
Stara fora starih šmekera sedamdesetih kad su hteli da kažu i pokažu totalno nejebavajući stav prema nečemu.
-Cile, aj vidi da dodješ ranije na poso da ne kenja šef. -Ma ne jebem ništa dok ne obalim il dok samo ne legne. Sutra sam uzeo bolovanje!
"Put it where the sun does not shine"
Cesta uzrecica u americkim filmovim,koja se koristi kao manja provokacija i tome slicno.
Da se ta uzrecica koristi u srpskoj kinematografiji,zvucali bi otprilike ovako:
"Zabij to sebi u bulju,mater ti jebem seljacku!!!"
Kada ostalim učesnicima u saobraćaju jebeš mater iza podignutih stakala.
" Alo budalo, crveno je!!! Pička ti mater'na blesava"
Nenameran ali često uvredljiv smeh, koji ispuštaju roditelji, prijatelji ili neka druga bliska osoba kada im izložite neke svoje planove, smatrajući da je to što želite za vas nemoguće ili jednostavno glupo.
-Kevo, odlučio sam ! Upisaću Medicinski fakultet !
-HAHAHAHAHAHA ! Joooj... Izvini sine... Ali ti... HAHAHAHAHHAHAHA... Al' ti si glup ko kurac... HAHAHAHAHA !
-Ma ok, opušteno.
Interesantna grupa ljudi kojoj ni burek nije svetinja, a kamoli kakva druga hrana. Uz jogurt im je omiljeni prilog pričanje raznoraznih gadosti, od kojih se običnom čoveku javlja želja da tek unetu hranu brže-bolje izbaci iz sebe.
2 ortaka u pekari, klopaju burek.
1: E da vi’š foru, spavam ja juče, kad se sa ulice čuje neka graja. Ja na prozor...(njam, mljac).., kad ono pukla cev, izlila se kanalizacija, piče govna na sve strane.
2: (žuta faca)....Čoveče, jedem.
1: I tako, istrčim ja napolje, a noge do članaka u fekalijama, smrdi, burazeru... (halap, halap, srrrk)...u pičku materinu.
2: (crvena faca, u stomaku vrvori)...Prestani, molim te.
1: Utom dođoše iz Vodovoda, raskopaše asfalt, kad puče i druga cev, pršte govna k'o iz gejzira, deca se zajebavaju, igraju se u onoj sraćki, babe iz ulice došle, misle da je izvor lekovitog blata, pa se mažu...ma haos.
2: (ljubicasta faca, oduzeta moć govora, nesvarena hrana nadire iz zeluca)...blllmmmmmllll....
1: I tako...sve se to završi, popraviše cevi, ja se vratim u kuću sav okupan onim govnima, kad ono nema vode. E jbg, rekoh, i sednem da jedem.
2: (zelena faca)....bacanje pegle....
1: Šta ti bi odjednom???
Poslednji pokušaj da pijanom drugu objasniš kako je nemoguće preživjeti pad na beton sa visine od 15 metara,dok se on odvaljen od života na balkonu istripava da je leteći medvjedić.
Svako cuganje na gajbi koja ima balkon.
Psovanje je jedna veoma ružna navika i da jebem onoga ko je psovanje izmislio. Psovači često nesvesno opsuju i ono što ne bi trebalo mamu im blesavu psovačku. Protiv ovog zla bi se svi trebali boriti, ali pošto su većina ovde Srbi to je praktično neizvodljivo. A u p...u materinu i ja i ova definicija o psovanju.
Kažu statističari da svaki Meksikanac u proseku opsuje po 20 puta, a kada se to pomnoži sa brojem stanovnika u Meksiku se dnevno opsuje 1.3 milijarde puta.
E sad. Priznajem ja da oni više puta kao nacija opsuju, ali teško da su im psovke sočne ko naše. Bem li im i sombrero i sve matadore na gomilu, sa nama su našli da se takmiče.
To sve treba da propadne majku im jebem, živim za dan kad neće postojati.
