
Ljudi sa genijalnim idejama koji pokušavaju (i uspevaju) da konstruišu zaista korisne stvari, čijom proizvodnjom/prodajom/plasiranjem bi celokupno društvo imalo koristi. Kao i svugde u svetu. Jedina razlika između pronalazača u Srbiji i onih u svetu je što kod nas takve ljude ova država otera i još napravi budalama, a u svetu ih finansiraju i cene.
Negde u svetu:
-Dobar dan. Ja sam konstruisao mašinu X, koja služi za Y. Ovo je prototip, treba još da se usavrši, ali nemam novca.
-Dajte da vidimo. U pa ovo je odlično. Koliko vam je vremenski potrebno da napravite radnu verziju?
-Godinu dana.
-Bićete finansirani, imate 18 meseci. Kada završite, počinjemo proizvodnju, nama pripada 50% od profita, dogovoreno?
-Dogovoreno.
Srbija:
-Dobar dan. Ja sam konstruisao mašinu X, koja služi za Y. Ovo je prototip, treba još da se usavrši, ali nemam novca.
-Šta ti je to, daj da vidim. Ti si bre lud, kome ovo treba? I ko si ti uopšte? Jes' ti si izmislio. Onoliki akademici, doktori nauka i instituti, a baš ti si našao. Imaš li ti licencu? Koji si fakultet završio? Čiji si ti? Jesi li član neke stranke? Jel' znaš nekoga u ministarstvu? Ko je tebi dao pravo da se baviš naukom? A koliko sam tu ja dobar, a? Šta si mislio, da zaradiš samo ti, a? Rođače, pa moramo i mi neku vajdu da vidimo. Beži, nema para, država je u tranziciji.
(edit) Možda je najbolji primer bivši bubnjar EKV Ivan Fece Firči koji je pronašao sistem za štimovanje doboša na samo jedan šaraf (tzv. Firchie Snare). Naši su ga oterali, Amerikanci finansirali i danas njegov doboš koriste mnogi bendovi uključujući recimo The Rolling Stones i Bon Jovi.
http://vids.myspace.com/index.cfm?fuseaction=vids.individual&VideoID=3638878
Priča ortaka koji je u vreme dešavanja samo njemu poznate radnje bio žestoko neispavan, drogiran ili nešto treće toliko da je video neverovatne prikaze kakvih nema ni u Ratovima zvezda. Naravno ova priča se ponavlja svaki put kad se skupi društvo i dotakne teme "Jebote, šta sam preživeo" dok je svi ne nauče napamet a onda prerasta u legendu i nastavlja da živi prenoseći se s kolena na koleno seoske omladine.
(Društvo se skupilo u školskom, 2012. godina, negde u Gruži)
Marko:(počinje svoju priču) I tako ljudi krenem vam ja kući od Urketa oko 3 ujutro, mrkli mrak, ništa se ne vidi, nema ni mesečine, jedva vidim put. I taman ja stižem do Rajčevića krivine kad ono s leve strane iz žbunja iskoči...
(Ja dolazim i čujem priču po sto i prvi put)
Ja: Ajde bre Mare ne seri više sa tim, jebote slušam tu tripovetku od kad te znam! Po milioniti put ti kažem vario si 3 sata sa Urketom pre nego što si krenuo, čudi me da nisi video i Dart Vejdera...
_______________________________________
(Društvo se skupilo u školskom, 2021. godina, negde u Gruži)
Mali Ivan: Jao ljudi znate kad je Maretu ono izletelo na Rajčevića krivini...
(Dolazi moj mlađi burazer Kole)
Kole: Ajde bre Ivane odjebi sa Maretovim tripovetkama, ima 28 godina i idalje samo vari kod Urketa, do sad je video 14 invazija i 438 vanzemaljaca a najbolji ortak mu je Luk Skajvoker! Koliko ti priča ta sranja vidim poći ćeš njegovim stopama, mada nisi ti kriv što ti je prvi komšija. Mani se ti toga, i ajmo više taj basket.
Fraza koju autentične Srbende upotrebljavaju odmah nakon spominjanja nekog svog poznanika/prijatelja/rođaka koji nije Srbin ili pravoslavac. Kao da se podrazumeva da su pripadnici drugih naroda zli i antisrpski nastrojeni pa moraju posebno da naglase da ovaj njihov nije baš takav. Ne koristi se jedino kada se spominju Rusi.
- Sreo sam ti sestru od tetke, onu Lidiju, juče na Tašmajdanu. Šetala je bebu! Ja mislio radi kao bebisiterka a ona mi kaže da je njeno! Nisam ni znao da se udala!
- Ima tome dve godine! Opet je trudna, treći mesec!
- A ko joj je muž? Onaj sa kojim se zabavljala na fakultetu?
- Ne, raskinuli su odavno. Zet je izvesni Gholamhossein Nourizad Faezeh Ali Abtahi.
- Musliman?
- Ma da, Iranac, ali je dobar čovek! Kao da je naš!
- Posetili smo Gračanicu na Vidovdan, ostali na Kosovu tri dana! Super nam je bilo!
- A gde ste spavali?
- Tu pored manastira u nekom hostelu!
- Kod Srba?
- Ma nema tu Srba! Hostel drže neki Šiptari ali dobri ljudi! Nisu ni probali da nas vode u žutu kuću! Toliko nam se dopalo da su Ivan i Zorica izgleda odlučili da produže boravak, nigde ih nema a na mobilni su nedostupni!
- Jao Milosave, gledao sam juče skupštinu! Mnogo smo se srozali bre! Javila se jedna naša, radikalka, priča nešto o Šešelju a ništa se ne razume! Gde ih nalazi onaj Todorović tako mutave?
- Nije bre Radojko, ženska je Slovakinja! Super priča, trudi se koliko može!
- I ona će da mi se bori za srbski nacionalni interes?
- Ma pusti je, dobra je devojka! Eno juče htela da spali zastavu Vojvodine sa sve Čankom!
Izuzetak u odnosu na pravilo :
- Moram da žurim na aerodrom, dolazi mi kum Fjodor.
- Rus?
- Aham!
- Aaaaa, naš čovek! Javite se jedan dan da idemo na večeru, baš bih voleo da ga upoznam!
Savršen odjeb ženi koja pokušava da te prisili na nešto što ti ne bi uradio ni za živu glavu.
Njen pokušaj socijalizacije tebe u svakom pogledu je pao na dno, što bi naš narod slikovito rekao, kao sekirče!
