
Odredjena grupacija mladjih ljudi,koja u coporu posecuje Urgentni vikendom
M. sestre:Doktore...stigli bratovi
Doktor:Vec!?Pobogu pa tek je pola 11
Uzurbanim korakom ulaze na intezivnu negu,lik sa calomom na vugli lezi unezveren oko njega 3,4 drugara
Ortak:Znaci brate,neverica brate,jebacu im keve brate samo reci brat,mojne brate da se naprezes,jaooooo mamicu im jebem brate,pa znaci mrtvi su brate MRTVI kada ih navatam brate....(zvoni mob) cekaj brate samo da se javim...halo kevo....brate
Voditi politiku kao Englezi kroz istoriju i izmanipulisati nekoga da uradi nešto što vama koristi a njemu baš i ne ide u prilog.
- Vidi onog lika što te popreko gleda. Zar ćeš to da dozvoliš? Na tvom mestu ja bih ga momentalno ščepao za gušu, šta ima veze što je krupniji i što trenira borilačke veštine, mislim da možeš da ga središ, sećaš se kad si onda jednom osvoio seoski turnir u badmintonu?
- Šta se praviš Englez. Hoćeš da se mi pobijemo da bi ti mogao da tešiš njegovu curu dok nas kupi marica.
----------------------------------------------------
- Halo, Finska, nećeš valjda da pustiš da vas Sovjeti maltretiraju? Kakva razmena teritorije, kakvi bakrači?! Šta ima veze što je artiljerija napredovala pa sad sa granice može da se granatira njihov drugi najveći industrijski centar i što vam nude mnogo veću teritoriju na drugom mestu u zamenu da se granica pomeri za par kilometara na tom mestu kako moderna artiljerija ne bi mogla da dobaci, to je fora, hoće da vas prevare. Samo vi to lepo odbijte, a ako probaju nešto, eto nas da vas branimo. Šta kažeš? Sovjetski ministar spoljnih poslova pije čaj u Helsinkiju? Već su vas okupirali? Uzeli su mnogo više teritorije nego što su početno tražili i sad traže 20% vaše industrije? Veza nešto prekida, moram tetki da odnesem lek, čujemo se posle... Halo, Norveška, nećeš valjda da dopustiš da vas Nemačka maltretira? Ne, ne, nismo vam mi potopili brod, Nemci su, majke mi...
Opasan pas koji nije vezan, već slobodno šeta dvorištem.
- Halo, kumašine 'di si ti?
- Evo kume, kući sam, šta treba?
- Prošao sam sad kolima pored tvoje kuće, izgleda da ti se Reks otrgao sa lanca, pa da ga vežeš da dođem na po jednu.
- E kume moj, dok imam meso u pušnici, Reks će biti unapređen u bežični alarm, al' dođi ti, oglasiće se on, pa ću izađem da te sprovedem - ne ujeda on.
- Ajmo mi lepo u kafanu, što je sigurno - sigurno je.
Životni san skoro svakog gradskog intelektualca.
- Direktore, dokumentacija za sastanak u 13 h, potpišite.
- Evo.
(Zvrc, Zvrc, Zvrc!)
- Da.
- Direktore, Vaša žena je na drugoj liniji insistira da se javite.
- Dobro. Halo.
- Miroslave! Opet si isključio mobilni telefon! Šta glumiš?! Šta glumiš ti?! Hoću još večera da si doneo novac za alimentaciju. Putujem s decom i verenikom sutra na Kopaonik i svaki dinar nam je potreban.
- Važi, važi...
- Miroslave?! Nemoj da me teraš, molim te, ovi iz novina jedva čekaju na nešto ovako a i ti to dobro znaš.
- Kazao sam da je sređeno. Večeras dobijaš novac i kvit smo.
- Čekaj lutko, šta kvit? Do sledećeg meseca ljubavi, dotle smo kvit. Aj zdravo!
- Halo sekretarice, molim Vas čašu vode i Novalgetol u ampuli, glava me je zabolela.
- Stiže direktore, nego, u hodniku je tržišna inspekcija, šta sad da im kažem?
- Ništa, dajte im papire pa ako će da hapse nek hapse.
- Ali direktore, oni hoće prvo da razgovaraju s Vama.
- Naka uđu za 15 minuta, glava me boli moram malo da se smirim.
- Važi direktore.
