
Lama koja se ogovedala prošlo veče na samitu najlepše protkane vune, te se istripovala da je kamila i ustala u cik zore da jede sutlijaš sa cimetom koji je u stvari biber, jer kamile vole biber, a ne cimet. Nemam pojma zašto i ja sam u čudu, lepši je sa cimetom.
Galatasarajizam u nastajanju, upotrebne vrednosti pardoniranja za biber u situacijama obedno-prehrambene primene i prakse.
Bazirano na liku i delu popularnog kanadskog pederka a po pretpostavci da ovih dana nema ko ne zna za pomenutog, uključujući i tvoju baba Vuksanu, sa Šavnika.
- Kevo, mi dodaš Džastina za čas, nešto mi curi nos pa da ga pročistim...?
- Ako, ako, sine, Džastin je super za to...
===================
- Teto, je l' imate Džastina u zrnu?
- Jok, dete, samo mlevenog...El za supu?
- Ne, za Boru.
- Na "čorbu" misliš?
- Da, mislim.
====================
- ...kečap, pavlaku, kupus, šampinjone, kisele krastavčiće...i malo Džastina za kraj, volim lepo začinjenu pljeku, hehe...
- Džastina? Šta ti je sad pa to??
- Pa "biber", teto, hehe, kapirate? Kao "džastin biber" fazon, hehe...
- Mnogo je'š govna, dečko, drži ovo.
===================
Restoran "Franš"
- Jeste li se odlučili, cenjeni gospodine?
- Da, ovaj, počeo bih sa jednim karpačom u baziliko-sirćetu i pastom od crnih maslina, uz to jednu vitaminsku salatu, a za glavno jelo srednje pečen biftek sa biberom, hvala.
- Mislite sa Džastinom?
- Ah, da, uvek zaboravim na te savremene trendove...
- Nema problema, gospodine Boh. Kečap sa strane?
- Ih, još pitate!
Biber.
"Kevo, dodaj malo tog džastina ovamo da začinim ovu supu".
Najpopularnija čaša u ex Yu. Kremić je u njoj samo dok se ne otvori.Kasnije....biber, začini, sjemenke, dugmad, zubi, računi za struju, petarde...
-Majko znaš li dje su mi klikeri!
-Kako ne znaš, gdje stavljamo sve što je manje od 15 cm!?
Menjanje starog krova na kući, novim. Označava početak nove ere koja će trajati 25 godina, sve do ponovnog menjanja "biber" crepa.
Zračak nade u različitim nezgodama koje mogu da se dese. ( prim. prev. Saobraćajna nesreća, rat, glad, kraj sveta, Džastin Biber itd.)
Koriste ga mladi naraštaji i zaposleni u prosveti. Zastupljen je i u modifikovanom obliku menjajuči školu poslom.
-Brale, naleće nam grupa izgladnelih elijena sa kuvarskim noževima i Poaroovim mustaćima!
-Opusti se matori, bar nećemo ići u školu više.
kad i posle ociglednog neuspeha u neverici ponavljamo radnju misleci da nas oci varaju
na stolu stoje dva slanika(isto izgledaju al po svoj logici jedan mora da je za biber) uzimam jedan probavam sa strane vidim biber,znaci drugi je slanik,krecem soliti(omiljeno jelo,a ja mrtva gladna)..vidim biber,ne verujem,nema logike..ipak nastavljam istu radnju iznova i iznova nadajuci se da ce nekako so izaci:)))..nista..biber.. ostadoh bez rucka ;)
Izlaženje iz ustaljenih idejnih okvira domaćih sastavljača ukrštenih reči sa nivoom inventivnosti prosečne rupe na saksiji.
Da li ste se ikada zapitali grickajući kraj olovke i držeći novine ispred sebe...
Pobogu, ko je ta Ita Rina?
Da li je iko ikada imao araru za kućnog ljubimca?
Koliko jako je ojako?
Jesu li vam ikada nudili aspik po slavama?
Postoji li još neki vulkan na Siciliji?
Postoji li još neka Šantićeva pesma?
Jel baš niko nema inicijale Đ.Nj.?
U kojoj se to narodnoj pesmi pominju ati?
Odakle Paraćinu registarske table?
Zar Zambezi nije veći od Nila?
A biber nije važan začin?
I čega prvo slovo?
....iskazuje onaj ko svugde sa sobom nosi kilo soli, jer veruje samo u svoju sol.
Nije mi jasno zašto umesto svoje soli ne nosi svoj biber, jer manje je strašno da kad mu zasole, nego kad mu zabibere.
