
Nešto ogromno. Nezamislivo. Kod ljudi sa ovih prostora, gdje većina ima isti mentalni sklop, ovo služi kao fraza za podjebavanje.
Vidi mu glave, k'o plovak za kitove
Vrhunac profesionalizma jednog perača suđa.
-Kako je dobro puniš, svaka ti čast! Moram kupiti dvije mašine zbog tebe dechko, imaš povišicu!
-Thank you, mamu ti jebem onu američko kapitalističko izrabljivačku!
-What?
-Nothing, I just said you are very nice...
Суптилан начин да питамо саговорника да ли је дерпе. За разлику од Сеге, која је шаком и капом објављивала игре у којима су пуцале кости, крв и лимфа шикљале на све стране, а понекад богами севнула и по која сисица или пак батак, Нинтендо се оријентисао на фемили френдли издања у којима играч контролише гадне, мале, пуфнасте, асексуалне креатуре које скакућу по геј облацима и сакупљају геј звездице и деле шећерну вуну са својим геј другарима и немају кичму. Због недовољног излагања насиљу и осталим кул, тестостероном набијеним садржајима у раној младости, клинци одрасли са Нинтендовим гејмпедима у рукама у знатном броју случајева развили су склоност ка читању књига у издању Самиздата Б92, слушању прогресивног хауса, шурењу у плинару и похађању Прве београдске гимназије.
Педерске пословне потезе компаније Нинтендо, предвођене косооким хибридом императора Палпатина и Миње Суботе, Шигеруом Мијамотом, кићење туђим, пре свега Сегиним, перјем, крађу патената и остале корпоративне свињарије не вреди ни спомињати. Свој геј имиџ, који је марљиво градио деценијама и на којем би му позавидео чак и онај плави фегет из групе 187, Нинтендо је задржао до данашњег дана, производећи конзоле као што су Wii, NDS и недавно најављени Wii U, за који се верује да ће бити толико геј да ће обрнути поларитет магнетног поља Земље и довести до масовног помора ајкула.
-Матори, диви ону раву! Отрсио бих је као покојни Слоба Славицу Ђукић Дејановић после Трећег конгреса СПС-а!
-Добро бре, стоко нерафинисана, докле ћеш тако да причаш о девојкама?
-Шта трипујеш, матори, одавно Славица није девојка, израсла је у солидну бак...
-Знаш ти добро на кога ја мислим. Мислим на сваку девојку коју си видео откако си данас изашао из куће, на сваку девојку која је икада прошла поред тебе, а о којој си вероватно помислио само како би је, парафразирам: „Зговнао курчевином, опрљио јој сенфару и нафиловао вулву свршотином као четници Бошка Буху оловом.” Знаш, и оне имају осећања.
-То су ноторне лажи! Никада не бих поменуо Бошка Буху у том контексту, риспект за човека.
-Жене, оне су много више од пуких сексуалних објеката. На пример, ова Ковиљка коју сам упознао у школи салсе, она...
-Мислим, реално брате, ја сам у његовим годинама дркао на Ксенџу и лепио слине испод столице, а он је бацао бомбе на Швабе, бранио отаџбину... Него, пусти сад то, реци ми, јеси играо ти Нинтендо као клинац?
-Јесам, што?
-И највише од свега си волео Зелду и Кирбија, је л' сам у праву?
-Јеси. Откуд знаш?
-Ма оно, лупам... Е, а баш си лепо уклопио арафатку и ту мајицу са Че Геваром.
Rečenica kojom određenoj osobi dajemo do znanja da je strašno pala u našim očima i da nas je duboko razočarala svojim atipičnim postupcima.
- Ne kontam zašto više niko od vas ne priča sa mnom?
- Ma daj, još se čudiš. Tako pretući curu? Pao si niže nego što je Žil Vern mogao zamisliti!
Uzvik djevojke za vrijeme seksa kad je njoj najslađe a on hoće da ga vadi.
Ne zagovaram laganje, nije u redu lagati. Laž je greh, no nažalost veoma je rasprostranjena i ljudi se njome svakodnevno služe, uglavnom kako bi sebi olakšali ili nekoga u svoju korist ojadili, a redje iz dobre namere. Ipak ljudi su postali podosta sumnjičavi jedni u druge, tako da sitne laži sve teže prolaze, ali ako je kreativna i dobro se plasira, ljudi se neće u suditi da ne poveruju (jebem li ga zašto). Ima i onih koje će prolaziti dok je sveta i veka:
Učiteljica:
- Miloše gde si bio na prva dva časa? Znaš da smo imali pismeni iz matematike?
