
Zakucao je popisivač i na moja vrata, tačnije mamina vrata jer po običaju supruga i ja radimo.
Prizemlje i jedan član popisan, dogovaramo se da dođe u nedelju poslepodne.
Naravno, ostali smo u nekoj fascikli zaboravljeni...Popisivač nije ni došao niti se javio.
Razmišljam da iskuliram popis ali opet plaćam kaznu.
Ok, živimo u savremenom svetu tehnolgija. Popis u Srbiji sigurno ima svoj sajt i nije bilo teško naći.
U delu za kontak, broj telefona na koji treba da se obratim. Pozovem, predstavim se ko sam i razlog pozivanja. Prijatan mladić sa druge strane žice pita zašto nisam zvao kontak centar. Kažem da na sajtu ima samo broj koji sam upravo pozvao. Mladić diktira broj telefona kontak centra i moja potraga se nastavlja.
Kontak centar, ko sam i razlog mog pozivanja...ljubazna gospođa kaže da moram da kontaktiram kontak centar svoje opštine. Pokušava da pronađe broj telefona opštine Futog i pita se zašto nema u evidenciji. Nasmešio sam se i rekao gospođi da delimo iste težnje ali da Futog još nije opština :)
Zapisujem broj telefona opštine Novi Sad. Zvoni, opet zvoni..posle 30 sec sa druge strane ženski glas kaže "DA!!!". Uh, već sam se naježio ali ok, možda sam ja danas 1000 kojem se javlja. Objašnjavam ko sam i razlog pozivanja. Kratko me pita da li imam papir i olovku, nisam stigao ni da potvrdim već mi je izdiktirala broj telefona. Ovaj put kontak centar II u Novom Sadu. Pozivam četvrti broj po redu i opet moja klasična priča...gospođa me ljubazno navodi na kontak centar u Futogu i diktira broj telefona. Ponovo zovem, opet sve po redu...ko sam, šta sam, ko mi je žena u meni... :) Gospođa sa druge strane žice kaže samo trenutak da proverim. Povisuje glas za dve oktave i pita (nekog tamo) "Devojke, da li neka od vas radi ulicu T.M?" Čujem u graji odrične odgovore. Ponovo se meni obraća, zapisuje broj telefona i obećava da će me pozvati za 15 min da se dogovorimo kad će popisivač doći da izvrši popis.
Prošlo je i tih 15 min, pa i 20...čistim dvorište porodične kuće, već skoro i zaboravio na poziv. Oglašava se interfon. Na kapiji stoji popisivač (tj popisivačica). Predstavlja se ko je i razlog dolaska. Objašnjavam da sam očekivao telefonski poziv da se dogovorimo kad da dođe, međutim ona mora da preda sve papire sa popisa do večeras jer se završava popis (na zvaničnom sajtu su objavili da popis traje do 15-tog???).
Ok, nema supruge ali mobilni je tu i sve potrebne informiacije pruža online popisivaču :) Uspešno obavljen popis!
Dok je odlazila, objašnjavam koliko sam telefonskih brojeva mora da pozovem kako bi bio popisan, a devojka kaže "Pa mogli ste otići u mesnu zajednicu, bilo bi vam lakše".
Uh, ko je ovde lud? Biti popisan u Srbiji, drug član biblioteke! Nekad se lakše upisivalo u kumuniste nego u popisnu listu Republike Srbije!!!
U slučaju da morate biti popisani u opštini Futog (ako činovnik Republike Srbije kaže da je opština, onda je i za mene opština), slobodno me kontaktirajte i poslaću vam direktan broj telefona :)
Orkestar malih nemuštih muzičara koji remete harmoniju tišine vašeg stana. Njihov jezik je jezik praznog hoda zvuka, razumijete ga tek kada ste opušteni, izdušeni, isključeni. Jer vaše stresom izmučeno tijelo, isprobadano iglama riječi, događaja, predstava, sjećanja, ne poznaje vrijeme bez napona koji će proizvesti elektricitet u njihovom mozgu.
Tik - tak, tik - tak. Ne bomboni, sat. Udara sekundara, broji svaki tren. Kako je njoj samo dosadno. Tup, tup. Kapljice, voda koja se lijeno skuplja na obodu slavine i onda zasuzi udarajući u lim. Tup. I tu čeka da ispari ili da neko odvrne zupčanik pa da se kohezijom udruži sa ostalim milionima molekula vode i odmili pravo u kanalizaciju. Av, av. Av. Av. Džukci pod mojim prozorom ne laju, ne reže, oni komentarišu. Svaki zvuk iz njihove vilice je isti, monoton, harmonično osilujući do u beskonačnost. Av, av. Tup. Tak - tik. Tak. Ššššššš. Počinje kiša. Sporo, sitno i konstantno. Zvučna podloga. Bas. Zvring, zvring, zvring. Stara 'Iskra' se javlja sa stočića. Zaboravljena, od pojave mobilnih telefona nevažna. Koristi je samo tetka Ljilja, a ta nikad ne spušta slušalicu, čeka da odzvoni do kraja. Onda pozove opet. Pa još jednom, za svaki slučaj. Zvring, sa zvučnim, odzvanjajućim 'g'. Tup. Taka tika. Zvring. Bat koraka pod prozorom. Kiša i dalje rominja. Šššššššššššš. Klap klap klap. Neki zamrljan razgovor. Šu-šu-šu. Šuškanje, šaputanje. Cmok. Taze zaljubljeni koji i dalje vjeruju da su poljupci na kiši osnova romantike.Ššššššš. Av. Hihihi. Cmok. Zvriiing. Tik tak. Tik tak. Klap klap. Udaljavaju se. Tup. Tup. Av av av. Zvriiiing. Tika-taka tika-taka. Ššššššššššššš.....
Ma jebo to.
Flop! Fap fap fap.
Nemi film. Nema se šta reći. Zatečen, video si ti sve, i ljudi je mnogo došlo, ali koja je svrha uopšte? Gde sam bio, šta sam radio...nemam pojma, al znam da nisam kvalitetno protraćio vreme. Kao da je neko jednostavno premotao par sati. Sličan osećaj onom od pre jedno dinu, kad je Toma Nikolić došao na vlast...sjeban, ubijen u pojam i sa još manje života u sebi.
:Ja u poseti ortaku, u Amerike:
Ortak: Tebra, vodim te na tekmu popodne, pomognem Maraji oko ručka i ona će ostati sa decom, dogovorili smo se već, jel tako bejbi?
Mariah: Yes Svetislav, you can go to the game...if you're done washing loundry...
Ortak: Kažem ti sve me sluša! Znaš kak'a tekma će da bude, plej of!
Ja: Ne seri!!! Nisam ni pratio mnogo Nba, koga gledamo? Majami? La? SPARSE?!
Ortak: Ma joook, ne to... vodim te na specijalnu utakmicu, ako me razumeš...pusti basket, to imaš svaki dan...
Ja: Na striptiz, u kurve? To matori!!! Znaš i ti šta valja! E za ovo ću ti slati domaću svakih petnes dana!
Ortak: Ma ne to, ne...
Ja: Štae, neš radžu? Dobro slaću ti pršutu, vid'o sam da i kuma voli! A jes se i malo ubucila, al neka, zdrava je!
Ortak: Ma vodim te na ragbi tekmu, znaš kakva, derbi!!!
Ja: Opaaalaaa, gled'o sam ja to, bile na blicu slike, kakve su pičke, straobalno!
Ortak: Ma zajebi pičke, samo na nji' misliš! Igra Winscombe RFC protiv Southern Districs-a, znaš kakve sam pare ispljun'o za karte, al vredi! A ima Maraja crnkinju drugaricu, pitaću da se slikate, i to ti je dosta da se fališ kad se vratiš ćiku!
:Posle isparelih sat ipo:
Ortak: Auuu, kakva tekma, sio?
