Sugestija nekome ko nešto radi uzalud. Troši vreme u nadi da radi korisnu stvar, ali naprotiv, on je u nezavidnom položaju.
Čest problem je da neko ne shvati našu brigu pa misli da mu zavidimo i nastavi dalje da tone radeći nešto u čemu ne može uspeti.
- Ima li posla, prošlo već pola godine otkako te otpustiše iz banke, jesi našao štogod?
- Jesam, evo raduckam...
- Kod nekog privatnika a?
- Ma jok, mrežni marketing, idem na sastanke, slušam online predavanja i tako, nema još profita, ali polako...
- Kurac polako. Nema na toj koski mesa, prijatelju! Batali to i radi nešto od čega možeš zaraditi.
- Vid' al' si ljubomoran što ni mejl ne umeš da pošalješ, pa mi ovde kenjaš nešto, mrežni marketing bre, budućnost!
Izraz koji se u razgovoru koristi nakon što kažemo nešto što nipošto nijesmo smjeli reći. Nakon njega dodajemo ono što smo mislili reći, ili ono što smo trebali misliti, kako bi naš sagovornik bio zadovoljan.
A: Đe si ženo?
B: O Radivoje, kako si? Šta će ove flaše na stolu?
A: Ma svraćao nam šupak... hoću reći, šurak, pa rekoh da ga počastim.
E vala nisam čuo da postoji raspop dok nisam došao u Srem. More u Sremu ne psuju mnogo, ali to što lepo sroče cepa jezgra od atoma. Raspop je pop koga je otkačila Crkva. A nije ni cela Crkva sela na divan da popu skine mantiju. Nego je nadležnom vladiki seo na volej. Ma nisam čuo igde da se na popa udara. Kod mene ga gledaju ko belog međeda, a i mrkog zakon štiti.
Ali Srem drugačije diše. Ima pismenih koliko hoćeš. Mislim, ljudi što umeju da pišu pisma. To što škola uperi nekog na crtalo, nije garant da ga je sastavio oko leske i nariktalo u vagres. Nego tu ima sveta pa kako se natakare na popa odma pišu pismo vladiki. Sve to krene sa "Vaše Preosveštenstvo...", u sredini mnogo zgražavanja na popove mane, a završi sa "Budi Bog s'nama." I onda kad se načne pop sa prvim ukorom vladike, krene selo da pravi od muve mečku i onda se ređaju zabrane, pa rezervni paroh. Omrzne selo na popa i pop na selo. Pa premeštaj, pa za popom stigne priča, pa drugo pismo vladiki i ode glava pope.
A pop ko pop. Ostaje pop. Ko doktor, lugar i žandar. Skini uniformu zameni, ono se ništa ne menja kod novim ruhom. Meni dođe tužno kad vidim. Ko i svakog čoveka što ga izdala sreća. Isto i dalje zapoje i prozbori i propada mu popovski talenat, tamo đe mu pao gra.
A čuo sam i kad grde popa. Pa ga zovu raspopom za svaki zijan. Ovako to krene:
- Pop nam došao u 9 kolač da sveti. Veli kod nas će da ostane na večeri.
- Taj je pop noćna ptica. Ja sam čula da ide u teretanu i fitnes.
- Pa kad nam poslaše mladog popa. Pa šta rade tamo u teretani.
- Jure ženske. Eto šta.
- Ma nemoj da pričaš. Pa ona moja ide u crkvu redovno i pitala me da joj platim teretanu. Bogami ću pisati vladiki.
- I ju raspop jedan. Ko zna kakvu je štetu već načinio.
- Vala jeste. Ajde ostavljaj tu kavu i daj Daničića i Radičevića da malo citiramo. Znam ja kako treba sa tim popovima.
Svaki čovjek na Balkanu. Razumije se u sve, čak i bolje od majstora. Ono što je potrebno da postane ekspert je da podigne haubu ili zamijeni baterije u daljinskom. Ako dođe do neke havarije ili posljedica, ekspert nije kriv.
-Komšija! Dođi 'vamo.
-Reci, komšija (ponosno)
-Neće, evo, da mi upali Jugo, već 3 dana ga guram.