-Dragi, vidiiii... dobila preko sindikata dve karte za Terazije večeras. Znaš šta ima večeras? Ivan Bosiljčić i "Cigani lete u nebo"... hehehehehe, 'ajd ja odoh do kume da uzmem peglu za kosu, moja crkla onaj dan kad si štemovao kupatilo, pa nisi lepo vezao struju... i još mi je nisi kupio, a obećao si!!
-Bolje ti uzmi onu pravu peglu. Nemam u čemu na posao, krv ti jebem. Lako ćemo mi oko kose. Da si pravo žensko ne bi ništa koristila sem gumice ili raifa! Ne te pegle, omekšivači, lakovi i aplikatori... ček' šta si dobila? Karte za pozorište?! He, pa ja od vojske nisam išao... i to onda kad nas poručnik Dragić oterao komplet, jer mu igrala verenica... a, opleo bih ja nju, ehehehehe, ako me razumeš...
-Čekaj... ti nećeš da idemo? Ja pokušavam da napravim čoveka od tebe... svi naši prijatelji idu sa svojim ženama, a vidi nas... k'o dva slepca.
-Neka idu. Ne branim im... a mi možemo malo da, hehehehe... a?
-Ti si životinja!
-Na to si se nekada ložila, heehehe...
-Kad sam bila debil... sad su mi oči otvorene, pa tek sad jasno vidim! Da javim Milici da idu oni, čekaju nas ljudi?!
-Neka ja ću, naši smo, lebgajebo!
Dele se u dve grupe. One mlađe, koji najčešće žvaću orbit, šire mrke poglede i uglavnom često umeju da opsuju 'di po koju. I one starije, koji najčešće predaju 30 minuta lekciju i onda shvate da su predavali pogrešnu lekciju i koji će vam tokom školske godine postepeno prepričavati svoj privatni život do granice iznemoglosti.
1. Mlađi prof.(PRVI ČAS) :(ceo razred čuje njegovo neukusno žvakanje) Dobar dan. Ja sam Ivan, ja ću vam znači predavati ove godine. (zvoni mu telfeon) Halo? Da, idemo večeras na bilijar, može, nemam keš za gorivo, doćiću busom, ćao... Dakle ne znam kakvi su vam drugi profesori, ali kod mene nema zajebavanja, znači pisanje, znači tišina. (počinje nervozno da šeta sa leve na desnu stranu table, a ne primećuje da mu se ispasala potkošulja na leđima) Alo ti, kako se zoveš ?! Šta je smešno ? Ajde sad napolje! Smešno još nekome. Nećeti vi mene zajebavati. Jasno!?...
2. Stariji prof. (PRVI ČAS) : Dobar dan. Ja sam Rade. Predavaću vam ove godine. Kod mene je važno da pišete i imaćete pozitivnu. Ja sam 30 godina radio u Željezari Sisak. Tamo sam bio šef postrojenja visokih peći. Zbog rata sam došao ovde. I sad predajem u ovoj školi. Kod kuće svake godine pravim rakiju od dunja. Doneću ja to da probate. Gajim i krompir i paradajz. Imam ja jednog dobrog prijatelja u restoranu kraj Dunava, pa tamo idem vikendom da večeram sa porodicom. Eto kad smo kod Dunava volim ja kad je toplo da odem da se kupam ispod mosta, ali tamo se isto neki kerovi kupaju, ali ja dođem malo pre njih (počinje glasno da se smeje, takođe i svi sa njim). (Pitaju ga da li ima Facebook) Pa imam ja to,ali, ne idem. Ne idem ja tamo. Zaboravio sam šifru pa ne idem. (do kraja časa priča takođe kako je ugradio po kući nove štedljive sijalice i kako je baš on '99 bio u puku koji je skinuo nevidljivi avion).
Dž.C iz Velikog Mokrog Luga podneo tužbu protiv nesavesnog stomatologa koji mu je izvadio pogrešan zub. "Sedeo sam u kući na starom kauču i razmišljao o tome kako u poslednje vreme baš slabo nešto razmišljam. Prosto, potrebni su mi ogromni mentalni napori da odaberem času za vodu, i tako neke stvari... Kad odjednom, kao da mi je neko zabo iglu kroz vilicu i desni, osetih iznenadan bol u zubu. Neverovatno je kako se to desilo tako odjednom, bez najave. Očekivao sam da bi nekakva zgodna spikerka mogla najaviti bol u mom zubu za 19h u nedelju, ali, toga nije bilo. Moj mozak, isprovociran bolom, reagovao je i poslao natrag informaciju o bolu u zub, a ovaj opet kroz efekat zabadajuće igle, prosledio povratnu informaciju u moždane receptore, i oni ponoviše - zubar! Na kalendaru je stajalo nedelja, iako ne znam kako sam to zaključio s obzirom da nisam imao podatak o datumu, niti o tome koji je danas dan. Ipak po tome što sam sedeo na starom kauču, ne radeći nista, zaključio sam da je danas nedelja, jer to je moja nedeljna rutina. Na stolu su stajali oglasi iz dnevne štampe iz februara 2003., odmah ispod spljeskane, i zgrušano-skorenom krvlju prilepljene, nožice konjske muve, stajala je oglasna reklama za privatnog stomatologa. Očigledno je ovaj oglas bio poslednje što joj je prošlo kroz glavu, pre nego je bila zakucana za stočić. Stomatološka ordinacija 'Osmeh Mona Lize', ne zakazujemo i radimo nedeljom. Bilo mi je čudno kako uspevaju da rade bez zakazivanja, jer tako se može desiti da dodje do gužve, ali pomislih da je to možda znak da rade ekspresno, što opet moze ukazivati na to da ne rade temeljno, a to što ne rade temeljno opet može biti znak da su iskusni i ekspeditivni... Probadajući bol nije dozvoljavao dalja nagadjanja, uzeo sam telefon i okrenuo broj. Neverovatnim spletom sudbine u isto vreme mi je zazvonio mobilni. Bio je to brat koga nisam video deset godina. rešio je da dodje kod mene i oprosti mi sve, iako ja nisam imao predstavu šta je to. Morao sam da ga povedem sa sobom, nisam imao drugog izbora.
Zaista ne znam kako je doktor mogao biti tako nemaran da je mom bratu izvadio zub. Neverovatno sam potresen i nanet mi je bol i poniženje jer sa nevericom mogu da konstatujem da mi je izvadjen pogrešan zub.