- Hmmmm eeee Miroslave, Miroslave... Šta si doživeo? Neka, neka, ko šta traži to i dobije. Nego, ako meni pukne film ima da odjebem sve ovo u TRI LEPE PIČKE MATERINE! Odležim svoje. Pa kad izađem lepo odem na selo da čuvam koze i uzgajam povrće i voće. Da dignem sve četiri i konačno krenem da uživam. Eeeeehhhhhh...
Patetika + logos, nauka o ljigavosti ljudskih preterano iskazanih emocija.
Postoji jeftina patetika, koju mediokriteti olako upražnjavaju i njome uvek uspeju da dirnu druge mediokritete, te na taj način dobijaju feedback, uzvraćenu patetiku i pluseve na patriotsku majko Srbijo defku, koja je za nijansu drugačije od "Maco volim te najviše na svetu i nijedna kao ti" što se odmah spaljuje na groblju, opelo od moderatora i ban na 40 dana, dok ti mozak ne nađe put prosvetljenosti. Obično se u tom periodu ne skidaju sa demotivacije i fejsa, gde hrane dušu govnima, pa ih seju kad vaskrsnu ovde, lajkuju do besvesti, umiru od ljubavi i rađaju se da budu voljeni, cepaju se od plakanja i emovišu po ceo dan. Skupljaju slike svih beba sveta, mudruju o vezama i naravno, vole se najviše na svetu. Svi međusobno, prave većinu, gnjave i dave. Ali njima sve to zvuči fantastišno i bajno, dok će ostalima zvučati toliko izlapelo, da prosto neće ni obraćati pažnju. A i da obrate, čuli bi te reči kao što bi videli sliku u iritantnom naziranju na potpuno izlizanom posteru.
A postoji i skupa patetika, malo edukovanija, koju takođe svaka budala može da kupi ali ne i da "razume", jelte... Kao ono kad baba ode na pijacu i kupi šargarepu, krompir i best celer, mirjam i ostale kupuse, dođe kući pa pročita i skonta pa kaže: ee, vidiš ti to...nije ljubav paradajz. Pa joj srce zaigra kad se seti mladosti... Ili klinci totalno-drugačiji-od-svih-običnih-ljudi, u fazonu, koji se raspilavljuju uz pesme scorpions-a, kupuju ulaznicu među prvima i u šest ujutru staju da zauzmu mesto na koncertu koji počinje u deset uveče, da ne propuste slučajno da u prvom redu otplaču uz 'still loving you'... fight babe, I'll fight, šmrc, šmrc. Prc.
Elem, anti-emovci, raspoznavatelji patetike, pozitivci i ostali normalni, znaju sve to, ali iskazuju kad treba i kome treba, kad je vreme i mesto. Slažem se ja, sve to stoji, nije olako shvatanje, romantika, erot'ka ba, pornić, Frojd, ljubav, šta god. No, šalu nAstranu dobri ljudi, ozbiljno, man'te se patetike makar ovde.
Rendom visoki državnik bez napisanog mu govora.
1999 god., Okrug Džeferson, Kolorado, SAD
- Excuse me, sir, but...When do you think president Clinton will be taking his speech? We are waiting for almost an hour now...
- Sorry, ma'am, that's highly classified...
- It's just that people are devastated with this school masacre and all, they were hoping for a word of comfort from their leader...
- Mr. president is also devastated, ma'am. His speech assistant was run over by a car yesterday and since then hasn't been able to produce words for him. But that's also highly classified...
--------------------------------------------------------------------------------------------------
1996 god., Beograd, Srbija
*
Ivica Dačić: Što li to reče, bre?!
Mirko Marjanović: Ma, pusti, debeli. Posvađao se sinoć sa Mirom, nije 'tela jutros da mu napiše ni jednu jedinu reč!
Posetilac kafane, koji ima izraženo produženu mogućnost motorike lokanja, tj. sprovođenja u delo jednostavnog pokreta naginjanja čaše, ili flaše prilikom cuganja, u inat količini popijenog pića.
- Mićko, batice, idemo u kafanicu večeras?
- Opet si dobio na kladži, a?
- Da bre, igrao Dinamo iz dvojke u dvojku. Tri soma dingera, brale!
- Ko još ide?
- Zvao sam Mareta, obećah mu još prošli put da idemo na napijanje čim budem imao repa.
- Nemoj njega, ba'te, znaš da nije loko-motorno sposoban, već posle prvog pića maši usta i prosipa po stolu, pa em što ćemo da palimo ćiku ranije, em što ćemo morati nas dvojica gajbaritnih da izigravamo kurirsku službu već posle druge ture.