Ja: Braateee...
Mali prilog danima pred nama
1. GLASAČ APSTINENT – kako glasač a apstinent? Lepo, to je onaj kome se ''još nije rodio'' neko vredan glasa, niko mu ne valja, razočaran je u sve i jednostavno ne vidi kako će mu se život promeniti ako pobedi ovaj ili onaj. Ovaj glasač ili ne glasa ili ipak izađe i bukvalno u poslednji tren odluči šta će da uradi sa svojim listićem. Ovaj glasač je omiljena meta pretendenata na vlast.
2. GLASAČ DRKOŠ – popularni ''inadžija'' koji jednostavno voli da mrzi (ili mrzi da voli) upravo onoga ko je trenutno naj(ne)popularniji. Teška osoba sa kojom ni okolina ni pretendenti na vlast ne znaju šta će ni kako mu prići. Svakako jedan od najopasnijih igrača na ‘’mreži’’.
3. GLASAČ VLASTI – glasač koji uvek glasa onog ko je trenutno najjači a kad ovaj izgubi odmah se prilepi njegovom nasledniku i svim srcem ga podržava. Popularni preletači vole da se osećaju delom pobedničkog tima pa makar u istom bili teška ilegala. Ova kategorija je najsimpatičnija onome ko je već na vlasti – preostaje mu samo da istu i zadrži.
4. GLASAČ VOJNIK – sitni profiter, zadnja rupa na svirali, IT (aj' ti) stručnjak: za lepljenje plakata, komentarisanje na netu, popisivanje onih drugih, deljenje upaljača, sendviča, kalendara i sl. a sve u nadi da će se ogrebati o neku siću kad njegovi pregaze konkurenciju. Siguran glasač, čuvar kutija, lajavac i svađalac, kako na ulici tako i na netu.
5. GLASAČ PLAĆENIK – kako mu i ime kaže ovaj glasač ima precizno određen cilj (obećanje) i strasno nastupa (a kako i ne bi) svestan da mu u slučaju pobede sleduje neko narodski rečeno nameštenje; ide uvek uz one koji mu ponude više i omiljen je među svima... koji ga ubede da se preobuče. Ovaj takozvani ‘’pas glasanja’’ naravno nema nikakvu ideologiju ni veru, ne zaglupljuje se stranačkom disciplinom i sličnim glupostima (idemo levo... ili desno; jesmo li ono za ili protiv; jeli, bre, je l' ovoga treba da pljujemo ili je sad kao šatro popularan?) i to čak i ne krije mnogo. Jedan od onih za koga gotovo bez zadrške možemo reći da zna za šta glasa.
6. GLASAČ PO UVERENJU – ozbiljan, strastan glasač, vernik partije i njenih načela; kod njega se tačno zna šta je levo a šta desno i tu nema mesta kompromisima i kalkulacijama. Ovog glasača i ne treba mnogo ubeđivati i stranačka vrhuška ga izuzetno ceni zbog ovoga. Naravno, zbog čvrstih uverenja ovaj glasač neretko ima dosta problema u porodici, sa kolegama, u kafani... o društvenim mrežama da i ne govorimo, ali, ne prodaje veru za večeru tek tako.
7. GLASAČ OZBILJAN IGRAČ – ozbiljan glasač koji glasa samo zato da bude viđen kako to radi, ali, u stvari, on je taj koji će zaista imati ozbiljnu korist od krajnjeg rezultata; mnogo toga ovaj glasač stavlja na kocku, ali i mnogo dobija i slobodno se može reći da ovaj glasač zna šta radi. Mnogi poslovi i šeme, i podela / dodela ozbiljnijih radnih mesta (nameštenja) idu preko ovog glasača tako da je u svom (stranačkom) okruženju rado viđen. Ovaj glasač rado viče piće / pečenje, kešira gorivo, završava poslove za sve gorenavedene glasače ali kako mu se to (uglavnom) vraća sa kamatom ovaj ozbiljan glasač (pardon, igrač) ne brine mnogo.
8. GLASAČ VOĐA – najviši na lestvici, neretko prošao većinu ranije navedenih glasačkih faza, najhvaljeniji i najpsovaniji, omiljen i omražen istovremeno, ovaj glasač je večito na meti svih; njega ‘’mrze a ipak mu se dive’’. Uvek na oprezu, uvek u bezbrojnim kalkulacijama sa svojom a neretko i protivničkom vojskom, jedini za koga sa sigurnošću možemo reći da nikad ne menja dres… svoj.
Gladuješ. Nisi planirao da dozvoliš mislima da odlutaju u tom pravcu, ali nagon je veoma neprijatna i nametljiva činjenica. Skrećeš pogled sa mrtve tačke zida i tvoj apsentizam biva grubo narušen ćuškom koja pada na tvoj vrat i vraća te u život - makar i na čas. Burazer. Gladan je i nije trebalo da ga gledaš, prazan želudac ga čini nepodnošljivo razdražljivim. Medjutim nemaš snage ni da se braniš ni da se svadjaš. Mnogo vas je za jedan krov, čak i previše, teskoba vas primorava da se zbijeni prezirete. Oca nemaš niti si ga ikada upoznao, od svih ukućana koji su ti dosudjeni voliš jedino škrtu majku, u retkim trenucima kada nije odviše bezočna i gruba. Opet čarka : prasak šamara kida utrobu doma, no ovaj put nailazi na odmazdu. Opet tuča. Neki protestuju, neki jednostavno gledaju svoja posla i miruju. Pored tebe mladja sestra leži sklupčana i plače, u iščekivanju kakvog - takvog obroka. Mrziš je iz dna duše. Nisi siguran da li da joj prekratiš muke ili da je jednostavno pustiš da sama skapa od gladi.
A onda ponovo tišina, teška i lepljiva, neprobojna..Tišina iščekivanja. Četiri zida izbeglištva, da su makar malo dalja, svakodnevica bi možda bila nešto podnošljivija. Razmišljaš o njihovoj strukturi i neprobojnosti, zagonetnom i nepristupačnom svetu iza njih - a možda su oni ipak odbrana? Oslonac i štit od nepoznatog koje čuči tamo spolja i vreba, ophrvano očajem i gladju koja sažeže i goni sve nas podjednako? Možda bi jednog dana i sam mogao postati plen nečijeg opstanka i gladi? Ko zna..I opet glad..I ponovo - ŠLjAS! - Peče te na sam zvuk ranjene kože, trpiš zloslutni prizvuk i sklanjaš se u stranu, sukob poprima šire razmere i gladno razračunavanje se širi sobom poput razvratnog ludila. Shvataš - tuku se da zaborave na glad. I sve je opet drugačije i živo, na jedan tren, a onda ponovo turobna tišina zatrovana rečju jezivom i strašnom, strašnom poput reči genocid, nerotkinja, besudbinstvo..........Glad.
Vrata razjapljuju svoje preteće čeljusti i unutra stupa krupna prilika, zaslepljene oči naslućuju samo obrise ali erupcija prostorije obećava privremeni spas : majka. Umorna je i teška, besna, mada nikada milija. Breme tereta napornog dana lebdi joj u zagaslim zenicama i ona se stropoštava, prosipajući na pod večeru koju je sa sobom kući donela. Ispred sebe buljiš u nepreglednu padinu brega, sa koje se beru dvanaest rumenih pupoljaka, dvanaest sisa poput dvanaest apostola, dvanaest izvora spasa i života; trčiš nesvestan sebe i svega oko sebe, rebra ti bije razularena gomila bez razuma, stoglava aždaja bez milosti i skrupula. Trinaest vas je i odavno si shvatio svu težinu prokletstva tog broja, ne želiš da zaspiš pod žigom njegovog ciničnog milosrdja, učinićeš neophodno po cenu svakog kajanja, dočekaćeš novi dan, i još jedan, i još jedan..
