
Seks po kratkom postupku.
Đina: Jao, Denise, konačno dočekah taj dan kada ću i delima rimovati sopstveno zadovoljstvo...
Denis: Ah, Đina, sve si mi uzela, još samo fali ovo za šta sam desnicom osam godina vredno radio...
Đ: Gladna sam, ne mogu više... :skida mu gaće:
D: Nahraniću te, dušo, i više nego što treba! :džentlmenski cepa Đinine tangice:
-negde izvan njihove svesti-
Penis: Dočekasmo i mi ovaj dan. Mene gazda mučio k'o Tantala, mislim da je bilo i vreme da se konačno opustim i uživam u toplim vodama...
Vagina: Jooooj, ni kod mene ništa drugačije, počeo je da me steže ovaj rajsferšlus... Otvori ga! Upri!
Penis: Sačekaj malo, prvo neka gazdaričina usta osete sa kim imaju posla...
Vagina: Ček, ne primećujem da rasteš...
Penis: To je to, šta si očekivala?
Vagina: Gazdaricee! Gazdariceeeee!
-nazad u svesno doba-
Đ: Mmm, hto ti je hwadah...
D: Ou daa, mislim da ću da svršim...
Đ: HTAAAA?!
D: Evo malo hrane, dobila si ono što si tražila...
Đ: A moja cica-maca?
D: Ćuti, bolje da te nahranim tako nego da me tvoj ćale juri zbog bludničenja... Tek ti je 17 godina, ti to znaš...
Đ: Možda si u pravu... Ali ipak se nosi u pičku materinu i da te nisam videla dok se ne uvežbaš... Je l' jasno?
Sejanje semena tolerancije, u duh tradicionalno netolerantnog naroda. Na nama Vukajlijašima upravo zato leži ogromna socijalna odgovornost, da kao skupina avangardnih pojedinaca okupljenih oko motiva „HUMOR !“, ukažemo ostatku našeg napaćenog društva na koj način bi trebalo upražnjavati raznovrsne seksualne sklonosti i slobode. U ime toga:
Par dana ispred, prajda halabuke,
okupiše se silni, orgijaši s Vuke.
Sabrao sve ih je, mali gorski Meša,
„Vazda dosadno je, ajmo malo treša!“
Ko tu koga šlajfuje, ne zna se odavno,
za seks samo mare, sve ostalo ravno.
Vozić ćićifuje, Sevast usred reda,
Celt ga vata zguza, Seva cepa spreda.
Ciklon se protivi, u grudi se drmusa,
Džimi ga ne ferma, od iza ga bambusa.
Iskusni se čvrsto, slepio uz zid,
guzn’o bi se i on, al’ ne daje mu stid.
Neke ženske vrište, loži njih ta slava,
od sve pompe Bleka, zabolela glava.
On ih ignoriše, jer voli guze muške,
Lakija savatao, zicka ga trbuške.
Laki sav cvrkuće, pod staminom uda,
„U teretani benčam, bleka oba muda.“
Tulum razjareno, sav drven upada,
„Mučne ste mi babe, ima l’ neka mlada?“
Šana brakolomka, Tulumu tad viče,
„Odi vam’ kod mene, ćelavo mi piče.“
U to čiča Kajzi, upada na Vuku,
sponzorke staističarke, vuku ga za ruku.
Jarost mu splašnjava, diže se za njima,
samo mlade celiva, (nikad ga me prima!).
Vlajko je fin „Gospodžo, ispo’ ve silikon“,
oće da se očeša, za neku picu i on.
Gospa ni da čuje, utrčava Seleni,
ova je obnažena, maca joj se peni.
Stari lisac Vujak, voajer iz ugla,
neko mu seme ustajalo, orgazmira na vugla.
„Surovi picajzlo, zviznem ti ja Stojka!“,
izgubljeno-nađeno - „Čija ovo dojka?“
Euglena dernja se „dojku moju vrati,
ako oćeš klatiš, onda molim plati.“
„Pa pobogu ovde je, sve za dž na Vuki!“
JTU pravdu ganja, a šteka se za tuki.
"Ajd’ mali ne štekaj se", gladna je Insolent,
Peđa s praga ludosti, postaće violent.
Arte šapće tiho, Gvozdi gorostasu,
„Ajrone božanstven si, divim ti se stasu!“
Ajron masturbira, na nekog što plevi,
to Kurd je matori, neku devu ševi.
