
Šetanje kese sa smećem od vrata do vrata. Omiljena komšijska igra u gradskim sredinama. "Figuru" od smeća koju je neko ostavio u tvoje "polje" (čitaj ubacio u dvorište ili ispred tvojih vrata) , pokupiš s dva prsta i nasumično ubaciš u polje najsumnjivijeg ti komšije u okolini.
Što ostavi to smeće tamo?
Pa mislim da mi ga je upravo taj komšija i "doneo". Al sad sam mu zadao šah-mat! Kesa pukla odozdo . Samo da mogu da mu vidim facu kad je podigne a smeće se raspe na sve strane...
Upitna rečenica iz koje isijava bes osobe kojoj je neko 5641256-i put ušao u sobu i izašao, a da je pritom isto toliko puta ostavio otvorena vrata.
...uđe da vidi gde sam...izađe, ne zatvori vrata...
...kasnije...
-Je l' tu fiksni?
-Aha... evo ti...
(ode i ostavi vrata otvorena)
-A vrata?! Ne verujem!!!
...posle nekog vremena...
-E, odo' ja do prodavnice.
-Dobro.
(opet ostavi vrata)
-Daj ih jednom zatvori!!!
...kad se vrati...
-Ti si još tu? Gotov je ručak, ja samo da ti kažem...
(izađe i, gle čuda, ne zatvori vrata)
-Pa što ih prosto ne skineš i ne odneseš na tavan?! Ko da si rođena u čamcu! Ko da sedim na ulici...
Buljaši.
To su oni što im se ne digne na žensko nego na mesara ili stolara.
Muškarci što se šnjufaju u uši.
U društvu se prepoznaju tako što nose šal oko vrata i upasan u gaće.
Dobro podnose alkohol i vesele su prirode. Miris im je važan.
Upoznao sam jednog pre neko veče. Ljigavi čistunac, mirišljava papuča, ispeglana košuljica, veseo pogled, ženski jezik, znači ono, sve najgore.
I jebote pričamo mi i pijemo dunju, a ja sve gledam kako da ga nabodem mamicu mu onu seljačku i pijemo mi, al' jebote dobro pije, prati on mene, kako koju radžu eksiramo ja zahuhćem kao medved, a on izbaci nekakav ženskasti visoki zvuk, kapiram da ga to radi, al boli me kurac i tako se ja, da ne grešim dušu, moram da priznam, fino zargejem. Nisam bio pijan, daleko od toga da sam se uletvio, ali posle sedam dunja ovaj peškirić se odlično držao, mamicu mu njegovu neotesanu.
Elem, nešto smo pričali, neki vic, a zamislite samo kakav vic može da priča jedna seka, neki kurac o dve devojke koje otišle u šoping pa nešto upadnu u raspravu sa prodavačicom oko visine nekih štikli, nemam pojma, bole me kurac, koja je poenta, al' sam se smejao, majke mi nešto mi bilo smešno, bole me kurac, valjda kako ovaj govnar priča ko moja pokojna strina Anastazija pa mi navrle i emocije i sve, a pa poenta cele priče je da je taj fegetlić iz unutrašnjeg džepa svog ultrauskog prsluka izvadio nekakav kurac, kaže "šnjuf".
Nisam ja od prekosutra, bole me kurac, kažem ja njemu da to nije šnjuf nego da je šnjuf kad pričaš nešto što nema mnogo veze, skoro kao "zbljuv".
On meni na to ležerno spusti šaku na koleno i kaže da se opustim, da je ovo najbolji šnjuf ikada. Naime, po njemu je šnjuf nekakav kurac koji se sipa u uši, neka pederska stvar, al' sam tolko bio veseo nešto, dal je od one dunje ili piva ili atmosfere, proradi mi želja i bloe me brige, zbljuvnem ja taj šnjuf u kurac u uši.
I jebote da vidite vi te komedije, čovek od šljufa stvarno pozbljunjavi, kako smo srali ko navijeni, bole me dupe, on, mamicu mu inkulinsku i ja, cimala me riba ja joj se nisam javio, bole me dupe baš da joj se javljam, jebote kolko je dobro.
