
Buljuk mladih socijalista, žutih, crnih i ko zna kakvih.
Skup podguznih muva koji razmišljaju kako će uz pomoć stranke, uspeti da se uguraju na neko dobro radno mesto.
Kakva pamet i obrazovanje, važno je pripadati nekom.Sutra su to oni najgori u administraciji koji vam jebu kevu za najobičnije uverenje, dočekaju vas na Birou za zapošljavanje rečima: Ako ti se ne sviđa u Srbiji, idi preko.
P.S.
Obično mladež ne treba dirati, hoće kojekakav rak iz njih.
Žena nakon 30te.
-Ćao.
-Ćao, vidi mi prsten!
-Kul, rekla si mi već 5 puta. Nego zanima me šta si ti beše uradila sa onom mojom šminkom i kad planiraš da mi vratiš.
-Ništa tu je. A pogledaj kako je lep prsten. Miki me zaprosio pre mesec dana. Gledaj ga kako sija.
-Lep je super. Nego da se vratimo na šminku. Vraćaj!
-Hoću hoću, a znaš kako je bilo lepo kad me je zaprosio. Kad sam videla kako je zasijao. Pogledaj dijamant, pogledaj kako je savršen, maj prešus. GOLUM!
-Jebo te prsten da te jebo u dupe, vraćaj šminku!
-Ne! To je maj prešus... Maj prešus, ništa nas više neće rastaviti. GOLUM! Ništa. Do kraja života. GOLUM!
-Ma idi u pizdu materinu!
Ako bismo ljudsku reakciju na nešto smešno metnuli u skalu od "idi skoči sa Savskog mosta" do "HAHAHAHAH NEMA ME", reakcija opisana naslovom bi stala negde odokativno na sredinu. Niti ima potrebe sarkazmom podjebavati sagovornika jer je ipak drmnuo moždane žice za prepoznavanje humora, a prosto umotavanje u prezle niti je prirodno, a verovatno ni očekivano.
Ovu pojavu često prati prevrtanje očima.
1 dan posla mi rekose idi u gore pomenuti sektor.Na tren se umal ne ukakih,jerbo me to asocira na Inkviziciju ili zivot regruta gustera u Sparti.Pomislih da ce tamo da mi neko jebe dalje od majke,al ne lezi vraze,strah bejase prejuduciran......to je ipak samo Kadrovska Sluzba.Zasto jednostavno ne kazu na srpskom da ih ja Srbin skapiram,nego treba da strecam od angloamerickih varvarizama.
Rečenica koju koriste jedino filmski junaci i nabeđeni kvazimisteriozni tipovi koji žele da zvuče zajebano. Čim na filmu čujete ovu rečenicu, njoj će uslediti jedan monolog pun patnje za neostvarenom ljubavi i besa zbog otuđenosti čoveka u modernom svetu. Dok se u stvarnom zivotu, kroz noć gazi kad te pritisnu neki mnogo trivijalniji problemi. Poplaveli test za trudnoću, Grenobl koji je remizirao, šef koji te šalje za kroasan,neka tačkica na mačoru za koju si siguran da je samo bubuljica, a ne herpes. Čovek koji pati i noćna šetnja, nerazdvojni tandem, poput čibulje na čelu i važnog dejta s ribom, matoraca i Zume, lezbejki i pantalona na tregere.Ništa ne rešava naraslu tenziju bolje od šipčenja mokrim ulicama dok grad spava. A možes i da se obliješ dedinom mučenicom.
-Ostavila me Ema, sine, moram da gazim kroz noc. Poludeću.
-Pada kiša, tekma nam počinje za pola sata, pivo je hladno, a pun nam kraj drogoša, kako ih zove tvoja baba...Ali ako je pošlo za rukom Cukiću, mozda će i tebi...Idi gazi.