Ženo dajde onu kokakolu uz frižidera. Sedi da ti opričam zadnje avendžerse. 'Naš ti Hulk kako... šta Eleon? Ahaha jeb'o te to sranje da gledam. Pojačaj de malo Alis in čejns na radiju dok si na nogama. I pruži mi ajfon. Kaćemo u šoping izišle nove najk kort da uzmem. Možeš i ti leviske jedne, one ti izbledele. Mogli smo pomfrit i hamburger za diner. Taman lepo šopingujemo, idemo u Mekdonals večeramo pa da gledam Hjustona noćas, jebomaiku u 4 ujutru tek. Al dobro, od pola jedan ide dodela Oskara, da ubijem vreme.
Evo počela parada u Moskvi, joj vidi ga kaki je Vladimir... Ženo, prevario sam te u sebi.
Lož ulje koje masoni prodaju sirotnji pod dizel, mamicu im jebem masonsku onu abnoramalnu.
Finiji izraz koji stariji ljudi,roditelji,ili direktori u skoli(kada pozovu roditelje deteta koje je nesto skrivilo) koriste umesto retard,debil,stoka,budala,mentol ili kreten glupi jeb'o mu pas mater u picku raspalu i ko ga napravi mamu mu jebem...
Sposobnost pijanaca da sve što im kažete povežu sa pesmom koju će vam pevati najmanje narednih pola sata.
-Kuda ide ovaj idiot?
Pijanac: EEee zapevaću kada prođe sve, aaaa kuda idu ljudi kao jaaaaaa...
Što si pijan kao bulja?
Pijanac: Zašto si se napioooo,suzom piće platioo..
-Reci šta da radim, samo da ideš kući!
Pijanac: Reci sve želje, reci šta treba, skinuću srebro, bisere sa neeebaaaa...
Teorija punog sata je razmišljanje po kome je učenje najbolje početi kada časovnik pokazuje pun sat.
15:40 - eh taman malo upalim vukajliju, pogledam koji poster i od 16 ucenje..
15:58 - joj ogladneo sam, aj čalabrcnem nesto, napravim neskvik..
16:23 - e gde sad da počnem učiti majku mu.. aj nema veze od 17:00 ću..
16:54 - telefon zvoni, keva zove..
17:32 - u pičku materinu, al nema veze nisam ja kriv, keva je zajebala.. od 18:00 cu početi..
17:59 - joj sto mi se piša, odlazak u kupatilo i neplansko brijanje
18:17 - e jebem ti sve, aj nema veze taman pogledam seriju, pa ću od 19:00
19:22 - hmm, ako pogledam film koji traje sat i po, taman krećem od 21:00
22:37 - e jebem ti avatar, pa koliko je ovo govno trajalo.. nema veze od sutra ću..
Paradoksalno uobičajenom značenju, ovo je šteta duhovne prirode, nastala pretjeranim slušanjem kako vam netko spominje mater i seks u istoj rečenici.
Pomalo apstraktna izjava, možda nejasna širem auditorijumu. Po predanju, njen tvorac je jedan stari, iskusni jebač iz plodnih ravnica Mačve, dok je po nekima on bio ubogi pastir iz bosanskih vrleti prepunih svakojakih opasnosti. Naime, jedan od dvojice navedenih čuvenu rečenicu rekao je svojim mlađahnim i poletnim sinovima, koji su u to vrijeme bili na granici prelaska iz djetinjstva u odrasle momčine, zrele za vruć komad ženskog međunožja. Elem, smisao ove izjave svodi se na to da, koliko god odabrana pripadnica ženskog pola bila zgodna i kvalitetna, ništa ne može da zamijeni komfor i blagodeti manufakture u sopstvenim odajama i da je ponekad bolje kvalitetno omlatiti majmuna, nego se upustiti u polni akt prema kojem je pojedinac indiferentan.
Nema ljepšeg osjećaja od stavljanja u vruće, od ulaženja u vrele i vlažne zidove Njenog Veličanstva, Pičke. Bude i ružnih, mršavih, debelih, bude i bombi, i pristojnih, i kurvi, i studentkinja i čistačica, kuvarica i gazdarica, sve je to za čovjeka, sve se mora probati. A gorepomenutom tvorcu ove paradoksalne izjave ista vjerovatno služi da opravda sebe pred omladinom, ali i samim sobom, jer više NE MOŽE. Ne može, i kraj. Jebiga.