Neko viče „Kurton! Opasnost od side!“,
ma mali ti je prst i ostalo pride.
Harlekin se krsti „ta di će vam duša?“
na ušima sise, niko ga ne sluša.
Postrance odoleva, čedna Elenn lepa,
„Jahve satri Sodomu, duša im je slepa“
„U moje vreme moto beše - na kolac to nataći“
Al’ Kuvajlija došo dan da to se odomaći.
To je ono sto kazete kada nista, ali bukvalno nista ne cujete sta vam neko prica a gleda vas i ceka odgovor, i onda izadje ono sto vam je prvo na pameti.
Primer 1:
Milica- Jao Majo kako su ti samo dobre patike, imala sam i ja iste takve pre ovih. Jel znas Majo???
Maja(koja je gledala u decka do tad)- E Milice slazem se sa tobom.
Primer 2:
Jelena- Eeeeee Dusice, imamo iste farmerke.
Dusica(koja je na 15 metara)- Hvala.
Primer 3:
Bane- E Somi jel imamo veceras trening?
Somi(koji gleda TV)- Jeste.
Primer 4:
Marko- Stefane brate si ucio istoriju danas?
Stefan(koji kuca poruku)- E brate nisam ga nigde video ozbiljno.
Primer 5:
Prodavacica- Decko treba da platis jos 57 dinara.
Decko(Koji gleda koliko ima sati)- Da da necu nista vise, dovidjenja.
Primer 6:
Profesor- Ti u drugoj klupi kako se bese zoves?
Milan- Dusane okreni se zove te profesorka.
Dusan- Profesorka ne znam stvarno odgovor na pitanje.
Primer 7:
Luka- E Aco imas da mi pozajmis 100 dinara.
Aca(koji je brojao koliko para ima)- E brate jeste lep dan danas.
Primer 8:
Majka- Sine sta hoces za veceru?
Sin(koji slusa muziku)- Majka nije telefon kod mene.
Primer 9:
Otac- Sine ajde na veceru.
Sin(koji i dalje slusa muziku)- Nije bre telefon kod mene cale, vec sam vam rekao.
Primer 10:
Baba- Sreco da ti otvori baka prozor?
Unuk(koji igra igrice)- U 2 idem u skolu baba.
Primer 11:
Vukasin- E Marko jel znas da pevas onu pesmu "Ko me tero"?
Marko(gleda kada ce devojka da mu dodje)- Znam bre znam.
Vukasin- Ae pevaj, kako ide?
Marko- Sta bre da pevam, si ti lud.
Primer 12:
Jovana- E Ivana ocemo u grad veceras?
Ivana(koja gleda u pekaru)- A da znas da jesam gladna.
Primer 13:
(u kaficu)
Andjela- Milice sta ces da popijes?
Milica(koja gleda u konobara)- Gde idemo? Sto idemo? Ovde je bas lepo.
Primer 14:
Petar- E Janko jel volis tortu od lesnika?
Janko(koji jedva ceka da ide u grad)- Ma idemo veceras u 8.
Jedan od čuvenih prozivačkih klasika iz kategorije ŠJSM ( Šta Je S Mozgom ) koji se koristi u situacijama kada centralni nervni sistem sagovornika nije u funkciji zbog kvara na sistemu hlađenja istog.
Izraz najviše koriste pripadnice lepšeg pola - one su GA, uzgred budi rečeno, i popile.
* strogo poverljivi MDN ( Mogu Da Najebem ) transkript razgovora mojih matoraca
- Slušaj ženo, mislio sam nešto...Daj, bre, da skupimo neke pare i da kupimo nov auto! Jebiga, ovaj moj krš više nije ni za bacanje. Sve sam mu delove promenio, uložio u njega cele dve plate i on je još gori nego što je bio. Ne vredi više. Poginuću, bre, negde sa njim, samo mi još i to fali na ovu muku i bedu...
- Pa, dobro bre _____, je' si ti normalan ?! Jesmo se mi nešto odavno dogovorili ili nismo !? Rekla sam ti da mene NE uvlačiš ni u kakve priče oko kola i gotovo! Ja sam te lepo zamolila da me poštediš toga, ako Boga znaš !! Šta, ja sad treba znači da žrtvujem letovanje, zimovanje, krečenje kuće - a znaš koliko dugo nismo krečili - treba da idem gola, bosa, deca da budu gladna i nesrećna - a znaš da im malo fali da skrenu s puta - samo zato što se tebi dig'o ONAJ TVOJ da imaš nov auto ?! Ma, ne dolazi u obzir !