U Crnoj Gori vode nema redovno, od 3 do 3 i po ima pa onda opet dolazi od 8 i 15 do 8 i 17. Imali smo neko bure instalirano u ćošku sa kantom za zalivanje nuždi=puštanje vode. Zapremina bureta je bila nevelika i moralo se dobro organizovat da količina vode u buretu izgura do ponovnog dolaska tog zlata iz česme. Stari: jesi to pišo ogi? Pa što puštaš vodu jeboga ti, moram ja kenjat. Idi sad kupi onu flašu vode od 5 litara.
Đoku. Šta sam se onda koj moji tupio da treniram i da se odričem alkohola, cava i kladionice na određeni vremenski period. Ma idi begaj. To su priče za malu decu. Još jedna izmišljena fraza od strane gubitnika kako bi nekako opravdali svoju inferiornost u odnosu na pobednike. A to što se pravdaš posle poraza samo potvrđuje da si dovoljno bedan da ne možeš prihvatiti stvari onakve kakve one jesu već tražiš izgovor i razlog u svim mogućim stvarima osim u sebi. Ova rečenica je inače veoma popularna kod naših sportista koji pošto nađu zamerku na svaku moguću stvar, tipa: broj piksela na semaforu je različit u odnosu na one iz naše hale te nam je time pokvario duboku meditaciju pred odlučujući poen ili u odsudnom trenutku odlučujućeg poena nekom iz publike je ispao grisini iz ruke te je time narušio moju koncentraciju; ponosno konstatuju kako je bilo važno učestvovati. Ehej, decxko , pa da li ti znaš šta si sve propuštao trenirajući da budeš pobednik a i sam si znao da si predodređen za gubitnika? Zato, nemoj biti fin, već reci sebi:"Nije bitno jesi li pobedio ili izgubio, već koliko se napiješ posle svega."
- Tata probao sam danas da igram skvoš, ali nisam imao pojma! Svi su mi se smejali!
- Sine, kada učestvuješ u sportu, nije bitno jesi li izgubio ili pobedio, već koliko se napiješ posle svega. Idi uzmi iz friždera vinjak pa dođi da zalivamo.
Imenica 'nazime' u zenskom rodu. Specijalna svinja koja se medju sumadijskim Srbima ritualno zrtvuje krajem jeseni, obicno 29. novembra, za tu priliku nagojena kukuruzom i koncentratima. Nazimica je zapravo polufabrikat: produkti od nje nastali su cvarci, mast, kavurma, kobasice. Kupuje se na stocnom pijacu, meri se ziva, vozi se kuci u prikolicici ili u gepeku, a onda se zurno pristupa predackom ritualu: dok deca podloze vatru za surenje, muski piju vrucu rakiju i sucu brke, a domacice sve trceci raznose vangle i primacinju serpe i krpe. Kad nazimica skikne svi odahnu, i opet se piju vruca rakija i turska kafa. Nazimica se potom kaci na cengele, i ritual-majstori mogu da zapocnu svoju seansu... Detaljan opis ovog rituala dajem prvom prilikom.
- Imam lepe nazimice, gle kak'e su: ko devojke!
*
- Uuuuh, vidi ga kakvo je - k'o riba! Samo se pracaka po votnjaku!
*
- Kolji, vri voda!
Sredovečna tetka među šerpama, ne još propala da je krpe kalajdžije i cigani mada to se ne radi više odakle izvukoh sad to, a opet ne ni mlada delimano pička nafurana sređena među šerpama na koju se diže svaki lonac.
Ne mora baš da se pere posle svake upotrebe onako, masna, mutna ali draga daje poseban šmek kokicama zamašćenim, posoliti dosta, neki stavljaju i vegetu, ja sam protiv.
Ehhh a nekad se u njoj kuvale sarme samo za slavu pa se onako šepurila podgrejavajući i mameći vode na usta, a danas se u njoj koka omladina kukuruzna sirotinjska ali ona se pomirila, bitno je da radi i dalje, da se šljaka, da učini deci neki put, samo ne penzija memljiva u donjem delu sudopere među paučinom ili ne daj bože u šupi nekoj, garaži, ostavi, neće ona, ko Žarka, neće još u penziju, nek se i koka i masni bolje to nego da prazno odjekuje mrzeći se sa tvrdo zaklopljenim poklopcem.