-Znam kako ćeš to riješiti. Povezaćemo DVA akumulatora, sve ćemo fino napraviti...
-A može li to da šteti autu?
-Ma đe da šteti, jesi ti lud, svi kamioni idu na dva akumulatora.
Pošto je završio
-E fala ti, komšo, đe čuo i nečuo.
-Ma nema problema, ja sam ti ekspert. Jednom sam rasklopio usisivač...
Dva dana kasnije
-Komšija!
-Šta je ponovo?
-One tvoje sklopke i pičke materine mi napravile havariju. Kaže majstor da sam lud. Ulje svuda po motoru, jedva živ dođoh.
-A jesu li ti bile masne svjećice?
-Ne znam sad...
-E, pa, do toga ti je. Nisam ja kriv...
U 21. veku, dobu tehnologije, obavezan gedžet svakog ozbiljnog rukobludnika. Tablet koji u kombinaciji sa premium nalogom na nekom od porno sajtova otvara nove svetove i donosi bezbroj zadovoljstava rukobludnika diljem sveta.
Studenjak, blok 2, soba 131:
-Maċori, đe faplet?
-Eno ga puni se na sudoper, što?
-Zvala me Maja iz 4. bloka, pa da se spremim valjano, da s' ne obrukam.
Bol koji se javlja na promenu vremena a locira na mestima na telu koja su za vreme rata dokačili metak ili šrapnel.
- Žiga, komšo, žiga?
- Oka nisam sklopio noćas.
- A đe si ti ono ranjen?
- Pogodilo me u ruku, pa okrzlo butinu, pa, da izvineš, u čmar...
- Neka, biće bolje, Rusi krenuli...
Dvadeset i prvi vek je đavolje doba. Jer za razne debilnosti ljudi se pravdaju njime ko da je on Lucifer lično i da ih nagoni na zlo.
E sad ajd da kažeš želeo si da probaš to, vidiš ono, uradiš ovo. Ali ne ,namamo ni toliko hrabrosti da priznamo da smo negde pogrešili, odmah tražimo neko, bilo koje opravdanje.
Ćale upada ćerci u sobu. Ona leži gola u krevetu sa trojcom fakultetnih profesora u nepristojnoj pozi . Dok ih snima web kamera.
"Zašto ovo dušo ".
"Dvadeset prvi vek. Ćale ".
đihhhhaaaa
-------------------------------------
Lik je obećavao. Znao je znanje. Imao talenat. A onda se predao alkoholu narkomaniji.
Na pitanje zašto , zašto je sve to bacio.
On je odgovorio . "Zato što je XXI Vek. "!
-------------------------------------
Prvi primer je realan.
Drugi primer je svako od nas. Jer svi mi obećevamo , napočetku. Dok na kraju vrlo malo nas bude zadovoljno svojim životom.
Rođaci sa sela, brđani klasika, uveli internet pre koji dan. Svaki član porodice (i poneka domaća životinja) napravio nalog na svim mogućim soušl netvorking sajtovima. Posle nekog vremena skontali su tvoje postojanje na svetskoj mreži, i od onda strpljivo vrebaju tvoje onlajnovanje. Čim se uloguješ, čet prozor ti iskače. Na netu su 25 sati dnevno, a vikendom i duže. Naizmenično se smenjuju na netu, i međusobno se prepucavaju preko svojih slika, a ne štede ni tuđe slike, za lične prepirke. Svaka slika koju si postavio na face, ima neki njihov komentar (puta broj članova porodice pa sve to na kub). Smarači na smenu, su pored ljubomorne devojke, nezgodnog šefa i strašnog ćaleta, najčešći razlog ovladavanja sigurnosnim podešavanjima na svim društvenim mrežama
(vraćaš se iz grada, pijan k'o čep, sedaš za komp, kačiš se na face da dodaš neku ribu iz grada među prijatelje, čet prozor momentalno iskače)
- Đe si rođoooo, nema te ceo dan, već smo se zabrinuli!
- E, ćao ujna, otkud ti, pola pet je?
- Evo stigla i ja na red za kompjuter. Kako ti je majka?
- Ne znam, nisam je video juče. Dobro valjda, kako vi?