- Ma, ženo, šta pričaš, pobogu ? Na kolima se točkovi jedva drže, svaki dan čekam da otpadnu...Pa, i sin tvoj je rek'o da ga je sramota kad vozi devojku !
- Ijao, što si jadan ! Sad i njega uvlačiš u priču ?! On ti je kao razlog, je li? Bolje bi mu bilo fakultet da završi nego da se vozika tamo-amo...
- Bože me sakloni ovog stvora ! Pa, je l' tebi, ženo, vrana popila mozak...?!
- Možda al' ću se ja tebi krvi napiti ako nastaviš dalje...
I tako sam zbog vrana ispušio za nova kola.
Čovek koji vas svojom pričom može zainteresirati za ono što priča toliko da poželite i sami postati profesor, ili natjerati da sami sebe poželite obesiti kanapom od zavjese. Ali, isto tako svaki profesor opisuje sve historijske događaje (bitke, revolucije, reformacije...), kao da je on bio tamo i kao da je to bilo jučer. Najčešće je to profesor kojeg ćete se najduže sećati i nakon završetka škole.
Eh, da počnemo današnju lekciju deco, Napoleon Bonaparte je krenuo sa svojom vojskom 1812. godine na Moskvu. Vodio je sa sobom vojsku od 500.000 ljudi koje je on sam bodrio i motivirao. Na licim im se ocrtavala sigunost, odlučnost i uverenost da oni mogu savladati veliku Rusiju što nikad nikom nije pošlo za rukom, ni prije ni posle njih. I lepo im je išlo sve dok nije došla poznata ruska zima, u kojoj je francuska vojska bila desetkovana. A, bome, ni Rusi nisu bili naivni, oni su lukavo cijelu Moskovsku riznicu ispraznili i odnijeli sva vrijedna bogatstva u dalja područja i spalili Moskvu koja je takva dočekala Napoleona i njegovu šačicu vojnika koja mu je preostala, a i ona je bila gladna i umorna i ubrzo se njihov broj smanjio na nekih 20.000 vojnika koji su izgledali jadno naspram onih 500.000 koji su prvobitno krenuli sa Napoleonom. Onakvi, poderani, jadni, gladni i nezadovoljni, a da ne kažem da su im falile njihove porodice itd. su se odlučili vratiti nazad, dok s Rusi tamo na svojim imanjima to čitavo vreme uživali u toplini svojih domova i daleko od svog tog ratovanja. Nije Napoleon ni stigao do Pariza, a već je do njega stigla vest da su zbacili sa vlasti njega kao cara i postavili Luja XVIII na čelo Francuske, pravoo da vam kažem, deco, ja sam mislio da će on da se ubije u tim teškim trenutcima, ali nije, ali bilo bi bolje da jest, jer su mu svi dalji podvizi bili jedan veliki neuspeh, sledeći čas ću vam pričati kako je nagrabusio u Vaterlou. Tad su ga protivnici skroz nadjačali i ja sam mislio da će i on poginuti u toj bitci.
Dobro poznata situacija kad si sagovornik (jer da si baba, jeb'o bi mesečinu) babi koja te ubaci u mešalicu i krene od Kulina bana do Petra Pana, prisećajući se činjenica iz prošlosti koje ni sama ne može da "pohvata".
Ostaje ti samo da ćutiš i upijaš, slušaš ili ne. Padne ti i samoubistvo tupim predmetom na pamet, ali i to brzo prođe. Padne ti na pamet da kokneš i babu (ako to nije tvoja baba), ali se setiš da nisi ni ti Raskoljnikov pa samo osmehom ispratiš situaciju.
-Eeee, kažem ti tako. Kad sam se udala za Zdravka, njegova Nataša me nije volela. To mu je ćerka iz prvog braka. I tako jednom dođe ona kod mene, kaže gladna a ja joj ponudim sataraš sa plavim paradajzom. Tek da čuješ nju: "Ne jedem ti ja to, bljak". Onda joj kažem da proba pa neka vrati ako neće. I ona pojede dva tanjira. (pokazuje rukama)
Tada me zavolela. Kad je otišla na Novi Zeland, mnogo sam joj nedostajala.
