Prema tradiciji poslednja linija odbrane žene koju je neki manijak saterao u ćošak. Efikasnije od biber-spreja i električnog omamljivača. Kliše, standard, upozorenje koje u praksi možda može da funkcioniše ukoliko se radnja odvija u nekom gusto naseljenom kraju. Ali pošto je vrištanje toliko kul i mejnstrim, zašto ne pokušati i u nekoj vukojebini gde su šanse da te neko čuje ravne šansama za odlazak Srbije na EP u fudbalu.
- Koji si me moj dovezao u ovu zapizdinu, leba ti? Šta ćemo da radimo ovde? AAAAAAAAAAAA!!! Šta to radiš, manijače???!!! Pusti me, vrištaću!
- Naravno da ćeš vrištati. Ko normalan ne bi vrištao dok ga seckaju kuhinjskim nožem, pobogu???
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Desi legendo :))
Dobra +
Desi, brate Čegi:) Evo, oporavljam se od posla:D
ITO RECKASTIM! ;+)
Ja ne bih vrištao +
ne znam zašto sam mislila da je ovo valdemarovo...+
klini pogodio
+++
Dobar obrt na kraju :-D +
http://youtu.be/70mZUBzA-HE
http://youtu.be/70mZUBzA-HE
Hahaha:D Hvala, narode.
- Jebaću te, vrištaćeš.
- AAAAAAAAAA!!!
+