Kafa za koju stariji znaju jer su je pili, a mlađi za nju znaju zahvaljujući seriji Složna braća ”Imal’ kave, a jel Frankova?”. Pakovala se u limenim kutijama u kojima se i dan danas u nekim domaćinstvima drži upravo kafa ali i različite namirnice kao što su šećer, so, kakao, biber…
Izuzetno pažljivo, po za sada nepoznatim standardima, birana grupa tinejdžera koja bi trebalo da predstavi kako izgleda život jednog prosečnog srpskog klinca, kao i njegovu radost kada se sretne sa dotičnim proizvodom. Međutim.
Ni traga od toga. Reklame su kopirane direkt iz Amerike, ne same lokacije, jer nisu snimane na Menhetnu ili u srcu Londona, nego su stvarno snimane kod nas, ali tu sve što je realno prestaje, a pojavljuju se čudno čupavi klinci obučeni u neke dukseve na kružiće i razne gluposti, gomila skejtera iako klinca na skejtu nisam vid’o cirka deset godina, Džastinbiberoliki klinci sa istom onom devojačkom frizurom i plačipičkastom facom, kakvi ne bi opstali ni trideset sekundi u prosečnom odeljenju sedmog razreda u našoj zemlji i na kraju je sve to začinjenom nekim malim crnčićem, koji ne vozi skejt, ali ga uvek zagrli neka klinkica koje sve, uzgred budi rečeno, izgledaju potpuno normalno, osim što ih nalaze sa nekim najnevinijim seks-ću-imati-samo-sa-drugaricom-i-to-u-četrdesetoj facama.
Naravno, ovaj tip reklama ne bi bio potpun bez nekog tehničkog dostignuća koje je trenutno u trendu i njime se slikaju, uvek perfektno, ludo, flafičasto namešteni kada onaj koji slika i deluje totalno gej, škljocne.
Smoki je smoki i ješću ga kakva god da je reklama, jer zakiva kol’ko je dobar, a vi što pravite čokoladice potrudite se da te čokoladice budu malo ukusnije i uložite kintu na tu stranu, a ne na ove baršunaste reklame o nekoj nepostojećoj generaciji Emo-gej klinaca u Srbiji jer kao i kod piva, ako vam je proizvod sranje džaba vam reklama.
Blago našminkana, odmorna klinka se kao budi u krevetu. Na zidu je par postera, Džastin Biber naravno, tu je neki maneken koji je dig’o jednu ruku, stavio je onako iza glave na teme i flešuje nadrkano svojim obrijanim pazuhom. Tu je i Nole na zidu. Urla. Opet je jeb’o Nadala.
Na stolu je lap top, fejzbuk upaljen naravno. Počinje pesma „Mladiću moj“, ali neka malo izmenjena verzija. Ona ustaje, pogleda u ekran i vidi da ima poruku od Džastinbiberolikog klinca sa slikom na kojoj namiguje. „Leti, leti leti SMOKI“. Fora slogana je kao u tome što je leto, pa kao leti i to. Pravi začuđenu facu i u tom trenutku soba se malo zamrači. Dotrčava do prozora i vidi nešto ogromno kako leti. Hvata neki tač-skrin telefon i izleće napolje gde je onaj klinac sa fejza već čeka, znajući da će da izađe i kreću da trče za neidentifikovanim letećim objektom. Pored njih proleću dva mnogo kul klinca na skejtovima, duge kose, uredno sređene kod Mikija Panjkovića i rade neke forice koje u Americi rade već u predškolskom. Trče dalje, kada se pojavljuje mali crnja, al’ ne neki onaj normalni niger crnja, već neka kokos verzija, skoro beo, vilenjačkog izgleda, obučen šljampavo. Pozdravljaju se sa njim, onako crnački sa nekim kao pokretima glupim i tu dotrčava još jedna drugarica ista kao i ova s početka, al’ ima kosu druge boje. Kreću svi zajedno da trče.
Sada tu trči pedeset nekih takvih klinaca. Prate senku i gledaju gore. Neki klnci voze rolere, jedan je na trotinetu, a tu je i onaj emo-gej klinac, slika ih sa tabletom, proleće neki klinac na skuteru, ima šal koji se viori i vozi neku klinku istu k’o one dve samo ima majicu druge neke boje. Proleću pored babe i dede koji sede na klupi i rasteruju im golubove koje su ’ranili i onda ih oni gledaju nekim prvo blago prekornim pogledom, pa se ipak nasmeju. Na mlađima svet ostaje.
