš nalazi u rukama (da me ne shvatite pogrešno, pogledajte primjer).
A: Stari đe mi je telefon ne mogu niđe da ga nađem.
B: Eto ti ga u ruci magarče.
Svetursko kulturno umetničko društvo.
- Đe ćeš Mujo?
- Nafolklor, jebo mu ja mater.
- Pa niko te ne ćera. A šta će ti oti jatagan za folklora?
- E ućeram mu, upisalo me u sekciju Janjičari!
Fala pički.
- Kako možeš da ždereš te kolače u mom prisustvu? Đe je ona solidarnost koju si mi obećala?
- Evo, neću više.
- Njojzi fala.
Naučno-fantastična svevremenska primenjena grana medEcine.
Naime, bilo da je u pitanju vreme pre Isusa, vreme krstaških ratova, srednji vek, japanska mitologija, svetski ratovi, savremeno doba ili neko futurističko zamišljeno vreme, proces negovanja glavnih protagonista filmova je isti - on (ona ređe) leži, pokriven čašafom do predela grudi, oznojen, a sisata i 'oćna devojka ga raz'lađuje sa mokrom krpom po čelu. To traje od jednog godišnjeg doba, kao u slučaju Toma Retardiranog Kruza u filmu Poslednji samuraj, do sedam godina kao što je u slučaju Stevana Lomim Košćure Pogledom Segala. Iskren da budem, video sam da je Hilari Svonk jednom najebala u filmu kad su joj umesto oporavka scenaristi predvideli amputacije rukuVA i noguVa...jebešga.
Naravno, kao što je opšte poznato, a i prema istraživanju renomiranih naučnika univerziteta u Masačusetsu, takvi pacijenti ne moraju da seru i pišaju po nekoliko meseci, odnosno godina k'o sav normalan svet, te ne nose nikakva pomagala u vidu pelena ili katetera. Narafski, nećete u filmu videti da ih neko presvlači i briše usrane guzove. Još je veći efekat ove medecine pošto odmah po ustajanju mogu skoro normalno da hodaju bez fizikalne rehabilitacije, odnosno već u prvoj sedmici kreće žešće zajeban trening i već posle par sedmica postaju jači i bolji nego prije. Jebiga, kasu akcijski junaci.
- Stevane, je l' dobro?
- Đe će biti dobro!? Nisam srao sedam godina jeboteljeb!
Tabu tema.
Sinonim za nešto o čem' se ne smije pričati, ni pod razno!
Svi znaju šta je u pitanju, al' bolje da se ne priča o tome. Najlakše je iskoristiti ove tri nevine riječi, čime će većina kojoj se obraća shvatiti značenje, a eliminisaće se ona grupa koja i ne treba da zna za to.
- E, đe ste ljudi! Marko, nabavio sam nam znaš već šta, je l' tvoji nisu večeras kod kuće, da degustiramo?
- Da, da, nisu, možeš navratiti.. (tiho) KRETENČINO, MOG'O SI MALO SUPTILNIJE, NE DRUŽIMO SE SA LJUDIMA SA DAUNOVIM SINDROMOM!
-------------------------------------------------------
- Hihi, večeras idem kod njega, kupila sam znaš već šta, za svaki slučaj..
- Šta?
- Pa znaš, ono.. Joj, ne pravi se, hihihihihihi!
- Koje?
- Pa ne mogu ti ovdje reći, čuće nas neko, hihihihi!
- Ma sva si mi čedna, uh!
Za razliku od pozorišnog suflera, ovaj niti je plaćen za svoj posao, niti je sakriven, a ponajmanje nije šaptač. Naprotiv. Ovaj koncertski derač iz prvog reda iz nekog samo sebi znanog razloga misli ne samo da je najbolji ortak čitavom bendu, nego i njihov menadžer. On je taj koji je na svoja pleća primio plemenitu misiju da bude njihov savjetodavac i usmjeritelj kroz njihovu svirku. On je njihov Vergilije koji ih brižno vodi kroz krugove pakla (koji je on sam stvorio). On će da im kaže šta će sljedeće da sviraju, i kako će to da sviraju. On će da im govori tekst unaprijed. On će i da uzme pivo koje je gitarista nehajno (i sigurno ne bez razloga) ostavio njemu na dohvat ruke. On će i da ih zalije tim istim pivom, da ih osvježi i razgali.
On će da im kaže sve što oni treba da znaju. U odsudnom trenutku, on će to i da im pokaže. Uostalom, njemu je mjesto na bini, kraj njih. A oni debili iz obezbjeđenja jednostavno ne kapiraju njihov odnos.