Ne znam kako... zaista ne znam. Probudio sam se sa istim onim bolom u zubu a mom bratu je izvadjen potpuno zdrav zub. Ili možda i nije bio toliko zdrav, ali u svakom slučaju je pogrešan. sve je ovo jako pogrešno. Neko će za ovo odgovarati, a taj neko zna ko je. I vi znate ko je taj neko. Svi znaju ko je taj neko, pa ću onda i navesti da je to stomatolog.
Ipak po iskazu Lepojke Ordinačev, čistačice sekretarice i glavne protetičarke u ovoj privatnoj firmi, desilo se sledeće.
-Njemu jeste izvadjen pogrešan zub, odnosno zub njegovog brata, ali njegov brat je imao vrlo retku pojavu u medicini, zuba koji raste krivo sudara se sa kutnjakom, srasta uz njega i polako preuzima njegov identitet. Svaki novi dan mogao bi biti poguban jer mu se vilica sirila stvarajuci efekat večitog neprirodnog osmeha (u stomatologiji poznat kao "Tomin osmeh"). Moj šef i ljubavnik, stomatolog Dr. Ivan Plak nije mogao da ignoriše napade savesti izazvane Dekartovom zakletvom koju svi stomatolozi polažu, a ujedno i ogromnom izazovu da hitnom intervencijom liši pacijenta "Tominog osmeha". Brat se pobunio rekavši da je on taj koji je došao da mu se vadi zub, te da ga isti užasno boli i da ne vidi razlog zašto mu je brat iznenada došao i sad mu zauzima mesto u zubarskoj stolici. Papazjan se ubrzo dosetio nečega. Pacijentu koji je došao dao je da popije tabletu za spavanje, pod izgovorom da je to tableta potrebna za intervenciju, I pošto je ovaj ubrzo zaspao na stolici, na njegovo mesto postavio brata sa "Tominim osmehom". Kada se pacijent Dz.C. probudio shvatio je šta se zapravo desilo i kako ga zub još uvek boli. Rešio je da se obrati štampi i okleveta zubara i brata i njih prikaže kao totalne imbecile, a sebe opet kao žrtvu koja je, iako pomalo patetična, opet iznad pomenute dvojice. Misterija ili ne pokazaće vreme.
Наравно да јесте, само се ограђујем.
Користи се често на почетку филмова пародијског садржаја којим јебете мајку стању и постојању неких сфера живота, али се тужба од стране гована избегава оправдањем да изражавате свој уметнички став.
"Садржај овог филма је изражавање уметничког става. Филм нема за циљ да вређа икога, а свака сличност са стварним личностима је ненамерна."
Гробар: "Ват ар ју дуин, бејби?"
Јела Кера: "Па снимам нову песму која има... овај, тако... сескуалност и још сескуалности и говори о љубави, ралности и у споту по мене долеће моја љубав која је макенен на дузи која иде из облак и спусти се, а ја га мазим и пазим, док ми лева усмина мог сескуалног орган вири из гаћица Долче Вагина нове колекције лето-самр 2012-13."
Ивица Пашчић: "Ви'те ш'о имам ново бицикло!"
Иванко Босиљак: "Молим Вас, не обраћајте се дами без поштовања, ја сам дошао авионом да заштитим њену част и пропустим који леп тон њеном срцу из најдубљих делова моје душе!"
БЗИИИИНГ
Ајс Нигрутин:
"Из будућности дош'о да вам јебем матер,
са'рањујем зиљ к'о грађане шалтер!
Вадим дематеријализатор да јебем вас у педу,
Кад оплетем по вама, биће све у реду!"
БЕНГ!!!
Ајс застаје, иза њега се кроз рупу у његовом стомаку види сачмара која се пуши у рукама заштитника животиња и најбољег кувара за сарме од панди - Вука Појовића, који, под пуном шварценегерском ратном опремом изговара: "Ја. Животиње. Штитим."
Popušim spolni ud. Al ću sad malo da kenjam jer dotična osoba nije tu.
Ivan:I tebra, tako ti ja završavam treću... il bi drugu, da ne lažem, cisternu piva kad neki pavijan povika: "Gaste ta sranja!". Ja poskočim i proderem se: "Kuj to reko? Kuj kalja lik i delo multisvestrane umetnice, dive i muze Vendi?" Kad ono Miloš Kara Te Buzdovan. I ja ti tu njemu opalim par vaspitno-obrazovnih. On se sklupča i poče da mi celiva tabane moleći za milos. Nači ugazio sam ga ko otirač. Odšutitao sam ga do kuće. Satro sam mu potomke. Titrao sam mu nadbudrežne žlezde. Ubrzao sam mu odlazak u penzij...
Aca:Aha, slažem se... nego jel užegla po tebi ova kavurma?
Marko:Pa desi Mićo legendo! Otkud ti u našoj kafani? Zaboravio si i koji je naš sto... Jel ona tvoja zaspala pa si šmugno?
Mića:Ma jok. Kažem ja njoj da idem u kafanu kad ona počne da vrišti, skiči i cikće namene! Počne da mi naređuje, veruješ li? Idi peri sudje, usisavaj, češljaj resice na tepihu! I ja ti tu njoj lepo zavalim jednu, pravu mušku, šamarčinu. Reko:" KUŠ MORE!". Nije Mića papučar nikad bio. Jok. Eno je savija sarmu ćutke i gleda u pod.
Marko:Pa naravno Mićo mačorčino! Nego što si poneo kesu sa đubretom?!
Evo par pitanja na koja bi većina ljudi dala pogrešan odgovor, naročito na prvi mah. Usput, možete ovo iskoristiti da dobijete neku opkladu!
- Je li ljeti obdanica sve duža ili sve kraća?
- Sve duža! Naravno! Zato i jest tako toplo!
- E nije! Najduža obdanica je 21. juna, prvog dana ljeta, pa se od tada obdanica skraćuje! Znači - sve kraća!
***
- Koji je najduži dan u godini?
- 21/22. jun prvi dan ljeta!
- Malo sutra! - Najduži dan pada uvijek u septembru, kada se kazaljka pomjera za jedan sat unazad i dan traje 25 sati. (Barem zvanično, a ako ćemo astronomski onda je svaki isti i traje 23,934 sata)
***
- Koliko se puta Zemlja okrene oko svoje ose u godini koja nije prestupna?
- 365!