: sagovornik potvrdno klima glavom :
-Tamo se zaposlila i udala, rodila dete. Kad je dete poraslo, reših da odem kod njih (blagi osmeh). Al' pošto beše 11.setpembar, ono kad je avion udario na Ameriku, let nije išao preko onih bombaških zemalja; nego za Rim, pa Skandinavija, pa Rusija, Hong Kong, sve po obodu Evrope gore. (zvoni telefon)
Sagovornik ćuti i smeška se kao pička. Baba završava razgovor.
-Gde sam stala? A da! I onda me Jelena sačekala u Velingtonu na aerodrom. Duša.
-Sagovornik: (koja Jelena sad, u pičku materinu. Smeška se i dalje).
-Da ti je pokažem na slici. (Ustaje po album)
-Sagovornik: (NEEEEEEEE)
-Evo, ovo je ona. Je l' da da je lepa? Kao anđeo.
-D...jg..aaa jeste. Lepa je. (mućka glavom)
-Lepo mi beše tamo (vraća album na mesto). Njeno dete me zavolelo. Plakalo kad sam se vraćala u Srbiju. (tužne oči, blago teleći pogled)
Ali neću više da te opterećujem. Uvek se rastužim kad se setim toga.
-Maaa nee...(stavlja ruku na usta). Dobro, teta Radmila, ako nećete. Odoh ja kući da jedem.
-Pa jedi kod mene, ima sataraš od plavog paradajza? Kao Nataši što sam spremala.
-(MA JEB'O TE SATARAŠ). Neka, da Vas ne ometam. Vidimo se.
:kreće ka vratima i nestaje u noćnom kaputu:
Titula rezervisana za, u trenutku govora, neprisutnu žrtvu najčešće nezahvalne porodice. Ovim odaljavanjem: onaj, i ovim retkim pridevom divni žrtva se nekako izdiže i odaljuje od realnog bivstvovanja i dobija svetačke i mučeničke karakteristike. Kad kažete za nekog onaj divni čovek odmah zamislite nekog ispijenog plavookog težaka žilavog, ali bogobojažljivog, nekog junaka Dostojevskog koji okreće drugi obraz, ima dva posla i svoje mučitelje (čitaj razmaženu obitelj) blagosilja umesto da im se sveti i vošti ko čovek eda bi li ih tako na pravi put izveo.
Ali najčešća istina je, međutim, da je takova žrtva zaista radenik i muž kreposan mio bogu al ne baš tolika rajska cvećka i doborodelatelj, nego jednostavno zakasao čovek, muka ga priterala pa jedini radi i prehranjuje gamad koja ga koristi, a on nema gde, njegovi su, šta će, pa trpi i guraj i psuj seme proliveno uzalud avaj gospode ih lele što se ne ubih ispod one kruške.
- Vidi je vidi kolko zlato stavila na sebe pa parfem sve za nos štipa uff grozno pazi je Stano gledaj a ti slatka moja miriši na zapršku...
- A ti mi pa mirišeš na ruže bugarske, ajde....
- Ama ženo ne kažem ja tebi šta se ljutiš ja sam ti još gora vidi ove fleke od ajvara, frizura, pogle ko metla, a krpljene gaće da ti i ne pokazujem, napaliće te moj sirotinjski vonj kiseli, nego vidi nju pa došla ovde pa se kao sve nešto pomera da se ne isprlja pa kao ona gospođa, more za bič je to!
- Eeee a sećam se bre kad za leba nije imala ja joj nosila da joj deca ne crknu gladna a onaj njen mučenik, onaj divni čovek izgibe radeći da se ova šepuri i da ima mobilni od 600 evra... pa nam još pokazuje senfi - pičku izbrijala domaćica - žena, majka, ćerku bre zudaju ima...
- More kaki senfi, kake pičke, kaki divan: mlati nju onaj divni čovek ko vola, nego šta će jadan gde da je tera zbog one dece, pa ćuti i trpi... Nego šta reče, od šesto evra? Jaooo pa ja tolke pare da imam odmah bi čarape majice i gaće kupila za sve pare, prvo deci pa onda meni i čoveku... Prvo to, veruj mi, svi krpljeni idemo...