Američka serija o upatnom doktoru koji se preziva Kuća i koji nakon što ti je puko nokat na lijevom nožnom palcu pod uglom od 47 stepeni otkrije da imaš parazita u korjenu 33 šupne brućke koji ćete ubiti u roku od 88 sati.
Krivac za postojanje sve većeg broja hipohondara koji svaki svoj tjelesni žig tumače kao najavu skorašnje smrti.
- Babo baboooo !!
- Šta je sunce babino? Što kreštiš buhtlo babiba blentava ??
- Babo babo, bole me desna peta već sat vremena, mislim d' umirem !!!
- Lijep si ti i jak si ti oko babino, al' Ahil nisi, to si se sigurno klepio juče dok si loptu ganj'o sa onim malim Jusufovim, ajd' ba smir' se i idi uči knjigu.
- Aman babo, juče sam gled'o onog Doktor Hausa na televizoru i biJo 'vako jedan isti ja i njega zabole desna peta, men' se čini u utorak, tu ti neke pizdarija mandarije i čovjek se u četvrtak opruži mrtav k'o da nikad živ biJo nije.... babo bojim se!
- A što me svemoćni ne sravni sa zemljom onog dana kad sam u tvoju mater svršio !!
Rečenica saosećanja sa nekim ko ima temperaturu 37-37,5. Ma koliko nekom bila visoka temperatura, ne može da se meri sa blagom lomećom temperaturom, koja izvlači dušu iz čoveka kap po kap, ostavljajući ga kao isceđenu truleks krpu (bar tako kaže legenda).
:zvonjava: -Halo?
-E ćao,šta se radi,šta ima novo?
-Ma bolesni smo ti svi,došla nam u posetu komšinica Radunka,sve nas uništila, da mi je sad da joj nabijem one njene "sama sam ih pravila" kolače u facu. Dobrosav je imao šok od temperature,znaš da njemu stalno skače na 40. Eno ga u hitnoj sad.
-Auh,a kako si ti?
-Ma bezveze,imam stalno 37,2.
-Auh ta je najgora,ta najviše lomi.
-Pa jeste,Dobrosav to pregura za noć,dok se ja vučem nedelju dana.
Izlazak sa devojkom, dogovoren pod dejstvom veće količine alkohola.
-Halo.
-E brate, šta ima?
-Ma ništa... Šta radiš ti?
-Evo sad krećem do grada. Idem na piće sa onom ribom od pre neki dan.
-Onom što si joj uzeo broj u subotu?
-Ma da. Nego, da te pitam nešto... Jel se sećaš ti kako ona izgleda?
-Pa otkud znam... Onako... Čini mi se ok... Valjda... Pa nemam pojma, ne sećam se.
-Ma ni ja... Ne znam, i meni se čini da je ok, jebemliga, videćemo...
Vraćas se kući ranom zorom sa nekog provoda. Onako, hladno je. Naježila si se. Pališ cigaretu dok čekaš taksi, da se ugreješ malo, bar iznutra. Dolazi za par minuta, cigareta završava na putu. Neugašena. On počinje da priča o tome kako bi on na mestu ministara sve bolje radio, kako bi on na mestu pekara mesio bolji hleb, kako bi na mestu čistača bolje čistio ulicu. Smeškaš se i klimaš glavom. Neprijatno ti je jer te gleda u retrovizoru onako malo, hm, čudno. Ali boli te krivak, zapisala si tablice. Taman ste stigli kada je počeo da priča o Titu. Hvala svecima.
M: Koliko sam dužna?
Taxi: Pa, srećo, ne moraš ništa da platiš, ouvaj, ali hehe, možeš sa mnom na jedno mestašce, kao da bude besplatna tarifa, hehehe.
M: Neka, hvala, sad će moj dečko, koji je inače buzdovan da dođe po mene. Halo Đolence dušo, siđi po mene, neki gospodin se ponaša baš bahato.
TaxiMen: Jao, jao, jao, hehehe, nema veze mlada damo, ovo ide na račun kuće.
M: Baš ste ljubazni, čika taksista, prijatno. Besplatna tarifa, vaistinu.
Čovek koji je uvek u nekim piramidalnim šemama i prevarama.
Svi znaju bar jednog Multilevel lika...
Miki: E brate šta ima?
Ја: Evo radim nešto sad, reci brzo
Miki: Kako su tvoji?
Ja: Pa...