- Učiteljice dok sam išao u školu, jednog dedu na biciklu je udario automobil i pobegao, morao sam da pomognem, zvao sam hitnu..Onda je došla policija pa sam davao izjavu.
- Auu..Pa kako je dedi, hoće preživeti? Svaka ti čast, dobro si reagovao. Ja mislila ti eskivirao pa si sad došao da mi prodaš neku otrcanu foru.
Ćale:
- Tata daj mi 500 dinara, treba mi..
- Šta će ti koji kurac 500 dinara, juče si mi iskamčio! Za čega?
- Pa..Znaš..Malo mi glupo da ti kažem..
- E tako ćeš i da dobiješ..
- Treba da idem sa devojkom u grad da gledamo film. Može sad?
- Sa devojkom? Pa šta ti glupo, evo ti. Čekaj evo ti crvena, šta ti je 500. I vodi je na horor, kad se uplaši a ti je zagrli, kod mame je upalilo (namiguje).
Baba:
- Baba, imaš li hiljadu dinara na zajam..
- Hiljadu! Znaš ti koliko je to para? Da se ne drogiraš?
- Ma baba kakva droga..Treba mi za školu, mama rekla da tražim od ćaleta, a ćaleta nigde nema..
- Ee vucibatine, na svoje dupe misle! Otac ti pola plate popuši i popije, kud sam ga tako nakaradnog rodila..Evo sine, je l dosta sigurno hiljadu?
- Dosta baba, hvala, vrćam ti..
- Ma šta ćeš vraćati, samo ti kupi šta ti treba, ima baba za školu uvek.
I za kraj najveća:
- Hoćeš sa mnom napolje?
- Ej rado ali ne mogu, evo baš učim.
- E jesi se setio? Uči samo, družićemo se već ovih dana.
- Aj, lepo se provedi!
Čuvena rečenica koju je izgovarao Pera kojot super genije u situacijama kad bi DDuško Dugouško od njega napravio kretena. Upotrebljivo u situacijama kada nešto u šta ste ulagali dosta truda i napora doživi neuspeh, ili da razočaravajuće rezultate:
- Jebo te kompjuter, njakam se četiri sata sa njim. Pali!
- Ne radi jebote.
- Uff..Natrag za tablu za projektovanje..
.......
- Tata neću da igram fudbal, to je za grubijane.
- Idi sine radi nešto napolju. Ženo u spavaću, natrag za tablu za projektovanje.
kazemo za ljude koji su neracionalni, jel ni ono malo mozga sto imaju ne koriste...
Kada je neko tupav i ne zna baš šta priča, on izgovara ove reči, želeći time da kaže kako su neki ljudi ostali popularni i nakon smrti.
Učenik: Djura Jakšić je naš veliki pisac, koji je bio popularan kako za života, tako i za smrti...
Profesorka: Kako to i za smrti? Valjda nakon smrti, posle smrti...?
Učenik(pomalo nabusito): Da,da... za života i za smrti...što znači nakon smrti...odnosno, posle što je umro...
1. Mijenjaj status svakih pola sata. Većina Fejsbukovljanki koriste stihove iz pjesama Grand produkcije, ali ti nemoj. Budi drugačija! Ti stavljaj stihove pjesama iz Gold produkcije.
2. Nikad ne odbijaj poziv za prijatelja i učlanjenje u bilo koje grupe. U grupu obožavaoca Rebeldea i Tošeta Proeskoga se sama učlani.
3. Šalji zahtjeve za prijatelje svemu muškome na Facebook, i jadaj se kako te muškarci opsijedaju i traže da se vidite (goli preko veb kamere).
4. Aplouduj svoje slike jednom nedeljno, ako ideš u bilo kakvu školu, onda slike od tamo tebe i tvojih drugarica. Kad poziraš, pokazivanje satanskog r'n'b znaka je obavezno! Sledeće nedelje aplouduj slike tebe u tvojem domu, naprimer one kad (fora) spavaš s Tedi međedom, ti u WC-u (obavezno pušti vodu, jer ima zlobnika koji na slici traže i najmanju grešku, u ovom slučaju govno u WC šolji). Tako svake nedelje biraj razna mjesta za slikanje i albumima davaj najnebuloznija imena tipa: A šhto je owo..., Krmač... pardon, Loodache, Zvvek itd.