E i tako priča ima poentu, a ona je da sam se probudio u nekom redom krevetu i shvatio da nešto ne miriše na dobro. Bio sam siguran da nikada neću koristiti šnjuf, ali sam po zbljuvljenoj jastučnici znao da sam jebo jednog koji koristi.
Sve u svemu, bole me dupe, nije loše, bole me kurac baš.
Kada blejiš u autobusu gsp-a i na sledećoj stanici se nagura trilion ljudi u bas, onako da im delovi tela vire kroz vrata!
Au što me ova baba sabila uz šipku! Znači totalno smo se zipovali!
Put koji penzioner predje od zadnjih vrata autobusa do prednjih vrata da bi zauzeo prazno mesto
Kada se svi spremaju da ustanu da bi izašli na narednoj autobuskoj stanici ali se niko ne usuđuje da prvi krene jer bus piči preko džombi a neiskusni šofer-početnik još uvek naglo koči. U ovakvom trenutku niko ne zna kada će vozač stati i otvoriti vrata tako da su svi zapeti kao puške pa kada se vrata otvore nastaje haos jer bi stvarno bila katastrofa kada pojedini ne bi prvi istrčali iz busa. Ruku na srce, i ne krivim ih jer srpski autobusi zbog zavidne higijene i obazrivosti naših ljudi prema ostalim putnicima često umeju da budu gasne komore na točkovima. Ko je gledao 'Dobar, loš, zao' zna onu čuvenu scenu u kojoj se 3 revolveraša spremaju da zapucaju ali se dugo ustručavaju jer nijedan od njih ne zna ko će koga da nanišani.
- Ajmo ljudi, spremite se stajem sad ovde u Palanovcu.
Svi se gledaju u oči između sebe, znojavih lica i spuštenih obrva. Student-šmeker na zadnjem sedištu pali cigaru, baba steže kotarice, riba se šminka jer ko zna,možda joj je ovo poslednji put....Neki alkos leži po podu i povraća, ne primećuje da ga gaze po rukama... Kreće zajebana muzika... Napetost vojnika na 'Dan-D' nije ništa naspram ovog... Čuje se samo penzioner koji hrče i 'Mi se volimo' od Šemse koje ide na radiju... Vrata se otvaraju.
(Pfffffffffffffffffffffffffff)
- Juriiiiiiiiiiiiiiiiiiiiš!
- Pustite mene, samohrana sam majka dva deteta!
- Jebem im poreklo, sve mi pare pokupiše! Ijao Dragane kukavče crni!
- Aaaaaaaaaaaaargh, nogaaaa! Ne osećam nogu! Jebem tiiiii!
- Ma perverznjačino matora, kako te nije sramota za dupe da me hvataš?
- Mama!Gde mi je mama???Kmeeeeeeeeeeee!!!
- Pa našta ovo liči? I posle hoćemo u Evropu?
- SPARTAAAAAAAAAAA!
- Je li sine, a gde će svi iz autobusa?
- Bljuuuuuuuuv!
- Jaoj grdna, sarmu mi sve izgnječiše!
Odlican pokazatelj da tu zive primitivci sa prazilukom u dupetu!
Na selu ,skidanje cipela i ostavljanje pored vrata je,veoma praktican obicaj,kojim se sprecava unosenje blata i djubreta u kucu.U gradu vladaju drugaciji obicaji,a samim tim ,cipele ispred vrata u stambenoj zgradi ,automatski ,govore o tome ko tu zivi.
Razumem da ljudi nece da im smrde cipele u stanu,ali zato postoje terase,a ne da svoj smrad dele sa komsilukom.Dok sam ziveo na Novom Beogradu,kad god sam video da komsije ,seljacine,izbace svoje smradove ispred vrata,automatski su zavrsavali u kontejneru(zahvaljujuci arhitektama ,koji su smislili da na svakom spratu ima otvor za djubre)!!!
Brzo su naucili....
U kombinaciji sa pokazivanjem vrata, logično je da će vam uskoro biti zalupljena vrata.