Grabiš se za spas i grčevito otimaš nektar, gubica se steže u grčeviti stisak i sisaš, rešen da nikada ne popustiš - ni za šta na svetu. Krik. Ustalasano brektanje, kanon vrisaka i mučnina. Sisaš. Ujedi, plač i pobuna. Sisaš. Jedno od tvoje braće će umreti, ovog ili narednih dana. Sisaš. Kajaćeš se i moliti, punijeg stomaka, zajedno sa drugima. Sisaš. Neko je uvek trinaesti. Neko uvek podlegne. Neko mora da umre, ali ovaj put to nećeš biti ti. Sisaš...
Jedna od najzajebanijih svetskih paravojnih formacija, koja ima nepoznat broj članova, ali su veoma aktivni u borbi protiv nepravde i zla na planeti Zemlji.
Oružja koja najčešće koriste su kompjuter, ineternet i stolica ili fotelja u koju udobno uvale dupe, a onda potpuno naoštreni hvataju se svog smrtonosnog kompa i kreću u napad na neprijatelja svom silinom, u jurišu koji može da traje i satima, a prekida se samo na kratko, da se ode u WC, napravi sendvič ili skuva kafa.
Često su povezani preko neke socijalne mreže ili foruma gde koordiniraju svoje zastrašujuće napade, koji umeju da budu snažniji i od oštrog protesta našeg Ministarstva Spoljnih Poslova, a zna se da uz rezoluciju koju usvoji naša skupština, oštri protest je jedno od najsurovijih oružija Srbije u 21. veku od kog se celom svetu tresu gaće.
Jako ih je teško pobediti jer su vrhunski informisani, a neki od njih su čak i dva puta odgledali ceo dokumentarac Zeitgeist, pa prema tome, oni znaju šta je istina i bore se za nju do zadnje kapi struje i poslednjeg kliktaja miša.
Napadaju brzo, iz potaje, i to tamo gde neprijatelja najviše boli, na njegovoj fejsbuk stranici ili ispod klipa na jutjubu, koji je usko vezan za ono za šta se bore.
Kada završe bitku za taj dan, umorni odlaze do mame i tate, traže im kintu za jogurt i kifle, jer nema više praške u frižideru da se prave sendviči, a telo upozorava da mora da se napuni energijom, koju su potrošili u besumučnoj borbi protiv nepravde i za slobodu nekog potlačenog naroda.
Che96: Braćo, jeste online? Hitno je.
Shone1389: Tu sam ja. FreedomFighteru keva zabranila dve nedelje komp pa ga nema, a Shadow, AntiUSA i VratićeSeVojvoda ulaze za koji sekund. ĐoleACAB je sa devojkom pa neće baš moći odmah da se pridruži.
Che96: Hm, ima devojku. To može ozbiljno da ga destabilizuje i da smanji njegovu borbenu gotovost.
AntiUSA: Poz ljudi. Zašto si nas sazvao Che? Jel idemo u neku akciju?
Che96: Čim svi dođu reći ću vam o čemu se radi. Situacija je kritična.
VratićeSeVojvoda: Izvinjavam se što kasnim. Bio sam u Maksiju po salamu, pošto verujem da ćemo večeras zaglaviti pa da imam za sendviče.
Shadow: Evo i mene. Nešto me je zajebavao komp ali sredio sam ga. Miš je repetiran i spreman da seje smrt.
Che96: OK, ljudi, sigurno ste čuli. Fejs bruji o tome. Napadnuta je Libija.
AntiUSA: Čuo sam, naravno. Bio sam na fejsu pre škole ali nisam hteo da stavljam nikakav status na svoju ruku. Hteo sam prvo da se dogovorimo. Zato nisam reagovao.
Shadow: Ne verujem brate. Nisam znao. U školi niko ne priča o tome. Kako su slepi kod očiju i egocentrični. Samo misle gde će da se napiju, naduvaju, izađu i šta će da pojebu. Nemaju nikakvu svest o svetu oko nas. Kako je podnela Libija prvi udar? Šta kaže Gadafi?
VratićeSeVojvoda: Gledao sam ja. Ne daju se Libijci. Prvi udar je bio jak, ali Gadafi se pojavio i izjavio je, citiram: "Libija se saginjati neće."
Che96: Moramo da krenemo u akciju odmah. Dok ne bude kasno. Shone!
Shone1389: Izvolite komadante.
Che96: Ti napravi grupu na fejsu: "Podrška Gadafiju u borbi protiv američkog imperijalizma".
Shone1389: Razumem.
Che96: Tu kači slike razaranja i pokušaj da objasniš ljudima da je to sve zbog nafte i piši poruke podrške Gadafiju. Vojvoda!
VratićeSeVojvoda: Izvol'te komadante.
Che96: Idi na Vukajliju i tamo na forumu otvori istu temu. Izdrži čak i ako te budu zajebavali oni neandrtalci tamo. Moraš da objasniš svima o čemu se radi. I pazi. Tamo ima jedan lik sa nikom kizo. Tog se čuvaj, jer će pokušati da te navuče da se iznerviraš pišući o Papi, masonima i šejpšifterima. Ne daj da te izbaci iz koloseka. Tebi je stvarno upao najteži zadatak.
VratićeSeVojvoda: Bio sam već jednom tamo. Pakao je. Ali uspeću.
Che96: Ko od nas ima najviše prijatelja na fejsu?
Shadow: Ja. Imam onaj profil Tzetza Nafurana Mala sa 2000 prijatelja.
Che96: Izbaci status GADAFI IZDRŽI a onda kada se svi prime što je jedna riba tako politički svesna probaj da im u komentarima objasniš situaciju. Taman imam taj tvoj profil u prijateljima pa ću ti pripomoći.
Shadow: Ladno nisi znao da sam to ja i napalio si se na neku glupaču pa si mi poslao zahtev za prijateljstvo hehehehe
Che96: Znao sam, ali nije vreme za šalu. Libijski narod se herojski bori i pati a ti se ZAJEBAVAŠ!!!!
Shadow: Izvinite komadante, neće se više ponoviti.
Che96: OK momci, skuvajte kafu, trebaće vam i krenite na zadatke. Ja ću da kordinišem akcije i da vam pomažem. AntiUSA ti ćeš sa mnom. Kada se pojave FreedeomFighter i ĐoleACAB imaćemo zadatke i za njih. Duga nas borba očekuje momci. Trajaće mesecima ali pobedićemo i pomoći Libijskom narodu u ovom pravednom ratu pa makar i život dali boreći se. ZA LIBIJU!
Shadow: ŽIVEO GADAFI!!!
VratićeSeVojvoda: SLOBODA ILI SMRT!!!!
AntiUSA: SMRT AMERICI!!!!!!
Shone1389: ČAST I OBRAZ!!!!
Che96: Bože pomozi. Počinje.
Inspirisan opisivanjem Tolkina, jedan drugi autor je odlučio da se pozabavi Martinovim likovima, ograničavajući opisivanje i poistovećivanje na ovaj naš region. Pa da počnemo:
Tajvin Lanister- Djilas. Sere pare (tako kažu). Najbogatiji čovek srpskog Vesterosa. Slučajnost ili ne- plava kosa.
Kevan Lanister- Profesor u srednjoj školi. Klasičan rob sistema. Radi samo ono što mu se kaže bez dalje rasprave.
Sersei Lanister- Dobrodržeća udovica sa Dedinja, koja, izmedju ostalog, voli i mladu piletinu. Ima razmaženog sina, koji smara okolinu i niko ga ne voli.
Tirion Lanister- Vuk Jeremić. Inteligentan i bitan igrač, ali ga porodica ne voli (Žutaći, hehe koincidencija, ili ne?)
Edard Stark- Narod, ni manje ni više. Ima oružje kojim može da pobedi, ali ne ume da ga iskoristi, te gubi večitu bitku protiv sistema.
