Kaže se ne samo za onog ko voli da troši, već i za onog ko dosta zarađuje ali nikad ne zna đe mu se pare "đedoše".
- Majko, odoh ja u Podgoricu, neću dvije nedelje dolaziti, treba mi 50 eura...
- Đe ti je ono tvoje 50?
- Pa ja neke sjenke kupih i nešto za kosu...
- Onda sjenke jedi, božju bi kišu potrošila!
...........
- Tataaaaaaa.....
Tren u kome novonastala spoznaja pobrka ustaljenu percepciju.
Sa suvozačkog mesta znatiželjno posmatram kako je jedna rečica pre par godina mogla da napravi dar-mar u Krupnju. Gradić je nadrljao u poplavama i renoviran je u rekordnom roku. Smenjuju se uglancane nove kuće i one od ranije, mahom nedovršene. U magnovenju mi se prikazao AV sa jednog balkona. Ni manje-ni više. I još mi maše.
Još je brže nestao: zamakli smo van domašaja njegovog pozdrava. Bože, stvarno sam otkačila!
Sledeći trenutak nije magnovenje: kartonski AV zaista maše sa jednog balkona.
..................................................................................................
Vozim i čujem panično "Koči!!!!!"
U magnovenju nagazim kočnicu. Usporavamo, usporavamo...u retrovizoru posmatram kako se cela kolona iza mene sabija.
A ispred nas se neka budaletina zaleće i na punoj liniji pretiče kamion koji nam dolazi u susret.
Ja nisam mogla da vidim momenat kada budaletina kreće u preticanje-moj suvozač jeste. Da sam sačekala momenat i sama se uverila da zaista treba da ukočim bilo bi veliko sranje.
Jedini nabildovani deo tela web zavisnika.
Legendarni duo izvođača čiste, izvorne krajiške muzike. Kontraverzni zbog stihova "Da zna bula kakva je slanina, nikad ne bi ljubila Turčina" i same pesme "Ja sam rođen đe džamije nema". Ali opet famozni i prepoznatljivi po nizu hitovu poput: "Sama pala, sama se ubila", "Evo brata", "Oj djevojko oja oja oja", "Nova Gara", "Đe si brate đe si imenjače", "Hajdučka vremena", "Zadnja piva" itd. Sve njihove pesme su čisti biseri, od kojih su najlepše uvrštene u "Antologiju modernog krajiškog zvuka".
Žare i Goci zabavljaju raju od Vankuvera do Melburbrna. Prepoznaćete ih po stasu i glasu, primetnoj muzikalnosti, širokom osmehu (fali im samo zlatan zub) i krasnoj narodnoj no[nji.
Ko je rek'o, jeb'o ga ćaća
da definiciju ne mogu napisati braća ?!
Magičan uzvik kojim su roditelji uvek uspevali da nas za tren stvore u sobi ispred televizora.
Parče zemlje koje ima VIP mesto u srcu svakog gastarbajtera.
To je mesto đe staramajka živi sama i đe se oseća miris toplog kruva. Mesto na kom su jutra rosna, polja zelena, a sijeno kao dukat žuto... sijeno đe je mala prvi puta dala.
Tuđina je kao bedem teška, kao pelin gorka... Džaba novci i mercedes, džaba svila i kadifa. Džaba vruća kućna pomoćnica i njezina zanosna gu'ica.
Kad ne može ocu na grobu sveću zapaliti, kad ne može s' majkom slavu proslaviti.
Istrošen, ispijen, umoran... Ispunio je svima hiljadu i jednu želju. Ostao mu je samo još jedan kome nije ništa ispunio, jedan koga je najviše zapostavio...
Došlo je vreme... pemzija, ilegala, rodna gruda i... mrak.
Himna vojnika Izraela kad krene u pojas Gaze.
- Ovo više ne može da se toleriše, moramo da dejstvujemo?!
- Vidi, ja s Namerom pođoh u veliki grad a ti kreni kako misliš da ti je najsigurnije pa se vidimo večeras na kafi Bože zdravlja...
Израз који се користи за огромно испаљивање које се граничи са понижавањем. Екстремно неиспуњавање датих обећања, поспрдавање са твојим ликом и дјелом.
