
Rat koji započne odbranom stavova, a obično se završi potvrdom predrasuda.
Femi: Savremena upotreba muškarca se može svesti na sledeći zaključak: "Više nam ne trebate ni za cepanje drva". Ženski pokret "Jebemo se same" napravio je revolucionarnog "Robota sa kurcem" - surogat za muškarca. Samo mu treba sjebati onaj program uz pomoć koga izgovara komplikovane izraze i pita "Gazdarice, kako ste mi danas?" i napuniti mu malo sperme u rezervoar.
Šovi: Pa eto, to potvrđuje da vama samo kurac i treba, i ništa više. Da ne biste možda da vodimo umne razgovore uz čaj i kolačiće? Evolucija je ostavila ženu na stepeniku niže u poređenju sa muškarcem, tako da, ako i budem hteo da filozofiram, na tvoja vrata pokucati neću.
Femi: "Kolega", upravo se radi o tome. Današnji muškarac je preplašen mogućnošću ženine dominacije. Vi uporno pokušavate da je svedete na kurac, tj. na želju za kurcem, jer ste ubeđeni da ćete tako moći da je kontrolišete. Problem je u tome, što taj kurac u 80% slučajeva ne radi. Moždana prepotencija rezultira genitalnom impotencijom. Zašto? - Jer vas je strah od podređenosti i neuspeha.
Šovi: Šta ti meni „kolega“, bre? Nisam ja s tobom pikao fucu na Dorćolu, seko. I ostavi te pretenzije i genitalnih intencije nekom ko se u to razume, blago meni, a ti da ideš da u’vatiš ovaj popust u Delti, čujem da je opšta pogibija.
Femi: U Delta city-ju je ipak najveći popust na budale poput Vas, "kolega". Jedino što Vi imate da ponudite je 20 cm iz novčanika.
Šovi: Ma ja bih tebe tako slatko izdevetao sa svojih 20 cm pendreka, da bi u istom Delta Citiju morala da radiš manikir stojeći, jer ne bi mogla da sedneš, kašljaro!
Femi: Sanjaj, robe! Jedino što ti meni možeš da uteraš je 3 džaka krompira u podrum!
Šovi: Ma ne bi' ti uterivao ništa, kuravelo jedna, nek ti utera taj tvoj robot , jer za njega i ne moraš da pokosiš taj Amazon u kome ti se izgubila pička, pa je sad uzaludno tražiš u mom mozgu!
Femi: Zbog takvih kao što si ti ću i da pređem na žene. One su bića puna razumevanja, poštovanja i osećaja za druge. To što je vama logično, nama neće biti nikad!
Šovi: A ume li ta tvoja žena da da headshot kalašom u CS-u? A da drmne celo pivo iz cuga? A da prdne i podrigne istovremeno?
Femi: Da, da, vrlo bitne stvari... Ok, poenta je da je muškarac remek delo evolucije i da bi ti i tebi slični sigurno drkali na njega samo da vas to ne čini pederima.
Mesto izolovano od spoljnog sveta. Kad prođes tablu koja obeležava ulazak u selo, zaboravi sva pravila i spremi se za jedan sasvim drugačiji svet u odnosu na onaj na koji si navikao i u kome si odrastao. Tamo raste bostan od čet'res' kila, krastavci od metar i po, svinja od sto kila daje dvesta kila mast, krave daju i do 60 litara mleka. Ujutru. I predveče jos 15-20. Ovo ukazuje i na geografsku izolovanost, sto će biti objasnjeno u primeru.
Meštani koji odu u drugo selo ili grad, najčesće pijačnim danom, prepoznaju se čim otvore usta. Karakterističan akcenat i izrazi koje su svojstveni samo njima nedvosmisleno ukazuju na to odakle su. I pričaju. Puno. Mnogo. Glasno. Veoma iskren narod, nemaju nikakvih tajni pred drugima. Šta ako ceo autobus čuje da je Milka Conetova ostavila muža i pobegla sa kondukterom iz susednog sela? Pa, 'ajde, živa duša...a sve je za ljude. Pa, onda priča o gazda-Stevanu, kad ga napali u seoskoj kafani da časti jer mu se sin ženi, a on stipsa, da izbegne neplanirani trošak, drekne: "- Ne jebem ništa, dok snajka ne uđe u kuću!"
Tamo nikad nije dosadno, iako selo nema više od 250 domaćinstava. Iz te malobrojnosti verovatno i dolazi njihova prisnost i otvorenost, naime svako svakog poznaje i to obično od malih nogu. Pa do groba.
Specifični su i po stilu oblačenja. Što više boja, to lepše i interesantije. Moto je da se svaka boja sa svakom slaže i uklapa.
Inteligencija je u srazmeri sa godinama i iskustvom, tako da srednjoškolci iz ovakvog mesta dobijaju nadimke poput Ovčevina, Tuta Bugarin, Vr-Vr, Belo Prase, Taksi Kanta, Sisoje i slično. Kasnije se ti nadimci menjaju u gazda-Stole, Đole Francuz, Rade Moravac, Mita Farmer, Student, Cvikeraš...
