
Moto, mantra i lajtmotiv dana obilježenog širokim spektrom iritacije i radijalnim neprijateljstvom prema svemu oko sebe; dana koji razvija svoju kolotečinu kao mrežu, kao ljepljivo tijesto, kao bodljikavu žicu oko logora, kao fabulu rasu sa predvidljivim epilogom.
Jesmo li loše sanjali? Nevažno, loše smo se probudili. Na put kojim se rjeđe ide ni danas se ne polazi, kosopadom preko lica i plazma-cvikerima skrivaš pogled svoj da ne gledaš ono što već znaš i da te ne vide stvari koje već isuviše dobro poznaješ, slušalicama ugrađuješ još jednu ciglu u zid koji treba da spriječi prodiranje njihovog svijeta u tvoj, uključuješ muziku za hodanje, muziku za bježanje, kapuljačom upotpunjuješ utisak svima preočitog maskiranja. Pitaš se da li će te prije udariti auto, jer te mrzi okretati se za čitavih 90 stepeni svaki put kad prelaziš ulicu, ili će te uhapsiti zbog te terorističke kostimografije, sa sve kablovima koje vise. Nevažno. Promjene su uvijek dobrodošle.
Kao u stranom gradu, od nepoznatih ti se pričinjavaju poznati, ali sad ne jer ih podsvjesno želiš sresti, nego jer ih svjesno želiš mimoići. Jer ovaj previše poznati grad treba učiniti stranim, ako se već odstraniti ne može. Mimikrija čini svoje, donekle. Prokleto neizbježne olfaktivne senzacije kvare sveukupno odvajanje, ali zvuk je isključen, a pogled ograničeniji nego kod konja s naočnjacima. Ipak, postignuti efekat je potpuno drugačiji. Takav sužen i fokusiran vizus nameće upravo ono izbjegavano: pogled u samog sebe.
I, srušen je napor i cilj čitavog tog autofobičnog dana: kako od sebe pobjeći, kako ne sresti sebe na čitavom tom putu, jer je to uzrok koji sve pokreće ali i posljedica koja se ne može izbjeći. Ono što vidiš je ionako ono što znaš.
A ono što ti znaš jeste da je ono što ti jesi preslabo da se odupre.
Sunce, muzika i hodanje čine svoje. Već se znojiš pod kapuljačom, već te svrbi sva ta kosa na licu, već ti je naporno buljenje u asfalt. Usporavaš korak. Vidiš ljude. Skidaš sluške. „E, gdje si, Nešo? Ćao-ćao. Ovo-ono.“ Hmm, šta ima u izlozima? Haljinica za Novu godinu! Da, to je ta! Vidi, i moj odraz (popravljanje kose). Sretoh se. Sunce sija. Najsvjetliji dan. Jebem ti karakter ovakav nikakav.
Tarzaniše se je reč koja označava nečije neadekvatno ponašanje, ili ponašanje koje je često drugačije od "normalnog" ponašanja okoline. Često ga upotrebljavaju naše majke, zavidni prijatelji itd.
Primer 1
Dete: Ee, majka odoh na ulicu.
Majka: Dobro, dodji kući do 12.
Dete: Važi, odoh.
Majka: Ček, ček, ček. Šta si to obukao vidiš da je napolju 0 stepeni, a ti u tom duksu. Nemoj da se tarzanišeš! Obuci nešto odmah!
Primer 2
Lik 1: Ćao drugari.
Ortaci: Ćao Šomi, šta ima?
Lik 1: Ništa evo došo da kupim hleb.
Ortak 1: Ako, ako.
... (posle njegovog odlaska)
Ortak 2: Vidi ga molim te kako se tarzaniše. Obuko šulju, tike, spremio se ko na svadbu.
Je ženska osoba koja je lepa dok ne progovori.
-Ćao mala, pojeo bih te kolko si slatka.
-MRŠ bre budalo nijedna! Ne jej GOUNA!
Malo cudno zvuci, al tako ce verovatno odgovarati nasi unuci kada im budu postavili pitanje da li slusaju neke danasnje popularne bendove/vrstu muzike...
(u diskoteci muk, ali svi skacu jer imaju bluetooth 22.0 slusalice... Unuk 1 prilazi Unuci 2)
U1: Cao, slusas rock?
U2: Neee, to slusa moj deda... ja slusam novije stvari...
U1: Na primer?
U2: Na primer, treci Sekin klon zvuci skroz cool...
(tucite decu dok nije kasno)
Komponuješ muziku za „Ko to tamo peva“, najgledaniji srpski film ikada, i za još stotine filmova, pozorišnih predstava, TV serija. Još tu ima nekoliko hiljada balada te stotinak dela ozbiljne muzike. Onda umreš, a kada tvoje ime kucaju u Guglu prvo im izađe odrednica „recepti“, pa se svi sete beskrajnih i bespredmetnih dijaloga sa kuvarom Andrašem o nivou ljutine mađarskog paprikaša.
