
Vrbaski govor, pogrešno nazivan vrbaški govor, je govor grada Vrbasa. To je prelazni govor između nekog crnogorsko-starohercegovačkog i vojvođanskog dijalekta. Odlikuje ga dosta melodičan naglasak koji najviše liči na govor sela oko Nikšića, ali primetan je i uticaj vojvođanskog naglaska, pogotovo kod vrbašana koji ne vode poreklo iz CG. Priča se ekavski, ali je u govoru dobro očuvano i jekavsko jotovanje, te se u govoru često upotrebljavaju reči poput đe, neđe, niđe, najljepši... Mada, neretko, ponosni Srbi iz CG trudiće se da pričaju i ijekavski, pogotovo u poslednje vreme, kada se događa sve ovo u CG. Govor je prepun crnogorskih arhaizama i starih reči, i naravno, ne koristi se svih 7 padeža baš najbolje xd
Ooooo, đe si, mačak!
-Đe si brate moj!
Kakav si mi?
-Vazda dobar! A ti?
'Ija, Boga mi... Nego gledaš li se sa Acom?
-Ma đe se gledam, čuš, eno ga u Beograd, igra fudbal...
A jes vala, eno ga u Partizan, ala igra, mog'o bi u Real da igra!
-Iš, bolan, sotono, i vamo jedva ima minuta...
Ajde odo, brate, uzdravlje, čeka me žena kući.
Eeeee, fukaro jedna... Ajde, 'uzdravlje, i pozdravi kući!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Jebo ti Vrbas Mater xD