Ono što može da se desi bilo kad i bilo gde. Nije važno da li su u školi bili dobri ili ne, pokušaće da svoj život posle škole prikažu u najboljem svetlu jer svaki Ciganin* svoga konja hvali. Pašće i koje prisećanje, tovarenje na račun drugog i svašta nešto.
- Pozdravljam baticu, jedva sam te prepoznao.
- Izvini, ko si ti? Mislim, znamo se?
- Alo, druže, pa nećemo se vređati. Da mene nije bilo nikad iz fizike dvojku ne bi izvukao. Seti se s kim si menjao kontrolne i ko ti ih je radio. Vidim zbunio se se kao kurva u pantalonama.
- Frenki, ti li si?
- Dobro jutro Kolumbo. Na trenutak sam pomislio da si postao pucanj, ali izvukao si se, jebem te debelog tako.
- Evo ostao sam bez teksta, nikad te ne bih prepoznao da nisi progovorio. Zadžao si taj seljački naglasak. Ajmo na po jednu, ti častiš.______________________
- Nego, Frenki, reci mi jesi brucao? Mislim, uvek si bio mali i zakržljao pa da te priupitam.
- Ma 'es tu lud? Uvek si imao smisla za humor, debeli moj prijatelju. Ona oranica ti je nestala, ali šta ti se desilo pa sad ličiš na kuglu za rušenje zgrada?
- Stavio sam malter u kupatilo. Kažu valja se, bolje nego ti sa 65 kila. :gojazni smeh: Nego, šta piješ?
- Hladan Jelen, znaš mene, samo ovaj put bez sporednog efekta.
- Eh, nemoj da si sisa. Pre smo mogli popiti floru i faunu uz hitove Miroslava Ilića, bili smo poslednji boemi... Samo uvek sam mogao više da popijem, ono, nije da se hvalim.
- Ćale ti je bio alkos, naučio si od pravog. Čime se baviš?
- Svašta po malo. Agencija za izdavanje stanova, kladionica, neki fićka za mlade pubertetlije, pomor ribe svaki drugi dan, svaki treći mi gostuje Plavi orkestar. Ako ti nešto treba za stan, samo javi, izaći ću ti u susret...
- Znajući tebe, to je sve zipovano. Snaći ću se već nekako.
- Ne seri govna, najjači sam u gradu. Imam i elektronski rulet, pelješim klinčadiju samo tako. Navrati ponekad, bićeš moj počasni gost.
- Nisam u tom filmu, imam neke obaveze oko faksa. Treba sredim neki poslić, pašće dobra kinta.
- Opa, vidim i ti konja za trku imaš. Mora da znojiš muda svaki dan od učenja. Ali šta ti vredi, kod tog posla nema pičetine, mislim ako me razumeš.
- E moj ti, da mene nije bilo, jebao bi samo u snu. Jel ti nikad nije palo na pamet da sam Snežu platio da te odrati jer te nijedna nije htela? Sve su govorile da nisi njihov tip, ali to je samo maska bila. Vonjao si na kilometar, Simpsone.
- Možda, ali kad sam krenuo nisam stajao. Sve su one bile kurate sreće. :namig:
- Ej, nemeš taj đubar ođe istovarat! Posle toga si eventualno mogao Eržebet da natakneš, nećemo se lagati.:mobilni zvoni, debeli se javlja:
- Alo, alo! Znao sam! Kad? Seljačino, nikad ne paziš! Pričaćemo kad dođem kući!
:prekida vezu:- Šta se dešava?
- E, Frenki, nemaš budalu od brata kao ja. Pao je s motora, nije poštovao pravilo desne strane. Kao Formulu 1 da vozi! Ovaj put ću mu pogledati kroz prste, ali sledeći mu uzimam motor zauvek. Moram da palim, čeka me srodna duša da je odradim, a i ovoga mamlaza da obiđem. Drago mi je što smo se videli, ajd plati ovo, nemam u sebe ške.
- (U sebi) Ma jeb'o te ko te nije, pitonu, ti si jedan od onih uličnih svirača. Idi gledaj Treći dnevnik kad si toliki buntovnik.*Pripadnik romske nacionalnosti, politički korektno.
