
Crna i bela su vecna kombinacija!...crno odelo i bele "linije" ne izlaze iz fazona.
Наркоман у рехабилитационом центру, остављен на (не)милост божјој администрацији.
Ili težak u pičku materinu, ko crna zemlja, treba imati živaca za njega, tvrdoglav do neba!
Crna rupa ružičaste boje.
Usisava svaki IQ poen naivnog gledaoca uspešno ih pretvarajući u Grand zombije.
Tipičan razgovor u nekoj Pinkovoj emisiji:
Nebitna voditeljka: Znači, Kajka, ovo vam je jubilarni, sedamnaesti album? Kako se osećate?
Kajka: Ja se ne osećam, šta vam pada na pamet! Nisam ja kao neke moje koleginice (pokazuje kandžom na spodobu desno)
Cajka: Vi to nešto mariciozno implikujete na moj račun? (Naroguši se)
A kakva si mi pa ti? Vucaraš se sa onega moga bivšega, opajdaro nijedna! Ja bre kad prdnem, mirišem lepše neg ti sa trista parfemi.
(Obe zavrću rukave i počinju da se grebu i čupaju za kosu)
Voditeljka (nije ona ista sa početka ali nikog nije briga) : Ovime završavamo dečji program, sledi 1532. epizoda serije 'Prelomljeno kopito'
Narodna mudrost koja nas uči da svaka pojava, ma kako crna izgledala, ima svoju belu senku.
-Brate, gde gledamo finale Lige šampiona?
-Ma šta da gledam, Bajern i Borusija, jebala ih Angela Hitler te ih jebala! Muka mi je kad im samo vidim one njuške kobasičarske!
-Slušaj, i meni su deda i pradeda ratovali protiv njih, ali se trudim da stvari gledam sa lepše strane.
-Koje lepše strane?
-Pa kako god da se završi, noćas će milioni Nemaca plakati kao kiša!
Čamuga tj. crna kafa lošeg kvaliteta.
-Pi kakvo si mi ovo govno skuvala, kao da si koristila vodu iz kanala Dunav-Tisa-Dunav. Je l' ti to pokušavaš da me otruješ?!
-Joj ljubavi izvini. Evo sad ću drugu da ti skuvam....
-Ostav! Sam ću, a lepo je meni deda govorio: "Nađi neku koja zna da kuva, sise posle tries godina i nisu nešto".
Jedan od retkih Crnogorskih vojvoda koji je u ratu uradio, za promenu, nešto uradio. Verovatno jedini Crnogorac koji je postigao nešto u tom žanru. Ako ne znate o čemu se radi, pa evo kratke pričice:
Naime Ruska carevina je početkom dvadesetog veka smatrala za svog jedinog pravog prijatelja i zemlju saveznicu ... Crnu Goru. Polaskani Crnogorci su bili tako ponosni da kada je Rusija objavila rat Japanu, Crna gora, da ne bi okaljala obraz, učini isto. Za svog vrhovnog komandanta, Crnogorci su poslali svog najboljeg, upravo Aleksu Leksu Saičića (ko bi rek'o da su davali takve nadimke pre sto godina?).
Kada su stigli na bojno polje, obe strane su poslale po jednog svog najbooljeg vojnika. Rusi Leksu, japanci nekog svog samuraja (kakav god da je, samuraj je samuraj). Sama bitka nije poznata, ali se zna da je Leksa samuraju odsekao glavu. Za to je, nećete verovati, dobio orden.
Rat se završio sledeće godine (nakon pobede Japanaca), nakon što je Rusija potpisala poraz, a naša Crna gora, zbog ulaska u kraljevinu SHC preskočila te papire. I dan danas se smatra da je Crna Gora u ratu sa japanom već 100 godina. (ovo nije sprdačina, tu me preseci ako nije tako)
Joza:... i kažem ja njoj : "Mala, kad se čika Joza iz Rusije vrati, okrenuće te jedno pe-šes puta ako o'š, al sad obraz moram da branim Crne nam Gore. Da branim braću Rus...
Marko: Evo ga Leksa. U oca ti jebem, sav krvav.
Joza: Jel jaše?
Marko: Jaše
Joza: ' El crna ata su četir'..
Marko: Jebem te usta man' se tih njegoških izraza, pun mi te kurac.
Leksa: Braćo bježmo!
Joza: Šta ti bi Lekso kućo? Ubi li ga?
Leksa: Ubi, al' ne viđoh ni šta bi on već pade mrtav.
Joza: Pa što da bježimo onda kukavče?