- Vidi ga, đe si ti to poš'o tako nalickan, a?
- Daj stari ne zajebavaj, sat vremena sam pravio frizuru i peglao košulju, još me i ti peglaš sad.
- Opa, al' smo se zadali u sređivanje. Koja je?
- A?
- Ženska, koja je, s kojom ideš da se vidiš?
- Ma ona mala Đurova, znaš je, ide sa mnom u razred, prazna joj kuća noćas, otišli starci na slavu u Gacko, pa me zvala da dođem.
- Ona plava? E moj sine...
- Šta je sad, koji kurac?
- Ništa, ništa, vidjećeš. Ja sam isto tako bio blećina k'o i ti, al' kako sam počeo da jebem, shvatio sam kako je lijepo drkati...
- Aj' stari ne seri, majke ti, idi gledaj Vučića, i nisi za bolje.
Buljaši.
To su oni što im se ne digne na žensko nego na mesara ili stolara.
Muškarci što se šnjufaju u uši.
U društvu se prepoznaju tako što nose šal oko vrata i upasan u gaće.
Dobro podnose alkohol i vesele su prirode. Miris im je važan.
Upoznao sam jednog pre neko veče. Ljigavi čistunac, mirišljava papuča, ispeglana košuljica, veseo pogled, ženski jezik, znači ono, sve najgore.
I jebote pričamo mi i pijemo dunju, a ja sve gledam kako da ga nabodem mamicu mu onu seljačku i pijemo mi, al' jebote dobro pije, prati on mene, kako koju radžu eksiramo ja zahuhćem kao medved, a on izbaci nekakav ženskasti visoki zvuk, kapiram da ga to radi, al boli me kurac i tako se ja, da ne grešim dušu, moram da priznam, fino zargejem. Nisam bio pijan, daleko od toga da sam se uletvio, ali posle sedam dunja ovaj peškirić se odlično držao, mamicu mu njegovu neotesanu.
Elem, nešto smo pričali, neki vic, a zamislite samo kakav vic može da priča jedna seka, neki kurac o dve devojke koje otišle u šoping pa nešto upadnu u raspravu sa prodavačicom oko visine nekih štikli, nemam pojma, bole me kurac, koja je poenta, al' sam se smejao, majke mi nešto mi bilo smešno, bole me kurac, valjda kako ovaj govnar priča ko moja pokojna strina Anastazija pa mi navrle i emocije i sve, a pa poenta cele priče je da je taj fegetlić iz unutrašnjeg džepa svog ultrauskog prsluka izvadio nekakav kurac, kaže "šnjuf".
Nisam ja od prekosutra, bole me kurac, kažem ja njemu da to nije šnjuf nego da je šnjuf kad pričaš nešto što nema mnogo veze, skoro kao "zbljuv".
On meni na to ležerno spusti šaku na koleno i kaže da se opustim, da je ovo najbolji šnjuf ikada. Naime, po njemu je šnjuf nekakav kurac koji se sipa u uši, neka pederska stvar, al' sam tolko bio veseo nešto, dal je od one dunje ili piva ili atmosfere, proradi mi želja i bloe me brige, zbljuvnem ja taj šnjuf u kurac u uši.
I jebote da vidite vi te komedije, čovek od šljufa stvarno pozbljunjavi, kako smo srali ko navijeni, bole me dupe, on, mamicu mu inkulinsku i ja, cimala me riba ja joj se nisam javio, bole me dupe baš da joj se javljam, jebote kolko je dobro.
E i tako priča ima poentu, a ona je da sam se probudio u nekom redom krevetu i shvatio da nešto ne miriše na dobro. Bio sam siguran da nikada neću koristiti šnjuf, ali sam po zbljuvljenoj jastučnici znao da sam jebo jednog koji koristi.
Sve u svemu, bole me dupe, nije loše, bole me kurac baš.
Obavezan uzvik u toku svakog horor filma, samo što nikako da nas poslušaju, mamu im jebem!