Rob Stark- deca naroda, većinom akademski gradjani, nezaposleni. Takodje gube.
Renli Barateon- Azdejković. Buljaš. Njegova "Dugina garda" jasno stavlja do znanja kakvog je seksualnog opredeljenja.
Noćna straža- Neutralci. Bole ih za sve, sede na nekom krovu i duvaju. Ali kada dodju Tudjini protiv njih se biju samo tako. Znači nešto tipa wannabe navijača i patriJota.
Tudjini- U najvećem broju slučajeva Hrvati, mada i ostali narodi koji se ne svide na prvi pogled ovima iznad
Deneris Targerjen- Čeda Jovanović. Dovoljno je pomenuti zmajeve.
Комунална полиција је курва регуларне полиције. Дужност комуналне полиције је да спречава прљање града и оштећивање јавне имовине (споменика, клупа у парковима, саобраћајних знакова), да брине о комуналном реду (поштовање радног времена, уклањање уличних продаваца), одвијање јавног превоза, реду на градилиштима и о још многим стварима из надлежности градова.
Као што сам већ навела, комунална полиција се брине о ЧИСТОЋИ, комуналном реду и осталим проблемима за које је надлежна локална самоуправа.
- Једном нас је позвао грађанин и дао нам број мобилног бивше супруге, како бисмо од ње тражили његове кључеве од стана који су остали у колима. Жена је одбијала да се јави на његов број – каже Небојша Радованац, начелник новосадске Комуналне полиције. Види слику
Такође на Београдском кеју, комуналном полицајцу се обратио један Дорћолац који је желео да пријави комшију у стану изнад, који му пушта „магију“ кроз лустер. Види слику
Од „комуналаца“ грађани су захтевали и да утврде квалитет зелене салате, да интервенишу јер су „закинути“ за кусур, да им реше проблем неисплаћених зарада из којих су добили отказе (Види слику). Према речима Горјане Обреновић, начелника београдске Комуналне полиције, звали су их и да улове мачку која шета зградом или казне комшију који оставља ципеле испред врата, као и да истерају змајеве из београдске Скупштине. Ту су одмах притрчали да помогну. Види слику
- Особа која нас је позвала у помоћ ради истеривања змајева из скупштине није желела да открије свој идентитет – наводи Горјана. Види слику
Убудуће, „комуналци“ ће се обрачунавати са свима који пеку роштиљ и јаганце на Ади циганлији, са такстистима који вуку муштерије за рукав. Посебну пажњу ће посвећивати избављивању људи из септичких јама. Види слику
Ујутру у пола шест. Устајем. Одлазим у ве-це. Кад ја поглед'о, пуна башта воде! Откуд вода? Киша није падала. Лето. Сунце грија. Август мјесец. Кад ја - септичка јама се прелијева! Ја ништа. Отимам телефон, зовем.
-Доћ' ћемо само данас.
Добро. Дођ' те. Мож' те доћ'. Њи' нема данас. Зовем сјутра, нема ни сјутра. Зовем мјесец дана, нема их! Е Бога ми доћ' ћете врло брзо и то ћи дођ'те сви. Дојће и полиција. Дојће и хитна помоћ. Дојће ватрогасна служба. Они тамо картају шаха, играју шаха, картају карте. Имају дваес педес хиљада динара плату, а сиротиња јадна нема круха да једе. Е нећемо тако колеге! Узмем дрвени крст, направим крст. Ставим покрај септичке јаме и напишем: "Скочио сам у септичку јаму због кикиншких педера, курви, милијардера, јајара, лицимура". И попнем се на таван. Није прошло пола сата стиже три камиона из комунога да испразне септичку јаму. Они су јаму испразнили пола метара до гована. Кад је било оно најгушће они рукама трпају говна и у канту и извлаче мене из септичке јаме. Кад су септичку јаму испразнили вид'ли су нема Саве, нема човека, ђе је чоек?! То је улица Доситејева 2119 Кикинда. Ја са тавана проговарам: "Јесам лијепо ипак реко да ћете морат доћи јебем вам све живо и мртво?!" Да сам тужио, опет за милостињу нисам хтео. Да сам тужио петсто динара сваки дан, тридесет дана по петсто динара, колико је то пара?! То је сто педесет хиљада ДИНАРА!
Е не'ш колега, пали! Марш из моје авлије!
Крааај. Тако сам опаметијо кикиншке педере, и курве, и будале, и лицимуре. Збогом Кикиндо на курац те набијем!
Nešto što normalan čovek kaže konobaru kad mu donese nanu umesto hibiskusa.
- Dobar dan želim, komšija.
- Dobar dan komšinice draga, kad ćete na kaficu malo?
- Pa hajde sada, slobodna sam.
- Pa naravno, izvolite u zmajevo gnezdo (poserem ti se na one koji ne kontaju poziv iz pristojnosti).
- Hvala, hvala, ju što vam je stan onako, elegantan.
- Može kafica?
- Jao, pa ja bih radije čaj, i to engleski ako imate, to mi baš prija.
- Ima, ima, naći će se (pu, ode mi poslednja kesica koju sam čuvao kad se vratim s posla osobito sjeban).
- Ako može s kap-dve mleka, onog manje masnog?
- Može, može.
- Blagodarim komšija, jaao što vam je lep ovaj japanski paravan.
- Doneo mi ga je poznanik, ustvari je korejski.
- Aha, a ti Japanci su mi baš neekako fascinantan narod, baš su onako, zen i urbani. Kao spoj staarog i novog, shvatate?
- Da, da, fascinantno.
- Samo kad bi se i mi malo ugledali na njih, zemlja bi baš mogla da nam bude fabulozna a sad je onako, težak šit, ako me razumete.
- Naravno, izvolte čaj.
- Samo kad bi se dogovorili da pohapse već jednom ove smrdljive navijače i ostale ekstremiste, ušli bi u evropu za tren oka, a što je tamo naajs da samo znate.
- Aha, da.
- A tek ovi bradati popovi u džipovima, svuda ih ima, mislim kakav bog kakvi bakrači, nije to moja šoljica čaja ako znate šta hoću da kažem, he he.
- Jao u pravu ste, vaša je ova s cvetićima, izvinite molim vas odmah ćemo da se zamenimo... :srrk: mmm istina, ovaj engleski čaj jebe kevu.
Trenutak za koji je svaki deran znao da dolazi. Odrastanje, prva nevidljiva bora, prvi oziljak koji ce da ostane u sjecanju. Prva suza koja je ostala u oku. Prvo junastvo. Zvijer kojoj nikada nije bilo mjesto na djecackim igralistima stavljala je na probu svakog od njih. Modri i krvavi, mali fudbaleri voleli su i mrzjeli svoje gumene tigrove i njihove nemilosrdne lansere. Ovaj nauceni paradoksalni osjecaj ostao im je u krvi jos dugo...
Krupan, bubuljicav, u kratkom sortsu, neprestano cesuci muda, osmak - ponavljac, polumaturant, nonsalantno je usao na improvizovano betnosko igraliste prekidajuci vatreni duel djecaka iz treceg razreda. Zadihani, crveni u licu, stali su, i dodali mu loptu na pogled kao na znak.
-"Brani."