Postoji jedan grad u Srbiji, opština, koja obuhvata 12 sela. Ne bih da ga imenujem. Grad i 11 sela su na levoj obali reke, samo to jedno selo je na desnoj. Znači, izolovano od vajkada. Današnji most preko reke, sagradjen pre više od 20 godina, je napravljen za sve vrste vozila. Sa starim mostom to nije bio slučaj. Samo pešaci i putnička vozila su mogli prelaziti i to iz jednog pravca! Pa na smenu. Autobus je dolazio do jedne obale, putnici napolje, pa pešaka preko mosta po kiši, suncu, snegu...pa u drugi autobus koji čeka tamo, na suprotnoj obali. Sećam se kao da je juče bilo...baba me čvrsto drži za ruku, da se ne bih slučajno otrgnuo, jer zaštitne ograde nema...samo metalna konstrukcija, kroz koju i konj može da prođe...pecaroši sede na sred mosta, levo i desno, čekaju da udari som, vreme prekraćuju 'ladnim BIP pivima, kupljenim u obližnjoj priobalnoj kafani. Ulazimo u drugi autobus, krećemo, vidim tablu putokaz, nisam još ni slova znao, pitam babu da li smo stigli?
- Nismo, Deki, ovde jedu kifle bez 'leba, a kad stignemo, baba će tebi da napravi kifle s džem''. Prste da poližeš...
Dobro, baba, mislim u sebi i pitam se, a što jedu kifle bez 'leba? Pa, jesu li i bez "džem"?
Nakon više godina, shvatio sam suštinu. Njima stvarno treba skinuti kapu, jer da bi živeo sa njima, moras biti rođen tamo. To je jedini način da ih shvatiš. Njihov smisao za humor, veselje, uveličavanje, laganje, sve je lično njihovo, originalno i neponovljivo!
A, da! Setih se još jedne situacije s početka devedesetih, u vreme nestašice benzina...
Majka i sin krenuli kolima na pijac, u grad, preko "moste", kako oni kažu. Sin vozi. Stižu na sred (novog) mosta,trrrr, trrr, trr....stade auto. Ostali bez goriva.
- Sine, pa šta će radimo sad?
- E, sad, mamo, moš' se jebemo!
Najpatetičnija auto emisija ikada... Nađu lika kome zdipe auto, zajebavaju ga nedelju (čitaj godinu) dana, srede taj krš kako im pada napamet, i onda dovedu lika da cmizdri pred kamerama kako on to nije zaslužio (ali su to ipak suze radosnice)! Hvala ti Čipe Fuse!
Dan Prvi
Ovo je Naš Kapiten Čip Fus, Ja sam Ej Džej, ovo je naša žrtva Willie, a naš insajder je njegova bivša cura Maja... Ona bi da se ovime izvini Williju što je usrala motku i obnovi vezu kao nekad... Ovo je Willijev auto, Opel Rekord olimpija P1 serija od 1959... Da li ste ikada videli takvu kantu... A da... ovo ide na TV, u ovom autu čuči prelepi klasik.
Dan Drugi
Dragi gledaoci, ovo je specijal generalka! Ja, Ej Džej, ću za Willija dizajnirati auto, a Čip će da obuče minić, napravi veštačke sise i da se čepi...ovaj da vodi emisiju! Naša insajderka Maja! Kakva radost! Šta bi Willie uradio sa autom, Majo? Pa evo, on se baš divi Čipu, uradite kako vi hoćete, biće zadovoljan...
Dan Treći
U Kvantum Tekstar su upravo naštelovali špljicne, pa sad teramo ovu nakazu u Spid Šop da mu zašprengluju cukštoker... Inače, sad je tri ujutro, a mi trenutno farbamo... Da li ćemo stići?
Dan Četvrti i Peti
Sad kad smo ga skarabudžili, idemo da jebemo Willija u mozak! Willie, auto su ti ukrali šiptari da bi u njemu nosili drogu... Lično će Tadić da priča sa Albancima o tvom autu... Činimo sve da ga nađemo... Ostali su završni radovi... (De)Bil Dan je doneo enterijer, a sad teramo auto u Kvadrafonik Braders da mu ugradimo saunding... Inače da kažemo nešto o našoj žrtvi... On je mlad i perspektivan, voli Španiju i uči španski, sluša kantri, voli dobre ribe, a za auto je jako emotivno vezan...
Dan Šesti
Evo sad smo ga skarabudžili, ostalo je još samo da naprcamo bumbolcne, sad je pet ujutro...
Dan D
Willie, ja sam Ej Džej, ti si u generalci... Da li je to moguće? Jao super... Evo, da vidiš auto... Willie gleda u svoj metalik roze Opel na čijim vratima piše Voli te Maja... Upravo plače... ali to su suze radosnice... (Ustvari od muke, auto nije trebao tako da izgleda) A sad će Willie da vidi ko je zaslužan za ovo! Oh, Majo, sve ti je oprošteno, volim te, da sam samo znao... Auto je divan! Ostatak ekipe gleda i aplaudira... Aj, pojebite se tu ako možete! Ja sam Willie i upravo su me generalizovali!
Maja jedva čeka da se ugase kamere jer zna da će dobiti na poklon auto koji je zasrala!
Gadniji od vijetnamskog, uvrnutiji od štokholmskog...
Totalna psihološka i emocionalna konfuzija. Sindrom se u različitim okolnostima, različito manifestuje, pa će se tako jedna osoba obolela od ovog sindroma, svakog 25.maja ( dan mladosti ) sa suzom u oku setiti onih lepih vremena, kada je u žutim helankama na stadionu JNA, ruku pod ruku sa braćom Hrvatima, Slovencima, Crnogorcima,Makedoncima i Bosancima, u čast rodjenja druga Tita, pevao i igrao. U slučaju da mu tog za njega veoma emotivnog dana, pomenete bilo šta negativno vezano za taj period, on može postati verbalno agresivan i uvući vas u dugotrajnu i zamornu raspravu o zemlji iz njegovih snova ...