- Kako mi do jaja ova muzika tandan dondon kad Taško Načić trči za autobusom. Živi piš.
- To je Voki Kostić komponovao.
- Šta, onaj kuvar?
-------------
- Ćao, Goksi, mogu fudbalicu sa vama?
- A ko si ti, klinac?
- Sećaš se, igrao sam celo prošlo leto sa vama, plaćao svima pivo ispred dradže i onda skočio u tuču za tebe, dobio deset šavova na vugla kada me debeli cigan Ciga zavalio zidarskim blokom.
- A, ti si mali Smare što se usro pre pet godina, pa ti baba donosila gaće i roze papir za dupe na igralište? Aj može, idi na gol.
Nešto čemu možeš da se nadaš da ćeš čuti kad priđeš devojci '91. godište
-Ej, ćao, slatka devojčice, kako se zoveš?
-Izvini, brate... (i nastavi veselo čavrljanje sa drugaricom)
Spremanje ispita za prekosutra. Stivo cca 1000 strana. Imas obradjenih cca 400 i samopouzdanja da ces ostalih 600 zgaziti uz pet kila kafe i nadcovecanske napore (vec vidjeno).
Milena: Cao, kako ide spremanje ispita?
KobrTsar: Cool, pricacu viceve sa Vukajlije. Mozda dobijem 6-
Oće..
Oće kurac!
Neće!
lik:E ćao Marija, mislio sam... mogli bi nekad zajedno na piće, a?
Marija:Ćao! Naravno!(smeška se a u sebi misli ne bih na tebe ni bajs naslonila) Hmm.. Aj daj mi broj pa ću ti se javiti(trep trep trep)
lik(srecan i nalozen, ko iz topa) :nulašestpetpetšestpetpetpetšestpetšest
Marija(kuca nuladvadvadva): Milan je l'?
lik:Ne, Zdravko!
Marija:Ah da, Zdravko naravno! Z-D-R-A-V-K-O(stiska taster c dok ne obriše br koji je upisala) Eto, javljam ti se ovih dana!
Zdravko(već zamisšlja kako je kara): Važi, važi, čujemo se!
Standardni inventar engleske druge lige - Čempionšipa. Fudbalski klub čije je zlatno pravilo - zlatna sredina. Druge lige.
Lišen ikakvih ambicija, ovaj klub je od 107 profesionalnih sezona, čak 76 proveo manje-više spokojno se izležavajući u drugoj ligi, ne pokazavši bilo kakvu želju ka napredovanjem među velikane. Nekoliko puta je doduše pao koji stepenik niže, ali se uvek, gotovo ekspresno, vraćao na stare staze drugoligaške kolotečine u kojima se osećao kao riba u vodi. Budimo iskreni, i nije on za tu snobovsku Premijerligu. Previše je to bezrazložnog stresa i cimanja. Jeste kinta veća, ali on nikada i nije jurio za parama. Da se ima za pljuge i pivo u pabu sa ortacima i njemu dosta. Skroman dečko.
Ipak, par puta je bio nadomak promocije u viši rang. Navio bi sat da ga probudi ujutru u 7, alarm bi zvonio (Delča - Ajde polako, ajde lagano), Barnsli bi digao glavu, pogledao kroz prozor, video tmurno vreme praćeno jakom kišom, zevnuo, odmahnuo rukom, okrenuo drugu stranu jastuka, pošto je prvobitna bila ulepljena pljuvačkom i - nastavio bezbrižno da spava.
Uostalom, biće dana za megdana...
Riding: De si tebrinjo, šta ima?
Barnsli: Ćao R. Ništa, evo završio sa poslom u magacinu, pa pičim kući na spavanje.
Riding: Još si tamo? Pa sto godina radiš dole. Oće skoro kakvo unapređenje?
Barnsli: Jok vala. Bio sam gore u kancelarijama, svi bulje u one kompjutere i drkaju mobilne. Niko ni sa kim ne priča. Jezivo. Jeste u magacinu malo vlažno i poladno, ali bar sam svoj čovek, nit' me iko dira, niti ko obraća pažnju na mene.
Riding: Pa da. E, žurim, ja sam ipak prihvatio unapređenje prošle nedelje, pa jurim neke podatke da odnesem šefu. Pozdrav B.
Barnsli: Pozdrav. E, čekaj. Imaš pljugu da mi pozajmiš, plata mi tek sutra leže?
Svuda u svetu se kaze "spava kao jagnje", samo se u Srbiji kaze "spava k'o zaklan"...
Srba: E cao Stojanka, sta radi Milisav ?
Stojanka: Nista, eno ga spava k'o zaklan !
Najbizarnije od svih bizarnih pitanja u holivudskim filmova. Veoma napadno, a postavi ga svaki poznanik koji vam pokuca na vrata.