Ima i onaj kućni aparat i ok je to samo što kokice imaju onda ukus ko stiropor posoljeni inače je ok, pa ok vam je ovde, ok, baš ste lepo sredili, el se puši ovde, ne? pa ne volimo baš, a ok, ok to je ok, evo gasim, nisam ni upalio, evo me na terasi već.
Paradoksalno, što je veća i ima više zaposlenih, radi sve sporije i gore. Patent udruženih umova Orvela, Kafke i Idi Amina, sa ciljem da prosečnom građanu upropasti želju za bilo kakvim njihovim uslugama. U paktu za pranje mozga su svi, od tetkice koja će da se dere što si joj zgazio pod blatnjav, šalteruše koja zabušava i šalje po još jedan papir do direktora koji je stalno na odmoru ili službenom putu.
"Evo mene! Čekao sam tri sata u redu, ali nema veze! Izvolite sve papire!"
"Jel ti vidiš da je pauza? Šta žuriš kog đavola?"
"Moram da predam što pre, da poplaćam takse dok ne skoči evro! Vi me šetate ovde već dva meseca, zbog tri usrana papira!"
"E taman sam mislila da te uslužim iako je pauza, a ti nekulturan! Sad ima da čekaš pola sata!"
(posle pola sata)
"Jel možete sad da mi proverite ove papire i da idem da platim takse!"
"Evo samo da završim kafu dušmanine jedan! Aha! Jel si doneo krvnu sliku?"
"Jesam! Iako nemam pojma koji će vam ona!"
"Evo sad ću da ti ovo...E pade sistem! Dođi sutra, ustvari ne sutra! Dođi u ponedeljak!"
"Šta bre ponedeljak! Jel si ti normalna! Do tad ću da se okozim od muke!"
"Ja nisam normalna! Vidiš valjda da mi ne radi pasijans! Jel vidiš? To je tetkica kriva! Krenula da mi ovde instalira Zumu, a ono disk bio pun virusa!"
"Da se nosite bre svi malo! Ja našao u Srbiji da se bavim nekim poslom! Ima da se žalim direktoru zbog ovoga!"
"Na odmoru je direktor! Dolazi tek u sredu! I da! Fali ti još jedan papir!
Noćni klub u koji Srbin ne može da uđe.
Subota veče, oko 23:00. Dugačak red pred vratima Noćnog Kluba Evropska Unija. Srbin je u redu kao i svaki vikend pre toga. Obučen u najbolje krpe, sve markirano, frizura po poslednjoj modi (čak su i crne fleke ofarbane).
Oseća da će ovo veče konačno da uđe unutra.
Čuo je o ovome klubu samo najbolje stvari: gazde su neki Nemci, unutra je cuga skoro badava, ribe na sve strane. Ni Srbin ni niko od njegovih prijatelja nikada nisu bili unutra, ali veruju da su priče tačne. Neki Đura iz komšiluka je navodno bio pre par nedelja sa rođakom iz Holandije i kaže da je pokupio dve Francuskinje i napio se kao svinja- sve za deset evra.
00:30- Srbin se u redu pomerio za par mesta unapred. Nazire par izbacivača pred vratima kluba- dva crnca od po dva metra. Svake nedelje mu kazu da nema mesta i da unutra ulaze samo oni koji su na listi. Srbin se uvek pitao kako on nikada ne dospe na tu listu. Njegove komšije iz kraja- jedan Rumun i Bugarin svaki vikend uđu bez problema.
01:30- Još par mesta unapred. Komšija Hrvat iz kraja već je blizu ulaza. I njega ne pustaju, ali ovo veče sa sobom je doveo dve prelepe plavuše. Izgleda da će da uđe.
02:30- Iz kluba izbacuju neke pijane Grke. Oni psuju, prete, izbija mala pičkaza ali sve se brzo sređuje. Srbin gleda i pita se kako takve ljude pustaju u klub, a njega ne.
04:00- Srbina bole noge. U redu je već satima. Par ortaka ga je zvalo da idu u kafanicu u kraju, ali odbio je. Oseća da je vešeras veše kada će konačno ući u klub.