Sa druge strane će ta ista osoba na primer 4.avgusta svake godine (dan početka akcije oluja), doživeti neopisivi izliv gneva prema svemu što dolazi iz do juče bratske mu Hrvatske. Zaboraviće sve ono što je grčevito branio 25.maja te iste godine, a pored oluje setiće se i 1914-te, Jasenovca itd. A onaj ko mu tog dana pomene bilo kakvu asocijaciju na tu njemu nekada bratsku zemlju, može biti i povredjen...
25.05.2012 negde u Srbiji, za vreme dnevnika...
-Eeeeee kad se setim kakva je to zemlja bila. Druženje, radne akcije, JNA, bratstvo i jedinstvo. Znaš li ti sine da smo mi sa svojih 10 prstiju gradili auto put Beograd-Zagreb? Kakve crne mašine, Čume i kompanija...Budak pa udri, radili smo i pevali u isto vreme, uveče zezanje, gitara, ma bilo je prelepo... Sećam se jedne Hrvatice, uh kakva je to ženska bila...
- Pa što ste se posle klali sa njima ćale, ako vam je toliko bilo lepo?
-Ne kenjaj bre šta ti znaš balavče balavi, sve su to zasrala ona trojica, neću ni ime da im pomenem, narod nije tu kriv. Pa znaš li ti da je meni u vojsci najbolji drugar bio Hrvat, bre delili smo sve, poslednju cigaru, poslednje parče leba. Pre tvoje majke devojka koju sam najviše voleo je bila Slovenka. Bila bre lepa zemlja i ljudi su bili dobri. Znaš li ti balavče balavi da sam ja onda imao platu 1500 maraka u IMT-u? A pogledaj sad!
A te priče nisi smeo da slaviš slavu, da ideš u crkvu i ostalo, to su najobičnija baljezganja, bili smo bre slobodniji nego ikada, ceo svet nas poštovao ! Eh što ne požive Tile još malo, sve bi sad bilo drugačije...
---------------------------------------------------------------------------------------------
4.8.2012, negde u Srbiji za vreme dnevnika....
- Ccccc, pogledaj molim te, organizuju proslave dana oluje! Joj majku vam vašu ustašku, što se još jednom ne zarati, da vam jebemo nanu naninu za sve skupa i za 1914-tu i 1941-vu i 1995-tu zajedno! Sve na jedan račun da vam ispostavimo, nanu li vam zločinačku. Biće vama kad tad, ja vam kažem, Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica, al ovog puta neće biti oproštaja! Nema više onog ustaše Tita da vam poklanja teritorije!
-Ej ćale utišaj malo TV da te pitam nešto... Idem do Ideje da kupim nešto kevi, jel treba tebi nešto??
-Molim? Dodji ovamo! Ponovi, gde reče da ideš?
-U Ideju ćale da kupim nešto kevi. Šta ti je šta se mrštiš?
-Nemoj ti meni šta mi je! U ideju ćeš da ideš? Njima si našao da ostavljaš pare, ustašama, zločincima. Znaš li ti sinko šta je Jasenovac!? Znaš li ti da je tamo ubijeno preko 700 000 Srba!? Znaš li ti da su ti isti Hrvati pod barjakom Austrougara, klali i pustošili po Srbiji, a medju njima i onaj zločinac Tito!? Znaš li ti koliko je Srba pobijeno i proterano u Krajini?
- Jbt ćale kakav si ti čovek, a gde se denu ono bratstvo jedinstvo, ribe Hrvatice, ortak Hrvat i ostalo?
- Ne kenjaj ti ćeš da mi soliš pamet, to je bre takvo vreme bilo . DIKTATURA. Jel si čuo ti za Goli otok i UDB-u? Čuo si ti moj kurac, trebalo je preživeti to vreme. Gde sam smeo da kažem nešto protiv nekog, odma bi me ubili! Nego si morao da ćutiš i praviš se da uživaš. Znaš li ti karikaturo ljudska, da ja slavu nisam smeo da slavim tada, zbog onog Hrvatskog diktatora?
-Dobro bre ćale, nemoj da me smaraš, idem u Maxi...
-E tako u Maxi bre, jeste i on lopovčina, ali je bar naš, čarapan!
Muskarci kao i poneke zene obozavaju da gledaju sport, a ponekad se dogodi da se u isto vreme prikazuju dve veoma dobre utakmice. Takav slucaj je bio kod nas kada se igrala "liga sampiona" i "evro liga" ali nazalos nasi gledaoci su mogli da pogledaju samo jednu utakmicu jer je na drugom kanalu bila skupstina. Iako bi svi muskarci radije gledali PARTIZAN u "evro ligi" nego "ligu sampiona" svi su takodje bili iznervirani zbog prekida prenosa druge utakmice.
6 prijatelja se skupilo i gledaju kosarku(u toku je prva cetvrtina):
Prijatelj 1- Ma jebem ti ja ovaj rts kad ne pustaju fudbal.
Prijatelj 2- I to sto kazes, jebala ih skupstina.
Prijatelj 3- Sta se bre nervirate kad bi mi ionako gledali basket.
Prijatelj 4- A jeste brate ali pazi oni su govna sto to ne prenose.
Prijatelj 2- I to sto kazes, jebala ih skupstina.
Prijatelj 5- Pokvarena govna, nikad vise necu da gledam taj jebeni kanal.
