
Izraz koji se upotrebljava kada se desi nešto čemu smo se nadali, ili samo potajno priželjkivali.
Koriste ga čak i oni koji ne vjeruju u istog.
A: Evo dolazi ti Aston Vila. Dao ga Agbolahor u 86. minutu.
B: Ložiš me?!
A: Stvarno, konju.
B: Ima Bogaa!
A: A otkad si ti poš'o u 'rišćane?! Izdao si Tita i drugove!?
B: Ma ima da odem i u jevreje ako treba, samo da prodje tiket.
To je masivna snajka koja ima opasno jaku butku, tako da kad korača izbija kaldrmu ispod sebe i razdvaja je na prvobitne kocke.
*Levča je ona poluga što drži točak na paorskim kolima da ovaj ne šeta kud hoće.
Da bi se razumela neophodnost postajanja ove rečenice, potrebno je prvo upoznati se sa lokalnim matorim pičkopaćenikom. On je pojava koja je uspela da ukombinuje lažovske veštine barona Minhauzena i zavodnički talenat fon Smolhauzena, a svaki trenutak slobodnog vremena koristi da pita mušku omladinu kako im idu švalerske radnje.
Često postavlja pitanja kao što su: "jebeš li nešto?" i "ima li šta za kecanje?" i svaki odgovor koji dobije koristi da na njega nadoveže neku svoju ribolovačku priču o tome kako je u tvojim godinama izvodio takve jebačke poduhvate, da ni Kazanova ne bi mogao da ga stigne, pa sve i da mu pomaže Dušan Popov. Jedini način za sprečavanje davljenja prepričavanjem avantura uveličanih do nivoa epske fantastike je da se na pitanje o tome ima li seksa odgovori da ima, ali da mnogo boli guzica, jer se tako zatvaraju mogućnosti da sledeća rečenica bude jedna od ove dve:
1) E, imaš devojku? Pa u tvoje godine ja sam uvek imao po dve, a nikad nisu znale jedna za drugu, da vidiš jednom šta mi se desilo...
2) Nema ništa? Kako bre, nema? Da vidiš što sam upoznao jednu sad za vikend, odemo kod nje, kad tamo...
Prilagođavanje stare izreke "I nad popom ima pop" današnjem vremenu. Koristi se u slučajevima kada je adminu glavni prioritet demonstracija moći (kurčenje) nad korisnicima mreže u kompaniji ili školi, a ne krpljenje sigurnosnih propusta koji se svaki dan otkrivaju i instalacija najnovijih patch-eva.
Sarkastična opaska namenjena sagovorniku koji je počeo da nabraja neku listu, od Kulina Bana, bez izgledne šanse da se ista završi.
-Pa što se tiče knjiga, čitao sam samo klasike, tipa...
-Jao ja sam čitala: "Stari zavet", "Novi zavet", "Sveti pismo", "Tarabiće", "Jehovine svedoke", "Zodijak", "Kule stražara", "Ljubavnik ledi Četerli", "Tajna istorije"...
-Ima li kraja tome?
-Jao ima još..
-Ne, mislim ima li kraja, da prestneš da pričaš više!
rečenica koja predstavlja neku vrstu traume iz detinjstva
-Tata, ja više nisam gladan.
-Ima da jedeš, pa da pitaš ima li još!
Razlog zašto shvatiš da nema više vremena, nakon što ljudi prestanu da ti govore to.
- Imam 16 godina, i još uvek nisam imala dečka!
- Ima vremena, polako.
- Imam 20 godina, i još uvek nemam vozačku!
- Ima vremena, polako.
- Imam 30 godina, i još uvek sam nevina!
- Jebi ga.
Univerzalna sumnja, ne samo za električne i elektronske stvari.
"Stojadin mi nešto neće dupali a sve sam kontrolisao."
-"Možda ima neki kontakt!?"
------------------------------------------------------------------
"Šta je sa ovim daljincem, ženo daj nove baterije!"
-"Turila sam već, možda ima neki kontakt."
------------------------------------------------------------------
"Žena mi se čudno ponaša u zadnje vrijeme."
-"Možda ima neki kontakt."
Izraz nastao po uzoru na "ko nema u glavi, ima u nogama", koji se među studentima odomaćio kao eufemizam za "neki ćete da učite, a nekima se bukvalno jebe za ocenu".
Sitnica koja sve one krupne i velike stvari čini tako nebitnim. Da vidiš kad naletiš na tako jedan osmeh, ne gledaš mu u zube, dal su žuti, jel koji fali ili su možda proređeni. Ma ništa od toga ne bude važno. Nego ti se zavrti pamet, pa zaboraviš da je ona učila Gimnaziju, dok si ti gulio tehničku, ili na to da je verovatno za vikend pročitala više knjiga nego što si ti sastavio međusobno zavisnih rečenica u celokupnoj govorničkoj karijeri. Pa kada bi sreo nekog i on se zabrinuo za tvoje stanje, verovatno bi mu rekao da je samo lepa, smatrajući to dovoljnim i duboko u sebi znao bi do tančina na šta sve misliš sa tim. Dok bi te on verovatno smatrao budalom i valjda bi ti bilo drago zbog toga.