- Tebi bre Mico samo gaće u glavi, tolke pare a ti na gaće misliš, jesi malograđanka, pa bre ženo prvo se kupi brašno da imaš rat ako izbije, pa onda sabrana dela Erih Marije Remarka, pa tek onda gaće, varjače i te kurce... tako mene baba Višnja učila... Nego... stvarno, njuš njuš lepa ti ta mešavina zaprške, ustajalog pizdogorja, i antiklimaks kreme protiv bora... hmmmmm (budi se ženski popara)
Sigurno se pitate šta li je sad ovo? Kako vukajlija i bućkuriš, pa gde to ima? Eee, ima, ima... Vukajlija predstavlja beg od stvarnosti ali i povratak u istu. Skup raznih mišljenja, likova i ličnosti koji dele svoj opus jedni s drugima. Fuzija različitosti koje čine savršen spoj.
Takav je život nas umetnika.
Gde sam to ja? Čekaj, nije ovo moj grad. :gledam levo, desno, ne verujem: Ma, ovo i nije tako loše, ajd' da ubijem šetnju oko: tražim saobraćajnu tablu: hmm, zanimljiv grad, Gornji Vukojebinac. Aaa, šta je ovo? Kafana kod veselog pevca??? Ne verujem :počinjem da se smejem na glas: a u kafani za jednim stolom sedi Vladimir Nikovski, poznati pisac u gradu. Maže ajvar na 'leba i igra šah sa Turgenjevim. U separeu se igra pokerica u sastavu: Johnny Kurajber, Лаик, tigrić Dog i rakun. Ovaj zadnji baca fleš, opaaaa, nije debeooo. PuTiNcAn, koji je malopre sišao sa busa, sve to gleda i glasno reče: Sve bih ja vas na tucankamen. U tom trenutku dolaze Dva gospodina, Paninaro i Proviron.
- Molim vas, Da objasnim. :šljas, šljas:
- Nije to lepo, čoveče. Ms mojne više te reakcije tebrex.
Idem ja odavde, još ću i ja da dobijem batine.
Gladan sam. Super, evo je pekara.
- Dobar dan, izvolite – reče mlađa devojka sa pločicom na kojoj samo piše DBSK.
- Daće te mi dva pohovana vrapca u tortilji i stavi malo više sosa, onako da kipi.
- Hoćete li i zelen lukac?
- E, ajd' požuri, gladan sam. Koliko sam dužan?
- 80 kurika.
Izašao sam iz pekare i navalio da jedem. :TUP: Šta to bi? Pogodi me velika konzerva. Au, ovo je neki protestni skup. Eno je Vučica nosi transparent DRŽAVA DURADI NEŠTO POVODOM PLAGIJANJA, Selenijumka HOĆEMO PRETRAGU GROBLJA, Zumbul-aga i Skočimiš HOĆU DA POSTANEM KURD UMESTO KURDA. Agilni i Yeahbatch fataju neke drugarice iz stranke a ostalih 24000 urlaju na glas: Dokle_više! Dokle_više!
U tom trenutku pljusnu vatra sa nebesa i prolete zmaj. Masa se razbaca na sve strane a zmaj počeo da okreće drugi krug. Na glavi zmaja stoji jako opasan pas Javio sa megafonom koji urla:
Kajzena boli kurac
a i mene
decxaci nećete jebati
selenka jesi li toliko gladna
Iščupah se nekako iz gužve i odjednom sam se stvorio na periferiji grada. Šta li je ovo, jebem li ti sunce, k'o da sam u Teksasu. Dolazim do neke zgrade i ugledah poternicu na kojoj piše: Živi ili mrtvi, traže se pljačkaši : Miloš-88, Gavran sa mitraljezom, Sreta-Šteta i Mile zvani bubreg, nagrada 500.000,00 kurika.
Devetar Cokulić: Drž' ga Gile, ne daj mu da pobegne!
:nisam se ni okrenuo a već sam bio na zemlji sa sve lisicama:
Šerif Gile: Kako si siš'o sa ovog zida???
Ja: Aaa? ŠKK?
Devetar Cokulić: Nemoj da se praviš lud kad jesi! Malopre nam je Ludi psihijatar javio da je jedan pobegao ali srećom nisi otišao predaleko.
Ja: Ali, ja nisam taj koga tražite. Ovo je greška, samo sam stao da pogledam poterni… :vade se pištolji i lisice: Evo, polazim. Kako ste surovi!:pomislih u sebi:
Ni kriv ni dužan, onako isprebijan i zavezan, penjem se uz stepenice i vidim tablu na kojoj piše KlinikliInsejn. Jebo mamu svoju, završiću u ludari. Ulazimo u veliki hol koji je čist i uredan ali umesto da nastavimo ka II spratu, momci me odvode u podrum.