Miki: Super, super, nego slušaj... Ubaciću te u jednu šemu, lova do krova, ne radiš ništa imaš 1000 evra mesečno. Deliš kartice lukoila, dobijaš procenat od prodaje... Imaš četiri vrste zarade: vertikalnu, bočnu, očnu i stočnu... Zarada do šeste dubine, kad kreneš drugog meseca već...
Ja: Ne zanima me, alergičan sam ja na pare...
Miki: Hehe stari si ti šaljivdžija... Nego slušaj, ima neka američka kompanija GDI, to je skraćenica od Grčka Danska Italija...
Ja: Pa da, logična skraćenica za Američku firmu...
Miki: Hehehe slušaj bre... Prodaješ novi internet domen, . dublve es
Ja(mrmljam): kaže se dablju debilu...
Miki: Šta? Slušaj bre, to za tri meseca već... Halo? Puče veza...
Trenutak, kada ce igrom slucaja (sto bi rekli RANDOM-om), a za koji se pretpostavlja da ce biti 2012 godine, doci do nestanka sveta kakvog poznajemo.
Neki znaci koji ce ukazati na to da nam sledi smak:
-Delije ce se izljubiti sa Grobarima
-Milka Canic ce reci dobro jutro
-Valter ce odbraniti Sarajevo
-Sasa Popovic ce u GRAND dovesti IRON MAIDEN, GREEN DAY & COLDPLAY
-Karleusa ce priznati da ne zna da peva
-Dule Vujosevic nece osvojiti titulu
-Chuck Norris ce dobiti batine
-Partizan ce osvojiti Ligu Sampiona
-Srbija ce uci u Evropsku Uniju
-Siptari ce se masovno iseliti sa Kosova
-Ceca nece napuniti Marakanu
-Niko nece prodavati Halo Oglase na pocetku Knez Mihajlove
-Beograd ce postati grad Buducnosti
-Boris Tadic NECE biti predsednik
-Pink ce pustiti film bez reklama
-Zvezda ce uci u Evroligu
-Ana Ivanovic ce ponovo biti prva
-Zorica Brunclik ce se ofarbati u Zuto
-Kurir i Press ce prestati da lazu
Reči čija je težinska vrednost jednaka predizbornim obećanjima.
Naime, ovu rečenicu izgovaraju ljudi koji se spremaju da svoje parče hleba zarade negde u tuđini, obećavajući da će to isto parče nesebično i uvek deliti sa bližnjim svojima.
- Šta je bilo za posao?
- Opet mrka kapa. Ne znam više šta da radim, jedino da počnem da kradem. Ujak otkako je otišao u Austriju, kao da ne postoji, ne pamtim kada se javio.
- Kakav tvoj ujak, ne znam je li ti jednom čokoladu kupio. Samo da ja odem, izvući ću nas sve iz ove bede. Niko se ovde više neće mučiti, to ti tvoj strikan obećava.
Par meseci kasnije
- Halo, strikan...
- Nemam.
Nimalo omiljena opcija. Bar ne ako imaš devojku duže od par nedelja. Jer, zahvaljujući ovom poklonu mobilnog operatera, sada ti nema spasa - gde god da odeš, računaj kao da si poneo fiksni sa sobom.
-Halo, gde si?
-Evo me u kolima.
-Nemaju one čizmice!
-Kakve bre čizmice?
-One sive, što sam te vodila da ti pokažem. Prodate! Imaju iste takve bele, ali nešto mi se ne sviđaju. A i znaš da ne volim belo... Šta misliš?
-Pa...
-Ma ipak da uzmem! Mada... Marija ima slične, reći će opet džukela da je kopiram...
-E super, evo murija me zaustavlja... e baš lepo...
-Dobro... Slušaj, idem onda taman ja da probam ove bele, pa te zovem za deset minuta, taman kad završiš s policijom. Ljubim te!
Ubio ga led, grad ga istukao......
Oglas: Prodajem VW Bubu, 67-mo, ko nova, garazirana, otkrice u garazi, vlasnik umro pre 20 godina, u perfektnom stanju, malo gradirana.
-Halo, ja sam zainteresovan, kakav je auto?
-Dobar dan - auto je kao sto stoji u oglasu u odlicnom stanju, samo je malko gradiran?
-Hmm, gradiran? Rakija moze biti gradirana (komsija pece onu od trie`s gradi), al kako ste vi gradirali auto?
-Ma nisam ja - grad ga stuko, malo je bilo nevreme, udario led, pa ga izgradiro.....
