
Tren u kome novonastala spoznaja pobrka ustaljenu percepciju.
Sa suvozačkog mesta znatiželjno posmatram kako je jedna rečica pre par godina mogla da napravi dar-mar u Krupnju. Gradić je nadrljao u poplavama i renoviran je u rekordnom roku. Smenjuju se uglancane nove kuće i one od ranije, mahom nedovršene. U magnovenju mi se prikazao AV sa jednog balkona. Ni manje-ni više. I još mi maše.
Još je brže nestao: zamakli smo van domašaja njegovog pozdrava. Bože, stvarno sam otkačila!
Sledeći trenutak nije magnovenje: kartonski AV zaista maše sa jednog balkona.
..................................................................................................
Vozim i čujem panično "Koči!!!!!"
U magnovenju nagazim kočnicu. Usporavamo, usporavamo...u retrovizoru posmatram kako se cela kolona iza mene sabija.
A ispred nas se neka budaletina zaleće i na punoj liniji pretiče kamion koji nam dolazi u susret.
Ja nisam mogla da vidim momenat kada budaletina kreće u preticanje-moj suvozač jeste. Da sam sačekala momenat i sama se uverila da zaista treba da ukočim bilo bi veliko sranje.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Omiljena!
Taj sto pretice isto je iz suprotnog smera