Hoću, imam potrebu, ma moram da ti nešto kažem, al' ti nikako da dođeš do toga! Hajde, pitaj me da li imam nešto da dodam, hoću da ti otvorim dušu! Ma nema veze, sam ću!
-Je l' se sjećaš kako je Rikelme plakao nakon promašenog penala protiv Arsenala? Kako sam se naježio, jebote, zbog takvih stvari se fudbal voli!
-Da, kao ono kad sam ja profi iz istorije umjesto Sloma Vizantije pričao Vizantiju u doba Komnina, ni skontao nije! Reci koliko sam lud!
Sarkastičan odgovor na pitanje da li smo zadovoljni nedavnim radom majstora na našim kućnim instalacijama.
"...a onda moram da se zakačim na internet i da bih je isključio.."
Učestala poruka u novijim reklamama, gde su marketing stručnjaci pokazali profesionalizam na zavidnom nivou, spominjući pičku na zamaskiran način i dopirući direktno do sive mase muške populacije.
Reklama:
...Ultrasonična pegla na paru sa instaliranim brisačem prašine i direktno-konektovanom keceljom sa natpisom "Papučar sam i nije me stid!"...Ono što muškarci žele...
Prosečan muškarac u Srbiji:
"Ono što muškarci žele...Hmmmm, ovaj proizvod mora biti moj..."
Rezime bezazlenog gušta. Nije bilo preke potrebe, al' što da ne.
- Zašto si me lupio po dupetu?!?
- Pa čisto ono, tek da se nešto čuje za vreme seksa, a i nisam bio siguran jesi li živa.
--------------------------------------------------
- Pitanje za premijera, Enjedan televizija. Zašto stajete u odbranu onih koji su očigledno krivi za rušenje jednog dela grada?
- Nije da mi iko išta može, pa čisto ono.
Pocetak upitne recenice tvog "nacitanog" prijatelja,znaj da nikada neces pogoditi tj. pomoci mu u otkrivanju toga,posto je nemoguce da ti da ikakvu asocijaciju.
1. E znas onog lika,maaa znas sigurno,ima onu kosu,prosao je tamooo?
2. E znas ono pesmu Pampampuuuaam,slusali smo je tamo,ma znas!?
3. E znas ono mesto za bleju,ma sedeli smo tamo,znas sigurno,ajde bre seti se !?
Glavni moto bogatih, neskromnih ljudi.
Odgovor samca, na pitanje da li ima devojku.
- Matori, jesi navato nešto? Oće li taj multiplejer?
- Ma de ... i dalje prelazim kampanju ...
Mantra lažljivih osoba i vrhunskih poznavalaca dobre torte.
I ptice na grani znaju da jako često (NE UVIJEK) torta koja izgleda kao umjetničko djelo kulinarstva krije u sebi sasvim prosječan ukus, prepun margarina i ostalih ubica, jer je većina vremena utrošena na sređivanje spoljašnosti, te se pažnja uopšte nije obratila na ono što je najbitnije, a to je ono što se nalazi ispod slojeva šlaga i ukrasa (kod žena je to šminka, jelte). Naivci će češće izabrati ono što im prija oku, jer je to brža, lakša i manje komplikovana opcija, jebiga, utroši se vrijeme na biranje, probavanje i ostale peripetije, čemu sve to? I eto nama uzroka 80% frustracija oženjenih/udatih ljudi, što se nisam više potrudio/la, što sam se zadovoljio/la prosjekom, eh, da mi je ona mladost i ova pamet, pa ovo pa ono.. Jebiga, odabrali ste sami, sad trpite. Da vam je bitno ono iznutra, ne biste sad namjerno ostajali duže na poslu da vas kod kuće ne bi dočekalo namrgođena rugoba koja je izgubila svaku trunku mladalačke ljepote i s njom ste samo zato što očigledno nemate više izbora, a i djeca ne mogu takav šok da trpe. Ček, zar nisam pričala o torti..
Rijetki su oni koji u mladosti shvate kakav teret nose takvi odabiri, obično oni prođu malo bolje, al' na kraju krajeva ni to nije garancija, šta sve život zna da servira i u kakva iskušenja zna da uvuče čovjeka. Jeste kliše, al' i istina je: treba poljubiti dosta žaba i pojesti dosta loših torti, ne bi li se bar tima ublažila tmurna slika budućnosti koja nas čeka odmah tu, iza ćoška.