-Ti otkad si sreo onu malu, nisi sav svoj, pa šta ona to ima što do sada nisi video, sise, dupe?
-Ma znaš nije do toga, ima lep osmeh.
-Sine, znam te čitav život. Izgleda da si nazebao negde, sigurno si bolestan. Još samo čekam da mi kažeš kako ima i lepe trepavice.
-Ma za trepavice manje više. Ali da si ti video kada je prebacila kosu preko ramena, a na desnom uhu ima dve minđuše spojene tankim lančićem, kao da dva anđela pružaju ruke...
Dozvoljeno je za sve osim za tenisere sa engleskog govornog područja.
Tipsarević: Šta sere ovaj sudija koje pičke materine. Jebem li ti krv i igru, i ovaj mrtvi turnir. Ima da mu nabijem ženi dršku od reketa, da je raščerečim ko Milicu..
:zviiiiz: zviiiiiiiiz: zviiiiiiiizz: Et' ode mi reket zbog ove sisurine u stolici.
Sudija: Shhhhhhh!!!
---------------------------------
Endi Marej: Fuck !!
Sudija: Opomena.
To je obavezno pitanje-reakcija kojim počinje neko ćaskanje, čim kažeš da živiš u Novom Sadu. Iritantno i dosadno do bola, važi i za sva druga mesta i gradove, i ne mož ga izbeći, pa Bog.
Ako kažeš: "Neam pojma, ja sam sa Novog naselja."
Pitaće te: "Šta ima na Novom naselju?"
Hvatanje za slamku kada vas neko davi "simpatičnim" pričama, tipa vaš ortak vam priča, prošlo veče popio 23 piva i startovao onu Jelenu i posle je vodio gajbi i svršio 11 puta a ona 17, ili kad vam devojka govori kako je Marina ponovo sa Acom, iako je on bezdušnik, sa 3 odjednom i vuče jadnu joj drugaricu za nos.
-Ali kad sam videla te srebrne cipelice, a ima i onaj kaiš, Diorov bre! A Milica je ISTI TAKAV pre 2 meseca uzela na Ušću i jebote zamisli...
-Ej, šta ima na tv-u?
Pitanje za potvrdu autentičnosti priče nekoga ko tvrdi da je spavao sa dotičnom ribom.
Uvek se nađe neko ko kao sigurno jeste, pa se iz pozadine umeša pitanjem: Ajd' sad reci na kom guzu mladež ima?
Najkulturniji način useravanja u nečiji život.
- Zaposlio sam se pre par dana.
- O, svaka čast! A gde radiš?
- U Centru za socijalni rad.
- Šta ima veze...
- Dobio sam sinaaaa!!!
- Čestitam brate!!!
- Skroz liči na mene! Isti ja!
- Šta ima veze...
Prvo pitanje koje postavlja neko dete u osnovnoj školi kada pričaju o hotelu za rekreativnu nastavu, odnosno ekskurziju (u starijim razredima) .
- Znači deco odsešćemo u Hotelu Srebro Jezero. Hotel je predivan pored samog jezera je ima diskoteku, park pored, teren, ima još... Izvoli marko?
- Učiteljice je l' imaju sobe televizor?
:tu dolazi šah mat:
Rečenica kojom tešite osobu koja je rastužena činjenicom da se nešto lepo u njihovom životu završilo.
-Ne mogu da verujem da me je Maja ostavila, drolja...
-Prebolećeš, sve ima svoj kraj, samo viršla ima dva.
'Dobru dusu' imaju svi oni nezreli bicmani,uglavnom neobrazovani i neizivljeni maco muskarci sa viskom pogresnih hormona,a manjkom mozga koje naivne devojke bez licnosti tolerisu i dozvoljavaju im da budu prevarene,tretirane kao djubre,a na pitanje zasto sve to trpe odgovor je uvek: "znam da je malo nezgodan,ali ima dobru dusu".
Izraz se koristi za slikovit opis izrazito male količine nečega.
Ivana: Vidi što ima dobre patike, 12000 u Najku, buržuj teški...
Maja: Ma da, kod Kineza 1200, ta ima para k'o govno vitamina.
Pišta: Ajmo na Palić, pecanje, ovo, ono...
Jožef: Mani me, u Paliću riba k'o u govnu vitamina.
Kada si svestan da je nešto nemoguće, ali ti jednostavno tvrdoglavost ne da drugačije da postupiš.
-Ti stvarno misliš da taj ispit može da se spremi za jedan dan?
-Ima da može!
-Daj bre, toliko riba, a ti zapeo baš za nju, pa kod nje ne bi prošao nikad, izbirljiva je kao sv. Petar.
-Ma videćeš, ima da može!
-Da li si ti normalan, VBA iz 2-2 protiv Mančestera, i to još u gostima?
-Ma ima da može!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.