
Krajnje neobavešten i mentalno odsutan lik. Glava mu je stalno u oblacima i otprilike ga bole kurčina za sve živo i neživo.
-Brate, što je Šomi ostavio Ivanu?
-Izvalio je da ga vara.
-Tek sad?! Me ložiš? Pa ona ga vara već dve godine, jebote...
-Ma, znaš njega.. Da ga izbodu, on bi tek u novinama video..
Fraza kojom se majka uvek služi da bi nam stavila do znanja da moramo da jedemo ono što je spremila. Valjda da taj koji nema, ne bi doš'o da nam pojede ručak ili će se pak bolje osećati kad se mi najedemo.
- Stefane jedi to, neko nema hleba da jede.
- A imaće ako ja pojedem je li?
Osoba kojoj uvijek nešto ne odgovara.Svemu nađe zamjerku.
-Kako su dobre ove ribe sa FTV-a, brate!Svaka je avion,ne znam koju bi prije!
-Brzo zovi onog tvog komšiju, da im nađe manu!
-Pusti bre budalu, njega malo pritegneš, on pišti, malo ga popustiš, on zviždi!
Standardni odgovor na pitanje "Sta radis?" za vreme ispitnog roka. Poenta je u tome da to govorimo i u situacijama kada cak i ne planiramo da ucimo, cisto zbog navike ili olaksanja savesti. Isti odgovor dajemo i roditeljima, i prijateljima, zbog vec navedenog razloga.
Za vreme tusiranja zvoni ti telefon. Obrises se na brzinu i javljas se:
- "Ej brate, sta radis?"
- "Evo brate ucim, strasno, imam onaj ispit sutra, pa sam stalno nad knjigom".
Pijes ujutro kafu uz novine. Ponovo zvoni taj isti telefon. Zove te majka.
- "Jesi ustao sine, sta radis?"
- "Eh ustao sam ja davno, evo ucim, spremam se za ispit".
I mnogi drugi..
Životni moto ninfomanke.
- Gdje je Žile, ne viđam ga često ovih dana?
- Ma pusti, stegla ga ona njegova, ne pušta ga. Nema kod nje labavo. Da ga samo vidiš, blijed ko krpa.
- Jadan čovjek.
Najgora moguća uzrečica u javljanju
-E de si Šomi?
-Evo...
Pseudo-šeretski izraz koji hulja upotrebljava kada učini neko nedelo i jasno daje do znanja žrtvi da pokajanja, niti pravog izvinjenja, nema.
Ukradeš od nindža kornjača recept za picu sa korom od banane i slanim sardelama i zgrneš trilione i trilione dolara. Nakon toga sretneš jednu od nindža kornjača, recimo Donatela i započnete sledeći razgovor:
-Donatelo: "Hej, dečkonjo, pa što nam ukrade recept, hiljadu mu kavabunga?! Mi čak ni ne želimo nikakvu zaradu od toga, već samo da budemo spomenuti kao tvorci."
-Bestidni lopov: "Znate kako, momci... nema ljutiš. Ja sam zaista hteo da vama pripišem sve zasluge za recept, ali u principu me je baš boleo kurac tih dana..."
Kada se dvoje poznanika sretnu posle dužeg vremenskog perioda jedno od njih obavezno izgovara frazu "Pa gde si ti nema te k'o..." gde, u zavisnosti od znanja, raspoloženja & duhovitosti osobe koja izgovara sledi određeno poređenje sa nečim što nije česta pojava.
Dakle...
Pa gde si ti nema te k'o...
-gaća u porniću
-kulture na "Pinku"
-šećera devedestreće
-slanine u Teheranu
-Mladića u Hagu
-kraja "Kasandri"
-Srba na Mesecu
-Putina u Vašingtonu
-humora u "Kursadžijama"
-muzičara na splavu
-istine u "Kuriru"
-Dinkića na ulici
-ku*ca na TV1000
itd.
Малтусова теорија и де Машова шансона крајње мистериозно и под окриљем јутарње магле нестају и више их нема, а шансе за њихов повратак су равне нули због и више него очигледних ствари.
1)
клик
2)
Не знам мајсторе, не знам. Превише ми двеста..
-Ма ја ка ги оправим, нема мајци да се опет поквари. Буш миран ихахај!
Suptilan način da nekome kažete da je idiot, a da on to ne ukapira.
Dejan : I tako ti se ja poserem ispred skupštine, i oni nas pojure...
Darko : Dostojevski ga je napisao, a Stojan ga je napravio!
Dejan : Molim?
Darko : Idiota! Jednog velikog idiota!