Наиме, Роберт Џордан је неки тамо писац епске фантастике, творац Точка времена, књиге са једанаест дијелова и хиљаде страна. Човјек је одлучио да своје фанове почасти огромним уживањем, па им је намијенио дванаест књига. Написао је првих једанаест, до зла бога заплео радњу, разрадио причу, довео до самог расплета.
Али авај, све би то било добро да није умро прије него што је стигао да напише последњу књигу, од неке болести са запетљаним именом и тако оставио своје фанове огорчене, кивне и надасве тужне.
Јебига брате, могао си сачекати са умирањем бар док не напишеш и ту последњу...
Naziv za preparate koje nam naši 'prijatelji' nude da kupimo i udjemo u mrežu distributera.
Ti preparati su jednostavno fantastični, leče sve i sprečavaju dolazak smrti.
To su Noni, Srebrna voda, germanijumske tablete, omega bla truć i slično
A kada nam dosadi život jednostavno prestanemo da koristimo iste i naprečac se pridružimo Manituu
Web stranica koja umanjuje čar gledanja pornića.
Muškarci znaju zašto!(i žene takođe)
Psihičko stanje u kome se nađete koji tren posle odluke donete u magnovenju.
Ona: "Ne, nemoj unutra - plodni su mi dani!"
Unutrašnji glas: "Sad, sad, sad, sad!"
Unutrašnji glas 2: "Hajde, pičko - ako smeš!"
On: "Darko Pančev!"
Ona: "Majmune!"
Kontra-mera hipertermiji. Onaj račvasti kraj čekića koji poništava dejstvo tupog dela. "Polako hajvanu, đe si navro?" nalepnica na braniku prerađenog Jugića sa dvostrukim bajpasom i dva čmara, naoko neugledne šklopocije koju si nameravao da prestigneš. Nameravao.
"Jebaću je kad tad."
"Mhm."
"E baš hoću, da znaš!"
"Ma znam. Ih, itekako."
"Ona će meni, dva zeca-tri zeca..."
"Đe će joj duša, znam, znam."
"..."
"Da."
"A dobro, možda sam se ja i previše zagrijao za nju."
"Pa, možda, ko će ga znati."
"..."
"M?"
"Oladi me kurva."
"Dipfriz brale.
Učiniti pogrešnu stvar gledano sa moralnog aspekta. Nešto što sagovornika ili vas baca u težak dakbe.
-Au matori, samo sam ti rekao da su ti sestru jebali svi osim tebe, šta si se smorio toliko, osećam se kao da sam ubio pandu sad.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------
-Kako sam mogao da ubijem onolikog skakavca, pa šta ako je krenuo na mene. Kao pandu da sam ubio.
Lik koji troluje na krajiškom prelu. Ima običaj da u sred pesme izbaci neke svoje rime i pokvari narodu veselje. Takođe poznat je po tome što ga Krajišnici stalno isprebijaju, pa se kući vuče kao olinjala seoska mačketina koja popije koju oklagiju pride, jer ima ljubomornu ženu sa veoma lakom rukom.
Žare i Goci okupili društvo ispred pilane, tu su i zvučnici sa Alpina pojačalom, toči se rakija i mezi se. Kreće i pesma :
-Malo Slađa malo Zorka...
(ubacuje se troldžija)
-Malo sise i pičoka, pojebe se više koja
eto đe je snaga moja!
Gosti se krste i levom i desnom, prelazi se na sledeću pesmu.
-Milice kćeri tatino zlato...
(troldžija mu dao po spemu)
-Tebe bi čiko za sisu vato!
U tom trenutku gasi se pojačalo, a pale se pijani Krajišnici sa arsenalom koji su preneli preko granice još devedest pete. Epilog priče je par stotina hitaca, šumski požar i krivična prijava protiv NN počinioca.
Svaka polupismena osoba koja je u životu savladala korišćenje opcije copy/paste.
Ne pije se ništa. Nema se para pa se i ne ide u kafanu. Niko iz društva. Nema se ni za ispred dragstora. Kućne zalihe potrošene. Presušilo na svaku stranu. Nema se đe ni pozajmiti. Ništa. Iks. Nada. C.
Ali ne iz ugla ovih što nemaju. Izraz je podrugljiv, podjebantski, gađa đe je čeljade najtanje u tom trenutku, a to je novčanik. I obično pogađa cilj.
- Šta je bilo, mangupi, pije se vazduh, a?
- Puši kurac.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.