Prijatelj 6- Auuu sto ce tek ovi iz "lige sampiona" da ih otrse sto nisu pustili utakmicu. A tek oni za raklame auuuuuuuu.
Prijatelj 1- Ako i treba, pokvarenjaci jedni. Dabogda im ukinuli kanal pi*ka im materina.
Prijatelj 2- I to sto kazes, jebala ih skupstina.
(u toku je druga cetvrtina):
Prijatelj 6- Ja i dalje ne mogu da verujem da oni pustaju usranu skupstinu omesto fudbala.
Prijatelj 5- Ma govna bre, dabog da im izgorela producentska kuca ili sta god da imaju.
Prijatelj 3- Ae bre oladite malo i gledajte basket.
Prijatelj 1- Ma gledamo mi basket ne brini se, nego se nerviramo oko ovih indijanaca sto pustaju skupstinu.
Prijatelj 2- I to sto kazes, jebala ih skupstina.
Prijatelj 4- Mamu im pokvarenu, koga bre jos zanima sta prica ona baba tamo.
Prijatelj 3- Pa brate sta da radis, neko to sad gleda i zato se prikazuje.
Prijatelj 6- Pa brate neko bi sad i fudbal gledao ali to se ne prikazuje.
Prijatelj 5- Jeste da bi MI gledali basket, ali opet bi se nasao neko ko bi gledao fudbal.
Prijatelj 1- Pa kazem ja govna pokvarena.
(poluvreme):
Prijatelj 4- Pu pizda im materina sad bi mogli da gledamo fudbal da ga prenose ona govna.
Prijatelj 2- I to sto kazes, jebala ih skupstina.
Prijatelj 3- A stvarno su govna bre.
Prijatelj 6- Nego sta nego govna. PU PU PU...
Prijatelj 5- Pokvarenjaci jedni, dabogda svi polomili i ruke i noge govna jedna.
Prijatelj 1- Sta ruke i noge, glavu bre glavu.
(treca cetvrtina):
Prijatelj 1- Jel jos oni prenose skupstinu? Ili su debili odlucili da vrate na fudbal?
Prijatelj 3- Jos skupstina mamu im ja.
Prijatelj 2- Jebala ih skupstina.
Prijatelj 6- U cim dodjem kuci ima da obrisem taj kanal sa tv-a kurve jedne proklete.
Prijatelj 5- Ma sta brises kanal??? Necu bre razun za struju da placam vise.
Prijatelj 4- Ma zajebi sve to, idemo u bg da im blokiramo ulaz u zgradu pa nek onda probaju da prekinu fudbal govna pokvarena.
Prijatelj 2- I to sto kazes, jebala ih skupstina.
(cetvrta cetvrtina):
Prijatelj 6- E jebem ti ja ovaj zivot kad oni zbog skupstine prekidaju fudbal.
Prijatelj 1- Zamisli bre sta su oni uradili govna jedna. Pa sad ceo svet gleda tu utakmicu sem nas picka im materina.
Prijatelj 3- Ali bre mi nebismo ni gledali utakmicu.
Prijatelj 4- Brate nije poenta da li bismo mi gledali ili ne, poenta je sto mi NE MOZEMO DA GLEDAMO. Razumes?
Prijatelj 1- Ae bre oladite svi jos samo malo i kraj basketa pa idemo negde da proslavimo pobedu.
Prijatelj 5- Brate kako da oladim kad su oni pustili jebenu SKUPSTINU umesto FUDBALA.
Prijatelj 6- To je neverovatno, eeee gde je nasa drzava kad se pre gledaju VESTI i neka tamo sranja nego FUDBAL.
Prijatelj 2- I to sto kazes, jebala ih skupstina.
(nakon utakmice u kaficu):
Prijatelji 1,4,5,6- Ma jebemo vam makju vasu ludu kad vi pustate skupstinu umesto fudbala.
Prijatelj 3- Alo bre dosta o tome, zavrsilo se, u kaficu smo.
Prijatelj 2- Ma jebala ih skupstina.
Neko ko jebe majke svima bez nekog posebnog razloga. Kralj. Ma Bog Isus u drugom tijelu.
Mnogo se kurci lik i toliko je naporan da bi ga tipa zaklalo 98% sveta najradije. Samo jebiga kad tu ne moze niko nista pa to ti je. Sve i da ga ubijes jebem li ga neki Kasper ce te progoni garant.
Nije njemu lako. Mnogo cita, premnogo, i preterano drka kurac. A ako ne drka onda fazon sigirno zove kurve
Spava kao Nikola Tesla jebeni otprilike pa jos manje. I da, kerove gotivi da jebe.
Mada slabo ista taj jebe. Iako je rodjeni smeker i aristokratina neka previsokog stila sa nadarenim uzdisajem i ukusom za picku. Jebe otprilike koga oce.
Ma jasno kao dan.
Znaci lik toliko prepoznatljiv ovako kao pojava neka socioloska da je dovoljno lice da mu ugledas i usro si se. Osim ako si mu na makar neki iole bitan nacin slican.
Lik je komandos jebeni. Vojska jednog covjeka za jednu pa jednu ideju da je jebem vise sta li taj lik jebeno vidi u tome.
Velika Srbija. Velika Hrvatska. Hitler naci vajbovanje nekakvo. Komunizam. Fašizam. Ma shvatili ste...