Djecak je stao ispred zida. Stara vrata - stativa. Kraj zida - stativa. Komadom cigle iscrtana linija - precka. Pet metara ispred njega, medju pukotinama na betonu kroz koje su nikle trave, cucao je tigar. Kragujevacki. Iza tigra, dvije dlakave, dugacke, ljubicaste noge. Pubertetska energija i podivljali hormoni, kipili su van. Pogani osmjeh novoproklamovanog drkadzije slutio je na zlo. Djecak ispred zida, kao kragujevacki, sa strahom u oku i osmjehom na usnama, cekao je. Tigar je bio miran, a bube u ludoj glavi su se sve cesce sudarale. "Hvata zalet, priblizava se, sve je gadniji. Da bjezim. Da bjezim!" Tigar skace, stremi pravo ka grlu. Lak kao pero, tvrd kao kamen, brz kao metak, grizao je vazduh. Djecakova misao bjezi, a on sam odjednom siri noge i ruke kako bi pokrio sto veci dio gola. Tigar pogadja bradu, obarajuci djecaka. Porazen, odbija se od njega, i nestaje u zbunju. Golmana ostali dizu sa betona, crvenog kao krv, naduvanih obraza. Trze mu se jedno -uf. Obrve mu nisu namrstene. Krade pogled ka egzekutoru...
-"Aaa, bra'o kralju...", kreveljio se zgubidan. Teski nijemi pogledi djecaka ispratili su ga sa terena.
Kakav tren.
Relativitet za sirotinju.
Lep dan u Beogradu danas, meteorološki gledano. Oterali smo još jednu zimu. April, polen u vazduhu, žagor dole na ulici. Deca na poslu, unuci u školi... Sedim na balkonu, hladan čaj na stolu, neprelistane novine do šolje. Čitao sam juče, dosta za ovaj život.
Star sam toliko da sam sa sobom na Vi. Sve češće vežbam sklopljenih očiju. Dok me misli golicaju, svodim neke račune, prebiram po sećanju, čeprkam... Lepo me je služilo, sve ove dane. Setih se kratkih nogu, očevih ramena, majčinih ruku. Kako toplo, kako jako! Kroz tamu sklopljenih kapaka promiču slike, zvuci detinjstva. Nisu čula ta koja me šalju tamo. Sećam se ljubavi, mirisa kože. Očiju tužnih. Nakon šezdeset aprila, sve je i dalje tu. Taj datum što sam ga učinio posebnim, dajući mu neodoljivu gorčinu. Taj dan. Jedan jedini, od svog vremena. Setih se plača, sitnih koraka, velikih boginja. Straha i slabašnog pogleda sićušne glave iz dubine kreveta. O, kako sam srećan što sam bio tu! Setih se nekog zagrljaja i para reči, staračkih, snenih. Spremnosti za tugu, pomiren i sa osmehom. Setih se odlaska na odmor, čvrstog stiska ruke i prećutnog poštovanja. Setih se samoće, prazne čaše pa mi srce postade hladno, samo na tren, do naziranja osećaja nove pripadnosti, vraćanja starog duga...
Setih se da nisam povukao vodu, a sad će deca do dodju, bruka, pod stare dane.
I pričaju neki, da nije bitno kad ne traje, a i to što traje prodje za čas... Ali ono što vredi, nastavlja da teče, kroz nas, kroz sećanje. Jedino tako je moglo i da postoji.
"To je dobro. Treba da se sjećaš. Nema ništa bez sjećanja".
Квиз који се већ неко време емитује на РТС-у, настао по узору на The Chase који се приказује на ИТВ. Ако постоји квиз где са лакоћом може да се "матира" народ који је дошао да заради коју пару, онда је то овај. Постоје неки трагачи што од, лупам, 100 питања знају одговоре на њих 249. Они, шаховским речником, једу и црне и беле фигуре, једу и таблу и сат за одигравање потеза. И ђувеч, приде.
Сва правила "Потере" или раније "Потраге", који води Јован Мемедовић, дате су у првом линку. Стварно не бих више трошио речи за неке братиће који на прву лопту знају колико је Ласло Ђере унео калорија на Бадње вече, у периоду од 18 до 22 часа. Мрш!
Мемедовић: Из брзих питања преносите 80.000 динара. Ако побегнете корак напред трагач нуди...
Трагач: 8.000!
Мемедовић: А ако се приближите један корак...
Трагач: 380.000!
Такмичар: Остајем на 80.000.
Мемедовић: У реду. Дајте прво питање. :искаче питање: Шта је рибрендинг?
А: Креирање новог имена, логотипа, редизајна неке фирме
Б: Рендање рибе за Светог Николу
В: Синоним за курвалук
Такмичар: :стиска Б:
Мемедовић: Ваш одговор је Б, рендање рибе!
Такмичар: Па да. Риб и рендинг... Рендинг као ренде и риб скраћено од рибе.
Мемедовић: Е?
Такмичар: Интиуција нека.
Мемедовић: То није тачан одговор. Тачан одговор је под А. :Трагач тачно одговорио: Ајмо следеће питање: Колики је пречник последњег говнета које је изасрао Курт Кобејн?
А: 6 цм
Б: 7 цм
В: 8 цм
Трагач већ одговорио.
Такмичар: Каква је ово шикана, бре?! Је л' ме јебете овде?
Мемедовић: Истекло време. Да видимо шта је рекао трагач. Под Б. Наравно, тачан одговор.
Такмичар: Јоване, је л' си гледао филм "Битлђус" из '88-е?
Мемедовић: Јесам. Зашто ме то питате?
Такмичар: Због да једеш говна, семе вам намештено јебем а!
Мемедовић: Смирите се, Душане. Ајмо један Формат Ц: Заборавите све што је било.
Такмичар: У реду.
Мемедовић: Следеће питање гласи: Ко пева песму "Хопа цупа"?
Такмичар: МОЈ ТЕ ЛУПА! МА, ЈЕТЕ ГОВНА, ЈЕБАЛА ВЕ ПИТАЊА! ААААААААААААААААААААААА!
Такмичар већ кренуо да ломи инвентар по студију. Мемедовић почео да паничи, Трагач лег'о под таблу са питањима, само с времена на време изгвирне.
Мемедовић: Трагачу, трагачу?
Трагач: Штае?
Мемедовић: УДАРИ ЈЕДАН ФОРСКВЕР, ДА ЗНАЈУ ЉУДИ ДА СМО ОВДЕ. ОВАЈ ЋЕ ДА НАС ПОБИЈЕ СВЕ!
Писано за такмичење: http://vukajlija.com/forum/teme/69294-takmicxenje-u-pisanju-definicija-tema-pojzenizam-i-kolololo
9389. godina, uživo
Grmi i seva ođe! Đe me nađe, pa ja osta zadnji od našeg naroda Srba! Tore, jebem li ti majke, sad si naš'o da me štrecaš dok izveštavam!
:Šššš:: HALO, MILICCCIJAAA????? :KssKss: Malicija!
Poštovana milicijo i poštovano Društvo Ujedinjena Jevropa,
Saću vam poslati u ovom pismu izveštaj šta se sve dogodilo sa narodom Srba i zbog čega je on nestao i zbog čega sam ja, jedan običan pitnik, Usain Bolt Jr. Vukajlijaš uspeo da preživim sve nedaće i ostao jedini potomak naroda Srba! Pa da počnem....
Što bi jedan, sad već poodavno pokojni, pevač srpski rekao: "Šta je bilo bilo je...." Da, ostaje... Zabeležio sam. Veliki broj Srba je nestao zbog latinice koja je postala glavno pismo nažalost, a kao što vidite i ja pišem istim jer da pišem pravim pismom nas Srba ne bi me ništa razumeli. Zbog toga je veliki broj mojih državljana nastradao što zbog pisanja suprotnim pismom od latinice, Ćirilicom, u borbama za očuvanje tog pisma, što zbog samoubistva, jer više nisu mogli podneti da se piše latinicom. Okej, možda vam je ovo sada smešan razlog ali tako jeste bilo.
Baba Vanga je nešto ubola, a nešto promašila! Kina je 2018. postala najjača svetska sila. Postali su najjači jer prodaju igračke. Konfučije ih gleda sa neba sada i ponosan je na njih mnogo! Zavlad'o je i komunizam bio, a i ljudi su postali roboti 2111. go što je i rekla dotična Bugarka sa Kozuh planina. 3005 izbija rat na Jupiteru, a ne na Marsu što je rekla i u tom ratu 2 milke Srba gine od posledica radioaktivnosti. Tada nas ostaje još 4 milke.