Izraz koji se koristi u većini tuča.
-Ajde pičko, ajde ako smiješ!
-Ajd ti prvi, pa ćeš vidjeti...
-Evo, tljas (udari mu plesku).
-A jebaću ti majku, pa gdje ćeš viljuškom na tigra, znaš da sam jači od tebe...
Srbi imaju premnogo izuzetno glupih reči i fraza. Ne znam da li je od osiromašenog uranijuma, specifične kombinacije turskih gena sa našim, ili nas je jednostavno Perun napravio od ovce, al ih ima retardiranih, pa da ga jebeš. I jedini način da se za vreme jednog životnog veka podigne nivo neidiotluka zahteva mnogo vremena, strpljenja, ulaganja i još više gasa i šibica. #nonazi.
Jesen je došla u moj kraj, jebiga. Ptice se cimaju na jug, lisni tepih je prekrio blatnjavu kaldrmu, dok se nebeski vitraž boji olovnim oblacima spremnim da mi skecaju dan. Enter: Đomla. E, sad, Đomla nije običan Đomla, kakvog zamislite kad kažete Đomla. Ne, nije ni Mladen, sin zemlje, domaćin čovek sa dobroćudnim osmehom i punim srcem, koji je počeo da ćelavi još za vreme rudarskog fakulteta i čije bi barem jedno dete MORALO da bude nazvano Džiodud.
Đomla je kul lik. Za sebe, naravno. Prešao je sve živo na svetu što je ikada moglo da bude zanimljivo. Ložio se na hentai, a onda na masne gotičarke, a onda na oba. Ložio se na samuraje, pa na vikinge, kaže za sebe da ume voleti, al su cure kurve, pa ne kapiraju kad im recituješ Balaša i veruje da društvo voli hronično dosadne fejs-komičare sa gorim forama od Ivana Ivanovića. Nosi majice sa V izrezom do pupka, da se vide izdepilirane grudi. Mnogi kažu da je Đomla čudan lik. Ti ljudi su u pravu.
On ne vidi šta je loše u tome da se devojci priđe rečima „Mala, imaš dobre dojkare“, on veruje da je JAKO smešno kad lik padne i kad Šojić traži 5 jajcadi.
No, Đomla prilazi, masna mu kosa leprša na vetru a Humel mu jakna prži zenice koliko odbija Sunčeve zrake KAKO TI USPEVA JEBOTE, NEMA SUNCA, EJ, KAKO MOŽEŠ DA SIJAŠ KO DA TE MUVA ONAJ LIK IZ LAJANJA NA ZVEZDE, PA OVO NIJE HUMANO, ČOVEČE. Đomla prilazi, prešabanska koreografija pozdrava sa određenim likom, koska i zagrljaj sa drugim, okreće svoju bubuljičavu facu ka mojoj malenkosti: „Baki, imaš žvaku?“. Baki. BAKI. BA-KI. Ne, srce, nazovi me kakvim god poganim imenom hoćeš, šoraj mi po familiji od askurđela na ovamo, ali me poštedi svoje zamišljene kuloće. Onog trena kad smo ti i ja tom nivou da mi se možeš obratiti sa "baki", zvanično prestajem da cenim sebe kao živo biće.
Zanimljivo je što ustaljeni bakiji obično retko idu u krdu, već za sobom imaju svog klona. Bakiklon je nešto drugačije fizionomije, ali jednakog ponašanja: odlučni sitni koraci, blago klimanje glavom, presvetle uske farmerice i crna jakna sa znakom za skretanje na rukavima ili preko grudi. Baki prečesto ima određene hobije: obajvljuje fotografije novoupecanih skobalja iz neke tekuće bare u blizini grada, voli svoj skuter (onaj kulji baki ima motor) i Golfa dvojku. U javnosti sluša muziku preko zvučnika na telefonu. On je dete Partizana, crna ovca društva, veran do smrti.
Bakići su relativno nenasilni, dok ih neko ne isprovocira, a onda se u njima budi sila Odinova i furija Godzilina, ustaju vukovi sa onih poslovica koje smatraju vrhunskim delima svetske filozofije i glečeri kompleksa ruše vakuum mraka koji pada na oči. Izdrkavali su ih u osnovnoj, kad su se klizali na stepnicama i bili buckasti, pa imaju unutrašnji bes i komplekse, koje puštaju iz sebe balaveći za testosteronom napumpanim badžama u oklopu. Kod kuće im mama i dalje briše senf sa obraza. Uveče cepa LOL.