5. Redovno mijenjaj svoj status o ljubavnom životu. Ne, niko za tebe neće pomislit' kako si jebena drolja i glupa kurveštija, nego da jednostavno ne možeš naći ljubav svog života, pa ih zato brzo mijenjaš.
Odevna kombinacija za odlazak kod frizera.
Pretežno sačinjena od garderobe kojoj se približilo vreme za pranje (pa ti ne smeta to što što će uskoro biti puna amputata tvoje kose), a dovoljno je pristojna da možeš da izađeš među ljude, bez rizika da ti neko usput udeli koji dinar milostinje ili savet za kupovinu novog "Merixa".
Omiljena parola patriotski nastrojenih ljudi. Nažalost velika većina njih nikada nije ni bila na Kosovu, ne znaju koji se manastiri tamo nalaze i ko ih je izgradio, a i boli ih kurac za ljude koji tamo žive. Kao i političare..
Kosovo je Srbija..A Metohija nije Srbija!?
Zastareli eho davno umrlih gazda foruma.
Dovoljno je odgledati onaj crtani film "Negde u zemji snova" dok bez tih pedeset poena otvaraš forume Vukajlije. Sve je predivno, ali ti to možeš samo da gledaš, ko ta jadna deca, kroz izlog, i da ližeš staklo.
Onda kažeš sebi:"Umočiću!", slomiš i pojedeš zube, ali to su mlečni, novi rastu, umočićeš ti opet.
Pitanje kojim se, na najprecizniji način, utvrđuje odakle je ko rodom.
''Odakle si?''
''Iz Beograda!''
''Baš iz Beograda?''
''Rođena Beograđanka, šta ti tu nije jasno? Živela na Dedinju 25 godina, dok moji nisu rešili da me osamostale, pa mi kupili dupleks na Senjaku!''
''Baš lepo, reklo bi se da si iz fine porodice....A gde ideš za zadušnice?''
''Joj, ćuti, dobro je da prođoše, jedva se otresoh od onih seljaka iz Donjeg Grabovca, k'o da žensko u nisu u životu videli!''
''Pljuješ mesto gde ti je sahranjeno pola rodoslovnog stabla??''
Kvadrat u centru jednak je zbiru dva kvadrata na periferiji grada.
Neko je jednom rekao Zna se šta se jebe, a šta se ženi. Bio je u pravu. Debelo je bio u pravu. Tačnost njegove misli ne izražava se u procentima, jer bi daleko premašila fascinantnu granicu od 100 %. To opet ne znači da mi ne smemo ili ne bi trebali imati seksualne odnose sa osobom kojoj ćemo reći Da pred matičarem, masom ljudi koji tapšu na ta dva slova, eventualno popom, ukoliko želimo da posle dvadeset godina kročimo u crkvu da vidimo jel se renoviralo nešto i osetimo blagodet te svete građevine.
Ženu, svoju ženu, oženjenu ženu, treba puniti, to nije sporno, ali samo kada želiš da svoju porodicu proširiš za jednog člana koji će život započeti u tvom domu. To je jedini pravi razlog za ulaženje u dragog partnera. Pa pobogu, žena služi da se voli, pazi, mazi, da joj kupiš cveće, da joj skuvaš ručak, opereš sudove, da je oteraš nekad u tri pizde materine ako ti nešto krene zvocati kad počne Liga Šampiona ili bitan meč s tvog tiketa koji bi ti džep učinio neuporedivo težim.
Zna se, za sve ostalo, tu su okolne fundare koje upravo i služe za seksualne egzibicije i isprobavanje poze do koje si stigao u Kamasutra udžbeniku. Ne možeš njoj reći volim te, ti si mi sve na svetu. To kažeš ženi, svojoj ženi. Ova druga služi samo za ubijanje dosade i nekog zadovoljstva koje ne želiš da podeliš sa svojom ženom, jer znaš da ona to teško podnosi. Pa kako bi tebi bilo da ti neko nabije palamar od 30 santima u rč ili u neko drugo mesto koje ti ne poseduješ, a verovatno i ne bi želeo da ga poseduješ? Pa zajebano, naravno. Nećeš ti da ona doživi te neprijatnosti, daleko bilo. Samo, kad bi ovo rekli svojim ženama, ne verujem da bi išta shvatile na način kako muškarci to shvataju.
