Фраза примењена за брутално подјебавање у случају да уочимо да неко исправља криве Дрине, спаја неспојиво, ма покушава било какву небулозну радњу, од које нема леба. Заправо, спушта на земљу и враћа у канџе сурове и неправедне стварности.
:упадаш у собу код ортака и затичеш га на поду. Наизглед, он арчи, али као да нешто фали:
- Шта то радиш, јебо те отац?
- Саћу трбушњаке, мало ковелим и ја да се издефинишем.
- Е мој Едипе, јебо матер своју...
- ШКК!?
Ono što će pomisliti ili reći skoro svaki muškarac koji je iz nekog razloga ostao da živi sam u kući. Misleći pri tome na neverovatne naslage prašine i prljavog veša koji svakim danom bivaju sve veće bez obzira koliko se on trudio.
Bosanski: Long time no see
Kada dvojica momaka u Crnu Goru prilaze đevojkama, pa tako žele da kažu na nemaju novacah...
Crnogorac 1: Oćemo li im prić, brate?
Crnogorac 2: A okle, nemamo pepela na muda!
Jedno od mnogobrojnih sado-mazo pravila.
Ne misli se na pojas u automobilu, al' kad malo razmislim može da bude u nekom monovolumenu.
Питање које си поставиш након што се разбијеш клековачом и изгубиш друштво. По могућности Крајишнике да би цео израз имао смисла.
А: Ђе је сестри брат? Ђе је мајци дика? Клековачо, ђе је она група Крајишника?
Клековача: Не знам, ја сам само клековача....
Pesma koju student posvećuje knjizi u trenutku kad na ispitu pročita pitanja.
Izraz nastao uslijed petstogodišnje usiljene simbioze sa Turcima. Odnosi se na isuviše provokativno obučene cave koje svojom pojavom zakucavaju kazaljke testosterona momaka u blizini.
- Joj vidi one matere ti!? Vidi, vidi dopičnjaka.
- I kaže silovana!? Nikakvo čudo nije.
Оно што кажем на прву, рефлексно, а заправо сам хтео рећи :" О кврагу, куд баш на тебе сад да налетим, нисам те видео још од основне школе и за сво ово време нисам се зажелио твоје прљаве њушке ни мало, но кад смо већ овде могу се бар претварати да ми је драго што те видим, из чисте куртоазије. За случај да си и даље пргав к'о пре. Јеб'о ми пас матер, куд изађох ван на овај клети дан. Фино ми је писало у хороскопу да не мрдам нигде. Пууу, сунце ти јебем калајисано."
Код четника око реденика!
хе хе хе хе
Pitanja koja imaju pogresan epitet uz njih.Ona su u Srbiji uglavnom stajaca,i stoje na mestu nekih desetak,dvadesetak godina.
- A sada prelazimo na tekuca pitanja.Kada ce i kako Srbija uci u Evropsku zajednicu,pitali smo gospodina Mirka Cvetkovica,premijera bla bla truc truc
У краљевству слијепих, једнооки је цар.
Обзиром да смо ми у фази ђе немамо ни једно око, а ни бистар ум, затупљеном и слијепом масом није тешко управљати. Испраних мозгова, кратког памћења, сниженог морала, са избрисаним и заборављеним кодексима, од некада славне нације, постали смо ово што смо данас. Нажалост.
Због тога смо ту гдје смо, такви какви јесмо, и управљају нама ови који управљају. Тужно и жалосно.
- Са оваквом опозицијом и оваквим народом, Жобла Фелна би могао да буде премијер, предсједник и да држи сва ресорна министарства, да се не боји за своје фотеље. У памет се браћо...
Imam sad nešto nenadjebivo da vam kažem, da vas prosvijetlim i iz temelja izmijenim smisao vašeg postojanja. To je onako malo zapetljano i meni je teško da se izrazim, ali ako se malo potrudite i vi ćete shvatiti....
Blabla, Bog, đavo, muzika, truć, pisanje, bla, život, brrr, žito.
Niste shvatili? Pa kako? Ah, okrutni svijete, doći će valjda i dan kada će oni poput mene biti shvaćeni i priznati!!!
Ako misliš da nisi shvaćen, u 98% slučajeva to ni ne zaslužuješ. Ako spadaš u onih 2%, jbg, voljeće te 100 godina nakon smrti.
Kada želite da prekinete dosadan razgovor sa voljenom osobom.
A kada ćeš da me vodiš bla-bla truć-truć...??? E srce ne mogu sada da pričam, ljubim te, ćao!
Pozdravi koji se dele na neki način kao što ide gradacija kod sistema pozitiv-komparativ-superlativ.
Poenta je u tome što se ova 3, naizgled, slična pozdrava zapravo upotrebljavaju veoma selektivno, nesvesno.
A ja sam bio pametan da to provalim sinoć pred spavanje. Fala, čika 40*C.
Elem, primeri:
Sretanje sa čovekom koji ti je samo poznanik, na zdravo-zdravo ste:
- Eee, ćao Bojane.
- Eee, gde si.
Sretanje sa dobrim prijateljem:
- Alo brate bre, haha, 100 godina!
- Ooo, pa 'de si ti meni jeboteee!
Sretanje sa najboljim prijateljem (prijateljima):
- Gle ovog specijalca bre! okle ti vamo?