Ludi psihijatar: A, koji si ti?
Ja: Nalog ili pravo ime?
LP: Nije ni bitno, svi smo mi pomalo ćaknuti. Taman ima jedno slobodno mesto za tebe na kraju hodnika.
Ja: Ali, ja nis… :tras, tras, tras: jesam, jesam.
Dok prolazim pored ćelija gde su zatvorenici čujem neko lolisanje i mislim se ko to može biti i u tom trenutku me ščepaše ruke jednog kanibala.
- Jesi li poneo što za šerovat, lol? – reče ovaj strašni čovek.
- Idukurac bre Riha, prepade me!:pozdravom razmenjujemo šta imamo:
LP: Champy, skloni ove koske iz kaveza da se ne usmrdi ceo podrum i dovedi Über Djo, valjda će ga ona zasititi.
Želim da joj probam jetru, scscscs- uzbuđeno reče Riha.
Pored njegove ćelije videh jednog obnaženog momka koji plače i pitam se šta li mu je. Ček, ček, pa to je Nejked.
LP: Ne obaziri se na njega. Ko ga jebe kad šeta go po gradu i pokazuje tukidid ženama.
Ja: Verovatno je i imao šta da izbaci, ako me razumeš doco. A, što plače?
LP: Prebila ga g-đa Paperjasta malopre kao pičku.
Ja: ONA? Žena sa nežnim nikom? Ne mogu da verujem! Pa, gde je, ne vidim je?
LP: Upravo je izbacuje Champy.
Riha: Op, op, opaaaaaa!
Kakva ludnica 'bem ti sve. Taman se opustih kad me prekide: Bože, blagoslovenibilirabovibožiji…
Kakvo je sad ovo opelo? :gledam, okrećem se, bre isto podrum kao pre dve sekunde:
LP: Opušteno, Otac Gavrentije čita molitvu za Boxera i Andreya Arlovskog za sutrašnje takmičenje sa lazićevcima. Ovi naši ima da ih slože kao stog sena… Ulazi ovde!:gurnu me, zatvori vrata i zaključa:
- Eee, ks, ks… - neko me doziva.
- Ne vidim te, ko si ti.
- Ma to sam ja, majke ti ga glupe, Manijak. Kad me pre zaboravi?
- Aman čoveče gde si?
- Nećeš jebati rođo, ostaćeš tu zauvek. Ko jednom dođe, ne odlazi više.
- Sećam se da si i ti bio do pre neki dan tu. Šta beše, spemovanje četa ili spemo…
- Tiše pričaj čuće nas neko! Ispod prozora sam, ćorčo, zato me i ne vidiš. Došao sam da ti pomognem da pobegneš.
- Aha, dobro…
- Hvataj ovo što ti budem bacio i znaćeš šta ti je činiti. Čekam te u Vutrincima.
… u nastavku defke saznaćete,
koliko je autor otišao u kurac,
na koji način i ko je tajanstvena ličnost koja ga je izbavila iz podruma,
zašto je Перовић izbačen sa časa,
šta se desilo na vašarskom susretu autora,
ko se ljubavisao u stratovariusovom žbunu,
ko će biti pobednik u NKV…
Dokumentarci koji bi trebalo da predstavljaju realnu sliku zemlje, gde prosečni građani imaju kraće intervjue, a ekipa snimi znamenitosti i eventualne turističke destinacije, ispriča neku priču u pozadini o istoriji i budućnosti i završi sa tim. E sad, ako je onaj koji pravi dokumentarac recimo CNN, a zemlja recimo Srbija, to baš i ne izgleda tako "nezanimljivo i obično".
-Počinje dokumentarac... Slika bomardovanja 99te, samo seva iznad Beograda, sevne neka slika sa uplakanom decom, pa odmah nakon nje neki srpski vojnik na Kosovu, a u pozadini ženski glas na engleskom:
"11 godina nakon bombardovanja, Srbija postaje razvijena zemlja na pragu Evropske Unije. Ali, da li se rešila Miloševićeve zaostavštine? Gledajte u našoj emisiji kako se Srbi nose sa tim" - *Piči neka muzika ko za dosije X.*
-Odjednom slika nekog lika, liči vam na alkoholičara, nikad ga u životu niste videli nit čuli za njegovo ime, a ispod piše "poznati srpski pisac", i idu titlovi na Engleskom.