Tooo Taske! A sad solaža, ono tn-tn-džn–džn-džn–džndžn, ovako, ovako! E, tako, bravo, bravo, tooo! Jesam vam rek’o, jesam rek’o, a, a? Moj čo’ek!
Ne to, bre, neeee! Drž’ pivo i daj ’vamo taj mikrofon!
Društvo mrtvih penzionera.
B: Boga ti, đe Đorđo nisam ga vidio celi mesec?
P: Evo ga na tridesettrećoj.
Blic-zajeb drugara od 25+ godina čija devojka ide u srednju.
- E đe si, nisam te vidio sto godina! Šta ima novo?
- Ma nema ništa brate slatki, šta će biti. Kako ti živiš, ima l' petica?
- A jeb'o sliku svoju...
Osjećati se kao pacov na novembarskoj kiši. Sam, promrzao, gladan, smrdljiv. Kao onaj poslednji crvenonokti južnoafrički nosorog što je ostao sam na surovom svijetu bez ženke, mladunaca, tašte... Beznadežan i potišten, bez imalo volje za nastavkom agonije, jer čemu sve to?
Depra.
-Što si pokis'o Milune, k'o te dir'o?
-Orfanela, brate, ode penzija k'o da nije moja, đe ću sad ženi na oči?
Kletve i izrazi koji na žalost ili na sreću polako ali sigurno izumiru:
Turi mi jedno kilo krtole (dajte mi kilo krompira)
Idi na'rani ajvan (nahraniti stoku)
Đavo odnio prešu (nemoj žuriti)
Đe si bio veseo? (nisam te odavno vidio)
Đe si vazdan kukala ti majka!!! (gdje si bio čitav dan)
E manit se smij'o da Bog da (šta se smiješ)
Ne bi se crni đavo vođe snašo (ne razumijem)
E blento jedan
Stani, stala ti voda
Ustani, ne digo se da Bog da
Džombosali se, kakvi ste (to je kada djeci nešto tepate)
Nemoj da se džilitaš (ne pomjeraj se)
Odok na kavurinu neđe (idem popiti kafu)
Da Bog da se muške gaće nad tobom ne driješile (ženska kletva)
E manit skako
E naZlo ti svanulo
Ne prdoklači (ne pričaj gluposti)
Unđe sam ti na derneku bijo (unđe - tamo)...
Počini malo (odmori)...
Laku vi noć!!!
Narodna sprdancija kojom iskusni zajebanti ubijaju dvije muve u šarolikom generacijskom društvu. Prvo mladim lavovima ulijevaju nadu da će im ćuna možda u dogledno vrijeme ipak dostići veličinu tukija zvijzda porno filmova, a druga je elegantno spuštanje sredovječne gospode koja se konstantno žali na neke zdravstvene probleme.
- A čo'ječe, šta me snašlo, stalno me nešto svrbi i izrastaju mi neke čibe po tijelu.
- Au, šta ćeš sad?
- Ma kaže komšo doktur, da nije strašno, neka masna tkiva, ne ude plavo.
- Eeee, do pedesete raste kurac, a poslije pedesete svaki kurac.
- Izgleda da je mene samo zadesilo ovo drugo!
Frajer koji muva ribu dobrih 5-6 meseci, da bi je jednom kresno. Pun je ljigavih fora, a romansa mu curi kroz nos. U nekom drugom vremenu bi bio Don Žuan, ali je sada i ovde samo Bosiljčić. O poduhvatima njegovih predaka su se pravile serija sa Slobodom Mićalović.
-đe ste momci. Pogodite ko je smuvao Milenu.
-Ćomi?
-hahah, vrlo smešno. Ja balvani jedni.
-Bravo Bosiljčiću, trebalo ti je samo 20 epizoda.
Pitanje koje obično maloj deci i tinejdžerima upućuju stričevi, ujaci i ostala muška rodbina. Po mogućnosti pitaju pred svom ženskadijom, obično na nekim slavljima ili porodičnim okupljanjima. U novije vreme, izraz se odomaćio i u omladinskom govoru, čisto sprdnje radi.
A: Đe si Mića, mlado momče, jebeš li šta?
B: Eh, znaš kako tečo, jebem, jebem, pa promenim ruku, hehe.
A: Ozbiljno te pitam, ako ima kakva udovica za mene, nabaci nešto.
B: Pa koja će sa tobom, viš kakav si k'o tifusar, sav raščupan, uvuci košulju, uljudi se malo, možda i bude denge-denge kad se malo središ.
A: Pu jebem ti, dokle smo mi došli kad omladina uči nas, iskusne jebače, đe ode ova država?
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.