...događaj sa sendvič efektom i to onim kad dobiješ kiflu od pre tri dana, jedva osetljivu salamu i list zelene salate.
1 sloj kifle: Nakon što konačno pristaneš da se ženiš/udaš, počinje mučna potraga za odgovarajućim datumom (pitanje da li će to biti godišnjica, njen rođendan ili datum kad ju je bivši otkačio). Zatim tražiš crkvu, ugovaraš termin kod matičara, pa još i restoran, a da se svo troje poklopi sa datumom koji hoćeš. Nakon toga počneš da praviš spisak gostiju. Uglavnom se počne u fazonu "želim da bude mala svadba za moje najbliže", a onda u toku pravljenja spiska shvatiš da nikako ne smeš da izostaviš baba Julku koja ti je dala jedan orbit kad si imao 5 godina, čika Miću što te je onomad vozio traktorom, ne sećaš se gde si išao, al te je vozio, pa tu je komšija Janko, ipak ste komšije, zatim želiš da obnoviš odnose sa debelom brkatom Marijom sa kojom si išao u osnovnu, iako joj se nisi javljao ni u školi, a kamoli posle nje... I tako dođeš do minimalne cifre od 200 gostiju. Automatski praviš još jedan spisak od koga ćeš da zajmiš novac. Pa klasika, meni, smoking, venčanica, cveće, limuzina, pozivnice... Kad podeliš pozivnice mnogobrojnoj "dragoj" rodbini i prijateljima sa kojima želiš da podeliš važan dan, u sendvič se uključuju i svi gosti. Tetka Milka se već pita šta jeftino da ti kupi, a da izgleda skupo, da se ne obruka. Strina Dragojla je već počela da pretura po šteku da vidi koji joj jastuk, ćebe ili escajg ne treba, pa da ti uvali kao poklon. Sestra od ujaka, Jasna, već je zamislila kakvu haljinu hoće, a ujak Mirko i ujna Milja lude od njenih prohteva. A debela brkata Marija je u očajanju jer ne zna šta će obući. Na dan svadbe su svi nervozni, od počasnih mladenaca, preko počasnih željenih gostiju, do počasnih nepoželjnih gostiju - gužva u kupatilu, hoće li svi stići na vreme. Sam čin venćanja se svi smore, a onda sledi i sredina sendviča...
Sredina sendviča (malo salame i list salate) - nakon što se nazdravi 5 puta za 5 minuta, a muzičari dobro zagreju svoja grla, na noge se digne i staro i mlado. Dok se druga grupa zaista provodi, prva se međusobno odmerava i u sebi misli "Gle kako igra ova Cana, sva se trese, sad ću ja da se pokažem". I u tihom nadmetanju u plesnom "umeću", nakon čuvenog petnaestomintnog Užičkog kola sa primesama, litara i kilolitara alkohola što je skliznulo niz groce, sarme, svinjetine i jagnjetine što su se međusobno toliko izbućkale u želucu (od kola) da se ne zna šta se pojelo prvo i zaboravi se na višemesečni stres, koji su doživeli svi prisutni na svadbi. I tako do jutra...
Drugi sloj kifle - sutradan dok gosti pričaju onima koji na svadbi nisu bili kako je bilo dobro, samo matičar nije došao na vreme, mlada nije bila baš najljubaznija, sarma nije bila dovoljno kuvana, piće nikad nije bilo non stop tu, pevaljka je falširala sve u šesn'est, ali bilo je dobro, ostaje gorak ukus za ogromnom količinom novca koja tek treba da se da, naročito jer se račun produžio zbog brojnih slika sa svadbe koje ni jedan gost nije kupio, kao i zbog razbijenih čaša i tanjira, taman toliko da bi mogao da kupiš nekoliko pakovanja za svadbeni poklon. Tada ipak svi shvate da je sve moglo i bez venčanice, smokinga, limuzine i baba Julke, deda Mike, komsije Janka, debele brkate Marije... Al gotovo, sendvič je već napravljen, platiti ga moraš!