Još jedna u nizu filozofija stanovnika ruralnih krajeva ove zemlje. Seljaci vole isto što i ovi iz grada, ali tu svoju ljubav ispoljavaju na malo drugačiji način. Sport obožavaju, jednostavno shvataju ga kao rekreaciju i odmor od teških poslova. Zabole ih što u Opštinskoj ligi 2 gube 7:0 na poluvremenu, i što im dva igrača izađu sa terena i odu na pivo, što kapiten puši i što trener baš na dan utakmice ima neodložne poslove na njivi. Rezultat je u drugom planu. Tako je kada igraju sa drugim selima. Ali kada igraju protiv nekoga iz grada, tu se već uključuje lukavstvo i seljačka politika. U basketu je situacija specifična. Ceo turnir se igra sa jednom loptom, a u finalu podmetnu neku težu. Onda se ovi picani iz grada pogube, a seljaci uzmu pobedu na domaćem terenu. Iako u ekipi imaju trojicu, od kojih svaki ponaosob može traktor da podigne, i čija građa jednostavno govori da nisu za taj sport. Posebno vole kad ih rumene seljanke gledaju dok odmeravaju snage sa protivnikom. To im uliva neku posebnu energiju.
Utakmica između Gornjeg Stepoša i Donjeg Brijanja završena je 0:0. Ovaj rezultat je svakako za Ginisovu knjigu rekorda. Posle utakmice je sprovedena i istraga, lopta je bila većeg prečnika od obruča. Stvarno zapanjujuće.
Skriveni moto "Narodne lutrije" i ostalih dobročinitelja koji vam utrape neku kinesku komadinu bele tehnike, pa vas još nateraju da se zbog preuzimanje iste morate pojaviti na televiziji i svoju sreću podeliti sa milionsim auditorijumom.
Prvo te pozicioniraju kod nekog cvetnog aranžmana da bi izgledao što srećnije. Tu stojiš dok čekaš da našminkaju Dekija Pantelića koji će te uskoro napasti svojim izuzetno iritantnim osmehom i šarmom gladne hijene. Moraš da odgovoriš na izuzetno ponižavajuća pitanja, na koja je nemoguće naći odgovor dostojan čoveka.
-Dobro veče gospodine Srećkoviću, vidite dragi gledaoci kakva koincidencija dobitnik nagrade se preziva Srećković?! Nije li to sjajno gospodine Srećkoviću?
-Sjajno je!
-Ne samo da je sjajno, nego je i fenomenalno! Recite nam gospodine Srećkoviću kako ste vi osvojili nagradu?
-Kupio ćerki pljuge i srećku za kusur, ogrebao je i vidim dobio šporet!
-Električni štednjak sa ravnom pločom! Molim jedan aplauz za gospodina Srećkovića!
(Režija) Deki nema ko da tapše, n'ulici smo! Ovi što šetaju okolo nisu naši!
-Bravo, bravo! Recite nam hoćete li nagradu zadržati za sebe ili ćete je pokloniti nekom!
-Pokloniću je ženi, ja ionako ne znam ni jaja ispeći...
-Bravo, bravo!
-Hoćete li i dalje da igrate ovu našu sjajnu igru?
-'Oću!
-Želite li da pozdravite nekoga, zapamtite da nas gleda milion ljudi?!
-Želim da pozdravim svoju ženu koja me naterala da dodjem po ovo govno od dva'est 'iljada!
-Sjajno, fenomenalno! Gospodin Srećković ne samo da je srećan, već je i duhovit dragi gledaoci!
Objašnjenje za svako sranje koje se dogodi ili nekom ili svim Srbima. Da nas oni nisu bombardovali '99., verovatno bi Švaba bio kriv za sve.
-Deda, kakva je ovo buba?
-Pu, majke im ga okupatorske, tih buba do devedezdevete nije bilo. Amerikanci su nam to bacili.
-Baba, je l si čula da je komšija Dragan dobio tuberkulozu?
-Ju, Bog ih ubio, sve te boleštine su nam Amerikanci bacili, serem im se usta...
-Ćale, obnovio sam godinu, treba mi 90 000 za školarinu.
-Jebem ti mater nesposobnu, ja te teram da učiš, a ti 'vataš zjale.
-Tata, Amerikanci su nam bacili nešto da mladi polude, nisam ja kriv.
-More, jebem i njima mater, sad nek' ti daju oni 'iljadu evra.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.