- Neće biti! - 366 puta, jer njena revolucija oko Sunca stvara iluziju da se jedna rotacija izgubila. Tako je Sunčev dan (od podneva do podneva) za 3 minuta i 56 sekundi duži od vremena stvarne Zemljine rotacije.
***
- Koje godine je Tito postao predsjednik SFRJ?
- 1943. na drugom zasjedanju AVNOJA!
- Ne!
- Onda 1945. odmah poslije rata!
- Ne! - Tito je zapravo bio 2. predsjednik Jugoslavije i na tu funkciju je stupio tek 14. januara 1953. godine. Iako je i do tada Tito bio de facto lider, prvi predsjednik SFRJ je bio Ivan Ribar od 29. decembra 1945 - 14. januara 1953.
***
- Šta je po nacionalnosti bio Napoleon?
- Pa Francuz! Šta bi bio, kad je već bio francuski car!
- E nije nego Italijan! Naravno imao je francusko državljanstvo, ali roditelji su mu bili italijanski plemići koji su živjeli na Korzici, pa je tako i on Italijan.
Svakog dana pričaju o neverovatnim izlascima do lokalne Belle i Akta. Jebiga, mali grad, ne može baš da se bira između klubova.
I tako jednog dana odlučim da zajebem PES i Medieval Total War i izađem negde, kolko da ne ispadne da sam asocialan i blago retardiran. Dam kevi da igra Zumu i zaputim se negde gde dugo nisam bio. Recimo - klub. U klubove nisam odlazio još od 7. razreda, a kolko se sećam, puni su bučne muzike, gužve i pedofila. Jednom je ispalo da je pedofil istovremeno bio ili ćorav, ili peder, ali o tome ne volem da pričam.
Bez obzira na razliku od 4 godine, ponovo mi se nije dopalo. Bem li ga, jednostavno ne mogu da se pravim da su "Gangnam stajl" i "Čke beogradske" još uvek kul. Ne volem nešto mnogo ni narodnjake, ali je nesreća što ženke koje su istovremeno i lepe i imaju nizak nivo samopoštovanja slušaju baš njih. Ima, naravno, narodnjaka koje cenim, npr neke Severinine pesme i spotove.
Ostavih druga i drugaricu da pijuckaju, veoma sumnjiv, alkohol i krenuh da vidim šta klub ima da ponudi. Okej, gomila devojaka u haljinama koje, da su kraće(haljine, ne devojke), zvale bi se kaiš, ali, osim toga, nisam impresioniran. I opet pedofili, naravno.
No, nazad na pjane ribe. Sve one pričaju kako bi htele romansu, da ih neko voli zbog onoga što jesu, da ih razume, šapće na uvo i drži za ruku.
"Hm, možda to dobijemo tako što ćemo se obući kao dame iz Amsterdama i čekati da nas neki fini dečko pita da izađemo sa njime da gledamo mesec. A onda kad neki fini dečko dođe, napomenućemo da nema pločice i oterati ga u Honduras."
Ispostavilo se na fore koje u osnovi imaju "idem u gimnaziju, čitam i pišem na Vuki" ne pale baš na ovakvim mestima, pa smo napustili prostoriju.
Savetovali su me: "Ubaci romantiku, bičiz vole romantiku", pa i smislih nešto. Ispričao sam to neimenovanim drugu i drugarici. Išlo je otpirilike ovako: "Ime te neke stoji umesto onog N na kompasu i, kada je nađeš, znaš da nikad više nećeš morati da gledaš u zvezde. Jer je tvoja Zvezda odmah tu, ispred tebe". On je prošaputao: "Gei". To je uvek bilo tako, kad god kažem ili citiram nešto barem malo uzvišeno. No, drugarica je posle toga išla mnogo više uz mene nego uz njega, pa računam da je to win. Bilo je hladno i mračno, pa smo tražili neku banderu da bi smo videli da li nam je sve tu, pa da možemo da krenemo kući. Jedna bandera bez sijalice je, sto rece Objasnjivač, prva našla mene, pa je moj nos imao bliski susret sa njom. Dovukoh se kući, legoh da spavam, i odlučih da sledeći put odem u klub onda kada Ivan Ivanović prestane da bude hronično dosadan.
Recenica koju je izgovrila svaka domacica kad joj se nesto po kuci raspalo. Bilo da se ves masina pokvarila i poplavila cijelu kupaonu, hodnik i dnevnu sobu, kada je zarulja krepala usred sastavljanja popisa za ducan ili da je muz sjebao onaj mali novi prijenosni usisavac koji je bas bio zgodan za posisati mrvice poslije objeda.
Naravno, ima inverzija recenice pa ponekad moze glasiti „U ovoj kuci sve je u raspadu“ ili „U ovoj kuci nista nevalja“, a nekada moze biti i kombinacija pomenutih. Vazno je uzeti u obzir da je recenica snazno naglasena (!!!).
Muž: Sreco, pukla je cjev u kupatilu. Ne brini ti nista, sjedi, opusti se, skuhaj si kafu... Sad cu ja to srediti.
Zena: A da pozovemo majstora, sjeti se sto je bilo prosli put kad si isao odvod popravljati!
Muz: Ajde, ne budi zajedljiva... Ipak sam ja tata-mata!
*muz namiguje i odlazi u kupatilo*
*zeni pada mrak na oci i odlazi kuhati jaku kafu*
*nakon pola sata izlazi muz, mokar, znojan i prljav*
Muz: Andjele moj... Kako ide ono broj od majstora?
Zena: Eto vidis, jesam ti rekla! Nista u kuci ne valja! Ni cjev, ni onaj VHS koji sam te molila da nekako sredis prije mjesec dana!
*nakon pola sata dolazi majstor*
Zena: Drago, hvala ti sto si mogao doci tako brzo... *snizuje ton* znas kako je ovdje, ovaj moj nista ne valja za popravit'.
----
Majka: Vedrana, jesi mi bila u biblioteci po onu knjigu sto sam te molila?
Vedrana: Ma nisam eto stigla... Sori ispit sam imala...
Majka: Ajde kada stignes, pa da mi to podignes. DRAAAGIII!
Otac: Reci cvjeticu moj?
Majka: Malo bih gledala televiziju, kupila sam baterije za daljinski, jesi li mozda promjenio?
Otac: Auu, nisam znao da su za daljinski pa sam promjenio one sto nisu radile u mp3 plejeru za maloga.
Majka: Ajde, neka mu bude. IVANE! Sreco mamina, ajde donesi mi ono za masiranje sto je tetka donjela iz Njemacke!