"Ja mislim da nije... Mislim da srbija treba proći još dosta vremena, ne bi li mi ponovo mogli da pogledamo zapadu u oči." *opet dosije x muzika, par pitanja voditeljke, ovaj kenja o raspadnutosti srpske kulture, neshvaćenosti pisaca itd...*
-Voditeljka se šeta Beogradom i priča:
"Znači, Srbija još uvek mora da poradi na kulturi i toleranciji, ne bi li mogla da bude deo Evrope, ali kao što ćemo videti, svake godine se stavlja na test ponovo i svake godine ne prolazi" *kao slučajno nailazi na lika u roze kariranim pantalonama i seda do njega, a ovaj odma počinje priču na engleskom*
"Pa da ti kažem draga, gej parade su odlika razvijenih zemalja. Mi svake godine uporno pokušavamo da skrenemo pažnju javnosti da smo tu, ali određena grupacija nam to ne dozvoljava..." *Nastavlja da priča kako bi njegova guzica trebala da je najvažnija i da je svi vole i maze*
-Opet voditeljka:
"A da čujemo ljude iz suprotnog tabora" - *Lik sa navijačkim šalom preko usta, sad muzika kao za pozovite 92, idu titlovi*
"Slušaj, pederi nemaju šta da traže ovde. Dok je nas, toga u Beogradu neće biti..." *Nastavlja priču kako je homoseksualizam bolest, a u pozadini iskoči lik sa šalom, i pokazuje tri prsta i dere se "Sisajte ga pederi"... Ovo ne prevode*
-Voditeljka nastavlja.
"Ali nije sve tako crno. Kao što vidimo, još uvek postoje velike tenzije. Sva sreća pa postoji i zabava za srpsku omladinu" *Kreće slika sa exita, piči neki tehno, protrčavaju neki likovi ispred kamere, slika ženskih guzica, muzika se utiša, nastavlja voditeljka*
"U nastavku čućete kako neutralni i normalni građani gledaju na to"
***************REKLAME*****************
-Teški narkoman sa podočnjacima:
"Znači pazi.....mmmmmm.... Exit, to je jedan bum festival znaš.... mmmm šmrk.... Da nemamo taj ventil mi bi znaš... ono... šmrk.... mi bi... ono... svi poludeli" *Nastavlja da kenja nepovezano, voditeljka klima glavom, ko da ga razume*
-Odjednom, slika neke bede. Voditeljka gmaca kroz blato i priča
"Ali, dok sa jedne strane Srbi uživaju u vrhunskoj muzici, sa druge strane dobar deo srbije još uvek živi vrlo teško" *Ulazi u kuću, dočekuje je ciganska porodica, sedaju za sto, kreće ciga priču*
"Ja ču da ti kažem. Beda, eto tako je sa nas cigani. Nemamo ni za leba, a šes deteta gladna od rano jutro, a niko nas ne gleda... Evo moja draga Kasandra več pola godine nosi cepane cipele, a meni se srce cepa... ČUT TAMO ŽENO NEMO TE UTEPAM, VIDIŠ DA PRIČAM OVDE... I tako..." *Musavo ciganče se kezi u pozadini i oće da uđe u kadar, ciga priča o ciganskom životu*
-Ponovo kreće dosije x muzika, random slike Beograda danas:
"I tako, i nakon svih ovih godina, Srbiju i dalje progone duhovi prošlosti, iako generalno napreduje. Pitanje je šta će biti sutra, i da li su spremni za EU..." *Nastavlja da priča pola sata kako je Srbija zaostala i nespremna, pomene par puta Karadžića i Mladića, i završi emisiju*
Legendarna serija od sedam epizoda nastala 1995 godine. Scenario je napisao Nele Karajlić, a režiju potpisuju Oleg Novković, Nikola Pejaković i Dr Nele Karajlić.
Radnja serija odvija se posle završetka građanskog rata u Bosni i Hercegovini.