KOMUNJARE SEDMOSRBIJANSKE JEBEMO VAM SE SA MAJKAMA NA NAJJAČE NA SMENU A DECU VASPITAVAMO DA PEVAJU ČETNIČKE PESME I VELIČAJU LIK I DELO GENERALA RATKA MLADICA
_______________________________
Ja majke mine razumijem kako ali jebeno KAKO mene seljo i roksanda tako u dusu znaju a dvaput im se u zivotu obratio nisam bukvalno(niti oni meni). to dvoje ljudi su nekakvi moderni fjodori keve mi nevenke. znaci ono psiholozi nekakvi koji razumiju kako funckionise psihologija ljudi mada pored toga ovako malo sta znaju i ne bi reko glupi su ko kurac ali brate oboje ste glupi ptjrk. o hrvoju da ni ne govorim. to je lik koji bukvalno samo zna kako se jeger pije ili tako neki kurac. aj boga va prenesite mu da mi AMA BAS ni za sta ne treba. ali volim ga ezo fuho se znamo.
________________________
pornici:
1. zna se!
2. stejsi kruz agent
3. stejsi kruz agent 2
4. stejsi kruz i čamuga(ulje na platnu)
5. kori čejs sranje sauna ono
6. kori čejs kratko onako nešto
7. kori čejs i crnčuge
8. veronika franko u akciji
9. ted bandi i njegove žene(trioogija PERSONALNI fejv)
10. trebinjska veronika franko i jevreji
11. maloumna snajperistkinja jevrejska i njen poludebilni poluciganski sin(3D)
12. moj rad ovaj neki kao nije bitno ali eto
13. trebinjski terorosta ženoid u akxiji
14. micija banjaluckq avanturq
_______________________________
Ништа ми не можете јер сам морално и интелектуално надмоћнији!
_________________________________
На дужности комесара самосталне чете Никшићког партизанског одреда заробљен је априла 1942. године, у борби против четника на Кабленој Главици код Никшића. У затвору, гдје је био мучен, показао је јуначко држање и пркос. Суд му је јавно судио у Никшићу.
______________________________
Корнелију Кодреану је заузео антикомунистички став 1919. када су бољшевици окупирали Молдавију коју је он сматрао неотуђивим делом Велике Румуније. Корнелије Кодреану је постао заклети непријатељ бољшевика након што је бољшевичке територијалне претензије подржала Социјалистичка партија Румуније.
Najnaporniji sport. Kakav kurac vaterpolo, rukomet i slično. Kad ti kosa padne u ruke a pred tobom pukne Marakana da je pokosiš, tek tad shvatiš kako si mali i kad si jak, što bi rekao Daša iz Legendi. Vrsni kosci su dostizali nevjerovatan nivo fizičke spreme i koncentraciju Šaolin monaha i Bobija Fišera.
Kosidba je začeta iz domaćinskih i nadasve ljudskih razloga, dođete da pomognete komšiji, poredate se u vrstu i udri. Takmičarska volja koju svaki čovjek posjeduje je od toga napravila sport. Kosidba već odavno nije ono što je bila. Umjesto na Olimpijadi održava se tek ponegdje u sklopu folklora i njegovanja tradicije.
Kosidba je propala tako što je gastarbajter, u želji da oženi metiljavog sina nesposobnog za rad u polju, istom kupio kosacicu da se kurči pred seoskim mladicama. Slično kao i rokenrol.
Livada ,sanjiva se budi, dva kosca u strani, jedan s jedne drugi sa druge strane odbija, muda se klate, dodijalo...
-JEBI JE PUČE!
-Leti did uz livadu...
-A JEB'LO TE SUNCE PA ĐEŠ MI KOSU PREBITI, BOLJE DA SI MI OKO IZVADIO, U ŠTA GLEDAŠ PUŠKA TE UBILA!
-Opušteno dide, zajebavam se.
-O JEB'O TE ĆAĆA TAKO BLENTAVA, SAMO JOŠ JEDNOM PROBAJ!
Nakon par minuta...
-JEBI JE DIDE, SAD JE STVARNO PUKLA!
-Ide did, iz očiju živa vatra sjeva iz nozdrva modar plamen liže...
-PA KOLIKI MEĐED MORAŠ BITI DA KOSU PREBIJEŠ, JE L' VIDIŠ KOLIKI JE MRAVINJAK, K'O PIRAMIDA U VISOKOM I TI KONJ ZADRO!
-Šalim se di...
FJUS! Manu did kosom, provuče je ispod mojih stopala, a ja se oduzeo k'o da mi je do koljena nogu odsjekao....
-Vidiš mali, ovo samo najbolji kosci umiju! Šta je, usr'o si se? Neka malo, da vidiš na koga si udario. Ja sam dvajes godina bio prvi kosac u srezu. BOLAN, LAZAR LAKETA ME ZA JEDAN OTKOS POBIJEDIO, A TO JE BIO ČOVJEK, SA DVA SRCA KOSIO! Ustanem sabajle dok se rosa nije podigla i u livadu, sam. Pripašem vodijer, toknem malo vode u nj, umočim brus iz Bergama,i gutljaj rakije koju odložim u vrelo da se oladi. Pljunem u šake i udri. Kosište ima idealne proporcije, dugačko do pod pazuh, razmak između dva kvačka –širina ramena. Našarano sa stilom. A kosa- VARCARKA. Rota kov'o. To nema, brije. Sine, da je Tolstoj čuo za varcarku Ana Karenjina bi imala ne 800 nego 2800 strana, koja je milina kositi sa tom kosom. I krenem, kad prvi znoj oblije, stanem, uzmem otkos sa kojeg se cijedi rosa u šaku, pređem preko kose, uzmem brus i navlačim joj žicu. Dok to radim, pogled mi sa kose ode na livadu, pa kad vidim kolika je pogledam u nebo, prokunem Boga, sebe, i majku što me ne pobaci, i nastavim dalje, to ti je sine život. Ja sam u tvojim godinama već imao dvoje dijece, i trudio se da ih prehranim, a nisam ko ti sa fakultetskom diplomom sjedio ispred zadruge i trudio se da dvolitru pive šćeram ispod etikete na eks. Vzadan kosim i ženu dvaput opremim naveče. Jedina korist od tebe su ove kopačke od tvog loptanja pa sad mogu kositi u strani da ne otkližem.