Velika je mogucnost izletanja cepanke posle susreta sa sekirom u svim pravcima i da na taj nacin povredi nekog.
Ovaj izraz koriste matori, pijani cepatelji drva i upucuju ga deci i radoznalcima koji stoje sa strane, pored trupceta i cekaju da se ogrebu za pivo ili sok. Radoznalcima tu nije mesto.
Valjda kad covek sere, ne moze nikog sa strane da utepa.Mada...
Одговор на крајње генијално питање, јеси ли ти жив? Наравно онај ко ово пита вероватно не мисли ово стварно али може и на неки други начин да искаже да га није виђао дуже време.
Звони телефон. Погледаш иденфикацију, кад оно Миша из основне...Одкуд он...
-Хало?
-Где си Маре сто година, (онда се глас мењ у шапут) јеси ли ти жив?
- Не брате ево ме сунчам се у крематоријуму и зазвонио ми телфеон...
Pravi biser u kolekciji srpskih narodnih umotvorina. Opisuje nestrpljive ljude koji umjesto da zasuču rukave i rade ono što trebaju, stanlo se osvrću na to koliko su do sada uradili. Može se primijeniti i na razne situacije iščekivanja koje postaju utoliko nesnosnije ukoliko se više koncentrišemo na gledanje koliko je vremena prošlo.
1. BILDERSKI PRIMJER
Ideš u teretanu, i da ti je da što prije nabaciš mišiće, pa malo-malo između serija gledaš se na ogledalo, provjeravaš jesu li se povećali mišići, opipavaš ih koliko su tvrdi i slično. Što više to radiš, to ti se napredak čini sporijim.
2. PRIMJER ČASA / ČEKAONICE
Na dosadnom času, mnogima je omiljena aktivnost gledanje na sat, što doprinosi subjektivnom zaustavljanju vremena. Još je gore kad niste spremni, a očekujete da će vas prozvati. Nešto slično se dešava u čekaonicama, pri čekanju autobusa i sl. MP3 plejeri donekle olakšavaju muke.
3. ŠTREBERSKI PRIMJER
Krenuo si štrebati za neki ispit, al te mrzi neviđeno. Zato svakih deset minuta gledaš na sat da vidiš koliko vremena već učiš, a veliku pažnju posvećujuš i broju stranica koje si prešao.
4. ČITALAČKI PRIMJER
Slično kao kod štreberskog, samo što je tu dodatni akcenat na broju stranica. Ako ti je knjiga dosadna, praćenje stranice do koje si dogurao može postati prava opsesija, tolika da ti onemogućava da se skoncentrišeš na samu materiju u knjizi.
5. ORIGINALNI (BAŠTOVANSKI) PRIMJER
Od njega je i potekla izreka. Neki ljudi su jako zainteresovani za to kako njihovo cvijeće, ili koja druga biljka raste. Zato je svaki dan, a nekad i češće obilaze, gledaju jel se pojavio neki novi izdanak ili pupoljak. U silnom iščekivanju čini im se da cvijeće ni ne raste.
Bili strpljivi ili ne, neke stvari u životu moramo sačekati.
"Kad će ručak, zar nismo rekli u 3?"
"Nije kad je rečeno, nego kad je pečeno."
"Kad ćeš već jednom da se središ, znaš kolko imaš godina? Vreme ti je."
"Nije kad je rečeno, nego kad je pečeno."
upotrebljava se uz ovo da pokaze iskrenost u mijenjanju stavova...
E, brate, hocemo li, ovo ono...
Voli da se jebe. Pre ću nju pojebati, nego neku dobru nafuranu pičku koja ganja samo likove sa velikim novčanicima.
- Jesi li izlazio sa Marinom ikako ovih dana?
- Ma jesam brate.
- I?
- Gotivna je, ima ono nešto.
- Aha, znači tako, nisi ni ti budala.
Kad pukne lutka na naduvavanje.
Izraz koji deca najčešće upotrebljavaju za mas'an deo parčeta mesa.
Upitni uzvik koji instinktivno izgovaramo kad nam neko spomene neki savršeno nerazumljiv pojam, događaj ili fenomen.
Keva: Treba da spremiš sobu, pa kad ugasiš računar...
Sin: Kad šta?!
_ _ _
A: Al’ smo se sinoć razvalili, a još kad sam sreo tvoju ribu...
B: Kad šta?! Koga? S kim? O čemu ti to?
_ _ _
A: Nije to ništa u poređenju s onim kad JTU...
B: Kad šta?!
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.