U osnovi, baki je nežna vrsta, koju su previše bili kad je bio mali, pa je sad degenerik. Uvek mu je smrdelo iz usta, nije imao devojku dok nije pronašao jednu koja je htela da se osveti ćaletu i išao je sa razrednom na drugarsko. On je nešto kao nuspojava onog zla koje dečica imaju potrebu da ispolje prema nekom jadničku koji je imao tu nesreću da se slomi stolicu na prvom danu u školi, ili kojeg je učiteljica morala da cupka na krilu, jer nije imao muda da se odvoji od roditelja na poljskoj nastavi. Baki je nešto što treba lečiti.
Skora i vrlo verovatna budućnost svetske muzičke scene. Najezda voluminiziranih manekena u svom konačnom, apokaliptičnom obliku. Moguće, sa Žeksom kao kompozitorom i Ivanom - inače tatom po zanimanju - kao specijalnim gostom.
Naime, sve je počelo jednog sunčanog prepodneva kada je pre cirka tries’ godina jedan zadrigli i proćelavi muzički producent – kome ćemo ovom prilikom izostaviti cenjeno ime jer ionako svi oni izgledaju isto – doneo sudbonosnu odluku da od petorice mlađanih, zgodnjikavih i, nažalost, za muziku NETALENTOVANIH pederčića (za pušenje kurca se, ipak, ne bih zakleo ) zbudži PEVAČKI BEND, koliko god to neverovatno zvučalo čak i jednom prosečnom ljudskom uhu.
Skori razvod od jednako debele žene ( koja mu je, baj d vej, uzela i kuću i džukelu ) dao mu je dovoljnu snagu ali i drskost da istraje u ovom nesvakidašnjom poduhvatu, uprkos frapantnom podatku da od petorice peškira čak trojica NISU ZNALA NI DA PRIČAJU a kamoli da pevaju! Međutim a umnogome i zahvaljujući muzičkom (ne)ukusu gomile kako oplođene tako i neoplođene ženske čeljadi ( čast izuzecima, razume se ), njegova odluka se ispostavila kao pun pogodak i označila trenutak svojevrsne ŠIZME u muzičkoj industriji ( o, groznog li imena za nešto što bi trebalo da ima veze sa emocijama ) koja od tada kvalitet svojih proizvoda deli na onaj “marketinški” i onaj...ustvari, ja ni ne znam koja je ta druga kolona.
Da se razumemo: komercijalna muzika je postojala mnogo pre nego što se pomenuti ćelavac dosetio da namlati još para ali je neka granica ipak postojala. Pokušaj popularizacije klasične muzike preko čuvena “Tri tenora” ( koji su, ispostaviće se, bili i jedini PRAVI tenori međ’ čitavom jebenom gomilom potonjih ) imao je svoj smisao pre svega u tome što su njih trojica zaista LEPO PEVALI, što nikako nije slučaj sa današnjim, lepuškastim eksperimentima. Pomenuti producent se, doduše, koju godinu posle inicijalnog uspeha pešovanske petorke obesio o vodokotlić na jednoj benzinskoj pumpi ali to je ipak premalecna uteha za “poklon” koji je tako velikodušno podario svetu. Ješa jebeni...
- Milane, kaži dragička!
- Dragička, id’ u pizdu materinu...
- Nabavila sam karte za koncert “12 tenora”, idemo u sredu, jeeeeeee!!!
- Draga...Znaš onu moju kasetu “Dire Straits-a” što uvek držim pored kreveta?
- Joj, znam! ‘Oćeš više da baciš to đu...
- E pa, ako mi se samo još jednom budeš obratila u toku našeg braka, NJOME ću lično da te udaram u glavu dok ne budeš prestala da postojiš, ščula?! Beži mi s očiju, glupačo, dok nisam zapalio i tebe i Arenu i tih dvanaes’ pederčića!!!
Boemsko-alkoholičarski odgovor na pitanje "koje vino je najbolje".
- Čika Buco, koje je najbolje vino? Onako objektivno...
- Pa jedni kažu italijansko, drugi francusko, a ovi moji dole kažu da je naše, župsko, najbolje. Nema tu nekih pravila.
- A koje je po vama najbolje? Vi bar imate iskustva sa tim.
- Meni je najbolje kada je hladno, jeftino i da ga ima dosta, a kako će da se zove i odakle je baš me briga...
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.