- Evo dobro. Čekaj da se isključim, tu ti je i ujko, hoće da te nešto priupita
- Nemoj ujna, idem da spavam
- Pa đe si ti mali, ođe tvoj ujko! Jes' bio u gradu da jebeš, aaa? Ma ja, znao sam ja da ćeš ti tako...
Nosi svijetlo braon kaput i šešir. Ima koštunjave ruke koje prekrivaju vene deblje od same ruke. Ako nije u potrazi za poslom, crnči 14 sati u nehumanim uslovima za rad. Prav stav oslikava mrvice ponosa koji je tu reda radi. Lice je podbulo i povučeno nadolje neprospavanim noćima u kojima nanovo proživljava svoj životni bluz. Svaka bora na njegovom licu je sporna granica velikih sila '20-ih i '30-ih godina, a svaki zadebljali kapilar prosuta krv jednog od njegovih davno zaboravljenih prijatelja.
-Đe ga je Stefan?
-Ma uredio mu otac neki posao mali kao da se nauči da se pare ne beru sa grana, radi 4 sata dnevno i već se pretvara u lika međuratnog romana.
Osnovna karakteristika dobrog računara u očima laika.
- Da mi doneseš malom dobar konfijuter!
- Na šta tačno misliš? Grafička, jezgro, hard disk?
- Ma, da mu bude ravan ekran! Nemoj mi one s guzicom, nemam ga đe turiti.
- Smatraj to završenim.
Mnogo zabačeno mesto, takoreći Zabrdnji Toci mu dođu kao administrativni centar, da se tako politički izrazim.
A: Gde ideš ti u školu, mali?
B: Ja idem u osnovnu školu "Boško Buha" u Ivanju.
A: Đe ti je to, jebo te Tito u pičku materinu?
B: Pičkovac, pa još tri stajališta iza.
Odasuti tečnost iz neke posude.Suprotno od nakalati,zahvatiti vodu kantom iz bunara.
U prenesenom smislu pišati,mokriti,pustiti pevcu krv,svirati mokranjca...
Mane:-Đe ćeš Dane,svaki čas ideš napolje?
Dane:-Moram,teretna mi ova piva,stari format,pa me goni da odkalavam svaki čas.
Nazove baba sa sela - nakupila se jaja, kajmaka, sira, suvog mesa, prepečenice i ostalih domaćih proizvoda, a nema ko otići po dobrovoljni prilog - da ne jedu djeca samo salame, paštete i Frenovke... Tata na putu, mama ne smije sama do sela, dalek put, krivine, makadam, a i da ne isprlja nove cipele ala tržnica... I baba se prvi put u svojih 85 godina spremi i krene za grad! Jedva dočekala autobus, koji datira iz perioda snimanja filma "Ko to tamo peva", i nakon jednočasovnog treskanja i blažeg potresa mozga, stiže baba u grad....
Baba: Šofer, je l', bi l' vi men' mogli kaz't' đe je stanica za grad?
Vozač: Može baba, nije problem..
Baba: Znate, prvi puta sam voji, nijesam sigurna đe b' trebala izić!
Vozač: Samo ti baba sjedi iza mene, ja ću tebi reći malo prije, pa se ti pripremi!
Baba: E valja!
...nakon 45 minuta...
Baba: Šofer, je l' smo blizo?
Vozač: Eto nas za 15-20 minuta.
Baba: U jebla te pita, dede da se spremim!
...ustaje baba, grabi pletenu korpu, provjerava jaja, kajmak, sir, suvo meso i ostale namirnice, prepečenicu pod mišku - plastična flaša od Fante!, staje na prva vrata, i trkom izlazi kada se otvore, da je ne bi, ne d'o Bog, slučajno u'vat'lo za prsluk!
Nekada su skrndelji mogli biti lepi samo uz pomoc znacajne kolicine alkohola, a onda je dosao Facebook...
-On (u sebi) : Vau, kakva riba. Ko zna zasto me je dodala. Moglo bi se to i ispitati... Ovakvo luce ne smem propustiti.
Pocinje konverzacija
-On: Cao lepotice. Tvoji roditelji su sigurno teroristi, cim su napravili takvu bombu.
-Ona: Hihihihih, pa hvala :)
-On: Je l se mi znamo? Dodala si me, a delujes mi nekako poznato, pa sam mislio...
