
Uvod u ovu pesmu je jedan od lakših, ako ne i najlakši za sviranje na gitari i svako ko je zna odjednom postaje super cool gitarista iako ne može da ubode kasnije ništa, a nothing else matters mu je jedna od malo težih, ali savladivih pesama.
- E matori, znaš da sam post'o gitarista?
- Ne serii, ja koliko znam ti totalno nemaš sluha.
- Ee, to je bilo, sad sviram gitaru non stop, tražim neki bend da prašimo samo tako!
- Ajd mi odsviraj nešto.
- :uzima gitaru: Pazi sad. :kreće uvod Crnog leptira i greši: Ups, ne nije tako, ček se setim samo.
- Pa lepo sam ja rek'o imaš smisao za ritam k'o igračice u grandu.
Bijelo dugme, uveli u upotrebu izraz "pastirski rok", i uspjeli da spoje dotle nespojivo rock i folk, ostalo je istorija
Fenomen koga je nemoguće uništiti napalmom, antraksom ili bilo kakvim nuklearnim programom. Čak ni NATO nije uspeo da ga uništi '99 godine. Kao da sve to nije dovoljno, postoje i razni tribute bendovi koji nas vraćaju u ta srećna vremena. Smak sveta 2012. godine će verovatno okončati ovu dekadentnu civilizaciju, ali će iz ruševina apokalipse iznići nova. Ponovni sunovrat sledi kada neki krele bude otkopavao ostatke čovekovih dostignuća i među ostacima pronađe re-izdanja Kerbera i Bajage sa najvećim hitovima.
Čorba kafić i usiljeno njihanje i ponavljanje brainwashing hitova za mase. Isto tako, svaka samoposluga koja drži do svog ugleda puštaće neku radio-stanicu sa koje piči ''Vozio sam prema gradu 120 na saaaaaat.....'' Ali povrh svega, sa mnogobrojnih Fejsbuk profila nas tako neinventivno podsećaju na Jesen u meni, Paklene vozače i Balkan od Azre. Da li su ikada pomislili da potraže nešto drugo da slušaju ?
Shodno naslovu, radi se o onoj vrsti zaposlenih u taksi službama diljem Srbije, nekako posebno u Beogradu, kojima je zajednička sklonost ka lovačkim pričama "sa one strane reke", koje obiluju neverovatnim zapletima, džemsbondovskim situacijama, te kulminiraju vrelim seks scenama sa, sasvim izvesno, u tom trenutku top manekenkama, najboljim cicama naselja u kojem se radnja priče odvija, a sve u cilju pokazivanja dominacije nad susednom nacijom, preko najstarije alatke, koja je svima dabome, najveća i najmasnija.
Pojava je karakteristična posebno za zaposlene koji su u doba svojih priča imali, po slobodnoj proceni, oko 12 godina. Sitan paradoks, ali je glupo kvariti ljudima fabulu.
Beograd, sunčano popodne, bulevar kralja Aleksandra, taksista u drugoj polovini četvrte decenije života
-I tako ti kažem sine, tvoja generacija ne zna šta je pravo zezanje. Onomad sam operisao po Istri, jednom prilikom, ortaci i ja krenemo bez kinte autostopom da kampujemo na plaži dve nedelje u Rijeci..
-(kako li su preživljavali)
-...jedno veče, krenu da nas prozivaju neki slepci, valjda navijači Rijeke oko nekih ribica koje su tu blejale i samo nam se smeškale, ja uhvatim onaj barski visoki sto, olupam njih petoricu, krene frka, beži ka plaži, skupilo ih se niotkuda milion...
-(verovatno čekaju iza ćoška takve i danas..kad će Pravni više jebote...) da, da, i?
-...zapalimo mi, izgubimo ih, kad ono, jedna mala se tu nadje, valjda išla za nama zbog mene, kad je palo karanje u talasima posle par minuta, da ne veruješ, Hrvatice su to, znaju šta je BG pimpek, to je na ceni, tako mu tepaju tamo znaš hahah! Ma, ako pola primorja to leto nisam jebao, ništa nisam uradio!
-(ovaj lik realno ima oko 36 godina, kako je on jebeno mogao tada da...) Hahah, da čuo sam za izraz, naravno..