Ivan: Ama, mama, otisle su baterije... Ne radi to vise.
Majka: Pa dobro jel' u ovoj kuci ista radi?! Nista ne valja, sve je u raspadu!!!
Pored partizanskih filmova, za vreme bivše Jugoslavije, najviše filmova je bilo smešteno u period između dva svetska rata. Cilj ovih filmova je bio da se Kraljevina Jugoslavija prikaže kao pro-fašistička (što ona naravno nije bila, ali je za Srbe, koji vole da idu u krajnosti, sve što nije bio komunizam, jelte, bio fašizam), da se istakne rast, značaj i popularnost komunističke partije, a usput ako se uglavi neka ljubavna priča (pri čemu će mladi komunista da kreše), eto idealnog scenarija.
Tipični likovi:
Mladi radnik (Petar Božović ili Danilo Lazović)- radi u fabrici u divljim uslovima, studira, a u slobodno vremečita Marksa i Engelsa. Živi u Beogradu kao podstanar, ali nije rodom iz Beograda. Tajni je član komunističke partije, a sa "kamaradima" u zadimljenim podrumima stalno planira neke akcije. Shodno vremenu radnje, odlazi ili u Španski građanski rat, ili u partizane.
"Gazda Živko" (Slavko Simić)- vlasnik kuće u kojoj živi mladi radnik. Uglavnom se bavi nekim zanatom (pekar ili mesar) od koga solidno živi. Ne zanima ga mnogo politika. Ima prelepu kćerku, koju, pak, hoće da uda za sina načelnika policije, jer mu se čini da je tako osigurao budućnost
Načelnik policije (Slobodan Aligrudić)- gestapovski lik, žestoki antikomunista, potajno drka na Hitlera. Vodi bandu SS nastrojenih i ne naročito pametnih pandura, koji pucaju na sve crveno, makar to bio i paradajz. Životni san mu je da pošalje mladog radnika na doživotnu robiju.
Kćerka gazda Živka (Beba Lončar, ili neka sledbenica)- tipična ženska, podeljena ličnost. Gaji tajnu i veliku ljubav prema mladom radniku, ali izlazi samo sa sinom načelnika policije, da je varoš ne bi kritikovala.
Načelnikov sin (Ivan Bekjarev)- mladi pro-fašista, sa bandom sličnih ide okolo i maltretira radničku decu. Čak i kada napravi teško sranje, niko ne sme da mu se zameri, jer mu je ćale to što jeste.
Obični radnici (Ljubiša Samardžić,...)- svi su komunisti, i to potajno.
Matori general u penziji (Zoran Radmilović)- nije komunista, ali kada je zemlja ugrožena, pomoći će partizane.
Seksi Mađarica (Eva Ras)- dobroćudna radodajka, koja skriva radnike u svom bordelu.
Veoma popularna stvar u savremenom sportskom novinarstvu. Preuzeto sa zapada, gde komentator i njegov pomoćnik pokušavaju da budu duhoviti, da se takmiče ko će više da svršava na iznadprosečne poteze, i koji će više da se dernja u mikrofon, ne bi li tonac imao noćne more 42 dana.
Kada kažu "stručni" ljudi očekuju nekog ozbiljnog čoveka. Profesora, dokora, čoveka koji jebe taj sport iz svih uglova. Ali uglavnom se sve završi na mediokritetu, pijanici sa autobuske ili nepismenom vragolanu sa neke čuke.
- Dobro veče dragi gledaoci, moje ime je Smaram Vas, a samnom je i moj stručni konsultant Vladimir Petrović Pižon. Dobro veče
- Živeli!
- Ne to gospodine Petrović... Javljamo se iz Male Moštanice gde se igra prijateljski susret Svih zvezda njive ovog kraja, protiv amatera Crvene Zvezde, tj. prvog tima istoimenog kluba. Povod je svečarski, naime sitigla je struja u ovo malo mesto!
- A bio je dobar čovek. Mora se priznati. Mism, ono. Da.
- Gospodine Pižon, ko?
- Ovaj bre, onaj. Znaš. O otac ga jebo, Ivan Bekjarev.
- Molim?!
- Još uvek nema vinjaka. Ovi će pre dati go nego što će mi konobar uliti čašu.
- Moj stručni konsultant, gospodin Pižon, hoće da kaže da mu nedostaje njegov prijatelj Stjepan Bobek, koji je iz ovih krajeva. Jel da?
- Sećam se ko juče da je bilo. Isti vaki teren, ja šut, gol. Arsenal u čudu.
- A Bobek?
- Sabaka Bobik?
- Zanimljive dogodovštine iz mladosti jednog od naših najboljih fudbalera. Na terenu je vrlo zanimljivo. Šta vi kažete?
- Imam osećaj da sam na nekoj sarani. Jel ovo Hajduk-Zvezda? Umro Tito? Alo konobar!
- To je tonac, he he. Tito je davno umro. Ovo je znate...
- Tito umro? Ti to mene malo zajebavaš?
- Ne gospodine Petrović. Evo šanse, ali napadač Zvezde se našao oči u oči sa loptom i nije znao šta da radi, pošto poslednjih godina niste bliski. Kako je to bilo kada ste vi igrali?
- Ovako. Odemo ti mi, nas par, nekoliko, malo više u kafanu. Pozovemo Silavnu, par rubinštajna, malo piva, pa se popnemo na astal. I onda igramo. Tamo, vamo. Znaš. Ono.
- Mislim, fudbal.
- A to. Tako igramo, damo go i onda odemo u kafanu, pozovemo Silvanu, par rubinštajna...
- Izvinjavamo se dragi gledaoci, javljaju nam iz režije da će program biti prekinut zbog smrti komentatora. Večna mi slava.
- Jel sad ide živeli?
Grupa studenata spremnih za ispit, dan uoči ispita, kada se međusobno zovu i kriziraju kako ništa nisu naučili.
- Hej, ćao šta radiš?
- Evo me, učim, prelazim po 324698. put ovo i još uvek ništa nisam naučila. A imam svega još 19 sati do ispita. Kako ću sve za kratko vreme naučiti ne znam. Ja sam glupača retardirana!
- Ma, nisi, ja sam prešao tek 296333. put, tako da mnogo zaostajem za tobom. Prestani da kriziraš, ti ćeš proći, ja sam pod znakom pitanja!
- Haos, ne znam šta ću od sebe! Kako ćeš odgovoriti na ovo 37. pitanje?