4599. ljudi postaju besmrtni. Ali do tada su svi Srbi, osim mene koji sam imao SUPER SREĆU, nestali. Sada ću vam reći kako sam ja jedini od Srblja preživeo, poštovana milicijo i Društvo Ujedinjena Jevropa. Tada, beše to ja mislim neki avgust mesec 4184. ili tako nešto ne sećam se baš, bio sam mali, našu državu su zbog misterioznog mineralnog bogatstva napale sve zemlje sveta. A nas je tada zbog negativnog prirodnog priraštaja ostalo 2 milke. I čak nas je i Kina napala! SA IGRAČKAMA!
I svi Srbi su u toj borbi izginuli, ali ja sam se izvukao jer je tada padala kiša i bile su jako velike oluje sa grmljevinom i sevalo je i svašta bilo, svaka mu čast kako je bilo vreme! Ja sam se tada kupao zbog tog vremena sa šamponom od koprive zbog one stare narodne poslovice "NEĆE GROM U KOPRIVE!" I tako sam imao super sreću da preživim! Tu je izginuo ostatak Srblja!
Pre toga se dešavalo još dosta toga. Ne mogu godine da pišem jer to baš i ne pamtim, imao sam neku slabu dvojku iz istorije kad sam išao u školu. Bilo je i to da su bili Maldivi i Farma i Veliki Brat u isto vreme na televiziji i tada je veliki broj starijih žena umrlo na ovim prostorima zbog visokog stepena zračenja. I baba Nada, za koju se znalo da Nada umire poslednja je umarla tada. Nije odolela Zmaju od Šipova.
U svetu sporta smo i dalje dominirali dok smo postojali. Sveti Stefan Jr. Đoković XXXIV je takođe kao i njegov daleki predak Nolo bio 1. na svetu i niko nije mogao da ga pobedi. U ženskoj konkurenciji smo i dalje imali kobile i to se nije promenilo. Vaterpolo nismo ni igrali jer su nam svi predavali bez borbe. Igrali međusobno, podelili se i tako se par njih udavilo u vodi iz sprdnje. Košarka, Crnokosa Kosjerić dobija San Antonio Sparse ko iz pičke po 60+ razlike. Ostalo standardno sportovi. Fudbal u Srbiji nije sport.
Politička scena je propala još od kad je umro Tito, a toga se sećate svi pa ne moram da pišem. Na tom planu ništa nije napredovalo, a nazadovalo je sve naravno!
Tako je izgledala situacija u ovoj državi i tako smo nestali svi u jadu i bedi.
Poštovana milicijo i Društvo Ujedinjena Jevropa, osećam da će mi crći internet sada, ovaj Tor nije normalan sa ovim gromovima, tako da vas ovom prilikom srdačno pozdravljam.
S poštovanjem, Vukajlijaš Usain Bolt Jr.
Fraza koja može da se javi u više varijacija različitog stepena jačine koji zavise od njenog nastavka. Koristi se u slučaju rasprave sa manjim ili većim budalama, lažovima, smaračima i svim onim likovima sa kojima ne može da se izađe na kraj na razuman način. Nakon što ste istrošili sve zdravorazumske argumente da objasnite svoj postupak ili da dokažete toj osobi da nije u pravu, ostaje vam još samo da joj uputite "jedno argumentovano..." koje prekida dalju komunikaciju.
U slučaju rasprave sa nekim ko ispoljava manji nedostatak sive mase, koristi se kulturniji nastavak "sjaši" i njegove varijacije: odbij, odstupi, ne davi itd:
- Brate, 'ajde sa mnom na žurku večeras, glupo mi da idem sam.
- Kako sam, tamo će biti cela ekipa zajedno sa tvojom devojkom? A i rekao sam ti juče da imam obaveze.
- 'Ajde, brate, mojne si cavaaaaaa...
- Kažem ti da ne mogu.
- A, 'ajde, brate, mooooolim teeee...
- E, ostaje mi još samo da ti uputim jedno argumentovano: sjaši!
U slučaju da vodite dijalog sa osvedočenim baronom koji vas bezočno laže, koristite nešto oštriji nasavak "ne seri" ili njegove varijacije: ne kenjaj, ne litaj, ne jedi govna i slično:
- Juče sam učinio dobro delo.
- Jesi, a?
- Da. Sprečio sam oružanu pljačku Mićine bakalnice.
- 'Ajde...
- Da, lik izvadio utoku i uperio je u Maju kasirku. Ja nisam oklevao ni tren, skočio sam na njega, udario ga u pleksus, njemu ispade onaj top, Maja zgrabi pištolj, a ja svezah ovog lika lisicama.
- Aha... A otkud lisice?
- Heh, nije da se hvalim, al' kad već pitaš... Ostale mi u džepu... Pre toga sam bio kod Sanje, tvoje komšinice. Kol'ko je ona perverzna, jeb'o te... Zvala me sinoć da se "bliže upoznamo", pa smo celu noć i jutro...
- Da, da, lepo... Ostaje mi da ti uputim samo jedno krajnje argumentovano: ne seri!
Kada vas napada kompletan idiot koji pored toga što ste mu nešto nacrtali zahteva od vas i da mu obojite crtež, koristite teško oružje, tj. nastavak "marš u pičku materinu" ili njemu slične: skini mi se skurca, jeb'o ti pas mater i ostalo:
- Gde je onaj jogurt iz frižidera?
- Bacio sam ga. Pokvario se.
- Kako se pokvario?! Juče je kupljen. Nije mu još istekao rok.
- Ne znam da l' mu je istekao il' nije, bio je pokvaren.
- Kako je bio pokvaren?! Jesam ja rekao da se hrana ne baca. Šta ja sad da pijem uz burek?!
- 'Alo, rođače! PO-KVA-REN! Šta ti nije jasno?! Popio bi ga samo zato što mu nije istekao rok?
- Naravno da bih. Ko si ti da sudiš o tome da l' je nešto pokvareno, ako lepo piše da mu nije istekao rok trajanja?!
- E, u tom slučaju mi ostaje da ti uputim jedno argumentovano: marš u pičku materinu i ti i tvoj jogurt!
Svako od nas ponekad zapadne u životne dileme. Uglavnom ljudi biraju onu opciju koja je dobra za njih. A šta učiniti ako ta "dobra" nije dobra za tebe?
Dakle 'vako:
Ako od dva zla (žene) moraš da odabereš jednu, uvek biraj onu manju po gabaritu i težini. Nikad se ne zna. Može biti neki manijak, pa te prebiti i silovati danima, mesecima, ili čak godinama. Ako je manja i lakša, veće su šanse da ćeš je savladati.
Ako moraš da biraš između eurokrema i nutele, uvek biraj eurokrem. Razlozi su prosti. Eurokrem je jeftiniji, a nutela je vrhunsko uživanje za čula, a samim tim Sotonino delo. Dakle, eurokrem.
Ako kupuješ telefon, uvek uzmi onaj veći i jeftiniji. Jer ako te napadne pajdoman u krizi, neće ti biti žao da mu razbiješ glavu tvojim "cigla" telefonom. Em što telefonu neće biti ništa, em će ti trajati duže. A i otporni su na sve vrste nepogoda. Ovi novi su goli kurac.
Ako biraš između faksa i kopanja kanala uzmi kopanje kanala. Jest' da ćeš imati sjebanu kičmu, al' makar ćeš imati kintu da platiš doktore. A ako odeš na faks, i poludiš, nećeš imati kintu za psihijatra i one pomoćne tetkice. I ostaćeš matorcima na grbači zauvek.
Ako si u frci, i ne možeš da se odlučiš između palice i pendreka, uvek uzmi palicu. Tuče isto k'o i pendrek, a posle možeš sa njom i bejzbol da igraš.
