Bezdan đe se bacaju majmuni i upadaju ljudi.

Mjesto đe idu oni koji su zajebali magarca.

Mesto đe se uglavnom konzumiraju svakakve psihoaktivne sutstance.

Opušteno, druže, brate, prijatelju. Đe's navro? Nije cukar u vodu...

Ove reči najčešće koriste osobe kojima je stepen radoznalosti velik,obično su to starije osobe koje sve interesuje i koje sve hoće da znaju, Gde si,Gde ideš,Šta radiš,Đe mama,šta radi,Kad dolazi,Kako je već nema??? itd. Za primer je moja baba...

Način vođenja ljubavi bez dodira, moguće ga je upražnjavat' bilo đe.

Neki papirić đe su se pisali ranije brojevi telefona.

Ne miješaj se đe ti nije mjesto, jer samo smetaš!

Vrbaski govor, pogrešno nazivan vrbaški govor, je govor grada Vrbasa. To je prelazni govor između nekog crnogorsko-starohercegovačkog i vojvođanskog dijalekta. Odlikuje ga dosta melodičan naglasak koji najviše liči na govor sela oko Nikšića, ali primetan je i uticaj vojvođanskog naglaska, pogotovo kod vrbašana koji ne vode poreklo iz CG. Priča se ekavski, ali je u govoru dobro očuvano i jekavsko jotovanje, te se u govoru često upotrebljavaju reči poput đe, neđe, niđe, najljepši... Mada, neretko, ponosni Srbi iz CG trudiće se da pričaju i ijekavski, pogotovo u poslednje vreme, kada se događa sve ovo u CG. Govor je prepun crnogorskih arhaizama i starih reči, i naravno, ne koristi se svih 7 padeža baš najbolje xd

Mjesto đe se brusi završni račun u preduzećima onako kako diša kaže.

Odgovor jaja guzici kad ova pita "Đe kurac?" tokom seksa.

Umakanje Tukidida na nekoj prostranoj poljani 'đe nema žive duše.

Sleng sjevera Crne Gore. Pošto u standardom pitanju 'gdje ćeš?' (skraćeno od 'gdje hoćeš?') ima previše slova, čije bi izgovaranje nama Crnogorcima oduzelo previše snage, vremena, daha i pljuvačke, uložili smo dodatni napor, posegli za nekoliko glasovnih promjena i učinili nam život lakšim. Svakako, na prvom mjestu je bilo klasično, staro dobro jotovanje, koje od dugačkog i dosadnog 'gdje' gradi poetično 'đe'. Zatim, polazeći od glagola 'htjeti', i njegovog drugog lica jednine 'hoćeš', koristeći crnogorsko gubljene suglasnika i samoglasnika, dobijamo 'hoj'. Ostalo prepuštamo izgovoru, riječi 'đe' i 'hoj' se stapaju u jednu riječ - 'đehoj'. Tu stupa na scenu apostrof, koji jede slovo 'h'. 'Đe'oj?' Prostom logikom, dolazi do uviđanja nepotrebnosti samoglasnika 'e' u svemu tome, koje biva likvidarno, čime se dobija krajnji rezultat, savršenstvo jednostavnosti, njegovo veličanstvo, 'ĐOJ?'

Tehnika pušenja kurca đe rukom okreće u jednu a ustima u drugu stranu.

Konj koji je izgubio krila pa traži đe ima red bula.

Prcati, karati, ljubiti onamo đe niko nikad nije, jednom riječju: penetrirati.

Nešto što dobro radiš, dobar si u tome i onda ti to ide od ruke. Jednostavno rođen za to. Ti kad to radiš, to tako ide glatko, znaš sve đe treba, kako treba. Dok, s druge strane ima duduka koji to ne znaju i njima to ne ide od ruke.

Zipovana konverzacija tipa: "Đe si brate, što činiš, evo ništa a ti, ja bezveze".

Odjeb smaračima koji stalno zapitkuju ''đe ti je vijenac'' kao pokazatelj kvaliteta rakije!

Omiljena rečenica svih komentatora u svim sportovima kada izbije neka frka na terenu tipa:
-tuča
-penal
-crveni karton
-uletanje navijača u teren
-.....
Nerazdvojni parnjak ove rečenice je takođe fraza u kojoj on napominje kako ovakvim ponašanjem šaljemo ružnu sliku u svet, kako država treba da se pozabavi ovim problemom...(bla, bla , truć)...