-Opet si pijan?
-Nisam ženo... ... "ona me je ostavila, zbog vina me napustila..."
-Dovde si mi došao :pokazuje grkljan:. I ti i vino i rakija i da se nosiš u pizdu materinu! Ja odo', nek' te mama tvoja trpi.
_______________________________
-Ooo, gde si kevo, kako je bilo na poslu?
-Šta je ovo, šta će ovo na podu, pa ja ne mogu više za tobom da kupim po ceo dan.
-Ma opušteno samo.
-Dovde mi je došlo :grkljan: i ti i tvoja muzika i da kupim za tobom po ceo dan, kupi pintle i mrš' napolje.
-Ali kevo...
Izraz za osobu koja nikad ne zatvara vrata.
"Daj bre zatvori vrata čamdžijo jedan!"
Otključavanje vrata.
Mada često zbog količine opijata u osobi, zna da se pretvori u vječnost.
Vrata gradskog prevoza u Beogradu.
Sipljiva baba čuči kraj vrata jer će izaći na 12 oj sledećoj stanici.
Pitanje koje padne na um vašem psu, kada mu na -5 bacite omiljenu lopticu u reku, uz naredbu "donesi!".
Hiljadu puta sam čuo pitanje - kako je moguće da oni iz South Parka mogu onako da prozivaju sve redom i da im niko dosad nije došao glave? Odgovor nije mnogo komplikovan. Privid demokratije važniji je od same demokratije.
Svaki prosečan Amer treba ventil. Kao što su npr.Simpsonovi. Čovek dođe kući, pogleda seriju koja ismeva i njega i celu naciju, nasmeje se, počeše između nogu i bude mu lakše. Vremena su postajala teža, pa je bio potreban i jači ventil. Pojavio se South Park. Prozivanja, bogohuljenja, krvi do kolena...sve zarad hleba i igara. I kad čovek vidi da možeš najsurovije da se sprdaš sa predsednikom i svim važnijim ličnostima u državi, a da te niko ne dira, šta može da pomisli, nego da demokratija deluje. Sistem funkcioniše. A ta prozvana vlast ne samo da ne ugrožava serijal, nego ga i podstiče. Što surovija sprdnja, to narod mirniji.
I kod nas se taj pelcer primio. Nažalost, ne u animiranom obliku, već u jednoj emisiji u kojoj se redovno prozivaju najmoćnije grupacije u državi, prikazuju dokumenti sa imenima najopasnijih ljudi, emisija čiji autor zna sve i koji će "svima njima da pomrsi konce!"
Prosečan Srbin će doći ozlojeđen jer je dobio otkaz, upaliće tv i gledati kako neki bezmudi autor raskrinkava upravo onog ko je kriv za njegovu sudbinu. "E, tako treba! Konačno da neko i u ovoj državi ima muda da Njega stavi na tapet! Ženo, donesi pivo, jebem li mu majku majčinu!"
Jadnik će odgledati emisiju, naslušati se najstrašnijih optužbi protiv Njega, popiće pivo, počešati se između nogu, kresnuće ženu i zaspaće miran. Kao jagnje. Misliće da se ipak nešto menja. Da ima nade. Da nikom ne gori do zore. Za mesec dana, neki novi serijal, neki novi On, a na Njega se već zaboravilo. Nikom ništa.
I opet će čovek da popije pivo, počeše muda, kresne ženu i zaspe. A On i Onaj će i dalje piti Jack Daniels i kresaće tuđe žene, dok se za češkanje njihovih muda čeka u redu. Ali naš jadnik će i dalje da gleda tv i da se divi autoru koji ima 'muda do kolena'. Baš zato što ih prirodno nema.
I ne pomišljajući da možda baš taj autor u ovom trenutku češka muda upravo Njemu.
1. "Bukvar"
Program: Učenje reči koje označavaju sve pojmove koji slušaoca okružuju, kao i najčešćih radnji.
Rezultat: Polaznik kursa može na srpskom da se snađe na ulici, koristeći se nazivom neophodnih pojmova, infinitivom glalola i, neizbežnom pantomimom.