- Mislio sam da pričam prva tri pasusa iz leve kolumne na 286. strani i celu desnu kolumnu na 302. strani. Ti?
- Pa i ja isto to, ali sam mislila da dodam par rečenica sa 156. strane, nekako mi je to sve povezano. Jaoooj, majke mi, ubiću se!
- I ja isto! Ivan je već popio tablete za smirenje, samo da preživi sutra. A ja ne znam kako ću položiti. I treba da padnem kad sam retard. Ko me je terao da učim samo 6 meseci! Da sam krenuo ranije, sad ne bi bilo problema!
- Da! I ja isto! I Marija sutra s nama odgovara, jesi li se čuo sa njom? Koliko je ona naučila, jel spremna?
- Jesam, čuo sam se sa njom! Ništa, kaže da prešla to dva puta, večeras će malo ponoviti neke detalje i to je to. Kad smo se čuli gledala je neku seriju "Ružnu Beti" ili "Tračaru".
- Aha... ništa, otišla sam. Moram do ispita bar još dva puta sve ovo preći i još jednom da ponovim detalje. Umreću, majke mi!!!
- Ajde, razumem te. Ja samo što prste sebi ne pojedem od nervoze. Čujemo se za sat vremena!
Tipična srpska reč.
Ipak, retko se upotrebljava. Nekako je puno prirodnije reći: "Pun mi je qrac svega".
Niste još to okusili? Dajte da vam malo osvežim pamćenje...
Ustajete. Palite komp. Otvarate Vukajliju. Čitate odabrane definicije. Imate utisak da ih je neko malomoždan pisao, neko retardiran birao, ili ih bira da bi se smejao komentatorima koji kukaju kako je njihova defka trilion bilijardi puta bolja. Posteri ista priča. Close window.
Uzmetate novine u ruke. Iste face se rotiraju na naslovnoj. Iste priče o propasti. Iste priče o sportu. Gola cica je gola cica, više ih i ne razaznajete. Iste umrlice (da, i njih ste počeli da čitate). Čak vam se čini i da su sudoku ponovili. Ivan Bosiljčić u ukrštenici. Bacate novine.
Palite TV. "Kriza je", priča od kad znate za sebe. Negde udario cunami, negde pukla nuklearka, negde bus uleteo u kamion. Dosta mrtvih. Nigde ne javljaju koliko je novih beba rođeno juče. Nema zahlađenja, biće jos toplije. Koliko god stepeni da bude, na RTSu kažu da će biti 38. Fiskno. Klik.
Sedate da jedete. Klopa dobra. Ima mesa, ima krompira, ima salata... ma i sir je tu. Ali vam se ne jede. Nije da očekujete nešto drugo, nije da niste gladni, nego jednostavno.. opet to. Mrljaviš koliko možeš i ustaješ.
Javlja vam se cura (da, ova definicija nije rodno ravnopravna, šta da vam radim). Priča vam neke priče koje vas apsolutno ne zanimaju. Očekuje od vas da zalečite njene frustracije, nesigurnosti, neuroze. A dobro zna da ima dovoljno drugarica koje to isto mogu da urade, samo puno nekvalitetnije. "Ej, imam frku sad, zovem te kasnije". Klik.
Plan je da izadjete u grad sa drugarima. Ista ekipa. Isti klub/kafana/kafić/štagod. Isto piće. Iste priče. Opet i ponovo. Lepo je, ali samo dok ste pijani.
Ne večeras, dosta vam je tog sranja, večeras ih kulirate.
Take a pick.
Došlo je do zasićenja.
Još jedna u nizu emisija koje se bave totalnim nebulozama i stvarima od kojih je važnija i pozicija svake dlake na mojoj glavi. Naravno, ne može se isključiti i voditeljka koja dočarava generalnu atmosferu emisije tako što izgleda totalno "moderno".
"Juče je naša folk pevačica Seka Aleksić priznala javnosti da nosi bokserice! Da, dobro ste čuli! Ovo je bio šok za ostale estradne umetnike koji su za ovo čuli do sada. Hajde da vidimo šta su rekli na to:
Ana Kokić: "Pa jao, to je tako aut, puj puj, strašno kako ljudi nemaju osećaj za modu (izraz lica kao da je pojela limun)"
Aca Lukas: "*šmrc* Pa znate, sve je to (razmišljanje od 10 sekundi) ...irelevatno. *šmrc*"
Jelena Karleuša: "Na ovo mogu samo da se smejem, ona misli da je bolja riba od mene (uzima karmin da se našminka)"
To kažu zvezde, a mi na ovu izjavu Seke ne možemo reći ništa, ostali smo bez komentara."
"Druga vest nam stiže iz sveta televizije. Naime, voditelj poznate emisije "Veče sa Ivanom Ivanovićem" ovog jutra je snimljen pere zube nepravilno! Ovo je veliki blam za velikog voditelja, a sada možete videti klip koji je, nažalost, amaterski urađen.
*prikazuje se klip Ivana Ivanovića kako pere zube nepravilno, levo-desno umesto gore-dole*
Sada ćemo čuti komentare drugih slavnih ličnosti na ovaj događaj, kao i komentar voditelja lično:
Đus: "Ono brate sramota! Jeste da i ja radim neke nekulturne stvari, ali ovo je stvarno preteralo, brate!"
Aca Lukas: "Zašto me opet snimate, zar ne vidite da sam se malo pre dro..sređivao. nemojte biti takvi! A za Ivana Ivanovića samo jedna reč, sramoti se budalo!"
A sada voditelj lično:
Ivan Ivanović: "Pa vidite, to je bilo slučajno, nemojte tako. Svakom se desi blam, a ja ovog jutra i nisam bio u formi. E, da vidite kakav sam poster na Vukajliji našao, moram da ga ubacim u emisiju, ali naravno praviću se da sam ga ja napravio."
To kaže voditelj, a šta vi mislite, to je na vama da odlučite. To je bilo sve za danas, a sutra vas čeka još više bitnih i zanimljivih informacija o zvezdama srpske estrade. Prijatno!"
Primer amaterizma. Verovanje da ako nešto prolazi na dalekom zapadu, proće i u zaostaloj Srbiji. Samo tu nastaje problem. Snimanje emisija koje se emituju preko grane često zahteva velika novčana sredstva i usavršeni stručni kadar. Novca nemamo to je jasno, ali još više brine koje mentole stavljamo u žiri i samo kreiranje emisija tog tipa.