Dejan : Aaaaa, da, ok, ok.
Samac. Masturbator. Kada ga pitaju da li ima neka devojka u njegovom srezu, on odmahne glavom i kaže (laže) "Maa imaaa."
Devojka na koju se nameri neke večeri uvek završi sa njegovim prijateljem.
-Znaš šta meni nije jasno?
-Šta?
-Evo već, sedam godina se družimo sa Slavišom. On nikada nije izveo neku ribicu a da mi znamo.
-Jest, vala'! On ti ga baca kao mlada bidermajer. Sve ribe drugi ljudi pokupe umesto njega.
To kazemo roditeljima kada treba da se pospremi soba.
Sine,pospremi sobu.Evo mama,sa cu.
Svi znamo kao je nekada davno u jednoj zemlji, gde danas vozovi idu brže nego nadrogirani maloletni motociklista polupraznim bulevarom u susret sudbini, narod ustao na kuku i motiku jer 'leba nije bilo, a ni kolača, kako je od toga ispalo veliko sranje, kako su se odigrala masovna narodna okupljanja na trgovima sa sve grickanjem semenki i navijanjem, dok aristokratija i narodni neprijatelji redom ostaju kraći za glavu, što je s obzirom na ondašnju prosečnu visinu Francuza od 1,60 cm zaista kratko.
Neki čak znaju i da je veliko sranje ispadalo u starome Rimu ako bi isporuke žita sa Sicilije, severne Afrike ili Egipta zakasnile koji mesec, pa masa ne bi imala šta da žvaće kad se svrti kući iz koloseuma. Ovo je, naravno, svojevremeno omogućilo Antoniju da jebe Avgusta na distancu, ko Kleopatru na luksuznom krstarenu Nilom. Kad je Antonije preterao s time, a sa malim Oktavjanom nije bilo zajebavati se, umro je od gadnog slučaja sopstvenog mača u abdomenu, a tad medicina i nije bila baš na nekom visokom nivou. Slično je bilo i u Carigradu, dok ga još Muje nisu prekrstile u Istanbul. Hronična nestačica žita mogla je da dovede do lečenja Vizantiskog cara od očinjeg vida od strane pučanstva.Jedan car, koji je bio dovoljno pametan da posluša ženu, poslao je plaćeničku gardu da leči mase od konzumacije kiseonika, pa je posle stigo i da podigne najveću crkvu u hrušćanskom svetu, samo da bi je kasnije oni turski ugursuzi pretvorili u džamiju. Turci generalno sve upropaste, ko što vidite, jebo im pas mater. Osim za jedenje. Tu kapa dole, koj li bi kurac jeli da nam nisu oni, ne znam ni sam.
I da ne tupim više, princip je i budali jasan. Kad nema leba, a ni igre baš nisu nešto, neko ima da najebe gore na vrhu ili dole u blatu.
E sad, do danas su se stvari malo promenile. Igre su postale složenije i zabavnije, pekari su provalili pecivo, pa sad tu mlate pare, a 'lebac više i nije neka eksluziva, nije ovo Užice '41.
Međutim, ''Narod nema leba da jede'' je i dalje poklič kojim baba na pijaci, ko na kavom rimskom forumu, stavlja do znanja kolko je dogorelo do nokata. Ironije je u tome, dragi moji, što su realno stvari baš obrnute. Jebena sirotinja nema baš ništa drugo sem tog leba. Zato i neretko meri po sto kila. Ne zajebavam se. Mislite da Perhanova baba, što će da stvi Bicu i sestru joj Djeljanu u školi od sutra meri isključivo na stočnoj vagi od Cezar salate?
Sad, naravno, znam da je izraz više figurativan u današnje vreme. Osim za one kojima je univerzum u ravnoteži kada je leba 5 dinara, zejtin i mleko još tolko skupa, Šešelj u skupštini, a Tito/Draža i Sloba na nebu.
Ipak, zarad preciznosti, predlažem da poklič sledeće revolucije, ili bar izražavanje nezadovoljstva bude: ''Imamo samo leba!'' ili ''Dajte nam s 'leba!'', možda čak i ekstremistički i pomalo drčno-nezahvalan ''Jebo vas 'leba, oću roštilj!''. Jer jebi ga, apetiti su porasli, vremena se promenila i ni primarne ljudske potrebe više nisu tako primarne, ništa loše, točak istorije se ne može vraćati unazad.
