
Pojava kod ne-pedagoških roditelja, da kd se dete umusi,ili kada je neraspoloženo, umesto da utvrde razlog, oni ga još izudaraju, da ima "objektivan" razlog što se tako ponaša.
Vucarala me gde je stigla. Trčao sam za njom kao kuče. Birala je i put i cilj. Ništa se nisam pitao. Obleteli smo ceo grad i okolinu, pešice naravno. Na pešačkom me kao budalu držala za ruku kao da nisam i sam znao da pređem jebeni pešački u trenutku kada se upalilo zeleno.
"Ona Ivana je luda, keve mi. Danas je išla u jebeni šoping, i vucarala me po gradu kao majka ludo dete. A bonus što me je sve vreme držala za ruku, i išla bar dva koraka ispred mene."
Još jedan izraz kome preti izumiranje a koristi(o) se kada na fin način neku slatku maloletnicu u fazi preobražaja u cupi primetimo i poželimo joj dobrodošlicu.
- Vidi malecku! Lepo dete...
- Gde ti živiš, rodjače, ova se svako drugo veče komira na splavu!
Tovariti preko svake mere.
Nesretnog Bolju na vukajliji tovare k'o dete kamionče.
Fraza koju igrači nekog timskog sporta upućuju suigraču želeći da mu daju do znanja kako je postao previše sebičan, pošto samostalno diktira tempo i ne pada mu ni na kraj pameti da se još ljudi koji bi hteli igrati nalazi oko njega, pa stoga stavlja sebe u centar pažnje.
- Dodaj loptu Nenade, ovo je društvena igra ako se ne sećaš.
- Ne dam, ja sam najbolji, moram sâm zabijati golove, jedite vi govna šabani!
- Jao bilmezu neotesani, glavu ću ti razbiti kad se ovo završi!
__________________________________________________________________________
- Žuti, koja ti je ovo partija iz taka zaredom?
- Četvrta.
- Previše, moraš pustiti i njih dvojicu malo da igraju, a vala i mene, društvena je ovo igra.
Najcesce dete preterano ambicioznih roditelja, koje sa cetiri godine vec uveliko crta, cita i pise. Sa sest krece u skolu, vec govori minimum dva strana jezika, koristi internet (u edukacione svrhe) i svira najmanje dva insrumenta, od kojih se za jedan specijalizovao, pa ga svira i u muzickoj. Sa osam se raspravlja na naucno-filozofskim forumima i parira u nadjebavanju ostalim tamosnjim seronjama. Pobedjuje na svim zivim skolskim, opstinskim i gradskim takmicenjima, a na republickom se susrece sa sebi slicnima, pa je ishod neizvestan. U slobodno vreme ide na tenis, gimnastiku ili neki drugi sport (od toga kasnije odustaje, kada mu bude zafalilo vremena za druge aktivnosti) ili pogleda po koju naucnu emisiju. Dok su drugoj deci uzori miki maus, mocni rendzeri i dusko dugousko, on se ugleda na Ajnstajna, Njutna i mamu. Dok drugi idu na ekskurzije da piju i muvaju nesto, on ide iskljkucivo da bi video kulturne i istorijske znamenitosti.
Ako negde i izadje, to je u biblioteku, operu ili pozoriste (u poslednja dva iskljucivo sa mamom i tatom). Druzenje, devojke, pijancenje i zurke su za njega apstraktni pojmovi, kao i bilo koji drugi vid zabavljanja. U kasnim cetrdesetim, kada se osvrne oko sebe i ne vidi nista pored svega sto je stekao, hvata se za glavu i pita gde mu je bila pamet.
Najštrasnija rečenica koju neko dete može da čuje posle manje povrede. Pominjanje baba roge i cigana joj nisu ni prići a neretko dete može mometalno da obavi veliku nuždu. Najčešće se upoterbaljava od strane onih koji su tek shvatili da creva neće tek tako da "ispadnu" iz neke ogrebotine, posekotine ili nečeg sličnog, pa sad oni zajebavaju mladje kao što su nekad stariji njih. Dete može samo da smiri ćaletovo "ajde bre balavče jedan neće creva da ti izadju".
-Au mali, bezi kuci sad ce creva odatle da ti izadju!
-Aaaaaaaaaaaa, mama, tata! (trt, trt)
Arhaičan izraz iz vremena dok su postojala godišnja doba.
Kada sam bio mali i slinav keva mi je ovo redovno govorila, a sada kada sam počeo da duvam, proklinje dan kada je izgovorila ovu rečenicu.
Hm, I Gete je nekada bio dete... I ostao dete.
Megi. Dvadeset godina ima jednu godinu.