05:30- Konačno je ispred vrata. Dva crnca ga kao i svaki vikend ignorišu, ali posle par minuta džu mali plišani konopac sa ulaza i pustaju ga unutra. Srbin ne može da veruje. Konačno. Plaća 550 evra za ulaz u klub i narucuje jedan Heineken od 340 evra. Unutra je poluprazno, muzika utišana- turski melos...par čudnih tipova sede za zamračenim stolovima, nekoliko od njih se drpaju u ćošku. Dve sumnjive dame od po 60tak godina nude mu noć koju neće zaboraviti...nije mu jasno. Gde su super modeli? Gde je piće za badava? Utom se pale svetla...fajront.
Srbin polako kreće kući- peške, jer sve pare je potrošio. Dok lagano ide prema svojoj maloj skromnoj kući, ne može, a da se ne pita: da onaj Đura iz kraja nije malo slagao?
Trešenje tepiha u vreme velikog spremanja kuće pri čemu se u zajedničkom dvorištu zaposedne detinja klackalica ili napušten gol preko kojih se prebaci tepih i trese. Uz to i idealna prilika da mlada gazdarica kuće pokaže snajper-babama iz komšiluka kako je vredna ili mladi domaćin da pokaže svoje zmijsko telo u stilu Idi dok si mlad.
Tradicionalni igrač kojem je najveći adut sirova snaga i dovoljno mozga da shvati da svaka lopta treba da se ispuca ili napred ili u aut bez razmišljanja. Kada trener ne zna gde da stavi igrača obično ga pošalje negde gde neće previše da smeta: "idi bidi bek".
Niko ne želi da postane bek, to se postaje silom prilika. Na probnoj utakmici bek se postaje tako što trener kaže:
Koj' prebaci crkvu igra za selo.
Uhvatio baksuz zlatnu ribicu a ribica mu kaze:ispunit cu ti zelju. Baksuz njoj odgovara:zar nisu tri zelje?ribica:ali Ti si baksuz pa onda moze samo jedna zelja. Baksuz:dobro onda hocu da budem princ. Ribica:dobro idi spavaj kad se probudis bices princ. Ode baksuz spavati kad ga neko ujutru budi i kaze:ustajFerdinand idemo za Sarajevo.
Nastupa kada utvrdite ujutro da su vam opet, naravno, zaboli upaljač na sinoćnjem drugarskom okupljanju.Pošto se 79-ti put zakunete da će te odsad na pitanje *Imaš upaljač* odgovarati sa *Idi upali na šporet* krenete ka trafici da se opskrbite.Trafikantkinjinu poletnu ponudu kriket upaljača i nekih tigrastih što su 20 dindži sasečete sa :*Ne,ne plastični,10 dingera,molim lepo* ali onda zastanete,napravite dramsku pauzu i facu čoveka koji zna tajnu ali će je reći tek kad cena bude prava
i prozborite:* Ustvari,jedne šibice*.
Odlična stvar za odvikavanje od pušenja, povećanje kućnog budžeta i opšte smanjenje žickanja, jer niko neće da žvali istu cigaru koja nije džoint.
Jedina mana je što ponekad ne znaš da li ljudi pričaju o cigari ili o kolima.
- Ej brate 'de si poš'o?
- Idem da kupim ulje i da zamenim filter.
- Stani bre, kada si ti položio vožnju? Treba da častiš matori, pala dozvola.
- Ma na elektronskoj cigari, ne na kolima.
- A idi bre u kurac, 'ladno si poč'o da pušiš tu robotsku, ja mislio o autu pričaš.
Betonska ograda visoka izmedju dva i dva i po metra, obavezno je ofarbana u belo.