A ako si neki šupak koji će da blagoglagolji kako gladna deca Afrike nemaju ni koru buđavog leba, učini čovečanstvu uslugu, samozapakuj se i samopošalji se sa sve par kila krtole, paškanata i šargarepe za neku centralnoafričku republiku gde se još praktikuje kanibalizam i namiri ih bar za koji dan. Biće od tebe valjan paprikaš, kad već ne može čovek.
-Narod gladan, nema 'leba da jede.
-Narod ima hleba da jede, govnaru, fali sve ostalo. Ima 'leba, al' nema s 'leba.
Laž koju je i Bog prestao uzimati za ozbiljno.
-Ja sam ispred zgrade, hajd` izađi.
-Evo me za minut!
(10 minuta kasnije)
-Ama druže, `oće l` to?!
-Evo me, samo da se obujem, za minut!
-Haj da i to vidim!
(još 10 minuta kasnije)
-Pa konačno!
-Izvini! Odužila se partija DotA-e, a bio sam ubijeđen da ću ih zgazit za minut!
Pa nižim fudbalskim ligama osnovno pravilo je da nema nadoknade vremena kada domaćin vodi. Razlozi su sledeći:
1. Gosti nemaju publiku
2. Domaća publika kao rekvizite ima motike, vile i lopate
3. Oko stadiona nema mesta gde sudija može da se sakrije
Fudbalski turnir, igraju Plava Palanka i Žuta Reka, Plava Palanka u crvenim dresovima a Žuta Reka u zelenim dresovima.
Pri rezultatu 1:0 za Palanku koja je domaćin sudija svira penal u 92-om minutu! Utakmica je momentalno prekinuta, a sudija je uhvaćen u obližnjem kukuruzu.
Situacija u kojoj je pala teška uvreda pred auditorijumom.
Kada uvređeni nije u mogućnosti da uvredu adekvatno uzvrati,
a nije sposoban da zatarži zadovoljenje fizičkim obračunom, on sa same uvrede skreće pažnju tako što traži zaštitu i opravdanje od prisutnog auditorijuma rečenicom
"Drž'te me da ga ne ubijem".
Na to prisutni reaguju tako što ga ubeđuju da to ne uradi, iako svi znaju da ON to ne bi ni uradio.
Uvređeni na kraju "teškom mukom" odustaje od svoje "zamisli",
a onaj ko je uvredu izrekao ispada spašen (do sledećeg puta), a uvređeni ispada "mnogo zajeban lik".
-osoba A: E kretenu jedan, ti meni nešto pričaš, a ova tvoja se heftala sa pola grada (heftanje)!
-osoba B: Ee, sad ću da ti j...m mater, drž'te me da ga ne ubijem...
-auditorium: Ma nemoj care, najebaćeš bezveze, treba još da odgovaraš za budalu, vidiš da je kreten, da lupa gluposti, iskuliraj ga... I ti B šta sereš (baš si morao da mu kažeš).
(sledi kraći ili duži period foliranja, ubeđivanja, nećkanja, situacija dolazi do tačke usijanja i onda se odjednjom sve 'oladi)
-Osoba B: Za ovo što si reko za moju Žaklinu,
j...ću ti mater kad-tad, samo još jednu reč da te čujem ima da te odrobijam...
-Osoba A: OK, izvini (odlazi, u sebi- ma ko te jebe bolidu rogati-rogovi)
-auditorijum osobi A: E dobro da si ga iskulirao, beš je kreten, nije on vredan toga (u sebi o osobi A kakva p..ka+majmun, jebala ga ona njegova kurveštija Žaklina, pa zar on nema oči...imam negde njen broj, mala je talentovana...)
Horski pozdrav.
Lik 1: De si?
Lik 2: De si?
Lik 1: Si dobar?
Lik 2: Si dobar?
Lik 1: Evo.
Lik 2: Evo.
...nakon toga počinje priča.
Pandan izrazu "U životu nema drugog poluvremena", samo malo štreberskiji. Ali ima istu funkciju- da pokaže kako nećemo uvek u životu dobiti drugu šansu.
Štreber 1: Jaoo, kad se setim treće godine u srednjoj kad sam dobio 4- iz fizike, nisam smeo da mrdnem iz kuće. Sreća što je bilo prvo polugodište pa sam mogao da popravim u drugom polugodištu.
Štreber 2: E, Gorane moj, nema u životu drugog polugodišta...
Našao mu je slabu tačku i sad ga lagano loži...
- Gde će Gogo i Kikić?
- Gogo ga naložio da mu objasni nešto kod njegovog auta, heheheh...
- Jao, ovaj je lud za svojom mašinom... sad će oplesti priču.
- Otvorio ga je ko dete bukvar.
Ovo je prejako!
Banja Luka Forum · 21. April 2007.