(Ričard Gir kuca na vrata, otvara Džulija Roberts u svilenom bade mantilu kajsija boje)
R:Ćao
Dž:Ćao. Otkud ti?
R:Nisam mogao da spavam. Mogu li da udjem? (May I come in?)
Dž: Brate, jesi ti lud ili šta, rekla sam ti već šestnaest puta da mi ne dolaziš u ovo doba. Vidiš da sam gola, ne mogu da snimam emo scene sa tobom trenutno, zarasla sam i imam kurije oko na palcu, oči mi ispadaju, još si mi samo ti falio sada. Čibe sad da te ne gledam, iš!
Kada veče sa devojkom provedeš samo u ćaskanju i ne stigneš ni do prve baze.
Oralna završnica:
- kada ti na kraju večeri još samo kaže: "Moram da idem - ĆAO!"
Критична ситуација. Срам који не може да опере ни Дунав ни Сава.
Наиме, неко од наше родбине, не знајући за шта служе коментари, поставе низ питања без упитника и са укљученим кепс локом невезаних за слику.
Не дај Боже ником.
CAO. KAKO STE. JER STIGO BOSTAN? KACETE DO NAS? POZDRAVI PUNO TVOJE. LJUBI TE UJO TAKU LEPU. POZZ
Vrijeme izmedju budjenja i ustajanja iz kreveta. (za malo punije osobe)
A: E gdje si care, daj mi Jovana na telefon...
B: E cao... slusaj, nazovi za 2 minuta, evo ga jos se preliva.
Vid nervozne komunikacije koji koriste kritično zagoreli, u pokušaju da prekinu agoniju.
-Ćao, ovaj, mmm, e mislio sam, mmmm khm ovaj, ako hoćeš...
-Neću.
Samo ime kurolovka je nastalo po asocijaciji na mišolovku. Samo što se ovde razrađuje taktika za kurolov.
Da ne bi bilo zabune, ne radi se ovde o nekoj kurca željnoj perverznoj, poprcljivoj kurvici ili nimfomanki kojoj kurac ne silazi s uma.
Najčešće je u pitanju sasvim obična, prosečna devojka koja obično iza sebe ima jednu - dve ozbiljne veze, ali već je neko vreme sama. Obično je u kasnim dvadesetim ili ranim tridesetim. Nema ni stalnog jebača. Prosečnog izgleda, normalnog ponašanja, uredna, ništa na njoj naročito ne odskače ali ništa nije ni baš toliko odbojno da bi tražio razlog da je ne kresneš bar jednom. Sve što radi u krevetu radi prosečno. Ali baš ono, prosek proseka u svakom smislu. Jebeš je možda još jednom - dva put i izgubiš želju, obično nakon drugog kresanja nešto skroz banalno počne da ti smeta bez nekog pravog razloga. Možda baš zato što prosečnost sama po sebi ubija. Verovatno zato jadnica i nema stalnog jebača, takva joj je valjda sudbina. Jedna od onih što jebeš a ni ne pamtiš da si je jebo. Više se sećaš štrudle od višanja kojom te poslužila nego li jebačine. Kao kad nemaš ideju kako da ubiješ vreme pa slučajno odgledaš na TV Spartak – Javor 0:0. Ne znaš do 70-tog minuta ni koji je tim nastupio u kojim dresovima... Jedino se sećaš malo neke dobre ribe sa tribina ako se kamermanu diz’ona nju pa je počešće zumirao.
Ona je lafčina, drugar, nema u njoj jadnoj ničeg pokvarenog, nema ljubomore ni zlobe, jednostavno treba joj muško s vremena na vreme i to je to. Može dugo da izdrži bez kite ali kad nastupi kriza onda probere onako, realno bez neke euforije ko bi joj mogao biti sledeći kurodonator. Nema tu ni emocija, nema ni muvanja, zna ona dobro kakvi su muškarci i šta žele a i ona zna šta želi od njih.
Indirektno ali ipak vrlo jasno ti stavi do znanja šta želi.
-Bole, ćao Sanja je, kako si?
-Ćao...a koja Sanja, izvini...
-Sanja Deksova drugarica, kod trošarine....
-Aaaaaaa... ti si... ej kako si?
-Super, ej Deks mi kaže da imaš onaj novi film sa Vil Smitom, probala sam da ga skinem ali mi se komp stalno mrzne... jel možeš da mi narežeš, molim te? Ej, imam i neku strava tortu a i matorci mi otišli u kantri na par dana... imam i neko vino...
-Za sat vremena?
- Super! Taman da se tušnem... Ej hvala ti, srce si!
Statusni simbol u zemlji poremećenih vrednosti.
Negde u Srbiji...
Plastikožvakač: Ćao brate! Jaoj, ta kašičica ti izgleda kao da tri sata nisi bio u kafiću.
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.