Nema nikakve otvore osim kapije od kovanog gvoždja, a da se ne bi videlo kroz nju na unutrašnju stranu joj je zanitovan rebrasti pocinkovani lim ofarban u mat crno. Od ograde nemačkog logora se razlikuje samo po tome što nema bodljikavu žicu i dve stražarske kućice pored kapije. Stražarske kućice su unutra i u njima su obično dobermani, šarpalninci ili već neke zverke sa vilicom k'o kašika od bagera. Na ovoj ogradi nema gipsanih lavova, biljaka puzavica ili cveća posadjenog sa spoljne strane, samo go beton.
Uglavnom se može videti oko šiptarskih kuća po kojima je i dobila ime. Ako upoznaš Srbina koji živi u kući sa šiptarskom ogradom samo ga zaobidji u što širem luku jer nikad ne znaš odakle će da zapucaju na njega.
-Kako da stignem do tebe?
-Sidji na poslednjoj stanici i samo idi pravo dok ne naidješ na veliku kuću sa šiptarskom ogradom, onda prva levo i tu sam, pored trafike.
Latinoamerička serija koje je svojevremeno, na prelazu iz 20. u 21. vijek, zaludjela ne samo bapsku populaciju, nego i omladinu uzrasta 5-11 godina.
U seriji se, naime, pojavljuje tajanstvena žena ubica, koja, obučena u vjenčanicu, davi svoje mrske neprijatelje iz osvete, prilazeći im sa leđa i stežući im vrat žicom.
Tih se godina na sokacima naših zemalja moglo vidjeti mnogo djece koja se nečega igraju obučena u neke bijele krpe i imitirajući nekakve padove...
Djelovalo je to kao još jedna bezazlena dječija igra, sve dok nije pukla vijest da je negdje neko dijete stradalo igrajući se Judine žene. Tada su dječija graja i žamor na sokacima zamrli na neko vrijeme, dok se sve nije zaboravilo a djeca našla nove igre...
- Sine, gdje ćeš?
-Odoh malo napolje da se igram.
- Dobro, pazi se i vrati se do mraka. A šta će ti ta žica?
- Igramo se Judine žene! (Kez od uva do uva)
- Šta?! Ulazi u kuću, jebem ti sunce krvavo! Nećeš više u životu izaći napolje, pizda ti materina! Ne znate se nečeg normalnog igrati! (...)
Sasvim korisna stvar kad se nađe na glavi rudara, apsolutno nepotrebna na glavi političara. Uprkos tome, političari ga redovno stavljaju na glavu verovatno sa uverenjem da će time prikazati sebe u svetlu nekog velikog radnika koji ume da se spontano stopi sa ostalim radnicima i shvati njihove probleme. Suprotno njihovim nadanjima, jedino što postižu je čvrsto uveravanje građana da ih kombinacija odelo plas šlem čini retardiranim populistima sa mogućnošću kliničkog utvrđivanja perverznih fetiša.
Tadić: Srce, ajm hom.
Prva dama: Gde si do sad džukelo jedna?!
Tadić: Bio sam bre u nekom propalom rudniku... Smarali me ceo dan. Plate ovo, staž, penzija, kme! Ali, dušo nemoj da se ljutiš, vidi šta sam doneo!
Prva dama: Rudarski šlem! Pa šta će ti to?!
Tadić: Ja sam večeras rudar!
Prva dama: A šta sam ja? Rudarsko okno?! Idi leči se bre, budalo jedna!
Кроатизам, у посљедње вријеме веома учестао у нашем језику. Упристојена верзија "дај, не сери!" или "иди у курац?!" (наравно, не у негативном контексту, него у значењу задивљености неком појавом или изненађењем које нас здрма у секунди, па су псовке једини изрази који нам увијек стоје на врх језика).
Често се користи и са примјесом подсмијеха према нашем сјеверозападном сусједу, због велике количине нејасноћа у њиховом стандарном говору.
- Маре очистио годину у јуну, оде на море на мјесец дана, отворио се ћаћа к'о црквена врата!
- Идеш?! Јебо себе, јес' срећник!
-------------------------------------------------------------
- Био сам на љетовању у Дубровнику, ах, какав диван град, какав народ, како су културни, љубазни, дивота једна.. За разлику од наших сељака.
- Идеш?! Кад буш опет ишао там'?!
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.