Izraz koji upotrebljavamo kad smo i više nego zadovoljni onim što smo uradili.
Ih, kako sam ovo popravio... dođe mi da samom sebi kažem "Vi"!
Izgovor tetkica, strina, bakutanera i ostale starije ženske čeljadi da na legalan način izvredja prinovu u familiji. Nakon njihovog bajanja roditelji ostaju žgroženi samim detetom i svim njegovim manama, koje do tada nisu ni primećivali.
Uzima dete i počinje da mu priča:
Čije je ovo ciganče, ovakvo ružno a a a.. A da te nisu zamenili u bolnici, jeste da.
Majka :Priča umesto bebe: Nicam ja ruczan strina, ja cam lepi decko.
Strina odgovara: Ma kako nicam, vidi me cto imam juzan maji nos i kakav sam sav ljubičast u ovom ružnom odelcetu, kao malo ciganče.
Majka: Aj dobro je više strina, iskuliraj.
Strina: Ma to ja malo da ga ne ureknem..
Majka: Dobro malo, ali...
Strina: Camo kakim i pačem, kad ništa ne valjam i sav sam ružan...
Majka: Aj odjebi više, nabićeš mi detetu kompleks.. Nema mu ni 10 dana.
Najsmesnije pitanje iz arsenala pitanja od strane "zabrinutih" majki kada se dete, uglavnom musko, sprema za izlazak. Javlja se kada dete nije zavisnik od duvana, pica, droga, sedenja na hladnom betonu, ne stoji na promaji, ne histerise, ne igra kanter, wow, nema facebook..
- Jel ti to ides da se bijes?
- Ne!
- Ne lazi, ko te je to sada zvao ovako kasno i sto se tako uzurbano oblacis?
- Ne idem da se bijem sta ti je bre?
- Draganeeee! Ide da se bije!
- Jel ides da se bijes?
- Ne!
- Ne ide da se bije, smiri se.
Nešto što naši matori rade jer veruju da tako stan štite od provalnika, a mi radimo zato što smo naučili od njih.
- Jesmo sve poneli?
- Valjda.
- Hekler?
- Da.
- Pajser?
- Da.
- Kalauz?
- Da.
- Kašikare? Noževe? Bokser?
- Da, da, da.
- Ok, idemo... JEBOTE, ZAKLJUČANO JE. Šta ćemo sad?
- A jebi ga, brate, ajmo kući.
Ovo govorimo kad nekog sažaljevamo, a nemamo srca da mu to kažemo.
- Šta je bilo, Dunjice? Što si tužna?
- Ma dečko me prevario...užas, ne znam gde sam.
- Nije valjda?! Kakav skot! Pa znaš li bar koja je ta?
- Pa nije ta....nego taj...
- Uff...jebiga, ne znam šta da ti kažem.
Zakljucak nasih roditelja nakon upoznavanja druga koji je inace najveca budala u drustvu...
A onaj mali Marko,to je fino dete,a ne ko ti sine...
Legneš, gladuješ dok te novinari snimaju, u poluvremenu pljeskavica ili nešto drugo high-calory da te drži dok si u javnosti, platiš lekaru da kuka kako si pred samrti a ti svo vreme čekaš ne bi li ti lopovi na vlasti ustupili jedan mandat da se i ti malo napljačkaš. ALI, sve ovo mora izazvati suze patetike i saosećanja u očima gladno, bolesnog i siromašnog naroda koga boli k... za tebe.
Krajnji sadijum prihvatanja svoje hude sudbine. Tri ujutru je. Za par sati imate histericno idiotski ispit i spopadaju vas suicidne misli. Ne mozete da razumete da je iko sastavio knjigu tako besmislenog sadrzaja i tog nivoa elementarne nepismenosti. U glavi vam je samo ono staro dobro 'ovo nikad u zivotu nece da mi treba, ovo nikome u zivotu nikad nije trebalo!'. Elem, tu je greska. Autoru idiotizma koji trenutno izucavate je to itekako bilo potrebno. Covek je ipak nekako morao da se dokopa trenutnoga zvanja u akademskim krugovima.
ja: koje je ovo sranje, ovo mi ni za sta ne treba u zivotu:(
moja majka(po zanimanju dr nekih nauka): cuti sine, neko je i na tome morao da doktorira...
Svi artikli čiji naziv ne znamo a želimo ih pazariti.
U pekari:
- Daćete mi ovo (upiranje prstom ka lisnatom zadovoljstvu)
- Mislite ovo?
- Neeee, ne to nego ovo!!! (NE TO JEBENO SRANJE GLUPA KURVO, MISLIM NA OVO,U USTA TE JEBEM!!!)
- A, pancerota... Stiže.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.