Odjednom leteći objekat staje. Kamera se lagano podiže i tu shvatamo da to leti ogromna kesa smokija. Čuje se karakteristični zvuk otvaranja kesice, smoki počinje da leti na sve strane. Niotkuda se pojavljuje neki DJ koji je izgleda na leđima vukao svu tu opremu, svi počinju da igraju uz neki dens-haus u pokušaju izmešan sa „Mladiću moj“ (nije pesma o Ratku Mladiću prim.aut.), glavni akteri đuskaju do jaja, posebno crnja. Čak i baba i deda kojima su rasterali golubove igraju u stilu šezdesetih. Čuje se hrskanje smokija.
Smoki, ne da ti d’odrasteš.
alav covek na ulicnim pljeskavica-kioscima...voli da uzme za sve pare,nema veze sto ce sve da mu iscuri...
A: nesto od priloga u pljeskavicu?
B: SVE!
A: moze biber?
B: ne biber
A: hocete origano?
B: sta ce mi origano u pljeskavicu...
A: pa onda lepo reci sta hoces,nemoj da si alav...
pijačni falsifikat euro-krema. ako ćemo istini za volju ne koristi se ni pravi kajmak baš, već gašeni kreč, ali gde da ga nađeš po povoljnijoj ceni?
ostali naučno prepoznati prehrambeni falsifikati :
- mlevena paprika ... ubacuje se usitnjena cigla
- biber ... prepržene kuglice hleba
- kajmak ... dodaje se brašno (a njegovo skrobno prisustvo dokazuje plavljenjem nakon dodatka kapi Lugolovog rastvora)
kada se neko jako dobro slaže onda se kaže : slažu se ko kajmak i katran, heroin i mišomor, kokain i bebi-puder, ...
Čorba kao iz bajke. Za nju je potreban samo jedan klinac. Staviti ga u kotao sa vodom. Dodati soli, šargarepe, krompir, biber, peršun. Za razliku od klin čorbe , klinac mora van prije samog kuvanja. Čorbu kuvati na laganoj vatrici, a neko će se već naći da vam je zaprži.
Čorba od Ivice u crtanom filmu Bajka o Ivici i Marici sa Duškom Dugouškom kao zaprškom.
Univerzalni lek za sve moguće bolesti.Naroćito je efikasan kod nervoze,išijasa,gripe i kod onog stanja kad vam nešto fali ali ne znate šta.Primenom leka sve nestane ko rukom odneto.
Primena:
Uzmte zrno bibera pa ga stavite na pupak.Zatim nadjete drugi pupak pa ga stavite preko zrna bibera.I onda, najpre u laganom ritmu,postepeno ubrzavajući, u krešendu biber pretvorite u prah.Ne zvao se ja nadrilekar ako vam ovo ne pomogne.
Prema tradiciji poslednja linija odbrane žene koju je neki manijak saterao u ćošak. Efikasnije od biber-spreja i električnog omamljivača. Kliše, standard, upozorenje koje u praksi možda može da funkcioniše ukoliko se radnja odvija u nekom gusto naseljenom kraju. Ali pošto je vrištanje toliko kul i mejnstrim, zašto ne pokušati i u nekoj vukojebini gde su šanse da te neko čuje ravne šansama za odlazak Srbije na EP u fudbalu.
- Koji si me moj dovezao u ovu zapizdinu, leba ti? Šta ćemo da radimo ovde? AAAAAAAAAAAA!!! Šta to radiš, manijače???!!! Pusti me, vrištaću!
- Naravno da ćeš vrištati. Ko normalan ne bi vrištao dok ga seckaju kuhinjskim nožem, pobogu???
U prevodu sa staroindijanskog: "Onaj koji udara čežnju ženama u cilju njihovog omekšavanja i lakšeg odvlačenja u krevet."
Kao što je poznato, Staroindijanci nisu imali supermarkete, hranili su se divljim bizonima i ostalom divljači koja je mogla biti prilično žilava i neprijatnih mirisa i ukusa. Zato su Staroindijanci izmislili pac (ili salamuru), pola sirće, pola voda, bijeli i crni luk, lovorov list, biber... Poslije nekog vremena provedenog u pacu, meso divljači postaje mnogo prijatnije za nepca.
- Je li ova Mjesečeva Kći puštala čojka na sebe još, A Pekmene?
- Nije još, ždrebica je to neukroćena, sve sam probao i ne znam što više da činim.
- Klepi joj drugaricu, paradiraj malo ispred nje u novom perju, u pac je ubači nekoliko dana pa da vidiš kako će da omekša! Ime ti ga daje, ti si od dugačke loze Pekmena, osvojitelja srdaca ženskih!
Ovo je prejako!
Banja Luka Forum · 21. April 2007.