- Haha 'đe s', crkotino, aj' do mene da te oguzim u PES-u!
Svi li su generali poslije bitke pametni. Padneš tiket i vazda se nađe jedan da ti reče "a kako to odigra jadan ne bio, ada svi znaju da je Valjadolid jak u gostima". Da sam znao da je Valjadolid jak u gostima ne bih igrao protiv njega. Nijesam lud.
Sjajan film snimljen šezdesetih godina prošlog veka. Radi se o zaljubljenom paru, lepoj al sirotoj, Dini i njenom dečku šmekeru Badu. Bad je onaj tip momaka koji je rođen pod srećnom zvezdom. Zgodan, lep, sportista. Ćale mu je bitan faktor u naftnoj kompaniji no nije snob već i sam podržava Badovu vezu sa Dini koja dolazi iz skromne ali ugledne porodice. I sve to izgleda bajno u početku... Al' ne lezi vraže! Bada je počeo da svrbi boban... Ali Dini, koju je majka vaspitavala u katoličkom duhu, ne htede da da ništa pre braka. Barem da je dala čokoladno oko sve bi bilo lepo ali ona jok! Badov ćale, stari jebač, posavetuje svog naslednika da namiri bobana sa nekom lokalnom pionirkom. Što ovaj kasnije i čini. Naravno kao što se uvek zbiva, njegova ženska to sazna i poče da histeriše. I histerisala je toliko da je ubrzo završila na psihijatriji. Kasnije Badov ćale gubi sav novac za vreme kraha berze, bla, bla, bla, truć, truć... Kraj i nije toliko bitan koliko je bitna poenta filma. A to jeste, da je nejebica vrlo opasna bolest koja može da upropasti živote i otera ljude u ludilo.
Preporučljivo gledati sa devojkama koje čuvaju svoje ribice kao škrinju sa blagom, sa ciljem da se opamete na vreme i spasu sebe ove opake bolesti.
Dati dosta novca za nešto, toliko novca da ćete posle tog izdatka ostati 'goli i bosi'. Izraz sve češće upotrebljavan porastom upotrebe visoke(skupe) tehnologije.
A:Joj, danas opet moram da se izujem za 2000!
B:Što opet?
A:Otišao mi neki kabal za wireless, a i antena nešto nije dobra, hvatam maksimalno 23% blabla truć truć...
Iskreno izražavanje nemoći što se situacija pred Vašim očima ne da promeniti usled dejstva više sile, a situaciju čini zbir nepoznatih stokilaša dvometraša koji su sasvim slučajno stali ispred vas na koncertu i skaču, ili mirno sede u redu, opet ispred Vas i s nestrpljenjem prate razvoj akcionog filma, nekad davno u bioskopu-ili se neki sretnu u finalu Wimbledona i bore se do poslednje kapi znoja da osvoje tu dragocenost, a Vama nijedan nije po volji.
Izraz mi je draga uspomena iz vojske kojim je moj crnogorski prijatelj Milić počastio svoje najbliže cimere sa ukupnom masom 250 kg žive vage-bio je lakši od njih skoro 200 kila i morao je dobro da ih se čuva kad se uvežbavala uzbuna, da ga ne pregaze.
Maslinovo ulje, ruzmarin! Ladno pivo, koka kola, jupi! Krofnice, vruće krofinice...
Ako ste ikada išli na primorje, crnogorsko primorje, vrlo vjerovatno napamet znate navedeni marketinšku mantru, koju ponavlja ubogi prodavac na plaži. Primjetićete da se u prvom planu nalaze masline. Zašto baš masline? Zato što masline rastu u primorskim krajevima. Zato što primorci izuzetno cijene svoje masline i njihovu prerađevinu maslinovo ulje. Zato što svoje maslinove ulje trpaju sve moguće i nemoguće kombinacije jela. Zato što se maslinovim uljem liječe, kupaju, jebu u guzicu. Zato što očekuju da i vi cijenite maslinovo ulje. Da ga platite naravno. Papreno.
Masline kao masline i nisu previše bitne za poentu ovog teksta. One rastu tu vijekovima. Teško da su imale uticaja na ljudske kvalitete osoba koje ih uzgajaju. Ali eto, potrefilo se da dijele kvalitetan geografski prostor sa, ne tako kvalitetnim, ljudskim bićima.
Latin, iliti primorac, potomak slavnih mletačkih trgovaca, dočekaće vas sa isto tako ''slavnim'' gostoprimstvom koje krasi dotične krajeve. Ljubaznog osmijeha, prefinjenih manira i prijateljskim zagrljajem ispratiće vas kući. Vrlo vjerovatno prvi i poslednji put. Mašte im ne fali. Teško da bi nekome drugom pale na pamet takve ideje za prevaru. Riječ im vrijedi koliko i maslinovo ulje koje prave. Na svu sreću, gledate ih samo ljeti. Ostalih godišnjih doba zavuku se u svoje kamene palate i broje novce. Smišljaju nove prevare, uvode nove takse.
A maslinjaci, oni žive vjekovima. I pravo je čudo kako ne pocrvene od stida svjedočeći nedjelima svojih vlasnika.
Da. Definitivno ima dobrih fora, svaka čast onima koji ih smisliše. Respect Vukajlija.
MyCity Forum · 4. Februar 2009.