Bilo kako bilo, žena se čuva, a ostale su tu da bi se muški rod ispraznio u svakom smislu.
-E, jebote, nisam umakao ništa tri dana.
-Zašto brate?
-Ma žena mi ne da da izađem iz kuće, pravimo plan za sobu kako da je okrečimo, nameštaj razmeštamo, šou.
-Pa što je nisi u pauzama malo razmontirao?
-Ženu?
-Pa da, heheheh.
-Aj nemoj me zezati.
Najgora recenica koju pamtim iz detinjstva je ta.
Dok smo bili prvi drugi razred pa nas roditelji budili da idemo ujutru u skolu a mi pospani u krevetu toplo a napolju ne daj boze zima, nit ti se ustaje nit ti se izlazi napolje. Ali bilo pa proslo
Ono što većina muškaraca pomisli u situaciji kada želi da kaže da je neka ženska osoba preterano zgodna.
Narodna izreka raznih azijskih naroda, pretezno medj` Kinezima i Japancima, kao i Vijetnamcima.
No, i narodi sa drugih meridijana takodje imaju dosta slican pogled u pojedinim situacijama.
Porno industrija je na samom pocetku prikazivala filmove sa junacima koji izgledom podsecaju na nekakve ljude koje mozemo sresti na ulici (koji nisu culi za brijace), koji mozda lici bas na naseg komsiju... Stara skola.
Danas smo dosli do te faze da depilirani junaci imaju svoje frizere za donje frizure. Moda nema granice. Tim metodama pokusavaju da umeksaju prirodni izgled muzjaka, nametnu novi, meksi stil, i unesu razdor medju musko-zensko odnose, i stvore neke nove vste odnosa.
A u stvari, ovo spominjanje porno industrije je samo paravan za ono sto sledi. Dakle, mi smo ti kao ti drugi narodi i kao ti Azijati, svaki skoro svaki muzjak na planeti. Kad god obavljamo nuzdu, nekako nam junosa izgleda nereprezentativno, pogotovo ako smo opkoljeni sabracom koji se bave istom delatnoscu u to vreme.. A, opet, i kad se vidimo sa njim u ogledalu ili staklu nekom- nije toliko crno. Opticka varka, moze biti, ni Ajnstajn nije znao odgovor.
Izreka je izvedenica od one gde je navedenog objekta kolac.
Sta je crnac za belkinju, to je belac za Azijatkinju. A sta je onda crnac za Azijatkinju?
Pojava koja počinje već pomalo da nervira iako je u početku bila simpatična.
Naime, sve je počelo od kukanja Ane Ivanović stranim medijima kako je morala za vreme bombardovanja da trenira u praznom bazenu, a onda se proširilo na skoro sve sportiste i sportove, pa su mesta treninga bivala sve zanimljivija i sve čudnija, a sve samo da bi uveličali svoj uspeh ili opravdali neuspeh, a neki čak i da bi dobili koji dinar više ili gajbu od države, neki prostor u centru grada za male pare ili bilo kakav vid koristi.
U kakvim uslovima počinju brazilski fudbaleri, kenijski atletičari, rumunski gimnastičari i mnogi drugi, pa zasene sportiste iz mnogih drugih zemalja na igrama, zato što imaju znanje, volju i ljubav prema sportu kojim se bave i zemlji koju predstavljaju.
Sestre Moldovan: Jednostavno nismo mogle. Država je kriva zato što mi moramo da treniramo u kanalu Tise, jer ne žele da nam obezbede uslove za bolji rad. Da imamo uslove kao u Engleskoj mi bi pobedile na svakoj Olimpijadi. Država d'uradi nešto po tom pitanju. Mi se satrasmo da predstavljamo Srbiju, a Srbija nam ništa nije dala. Ni stan, ni penziju, ništa.
Novinar Kurajbera: Da, da, ali što ne odete na Adu da trenirate. To vam je samo par kilometara od kuće. Šta radite u kanalu nekom?
Sestre Moldovan: Ovaj razgovor je završen. Od sada samo kukamo na B92.
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.