Teritorija te nekadašnje jugoslovenske republike raspodeljena je izmedu tri naroda - Srba, Hrvata i Muslimana. Međutim, ostao je jedan mali deo teritorije (0,0657 km²) pod kontrolom Ujedinjenih nacija koji nije bio podeljen. Na tom mestu, nalazi se kafana braće Halimić. U toj kafani, predstavnici sva tri naroda sklapaju dogovore i vrše razne poslovne malverzacije. Navodno, u kafanu treba da stigne paket od izuzetne važnosti koji menja odnos snaga na Balkanu. Niko ne zna za sadržaj paketa. Šifra za to je „deset upola, s lukom“. Vlasnik kafane, Fikret - Fiko Halimic, otvoreno radi za muslimansku stranu koju predstavlja Adnan Čengic - Čenga, zastupnik Vlade Republike Bosne i Hercegovine. Herceg-Bosansku (hrvatsku) stranu predstavljaju Miljenko Cutuk iz Posušja i Manjina iz Mostara, a srpsku krajiški Srbin Vojo Kecman i beogradski biznismen Zoran Valuta.
U primeru ću da vam navedem sve likove, glumce i njihove karakteristike.
* Vladimir Savčic Čobi - Fikret 'Fiko' Halimić- bivši bokser i vlasnik kafane, kojom upravlja.
* Davor Dujmović - Mustafa 'Mute' Halimić- Fikin brat, koji mnogo brine o kafani, on pak nema pojma o ičemu šta se dešava u vezi paketa.
* Goran Sultanović - Adnan Čengic 'Čenga'- Fikin saradnik, zajedno sa njim čini muslimansku stranu, dosta je bogat, i skoro svaki put kada dođe, dovede nekoliko žena.
* Žika Milenković - Vojo Kecman- Ima izgled kao borac, međutim on je jedan nastavnik u školi. Zajedno sa Valutom čini srpsku stranu.
* Zoran Cvijanović - Zoran Valuta- Borac, koji ne izgleda baš kao jedan, koji često pominje neke situacije u starim bitkama.
* Petar Božović - Manjina Liska- Konstantno misli o hrani, priča često o Franjevcima, koje mnogo poštuje. Omiljena hrana- vafli.
* Dr Nele Karajlić - Miljenko Čutuk- Zajedno s Manjinom čini hrvatsku hranu, im jedna fora koja se često ponavlja, tj kafa- on traži samo "Franckovu".
* Nataša Ninković - Srebrenka 'Srebra' (konobarica)- Vredno radi, obaveštava hrvatsku stranu o događajima, međutim, an kraju će sviju zeznuti.
* Jelisaveta Seka Sablić - Milena... cistacica- ona već dugo radi u kafani (deset godina) i konstantno se oseća izostavljenom- traži svoj poklon.
* Darko Ostojić - Memara 'Memi' Halimić- Brat Mutetu i Fiki, živi u Nemačkoj, a kada dođe, uvek donosi neke poklone. Ponekad sarađuje s Čengom u vezi nekog diska koji bi otvorili. Takođe glumi Nanu- majku troje braće, koja pati od neke bolesti od koje se sva trese, često je gladna, Fiko je dosta ignoriše, dok ju Mute jedino razumije. Zaostala je za vremenom- stalno misli da je Tito još živ i da je II Sv. rat.
* Nikola Pejaković - Čorba-portir - prema meni, najsmešniji od svih likova. Brine se o parkiralištu, u jednoj epizodi i o minskom polju (doći će profesionalac, koga glumi Nele K.), Fiko mu duguje neke pare, koje nikad ne dobija, ali to stalno ponavlja.
* Robert Coti - Prevodilac UN- Živčan čovek, koji se uživljava u priču, a u pozadini se čuje Nikola Pejaković, koji mu daje instrukcije.
* Dubravko Jovanović - Italijan iz Unprofora- raspevan i srdačan vojnik, švaler.
* Dejan Matić - Novinar CNN-a-traži informacije, ali niko ništa ne želi da mu kaže, odjednom je ugazio u minsko polje, ali je, kao, preživeo.
* Dragana Mrkić - Tajanstvena
* Mladen Nelević - Vukadin, Milojica, Radojica...
* Sandra Nogić - Urlike Majnhof... narednica Unprofora- veoma stroga, u jednoj sceni tuče Muteta šibom po rukama
* Predrag Zagorac - Vatroslav
* Stevo Žigon - Rus iz Unprofora- Čim ju vidi, zaljubljuje se u čistačicu Milenu-
-Posebni lik- Kemal- Fikin sin, koji je stalno na telefonu, u jednoj prilici zeza Nanu praveći se da je on Tito.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.