Primer: "Konobar, pivo!"- sa pogrešnim akcentom, prstima se sugeriše broj naručenih pića, kao i iznos napojnice.
2. "Čitanka"
Program: Polaznik kursa počinje da se opismenjuje, kroz latinicu. Uče se prezent i imperativ.
Rezultat: Pantomima, kao element komunikacije, postepeno izlazi iz upotrebe. Polaznik kursa je u stanju da čita najosnovnije informacije (npr. račune)
Primer: "Konobar, ti donela mi (nama) šest piva po 70 dinari na ova sto!".
3. "Čika Jova Zmaj"
Program: Počinje se i sa učenjem ćirilice. Uče se i padeži nominativ, instrumental i vokativ. Uče se i glagolski oblici: prezent i futur.
Rezultat: Polaznikovo još bolje snalaženje na srpskom govornom području.
Primer: "Konobar, ti ćeš nam donela nam 4 "Jelen" piva sa ovim stolom" (instrumental menja akuzativ, koji još nije učen)
4. "Vuk Karadžić"
Program: raščišćavanje poslednjih nedoumica oko upotrebe oba pisma. Uče se genitiv, dativ, akuzativ i lokativ, kao i perfekat i aorist.
Rezultat: Polaznik kursa se sasvim dobro snalazi u Srbiji, iako mu neke stvari nisu sasvim jasne, što je posledica činjenice da je došao iz druge zemlje.
Primer: "Konobar, donesi...te nam 4... "Jelen" piva, za ovaj sto. Molimo vas, bićete brzi!"
NAKON OVOG NIVOA, POLAZNICI IMAJU MOGUĆNOST DA POLOŽE ISPIT ZA RADNU DOZVOLU U SRBIJI. KURS SE MOŽE I NASTAVITI.
5. "Ivo Andrić"
Program: Uče se i imperfekt, futur dva, kao i instrumental. Upoznavanje sa srpskom književnošću i kulturom.
Rezultat: Polaznik kursa počinje da razume srpski mentalitet i običaje.
Primer: "Konobar, budi brz, donesi nam četiri "Jelenka" za ovaj sto, nećemo do sutra da te čekamo!"
6. "Bora Stanković"- poznat i kao Istočnosrpski bermudski trougao Niš-Pirot-Vranje
Program: Nastavlja se sa upoznavanjem srpske kulture. Uče se glasovne promene, stilske figure, počinje se sa upoznavanjem različitih dijalekata kroz tzv. "nepostojane padeže". Na kraju, uči se i perfekat u futuru.
Rezultat: Polazniku kursa je sada savršeno jasno gde je dospeo.
Primer: "Konobar, suprasna svinjo debela, donesi nam 4 piva s rozi za astal vamo. Ako ne požuriš, prebio sam te kad te stignem!"
7. Psovački
Program: Raščišćavanje preostalih nedoumica u srpskom jeziku. Polaznici se tretiraju kao da imaju nameru da studiraju Srpski jezik i književnost na Filološkom fakultetu
Rezultat: Polaznik kursa je posrbljen
Primer: "Konobar, suprasna svinjo najobičnija, donesi nam više ta 4 piva s rozi za ovaj astal, a ako ne požuriš jebo sam te masnom kurčinom u tu debelu bulju kad te stignem! Šta nabijaš toj ribi nos u sise, gledaj porniće pa ga drkaj noćas!"
Dve reči koje otvaraju vrata ka srcu našim ukućanima. Ove dve reči nam omogučavaju da naše ukućane nateramo da nam učine sve jer mi u tom trenutku nismo u mogućnosti.
Unuk : Baba donesi mi vode.
Baba : Donesi sam pička ti materina, nisi trudan.
Unuk : Bolestan sam.
Baba : Pa što ne kažeš čedo babino. Sad će baka tebi da donese vodice i čašicu, da ti meni lepo ozdraviš.
Dani kada možeš da raspustiš svoj duh, osećaš se slobodno, opušteno........i drkaš otključanih vrata sobe
mada vrata u početku obično zaključavaš mahinalno
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.