-Ona: Da, pa isli smo u skolu zajedno :)
-On: Je l? A da ti nisi ona Marija iz trece klupe do vrata? Jedno vreme smo svi bili zaljubljeni u tebe ;)
-Ona: Neeeee, ja sam Marija iz cetvrte klupe do prozora :D Secas me se sad?
-On (razoracarano): Pa, nesto kao kroz maglu...
-Ona: Sta kazes da se nadjemo danas? Nismo se odavno videli.
Marko Markovic is no longer online. The following was not sent:
Sta kazes da se nadjemo danas? Nismo se odavno videli.
(send as a message)
Poze koje se zauzimaju nesvjesno. Način na koji tijelo pita ukoliko se um stidi.
- Što je trebalo?
- Ništa, što?
- A što znam ja, iskrivio si mi se tu kao znak pitanja...
- A to. Reci mi đe je wc, molim te?
Ženina odluka da ti uskrati sex svaki put kad napraviš sranje.
: Đe si ba ženo, oćemo li džidži midži??
: Aha, malo morgen, viđela sam te bolan sa onom fufom, odložićemo mi malo to džidži midži!
Zadovoljna rekacija prosječnog građanina na vijest da je vladajuća struktura nabavila još jedno luksuzno prevozno sredstvo. Napaćeni od brige za narodom, to i zaslužuju.
- Dobar je, dobar. A koliki sam porez prošle godine platio, računam da sam ih bar brisače častio. I kad odu đe po Evropi s njim, ka da sam ja bio!
Zabačeno mjesto udaljeno od grada obraslo vegetacijom, šumama i zelenilom. Slično Međupičju ili Venerinom Brijegu.
A: Đe si brate?
B: Evo spustam se kolima niz Venerin Brijeg, da prodjem Međupičje pa te zovem kad stignem do Višekurja.
A: Važi brate, polako samo zbog krivina. Čujemo se.
Bile dve najbolje drugarice Anja i Vanja! Sada poznatije na fejsu kao Anj@ BrOOka Matcxica i WaNja Sexxxy MaW@ . Evo dokaza da zivot pise romane.
Zivele su u istoj zgradi od rodjena, isle u isti vrtic, zajedno sedele u osnovnoj i dan danas sede zajedno u prvom razredu srednje skole. To je stvarno nerazdvojno drugarstvo. Prijateljstvo kakvo se retko srece. Jedna drugoj su cesto fenirale kosu, pozajmljivale stvari, spavale jedna kod druge, sve najlepse sto moze da se dogodi jednom drugarstvu. Cesto bi svoje slobodno vreme provodile na fejsu. Nisu ni sanjale da nesvesno postaju zacetnici cyber gramatike i morfologije. Da osnivaju nova pravila tvorbe reci, sitagmi,recenica i pravila za njihovo sastavljanje. Evo razgovora koji je kriv za danasnju web azbuku mladih...
Anja je poslala poruku Vanji
-Macko kad ces da dodjes kod mene?! Rekli smo u pet!?
- Ma znam Vanja ali moram nesto da odnesem kuci prvo.
- Kuci??? Odkad ti kozo imas kera? Kad si ga kupila?
- Jbt koliko si ti glupa! Ne da odnesem KUCI, kao Keru, zivotinji, nego...kako da ti objasnim...kuTji...
- aaaaaaaa pa sto ne kazes odmah glupaco.
Drugom prilikom Anja salje Vanji:
- E macko kasnim, sacekajte me par minuta molim te. Keve mi, zapalicu svecu.
- Dal si normalna kakve svece palis nocas???!!!
- Alo bre glupaco,nije vostanu SVECU,grobljansku, crkvenu...nego zapalicu....hm... SHvecu...sestru Minu jbt...nema je otisla u grad, treba da uzmem one nove cipele...
-Omg, mogla si odmah lepo da napises kozo
Da ne bi dolazilo do ovakvih ne sporazuma od tada drugarice pisu TJ, SH,TS,YS,CH,SX...ovakvi razgovori svakako bune sagovornike, ukoliko nemate cirilicno pismo, morate primeniti novo metodu sajber azbuke.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.