Zapad: Koperfild prolazi kroz Kineski zid, izvlači brod iz Bermudskog trougla...Srbija: Onaj iritantni debil sa Pinka smara ljude po parkovima pokazujući trikove sa kartama i izvlačenjem šarenih marama iz rukava...
Zapad: U takmičenjima kulinarstva ljudi se ogledaju u poznavanju gotovo svih poznatijih nacionalnih jela, ne samo svoje već i drugih kultura. Kombinuju začine koji su većini od nas nepoznati i serviraju jela kao da im je Pikaso oslikao tanjir.Srbija: Nenad Čanak savetuje Suzanu Mančić kako da joj pire nema grudvica i setno se priseća kako se nekad dobro jelo uz pesme Panonskog govnara.
Zapad: U emisijama muzičkog karaktera pojavljuju se mali nigeri koji su cepali saksofon od druge godine života i plesne grupe iz kvarta koje igraju kao da imaju pundravac u dupetu.Srbija: Ivan Bosiljčić se raspilavio nad kompozicijom nekog fegeta koji tuče u gitaru, ostavlja mu porukicu sa brojem telefona i moli ga da se posle emitovanja nađu nasamo. Tasovac iznosi svoje prekaljeno mišljenje nejebača i kritikuje lika koji svira usnu harmoniku jer zvuči drugačije nego u vesternima.
Zapad: Najbolji mehaničari sređuju kola do neprepoznatljivosti. Ugrađuju sisteme za koje smo verovali da ih poseduje samo spejs šatl. Zna se ko je zadužen za farbanje, ko za dizajniranje, ko za sklapanje...Srbija: Ovde još nisam primetio takvu emisiju. Ipak verujem da će je uvesti uskoro i da će se svesti na čišćenje auta kirbijem.
Zapad: Na zapadu ti uzmu ženu jer si im poslao pismo u kome tvrdiš da je požrtvovana majka, verna supruga, ali nažalost nezadovoljna svojim izgledom. Pošalju je na mali milion plastičnih operacija i kada se vrati može da menja Pamelu u Čuvarima plaže.Srbija: Uzmu tvoju ženu, uvale ti debelu ciganku od 120 kila, koja ima više očiju nego zuba i posle tri dana ti opet vrate tvoju ženu.
Gluvi telefoni... Svi znaju ponesto o svakom, a ono sto ne znaju izmisle.
(primer je izmisljen, ali apsolutno moguc)
Pickinovac, malo, mirno mesto na istoku Srbije. Glavni akteri Miloje I Dragica, mlad, srecan, uspesan bracni par. Miloje jednog dana prosetao do novotvorenekineske prodavnice:
"Gle, hehehehe, kineski dildoi! Verovatno su radioaktivni! Hihihihi! Samo 300 dinara, definitivno su radioaktivni!!! Aha, sad cu da kupim jedan Deletu iz fazona, sutra mu je rodjendan, a stalno smara sa nekim jebackim pricama!"
Kupuje dildo, kad na kasi srece, za malera, poznanicu Marinu. Ona ni pet ni sest, pravo pogled u korpu... Miloje crveni, pokusava nevesto da se izvadi:"Kkkupio sam drugaru za rodjendan". Aha, ok.
Marina kako je izasla iz kineske trci kod Ane:"Miloje kupio Dragici dildo za rodjendan!"
Aha! Ana ni pet ni sest pravo kod Sanele, al kod Sanele i njena drugarica Selena:"Miloje kupio Dragici dildo za rodjendan, resili da malo experimentisu :namig:!" Tu se vec prica racva na dve strane. Sanela trci kod Smilje sa pricom "Miloje kupio Dragici dildo da probaju dve rupe u isto vreme!", a Selena trci kod Zane sa pricom "Miloje kupio dildo dragici da mu ga ona gurne u pedu za vreme sexa!"
Smilja odlazi kod Dragane sa pricom da Dragica voli u dve rupe u isto vreme, a Zana kod Sanje sa pricom da Miloje voli da mu ga guraju u dupe...
I tako prica ide gradom, od usta do usta, brzinom telegrafa siri se, raste. Sutradan dolazi Miloje sa posla: "Kuuuurvooooooo!!!" Cuo sam, ceo grad prica o tome kako se kurvas za pare, i da si toliko zauzeta da sve primas po dvojicu istovremeno!"
A Dragica: "Cuti, budalo, pokri se s uši, znam sad kako si dobio poso, dao si da te gradonacelnik i njegov zamenik jebu istovremeno, eto kako si dobio poso u opstinu!!!"
Kraj idile.... ali ne i kraj price:
Sutradan naslov u Blicu: "Gradonacelnik Pickinovca Stojko Picic podneo ostavku zbog gay afere"...
U Svetu objavljuju slike Stojka Picica na plazi na kojoj ima i muskaraca, kao definitivan dozak da je gay...
Ivan Ivanovic dobio novu zrtvu za narednih godinu dana, posto su Boki13 i Velja izasli iz mode
Najebati u svakom smislu.
Dragi mama i tata,
Divno se provodimo na prvom kampovanju. Čika Toma nas tera da pišemo roditeljima za slučaj da ste videli poplavu na televiziji. Mi smo dobro. Samo jedan šator i dve vreće za spavanje je odnela voda. Sva sreća niko se nije udavio jer smo svi bili u planini tražeći Pericu. O da, recite Pericinim roditeljima da je Perica dobro. Ne može sam da piše zbog preloma.
Inače, ja sam se vozio u jednom od spasilačkih džipova. Baš je bilo lepo. Pericu nikada ne bismo našli u mraku da nije bilo munja. Čika Toma je vikao na Pericu zato što je otišao da se šeta sam a nije nikome rekao. Perica kaže da mu je rekao za vreme požara. Verovatno ga čika Toma nije čuo jer je bio pijan.
Jeste li znali da kada se plin stavi u vatru on eksplodira? A čak i posle toga vlažno drvo neće da gori, ali je zato izgoreo jedan šator. I moje pantalone, ali imam bermude. A Dule je sada baš smešan bez kose.