E kakav sam ja kosac bio! Ama , onaj Mikelanđelo da je znao za mene ne bi izvaj'o Davida nego Milutina, savršena građa, samo veći kurac! Ja sam koseći drugima i za druge sebi izgradio četiri stambena objekta, jedan za stoku al' to nema veze. To sam sebi obećo i ispunio, a sve sa rakitalom, i tom kosom u tvojim rukama 30 godina starom.
-Meni si dide obećao krme kad sam završio fakultet, a ja sam dobio samo radnu knjižicu. Eto sutra će dvije godine kako sam završio pa da vidim sjećaš li se?
-Sjećam se, stani malo vidiš da je kriza, šta me zelenašiš, bolje ti je idi zovni Jovana da dođe sa kosačicom da se ne jebemo ovdje čitav dan...
Otkad se majčica Srbija otvorila prema svetu posle decenije Slobovizije, globalizacija je počela da zahvata i naše bimzisenske krugova, oca joj jebem. No, gotovo paradoksalno, umesto da se Srbi nauče svetskom (da ne kažem "zapadnom") protokolu, stekli su potrebu da svet počnu da podučavaju našem mentalitetu.
Tako svake posete stranih partnera, umesto da sadrže jasan, svuda na planeti prepoznatljiv program (jutranje upoznavanje, zajednički doručak, seminar na temu novih dostignuća u oblasti, kafe pauza, drugi seminar, ručak, treći seminar, kafa, četvrti seminar, večera, spavanje, i tako dva dana), obično sve počinje da dobija smisao za neviđenu improvizaciju, gde obiluje gomila masne hrane, od koje se stranim gosima nabije visoki holesterol za do kraja života, gde defiluju hostese i sekretarice oskudnog oblačenja i još oskudnijeg morala, gde se gostima sipaju bezgranične količine nesertifikovanog osamdesetoprocentnog alkohola,... A sve to da bi što manji fokus bio na radu, ili bolje rečeno neradu i poslovnim ošljarenjima srpske strane.
Srbija, jedan jutarnji dan 2015. godine
Pera: Znači, kad Kanađanin sutra sleti, vozimo ga sa aerodroma pravo u hotel "Metropol", odatle pravo u restoran "Ustanak", gde će gazda Jova da napravi jagnjetinu ispod sača... Ti u međuvremenu završi izveštaj.
Laza: A da stavim da smo prodali dve ili tri mašine iz serije K?
Pera: Stavi da smo prodali tri, naravno...
Laza: Ali prodali smo dve?
Pera: E, Laki, nemoj i ti da zajebavaš, jesmo sinoć pričali sa čovekom, i jel`rekao čovek da će da uzima?
Laza: Pa rekao jeste, doduše u mortus pijanom stanju, i to su mu bile poslednje reči pre nego što je povratio sve što je pojeo...
Pera: Da, ali po srpski to znači da je sklopljen ugovor i to tako treba predstaviti Kanađaninu...
Laza: Dobro... E, zvoni ti "Skajp", zove Šomi iz Kanade!
Pera: Halo, Šomi!
Šomi: Momci, kako ide!?
Pera: Pa evo, spremamo se polako...
Šomi: Dobro. Evo, šef je poleteo pre 5 sati, sleće u Amsterdam za 5, a u Beogradu je za 7...
(dramska pauza)
Pera: Kako misliš, za 7 sati?
Šomi: Pa lepo. Iz Severne Amerike za Evropu se leti samo noću, sad je ovde noć...
Pera: Brate, juče si rekao da treba da dođe prekosutra, što je sutra!
Šomi: Brate, to je sutra ovde u Kanadi, kod vas je sutra danas, jer ste vi u starijoj vremenskoj zoni...
Pera: Pa, idiote jedan, kako si mogao to da ne preračunaš!?
Šomi: Pa brate, izvini molim te, imam ja puno posla, ne mogu i to da računam. Slušaj dobro, imamo novi kompanijski protokol: od sada se svi sastanci obavljaju u kancelarijama predstavništava. Nema više kafana. Šef je inače jako poslovičan...
Pera: Kako misliš u kancelariji? Ovde u podrum kevine zgrade da dovodim čoveka!? Konju jedan, što nisi nešto intervenisao!? Treba čoveka da uvedem u ovaj ćumez, pritom da ga vodim pored komšijinog podruma, pa da se onesvesti od smrada kiselog kupusa, a na kraju pored vrata od skloništa, gde još niko nije očistio Maretov grafit iz devedesdevete "Fuck America, fuck NATO!".
Šomi: E, to nije moj problem. Ja sam ti rekao da oni drže do nekog standarda, a ti si hteo da štediš na poslovnom prostoru... Stižu mi neki klijenti, baj!
Pera: Pu, oca mu jebem onog ludog, on tamo u Kanadi postao još luđi!!! Lazo, brzo... Treba nam neko da glumi sekretaricu...