Ako biraš između proslave rođendana i eskurzije, uvek uzmi eskurziju. Bolje biti pijan, nego star.
Ako učiš nešto online, a ružna ortakinja te zove napolje, idi napolje. Jebeš učenje, uči jebanje. Da se lepo ispraksiraš, pa kasnije da praviš klince. A na kompjuteru bi sjeb'o oči. A što se učenja tiče, ma ionako ćeš kopati kanale.
nemačko-zerbiše kovanica koja upire prst u lenjivca i "lakoćemo" lika čija je životna preokupacija provetravanje sopstvenog sedalnog dela...
"Luftiguz" protiv bele kuge
L.LAZIĆ - N.SUBOTIĆ, 14.05.2004 18:36:14
NOVI SAD - LJudskoj mašti nema kraja. Jedan od retkih koji je čudom neviđenim uspeo da osvoji svet jeste banjalučki inovator Dragan Tadić (44), inače diplomirani ekonomista, koji je za svoj pronalazak - muške gaće sa ventilacijom i termoregulacijom, na nedavno održanoj izložbi inovacija “Lepan” u Parizu, osvojio zlatnu medalju i neskrivene sipmatije posetilaca.
Draganov muški donji veš jedinstven je u svetu i predmet je najrazličitijih duhovitih kometara. Za razliku od običnih gaća i bokserica, Draganov izum reguliše temperaturu genitalija, što pomaže u borbi protiv steriliteta.
- Kod klasičnih slip gaća, polni organ priljubljen je uz telo i zato se zagreva. Ovo izaziva umanjenu pokretljivost sprematozoida, i eto bele kuge - veli Tadić. - Kod mojih gaća problem je rešen sistemom ventilacije. On se sastoji od otvorenih delova veša na delu prema nogama, odnosno stomaku, i specijalnih kesica.
“Luftiguz” gaće izrađene su od 95 odsto pamuka i pet procenata likre. Ima ih u raznim bojama, ali i varijacijama.
- Napravio sam tri modela. To su seksi, sportske i normalne gaće. Na vrhu sam prišio mašnicu koja kada se povuče za tren otkriva genitalije. Ovaj dodatak zove se “povuci mala” - otkriva Tadić uputstvo za upotrebu.
Šalu na stranu, Tadićev izum zainteresovao je zemlju galskih petlova.
- Ponuđena su mi dva ugovora. Francuzi žele da u Banjaluci otvore omanju fabriku za izradu mojih gaća. Takođe, ponuđen mi je i otkup licence na pet godina. Zarada će bez sumnje biti velika, jer sam za vreme izložbe prodao svih 70 gaća, po ceni od 30 evra za komad - otkriva Tadić i finansijsku stranu ovog nesvakidašnjeg patenta.
"PROVETRAVANJE"
PORED sistema ventilacije koji sprečava pregrevanje penisa i testisa, Tadićeve gaće poboljšavaju higijenu genitalija, jer “provetravanjem” umanjuju znojenje.
(sa sajta večernjih novosti)
(dakle, svaki dan bar po jednom mora da me bude sramota od tuđe gluposti...)
Kad uvidiš da je Prodigy dušu dao za slušanje tokom hodočašća ili kakvog putovanja ruralnim sredinama, bez obzira što članovima benda događaji iz srpskih pojebina nisu bili ni na kraj pameti kada su pisali tekstove.
Tako zapičiš pešaka seoskom knez Mihajlovom i poistovećen sa sredinom turiš muziku u ušesa. Ptičice cvrkuću, sunce se probija kroz granje, mačka zapišava poljsko cveće i namiguje. Gradska duša ti se obraduje, o, divnog li mesta, skoro pa da pozavidiš narodu koji tu živi. Osetiš miris sena i još nečeg poznatog... Mleko! Mora da je pala neka muža (setiš se spota „Girls“ u kom neke sisate kaubojke umešno muzu krave, a ustvari... muzu krave). Taman se nasmeješ, kad te spopadne nalet smrada - puši li se puši od paljevine („I’m a firestarter, terrific firestarter“). Vešto izbegneš prepreku, al’ ne lezi vraže, tu se asfalt završava i skontaš da se nalaziš na minskom polju od kravljih govana. Dok pažljivo biraš korake ne bi li ih nagazio i ostao bez dostojanstva, u sebi zapevaš „Breathe“ („Inhale, inhale, you’re the victim, come play my game, exhale, exhale, exhale”). Dobro, jebiga, seoska idila, trte-vrte. Opet asfalt, opet ptičice, opet neki poznat zvuk, ovog puta ne tako dobrodošao. "Oca ti jebem kučećeg, meni si našla da kradeš kobasice s tavana! Dođi da te ja na'ranim, boga ti ne ojebem!" (“Change my pitch up, smack my bitch up!”). Tu nekako ožališ kerušinu sudbu kletu, osnažen činjenicom da si iz Čukojevca, kulturnog centra regiona, stigao u Pluževinu. Ne stigneš ni da se ozariš zbog blizine cilja, kad te pozdravi skičanje neke krmače. Ne, oštroumno zapaziš, to je ipak ljudski glas. "Mileniiiijaaa! Priđi k ogradi da ti kažem! Onu tvoju ćeru da obuzdaš, si čula? Suknju da joj produžiš, papke da joj skupiš! Mi’š da ne znam da tatli s mojim Mikicom, a njemu, fala bogu, malo treba! Da obratiš pažnju, da ve ne zavijem u crno, a ti znaš moje mentode!” “Ma, kome ti pretiš, svinjarko iz Pečenoga? Te čari ionako ne deluju ako u nji’ ne veruješ!” (“It’s an omen") “Ne' da bacam čini ja! Sam’ mi jedan dan pukne… Pa se ti pitaj što ti lipsuje stoka!” Sad već naglas pevaš "I got the poison, I got the remedy”… Ok. Seoska idila ostade u Čukojevcu, a koga nema, bez njega se može. Prodavnica na pomolu, tu će znati da ti kažu kako da se snađeš dalje. Gle, onaj lik sa Jagodinskog piva sedi ispred i izdajnički manda orošenog rogonju. “Izvin’te, kako da nađem kuću Durkalića?” “A od koga si ti? Ne znam te odovud.” “Milkica mi je koleginica, a ne znam tačno gde živi…” “Aaaaaa, i ti učiš decu okupatorskim jezicima! Ko ve to naučio, bre, tadićevska gamadi? Kad ste zaboravili da su bombardovali Lađevce? A u Vitanovcu onomad kad izginuše? Ma i da nije, koji će deci krasni to? To treba da zna da okopa, da zasadi, da pomuze..." "Kontam, čiča, "Invaders must die”. Hvala, doviđenja.”
Eh, ali da je to kraj… po povratku kući snimiš fajerstartere kako pale kontejnere, šaban smekuje bičarku pesnicom u glavu jer je krala kobasice sa tuđih tavana, a ti inhejluješ i ekshejluješ pod nekim auspuhom da se posle čistog seoskog vazduha vratiš u prirodno stanje.
Средство за утврђивање карактера и типа личности. Све зависи од тога како је држите.
1. ШОЉУ ДРЖИТЕ ЗА ДРШКУ - Класичан тип који цени традиционалне вредности. Нисте склони ризику. Битнија вам је функционалност од естетике. Веома сте ефикасни и по вама је најједноставније решење уједно и најбоље. Не ослањате се на друге јер верујете у своје способности. Levi's 501, кратка црна сукња ala Одри Хепберн или недељни породични ручак су само неке ствари према којима гајите вечни култ обожавања. Више волите да зовете него да шаљете SMS.