-A lepe, leb im jebem, još kad mi zacvrkuću onako po njihovom, sav se naježim. Znala sve bre. Posle smo se kao zgotivili i sa onim šabanima, valjda ukapirali da nema smisla da nas cimaju, ionako im se ribe više lože na nas. A da vidiš, drugom prilikom, Pula, osamdeset i neka, kad ono beše, jebemu..ma bilo leto bre isto..
-Hahah, verujem, hoćete ovde na semaforu, tako je najzgodnije, ne treba kusur, hvala..
Osoba koja hoće jednog dana da bude TOP MENADŽER u nekoj jakoj, po mogućnosti stranoj firmi, iako ne zna šta to znači...
Ali, instiktivno zna da će zahvaljujući telu doći do toga.
Skoro svaka to kaže kada je intervjuišu.
Od 1945. su nam pričali da je kraljevina Jugoslavija bila trula Yu.
Od 1990. nam pričaju da je Titova Jugoslavija bila trula Yu.
Kad se sve sabere, trula.
Krajem sedamdesetih nam u školi na času istorije pričaju o truloj Yu. Posle škole svratim sa dugarom do njegovog dede koji je bio žandar u kraljevini Yu. Deda vadi iz fijoke i pokazuje nam kursnu listu iz 1938. godine.
- Pogledajte, dinar je pre rata bio konvertibilan, dolar je bio pet banke a za sto dinara si mogao da kupiš vola! Kako vam se sad čini trula Jugoslavija?
Starijim generacijama je poznat takozvani bijeli čuperak koji je Halid nosio još prije raspadanja yu grupe.
Dakle, Halidom nazivamo osobu koja je tek ušla u tu kobnu i nepoželjnu fazu za muškarce, prve sijede dlake.
-O pa gdje si ti prijatelju sto godina? Nisam te vidio od onog udesa, kod Mirsa u kafani.
-Pa pobratime dragi, evo me opet u rodnom kraju. Ufatio sam se Evrope i zapada.
-Gdje si to? Njemačka, a?
-Ljubljana stari, prvi nivo zapada.
-Hehe. Nego, odkad to nosiš kačket? Da nisi možda evoluirao u Halida? Znam da si uvijek bio protiv kapa, jedino mi je to logično.
-Stari si lisac, ne mogu od tebe ništa sakriti. Šuti, neka kačketa još, gdje ću u 34. pokazivati sijede.
Najveci duznik na ex-yu prostoru!
Svima dodje po zdravu jetru!
Definitivno najveće legende na YouTube-u sa ovih prostora. Slavu na YT-u stekli sjajnom parodijom na Mumijeve, nazvanom 'Drogeraši šaraf 9-ka'. Kasnije su radili manje parodije na Popaja i Sunđer Boba, zatim napravili nastavak Drogeraša, a najnoviji projekt je 'Yu-Suf-Oh'.
Poznati po korištenju riječi i izraza koje ni najveći Turčin ne zna.
Početak Yu-Suf-Oh-a:
Dvije faraonske žute linije su se pretvorile u oko. Štaj to oko vidilo? Vidilo u turbetu zlatnu seharu, ono na. Štaj u sehari bilo? Saš ti čut. Tu je bilo faraonskih karata, faraonskih pirsingova, piramida, minđuša, ajkula i drakula. Jusuf sebi našo pirsing, (neprepoznatljiva riječ), i žuta piramida je bacila tolki šljaž da mu je faraonsko žuto oko na čelu upečatilo. Otog dana se on pomustafio, i to na dvaput.
Pitanje svakog prosječnog građanina ex-YU.
U 2009. godini moj otac je ukupno vratio 25000 maraka kredita.
Kada gornju cifru podijelimo na 12 dobije se iznos od 2083 marke mjesečno.
Uzevši u obzir da je njegova mjesečna plata 1700 maraka implicira da je on mjesečno u manjku 383 marke.
Prosta logika ti ne dopušta da preživiš u ovakvoj situaciji.
Немогућа мисија за EX YU државе.
Žargon za Yu nakon što je crko Čeda.
Šest republika plus dve pokrajine = osmerac. Naravno, bez kormuilara zalutao u talasima i potopljen na prvoj krivini.
primerak iz plemena jedne ex yu republike poznat po lenjosti
pricaju dva Crnogorca:
-"koliko ti je vremena potrebno da predjes odavde do onog drveta?"
-"jedno sat, do sat i po"
-"ta nijesi tica da preletis"
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.