Laza: Kako misliš?
Pera: Znam! Senka Prskalica!
Laza: Ko bre!?
Pera: Ma znaš Senku! Skvirtovala je i tebi i meni i Šomiju i Maretu jutro posle mature...
Laza: I što je to kvalifikuje za sekretaricu?
Pera: E, stvarno nemaš smisla za biznis! Pa kada čovek vidi ovaj podrum, da posle vidi i nešto jebozovno! Moram da otkažem u kafa... E, pa ako nećemo mi na roštilj, roštilj će doći ovde! Zovi gazda Jovu, a onda zovi Senku! A ja ću da okrenem ovog mamlaza, Mareta, da vidim gde je opet zaglavio... Halo... Halo, Mare! Mare, imamo problem, Kana... Čekaj, šta zavlačiš jezikom? Jesi ti to opet pio!? Konjino! Slušaj, nemoj da dolaziš na posao danas... Ne, nisi otpuš... Ma ni... Nemoj, tako ti Boga da dolaziš!
Laza: E, gazda Jova kaže da nema frke, a Senku nisam dobio... Samo da ti kažem. Komšinica Mara sa trećeg sprata se kune da je videla Senku kako ordinira oko Plavog mosta...
Pera: Hajde! E, beži ti, piši izveštaj, ja ću da zovem. Pazi: sve što je ikada i zamirisalo na prodaju, ti proknjiži kao da je gotov posao, nema više zajebavanja... Halo, Senka! Znaš ko je ovde? (pa polufeminiziranim glasom) Daaa... Je li, srculence, može li jedan honorarni poslić? Pa, dođi da se dogovorimo! E, imaš jednu stranu mušte... Hoću reći, imamo jednog uglednog stranog gosta... Da! Hajde, srce, dođi!
*
U (pozajmljenim) kolima, vozeći se sa aerodroma
Pera (na engleskom): Jes, mister Džonson, moram da istaknem, što ćete i videti u izveštaju da su poslovni izgledi i više nego dobri, i savetujem uvećanje ulaganja, kako bismo obezbedili veće kapacitete.
Laza (na srpskom): E, zvala je Senka, kaže da je ona spremna i da je sve spremno. Možda se i ne osramotimo toliko.
(na ulazu u podrum)
Pera (na engleskom): Izvinjavam se na ovome, to je sve samo privremeno rešenje, ali uveren sam da ćete u našoj kanc... (nastavlja na srpskom) Mare!? Jesam ti rekao da ne dolaziš!?
Mare (mrtav pijan, na engleskom): Znači, ti si taj Amerikanac!? Vi Amerikanci ste najobičnija govna. Vidiš onaj grafit? To sam ja napisao kad ste nas jebali odozgo. E, pa sad si došao da mi malo jebemo vaaas (u tom trenutku se ispovraća po Džonsonu).
Džonson: Oh, my God! What is this!? Who is this man?
Pera (na engleskom): To je lokalni alkoholičar, gospodine Džonson, molim Vas, pomoći ću vam da se očistite. Ovo je retkost. Garantujem da su svi zaposleni pristojni...
Senka (izlazi u dopičnjaku i kratkoj majici, iza kojih se vide skoro cele sise, pa kaže jebozovnim glasom): Dobar dan gospodine Džonson!
Pošto sam se u prethodnom delu pozabavio rođenjem srpske diplomatije, sada sledi nastavak koga, prema sopstvenim rečima, željno iščekujete. Pošto imam osećaj da pored toga svi jedva čekate da dođem do dela koji se bavi aktuelnim istorijskim trenutkom, ili barem sa poslednjih 20ak godina, želim da vas obavestim da ću tempirati formu da to bude objavljeno u prepodnevnim časovima 21. decembra, da vam to bude poslednja stvar koju ćete pamtiti sa ovog sveta, dok budete pakovali kofere odavde.
No, pre toga, da se pozabavimo razvojem srpske diplomatije u vreme Seoba i Prvog srpskog ustanka.
Srpska diplomatija u vreme Velikih seoba Srba
1690. godine, austrijska carica Marija Terezija raspisala je konkurs za prijem 37000 odraslih srpskih muškaraca na radno mesto "vojnika u carskoj vojsci". Konkurs je potom prosleđen srpskom patrijarhu Arseniju Čarnojeviću u Peć. Ono što je naročito interesantno, jeste da je ovaj konkurs na kraju 17. veka bio daleko liberalniji od svih sličnih današnjih, i da mu svi moderni gastosi mogu pozavideti: pružao je mogućnost da se sa vojnikom odmah preseli i cela njegova porodica, koja bi dobila značajan komad zemlje na jugu Ugarske. Kako su se Turci iz dana u dan sve više ponašali kako vetar duva spram naroda, a naročito spram crkve, samo bi veliki mazohista odbio ovu velikodušnu ponudu austrijske carice. 185 000 ljudi se samo na kraju 17. veka preselilo u panonsku ravnicu, čime su Srbi postali većina u ovom delu carstva (e sad, što će to neka 2 veka kasnije Austro-Ugarsku koštati gubitka teritorije, niko nije želeo da misli u to vreme). Bio je to, iskreno rečeno, genijalan potez, Arsenije je bio mudriji od svih modernih srpskih diplomata. No, zašto bi Marija Terezija bila takav samarićanin prema nekim tamo Srbima? Nije ni ona bila blesava: izuzev nekolicine porodica, gro Srba se nije nastanilo u njenoj Austriji, već u austrijskom pograničnom privesku, Mađarskoj. Osim toga, ona se nosila logikom da je najlakše ubiti ježa tuđom guzicom. Sad, Srbi su se nadali da će taj jež biti eks ugnjetavač, odnosno Turci. Ali, ispostavilo se da će srpske trupe ići svuda po carstvu i braniti austrijski presto (protiv Poljaka, pa čak i Francuza). Upravo zato je Miloš Crnjanski namučio srednjoškolce krvoločnim scenama, prikazavši seobe novom vrstom torture. No, zaboravio je da napomene da su posle 50ak godina, napredne srpske porodice u carstvu, primera radi, već imale klavire u kućama, a njihove kćerke su svirale Klementija, manje verovatno Baha, a kasnije sasvim sigurno Černija. Za to vreme, Srbi koji su ostali bi i dalje smatrali velikom kulturnom manifestacijom kada bi se u selu pojavio novi slepi guslar, koji bi nastavio da falsifikuje istoriju pričama o tome kako je Marko Kraljević najveći srpski heroj.