2. ШОЉУ НЕ ДРЖИТЕ ЗА ДРШКУ - Оригиналност је ваша карактерна црта. У вама пламти авантуристички дух спреман да вас поведе ка неистраженим пространствима људског ума. Веома сте креативни и духовити. Све што радите мора бити посебно и другачије. Имате алтернативне погледе на живот. Увек underground никад mainstream. Оригиналност и непоновљивост у свакој прилици. Убија вас стереотип и понављање. Copy/paste је ваш смртни непријатељ.
3. ШОЉУ ДРЖИТЕ ПРИ САМОМ ДНУ - Интелектуални тип склон истраживању, експериментисању и ризику. Стално се нешто питате. Занима вас по којим принципима свет функционише. Иако је вероватноћа да ћете просути то што пијете 99%, ви нећете одустати већ ћете развити посебну технику пијења не би ли дошли до неког друштвено-корисног и универзално-примењивог решења. У слободно време смишљате савршен начин како да преварите ГСП контролу.
4. ШОЉУ И НЕ ДРЖИТЕ ВЕЋ САМО УСНАМА ЛИЦКАТЕ - Екстра сензуални и емотивни тип. На првом месту су вам духовне вредности. Не хајете
пуно за материјалним стварима. Предигра и тихи разговор поред камина су вам сто пута узбудљивији од самог чина. Интересујете се за поезију,
књижевност и филозофију. Посећујете позоришта и галерије. Пуно размишљате, склони сте интроспекцији и тежите самоспознаји. Имате веома
префињен и истачан укус у свему.
5. ПРОСПЕТЕ СВЕ ПА ОНДА ЛИЖЕТЕ СА СТОЛА - Ваш животни мото је "Зашто једноставно кад може компликовано". Волите да импресионирате и шокирате околину својим поступцима. Увек идете до крајњих граница и не питате да ли боли. Ви сте рођени шоумен, забављач и егзибициониста. Храните се туђим погледима, коментарима и аплаузом. Поред вас никад није досадно.
6. НАБИЈЕТЕ ОТВОР ШОЉЕ У УСТА А ОНДА ЈЕ НАКРЕНЕТЕ - Ви сте веома... овај... ви имате изражене склоности ка... то јест... ви највише волите кад вам неко... мислим... у суштини сте добра особа...
Šupak, ali na fazon kvariše. Ortak na koga se mnogo računa za nešto i on onda posustane na kraju. Izda.
S: Dakle, da još jednom ponovimo. Da bi ova akcija čoporativnog odlaska na more uspjela potrebna je delikatna i precizna organizacija, svaki od vas zupčanika mora da odradi besprijekorno svoju ulogu.
Ž: Dobro, Sale, ko tebe postavi za upravnika/menadžera putešestvije?
S: NE OMETAJ RAD ZAJEDNICE! Elem, đe sam stao? Da, Urke je skino sve od Pepersa, popularne stvari barem, i on je zadužen za međunarodne odnose. Tuci samo neke ultrapopularne stvari i strankinje će da te filuju jevrejima, funtićima i dolarima. Na tebe najviše računamo.
U: A ako strankinja zafali, Kotor stoji spreman.
S: Džoni, ti si zadužen za organizaciju prevoza. Drugim riječima, pitao si starce da ti daju golfića?
Dž: Brateu na tom polju skoro sve da je sređeno.
S: Daj, nemoj da zajebavaš, rekli smo ti prije tri mjeseca da ih pitaš.
Dž: Evo, danas ću, čim dođem kući.
S: Oke. Žare, ti si seljak izbosne, ti nabavi pedes' kila kukuruza, to nam je drugi najveći izvor primanja. Kad dođu ovi iz metropole ima da se potuku oko pečenjaka. A i debeli gastosi i Švabe nisu strani pečenjku.
Ž: Jebo mu pas mater, što me zajebavaš? Pusti više te bosanske fore.
S: Dobro, Bošnjak, je li sada bolje?
Ž: Oš ti da te ja malo iznabadam?
S: Gle, je li ti imaš kukuruz ili ne?
Ž: Pfff, reći ću kevi da pošalje džak Bosna-Ekspresom.
S: Dobro, sve je spremno. Prekosutra, ako sve bude kako valja, putujemo.
36 sati kasnije, pred ugovoreni polazak, svi okupljeni, samo Džoni fali. Saletu zvoni telefon.
Dž: E Lesa, matori, brateu, maćoree, ouvaj...
S: Džoni, šta se izmotavaš, đe auto?
Dž: Bratori, erhem, slušaj, imamo malu komplikaciju.
S: Kakvu komplikaciju, jebem ti sunčeve fleke?!
Dž: Znaš, moji se u zadnji tren predomislili, treba sa njima babi da idem, žena na umoru...
S: Ozbiljno? Uuu brate izvini, ako je tako onda razumijem. Ček, je l se to galebovi čuju? I šta to neka djeca se smiju? Džono, gdje si ti?
Dž: E druže, gubiš mi se, ulazim u tunel.
tutututu
S: Dabogda ne izašao iz tunela, pakašu jedan.
Bivši dečko tvoje sadašnje devojke.
Ps', matori, dođ' ovako na tren!
- Reci...
Pazi, znam ja da ste vas dvoje bili tri godine zajedno, ali mi treba savet. U zadnje vreme se nešto ne slažemo. Malo mi je neprijatno, ali neki savet bi dobro došao.
- Aaaaaaaaaaaa, matori, nema problema! (U sebi već spremna pakost i za jedno i za drugo)
Reci...
- Pazi, pusti je da se iskulira dan-dva. Za to vreme, nemoj nikako da se kupaš, voli ona ono kao mačo sranja, znoj, brada, i slično. Treći dan kad se vrati s posla, zaključaj se s njom u sobu i najprljavije stvari joj reci, ona se folira kao da je fina, a voli da je biješ, onda sva vrišti!
Daj, bre, matori, prema meni nikad nije takva bila. Još joj je matorac bezbednjak, ima da me ubije ako joj nešto uradim!
- Ma, neeeeee, pazi, on je nju sputavao u detinjstvu, te je kod nje razvijen taj bunt koji ona tako ispoljava, pazi šta ti kažem. Ima da se prijatno tobom iznenadi.
Hm, ne znam baš...
- Matori, provereno, ne bih te lagao!
A što ste se onda rastali vas dvoje?!
- Ma, ovaj, hmmm, kako da ti objasnim, neka sitnica sa matorcem njenim, ništa ozbiljno...
Dan D (treći dan bez kupanja)
Zdravo, dragi! Baš sam umorna, kako si ti?
- Kučko, bićeš tek izmorena. Danas sam k'o vatra, zapaliću te!
Molim?! Kako to sa mnom razgovaraš?!
- Dolazi u jebenu sobu!
U redu, ali nešto mi nije u redu s tobom...
(škljoc - škljoc...)
Zašto si to uradio i šta to smrdi koji đavo!
- Đavo koji smrdi ima da ti sudi, da te sabljom nebeskom izbuši!
(skida kajiš, kojim udara u drveni sto spavaće sobe...)
- Skidaj se!
Molim?!
- Jebeno se skidaj da ti ne bih sabljom te đavolaste oči izvadio!
A ako neću!
- E, pa onda, imaćeš susret s mračnom silom od trideset santima! Grrrrrrrrrrrrrrrrrr...
(Pljas! Zvuk šamarčine, onako kako je otac učio, sputa đavolju silu kao grom iz vedra neba)
Pička ti materina, zar ti nisam rekla da imam mesečnicu i jebeni završni račun u firmi! Ma, sad zovem oca da istera đavola iz tebe!
- Hej, ljubavi, čekaj, ja sam se samo šalio, ha-ha, večeras Noć veštica, pa malo da razbijemo monotoniju!
Nemoj da ti se jebeno ponovi! Bivši je nešto pokušao, zvala sam tatu, posle je hteo raskid!
- Uuu, jebem ti... (Pljas u čelo, koji sve govori...)
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.