Leksa: Ma stao ja ispred njega, on ko balvane da je jeo. Izvuče on naku mačetinu i reče nake slogove nepovezane. Ja se, braćo moja, usro. Izvučem i ja jataganac. On uzme kost, baci je, presiječe na pola u vazduhu i sage se dole ki da čupa travu. Nešto se moli reko, sastavio ruke. Prije se sag'o no što je ona koščurina pala na dva dijela. Ja reko, bolje ja ovo da iskoristim, i dok se nije dig'o, ja brže bolje svoj jatakanc i odsečem mu glavu. E. A ovi njegovi samuraji zamnom, ja na konja ki soko pa brže, bolje niz brdo. A oni za mnom, njih trijes'! I evo me čoče, ovdje pred vama. No bježmo mi dok ovi nisu došli.
Psovka koja će prestati da se koristiti kad Crna Gora dozvoli gej parovima da usvajaju decu.
- Oca ti jebem!
- Gospodine, mene su usvojili dvoje šimejlova. Saću da ih na mobilni zvrcnem, možda mi kupe novog Soni Eriksona za ovu dojavu...
srpska crna rupa, vrsta kofe u kojoj je sve zlo. sve sto izadje iz Pandorine kutije, zavrsi u чабар.
I 1.- Slupao sam kola. 2.- E! Sad si prdn'o u чабар! (nagrabusio si)
II 1. Otac me je ubio od batina zbog kola. 2. Usro si чабар... (kao shatro, zao mi je)
Crna rupa za stolom, osoba zbog koje se i miševi sele iz kuće, jer posle nje ne ostaje ništa jestivo.
Crna rupa, sposobna da usisa nameštene tendere, popove pedofile, lekare kasapine, i druge sitne igrarije naših šaljivih političara.
- Jbt, opet neka afera! Ma osećam da će sad nekom da leti glava (fotelja).
- He, pa gde ti živiš! Opet će to da nestane pod tepihom.
Kad je Japan 1904. godine Rusiji objavio rat, ubrzo je i Crna Gora objavila rat Japanu i time pružila podršku, prvenstveno moralnu, Rusiji. Stvarno učešće Crne Gore u ratu se svelo na nekolicinu Crnogoraca koji su bili sastavni dio ruske vojske. Nakon što se rat završio, pobjedom Japanaca (da je neko drugi stao na stranu Rusa ko zna kako bi se rat završio), potpisan je mirovni sporazum između Rusije i Japana u Portsmutu, 5. septembra 1905. Međutim, mir između Japana i Crne Gore nije potpisan, te su te dvije zemlje zvanično ostale u ratu. Na to pitanje se zaboravilo kada je Crna Gora ušla u sastav Kraljevine SHS i ponovo je postalo aktuelno tek kad je Crna Gora stekla nezavisnost 2006. Da je rat završen, ali i da Japan priznaje Crnu Goru kao nezavisnu državu, potvrđeno je dolaskom specijalne izaslanice japanskog premijera i zamenice ministra spoljnih poslova Akiko Jamanaka u Crnu Goru tek 21. juna 2006. Tako se okončao 102 godine dugačak "rat" između velike carevine Japana i male, ali ponosite Crne Gore.
Crna hronika, prilagođena novoj zabrani o ubijanju bubamara. Krvoločne zločine na licu mesta istražuje i prenosi, ko drugi, nego Mladen Mijatović.
Mladen Mijatović: Prošle noći, oko 2:15h, stanovnik Kaluđerice, maloletni M.S. izvršio je brutalni napad na deset bubamara. Kao oružje koristio je pincetu svoje majke i očev upaljač.
Komšija 1: Bio je tako fino dete, uvek je bio nasmejan, ne znamo kakva ga muka natera na to!
Komšija 2: Ni slutio nisam da tako nešto može da se desi kod nas, uvek svima kaže "Dobar dan".
(Majka ucveljena i plače, teši je bliža i dalja rodbina)
Uključenje Nade Macure: Dve bubamare su primljene na naše odeljenje, pola sata nakon izvršenog zločina, učinili smo sve što je u našoj moći, angažovali smo naše najbolje stručnjake, ali spasa nije bilo.
Mladen Mijatović: Apeluje se na građane da se čuvaju. Dečak je nestao u pravcu Smedereva. Očekuje se novi napad. Za televiziju Pink, Mladen Mijatović.
Strane koje se uvek prve citaju, jer se na njima nalazi crna hronika.
Privedeno 12 ljudi zbog ilegalne proizvodnje alkohola
Ubijen pljačkaš pošte
Albanci švercovali naftu sa vojnicima KFOR
Traka kao selotejp koja se lepi na motke kad se ide u shibanje, najpogodnija boja: CRNA
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.