Mi ćemo doći kući u nedelju ako čika Toma popravi kola do tada. Nije bila njegova greška kada smo sleteli sa puta, kaže da su kočnice radile kada smo krenuli. Čika Toma kaže da su kola toliko stara da i nije čudo što se stalno kvare. Nama je zabavno da se vozimo u njima mada nam smeta što su prljava i to što je gužva kada nas je 10 u kolima. Lepo je što nas čika Toma pušta da držimo volan povremeno da bi on mogao da odmori oči. Pošto je Nikola najstariji, čika Toma ga uči da vozi ali samo na planinarskim putevima jer tamo ima malo saobraćaja. Jedino šta smo videli na tim putevima su teški kamioni, kola nema.
Jutros su svi išli na kupanje u jezero ali mene čika Toma nije hteo da pusti jer ne znam da plivam pa sam išao sa njim čamcem preko jezera. Baš je bilo lepo. Još uvek se vidi drveće pod vodom zbog poplave. Čika Toma je baš super, nikada ne viče na nas. Nije se čak ni naljutio kada smo skinuli pojaseve za spasavanje.
Pošto mora da popravi kola mi se trudimo da mu ne pravimo probleme i krijemo se po ceo dan. Čika Toma nikada ne zna gde smo. U početku mu je to smetalo a sada se navikao.
Čika Toma kaže da smo svi prošli osnovnu školu prve pomoći kada se Jovana davila i kada je Ivan sekao drva pa odsekao sebi prst. Ja i Đole smo povraćali ali čika Toma kaže da zna zašto, pa je u redu. Ja mislim da je od piletine koju smo poneli od kuće a zaboravili da pojedemo odmah. Setili smo se tek kada su je pronašle životinje.
Moram sada da idem, idemo do sela da ukrademo markice za pisma, jer para nemamo. Ništa ne brinite ja sam dobro.
p.s. Čika Toma je rekao da vas pitam da li sam ja primio tetanus vakcinu? Šta je to tetanus?
Jebiga, nisi imao sreće, rodio si se u Srbiji. Što kaže Crni Guja, nekako se boriš sa činjenicom da nisi aristokrata milioner sa seksualnim kapacitetom raspomamljenog nosoroga. Životariš tako, svaki dan ti je gori od prethodnog, ali, boli te uvo, bar je bolji od sledećeg. Kada si upisivao fakultet, niko ti nije rekao da će tvoja diploma jedinu upotrebnu vrednost imati kada joj tvoj stari doda četiri daščice i staklo, odnosno, urami je (dobro, sada će se javiti neki „pragmatični“ sa genijalnim savetima tipa „ČOVEK SE MORA SNAĆI“, ali pretpostavimo da si igrao na kartu obrazovanja da ne bi morao da budeš jebeni Del Boj). E, vidiš, ovi ljudi te teraju da razmisliš da li je biti na birou tako loše...
1. Max Hardeberger – kada si bio mali, često si sebe zamišljao kao heroja – to je obično podrazumevalo da u snu uradiš nešto nimalo opasno po tebe dok sve to posmatra tvoja omiljena porno glumica sa uverenjem da si uradio nešto baš žestoko, a onda rešava da te nagradi. E, ovaj matori je pravo zajeban. Profesionalno se bavi – krađom brodova od pirata. Psiho, a nije ni dana živeo u Srbiji.
2. Ministar propagande – Joseph Goebels. To vam je ono kada Amerikanci kažu da cela Libija gori dok podli Gadafi ubija 1000 Libijaca svaki dan i svi im veruju, a čovek koji je evakuisan iz Libije kaže da je prvu gužvu video na aerodromu i da pojma nema zašto su evakuisani i svi mu kažu: „Ne jedi govna!“. Ili će svi koji ne mogu da domaše nadležnog diktatora pokušati da izvrše atak na tvoj ministarski život, ili ćeš, kada izgubite, morati da ubiješ svoje šestoro dece, a potom i ženu i sebe.
3. LGBT aktivista (Profesionalni homoseksualac) – Homoseksualnost je postala homoseksualizam, a homići diplomirani homoseksualci. Svakako, ljudi koji u Srbiji zaslužuju beneficirani radni staž i spokojnu penziju u kojoj će imati dovoljno mladih sudanskih ljubavnika i cd-ova Jelene Karleuše.
4. Pripadnik US Marine corps. – Prošlo je zlatno doba američke diplomatije kada se spoljnopolitička aktivnost svodila na bacanje napalma na žene, decu i ljude naoružane kineskim kašikarama, poljoprivrednim avionima i mačetama. Više nije ni upola lako okupacijom pomagati nezahvalnicima koji tvoju pomoć ne žele. Ako je nešto prednost, to je da će u Iraku i Avganistanu marinci uskoro mutirati u bića sa krilima, koliko često lete u vazduh.
5. Komunistički diktator – Fidel Kastro. Ti, naravno, misliš da je to lako. Zvekećeš mlade pionirke, divaniš tompus koji su među butinama smotale kubanske device... Probaj ti da izbegavaš atentate CIA, opštiš sa dve pionirke dnevno i držiš govore od 6 sati istovremeno. Lako, je l?!
6. „Navijač“/pripadnik narodnog/nacionalnog/otačastvenog pokreta – Ovde ćeš i solidno proći ako umeš da sastaviš celu rečenicu jer je to duplo više nego što prosečna osoba koja te podržava može. Ipak, na kraju se ne isplati jer tata koji te je previše tukao kada si bio mali i dalje neće biti zadovoljan tobom.
7. Voditelj srpskog TV show-a – Ognjen Amidžić/Zoran Kesić/Ivan Ivanović i sl. Svi ti se smeju , a nisi duhovit. To je bol, stari moj...
8. Drvoseča – Dobro, jeste rizično, ali je bolje od prosečne srpske diplome. Možda te i Ceca angažuje za svoj novi spot.
9. Lovci na krabe sa Aljaske – Posao sa najvišom stopom smrtnosti i sve to da bi ti pred cicom glumio da umeš da jedeš tu krabu.
10. Telohranitelj – A, ne, nije kao u filmu, neće te angažovati popularna glumica sa liberalnim shvatanjem koitusa koja zabavu doživljava kao pružanje felacija tebi. Angažovaće te neka Sonja Biserko koju svaka prosečna srpska domaćica želi da gađa jogurtom u supermarketu. Posebno je rizično biti telohranitelj Velje Ilića, svaki čas ga napadaju „sa leđa“ i pokušavaju da izbiju njegovo operisano oko.
11. Muftija, episkop - Možda biste očekivali da ovaj posao odiše miroljubivošću, smirnom i tihom molitvom, da riziku mesta nema. E, ako nije rizično, zašto se oni voze u blindiranim džipovima? Pojma nemate!
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.