Sve u svemu, sve do onoga što ću opisivati u narednom delu, kulturološke razlike između Srba u pašaluku i Srba prečana, biće ekstremna.
Prvi srpski ustanak
Činjenica je da je posle 350 godina robovanja, bilo jasno da je izbijanje borbe za oslobođenje Srbije postalo samo pitanje trenutka. Ali, isto je tako istina i da je povod (ne i uzrok!) za tu borbu bio strah srpskih glavonja da će biti skraćeni za glavu. Prvo i osnovno, nisu ni Turci bili divljaci, niti budale, jer da jesu, ne bi 2 puta stizali pod zidine Beča i terali celu Evropu da se ujedinjuje protiv njih (no, sad, kao što rekoh, da se Evropa ujedinila jedno 3 veka ranije, Srbija možda uopšte ne bi pala u ropstvo). Kada su Dahije shvatile da im se crno piše, naredile su seču knezova- regionalnih glavešina, koji su skupljali porez za njih- hajduka, uskoka, i drugih kurčeva-palčeva. Oni koji su utekli (među njima i Karađorđe), sakupili su se i rekli: "Ili ćemo da jebemo, ili ćemo najebati!". Narednog jutra izbio je ustanak. Sad, kako su vođe iskoristile želju naroda da se konačno oslobodi od turskog zuluma, ustanak je postao velika stvar. Ali, ono što Srbi ni dan danas nisu shvatili, jeste da je upravo diplomatija bitan deo svakog rata. Već posle par dana, Dahije su poslale Aganliju da podmiti Karađorđa. Bezuspešno. Srbi su mu odgovorili plotunom, kojim su ga ranili. Par meseci kasnije, Austrija je organizovala pregovore u Zemunu. Karađorđe je shvatio da Dahije već pomalo znaju nešto o diplomatiji, a Austrijanci naročito, te da ga je ustanak ugasio ako nešto ne preduzme. Zato je naredio da se na obali Dunava zapali grmlje, a potom predstavio Austrijancima kako Turci pale srpske kuće. Pregovori su momentalno prekinuti, uz Karađorđevu opasku: "Žao mi je, gledaćete još bojeva". Nedugo potom, Dahije su skraćene za po glavu.
Međutim, Dahije su bili obični uzurpatori, koje ni sultan nije voleo. Stoga je, po njihovoj smrti, poslao carsku vojsku da povrati kontrolu. No, u svom stilu, Srbi su odlučili da sultanu daju kurac, a zahvaljujući Stevi pisaru, to su i postigli. I tako, iz godine u godinu, razne turske vojske su bezuspešno pokušavale da umire Srbiju, a činilo se da Srbima sve dobro ide.
A onda je u priču ušla najveća srpska fatalna žena, u koju su Srbi i danas zaljubljeni- majčica Rusija, a kao i u svakoj drami, dotična dama će dobre junake (u ovom slučaju, Srbe) koštati glave.
Bilo kako bilo, Rusi i Turci su se pokarabasili oko Rumunije i Bugarske, pa su Rusi odlučili da Srbe proglase za svoje saveznike, i deo trupa su locirali u Srbiji. Srbi su verovali da će ih ruska vojska na kraju u potpunosti osloboditi turske aveti, a kako nisu imali mnogo pismenog kadra, Karađorđe se saglasio da Rusi zastupaju srpske interese na pregovorima sa Turcima. Ali, ne lezi vraže. Napoleonu je iz nekog razloga dunula ideja da napadne Rusiju, stoga Rusi reše da sklope mir sa Turcima. Manje-više, ona tačka sporazuma, koja se odnosila na Srbiju, jedino je garantovala da se Turci neće svetiti za dizanje ustanka, a da se sve vraća u stanje kakvo je bilo pre Dahija. ŠKK!? Srbi su naravno, rešili da pruže još jedan otpor, ali sada nije bilo zajebavanja sa turske strane. Kako sultana sada više nije morio rat s Rusima, opkolio je Srbiju svojim najboljim trupama, i sa ustankom je bilo gotovo. A sporazum? E, pa, vidite, to je razlika između teorije i prakse: teorijski, Turci su potpisali sporazum, a na terenu su sprovodili džihad. Rusi su, u svom stilu, jedino uložili energičan protest.
To je samo otvorilo prostor za Drugi ustanak i kneza Miloša, koji će za razliku od Karađorđa shvatiti da i diplomatija ima svoje prednosti.
No, o tome u narednom delu.
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.