
Telo radi, noge te nose ali mozak ti je prazan, kao zombiju rade ti samo niže funkcije, čisto da ne vršiš nuždu na, za to, neadekvatnim mestima. U težim slučajevima i ovo zakaže. Sve u svemu, dostigao si nirvanu. Najčešći uzroci su premor od višednevnog psihičkog napora, bilo na poslu, faksu ili u školi, konzumacija alkohola ili nekih drugih opijata, hronična neispavanost ali, neretko i jednostavna retardiranost. Najgora je kombinacija dva ili više uzroka, a svi zajedno mogu imati fatalne posledice. Ali retko, i to uglavno oni umorni i psihički iznureni. Ipak bog čuva alkose, debile i kataklizmično drogirane.
Novinarka: Gospodine, vi se vraćate sa nekog puta?
Gospodin: Dddddda, v'aćam se sa jednog IZzzzzZUZETNOG puta!
.
.
.
A da je bio umoran od posla i neispavan GARANT bi zaginuo!!!
Jedini način da hirurg uđe u operacionu salu posle pranja ruku.
Sudbina svakog dvometraša prilikom ulaska u javni prevoz.
Prvi utisak đaka prvaka nakon provedenog prvog dana u školi u kojoj nije umeo da se snađe po hodnicima.
Pitanje, neizbježni pratilac preračunavanja, onako u sebi i više za sebe, kada sa cvijećem u jednoj i benkicom u drugoj ruci krenemo na čestitku tek rođenog djeteta. Prvih nekoliko dana ne ideš iz obzira prema srećnim roditeljima, još su u gužvi, nemaju kad i tebe još da goste. Kasnije nemaš nikog da ide sa tobom, neki su tu dužnost već obavili a neki nemaju vremena za te paganske običaje. Dan za danom a vrijeme ide mnogo brže nego što izgleda...
- A radi li ti žena?
- Radi ali je na trudničko.
- Opa, pa nisam znao, niko mi nije javio, čestitam!
- Ma bio si, mala je već u prvom razredu.
- A, đe ti radi žena, da ja i moju zaposlim tamo?
Poslednji stepen alkoholisanosti. Nema dalje, krajnje vreme da se ide kući... ali kako?
Iš sotone, kvazi duhovite pajdomanke, koje ne mogu da dočekaju a da ne ubace u dijalog neki dukatlijski komentar Vesne Trivalić ekej Cakane, očekujući, kao i sam lik serijala, da bivaju primećene i prihvaćene u društvu. To bezrazumno nadglašavanje u propaloj neurotičnoj porodici, obliveno neoriginalnim tekstovima dobro poznate Biljane Srbljanović sa "ja se razumem u politiku pojednako kao i umetnost, ali zaista" nerealnim uverenjem, odiše kolosalnom nеdojebicom. Preplitanje realnosti i apsurda, i trećerazredne političke satire, za koje razumem u potpunosti da su palile javnost devedesetih, ali devedesetih, pale i usplahuju nesigurne himene i otromboljene materice i dan danas. Kao da su čitav život čekale ovu seriju, da su rođene kako bi se pronašle u istoj. Dominacija bučnih ženskih likova, verovatno jedina serija domaće radinostu u kojoj ne osećaju dozu patrijarhalnosti, i oslobađanje lanaca submisivnosti, suptilna emancipacija.
- Ja ću da poludim, a da ne bih poludela, JA ĆU DA EMIGRIRAM!
- Ae samo još jednom upotrebi taj komentar i ja ću postati udovac.......
Poza bajkera na semaforu kada vozi automobil.
Kad očekujete nekog da se pojavi, a pojavi se neko sasvim treći
Rečenica koja iskazuje ogromnu količinu frustracije, koja je srazmjerna nemogućnosti pojedinca, koji istu izgovara, da uradi išta po pitanju maltretiranja ili bilo kakvog drugog oblika dječijeg zlostavljanja od strane jednog ili više vršnjaka.
Narodna izreka za lubenicu ali u novije vreme teroristicki san, definitivno
Користи се кад вас је неко ''просветлио'' нечим, иначе бисте се зајебали.
- Мојне на физику, даје контролни.
- Е 'фала, отворио си ми очи као кафанска врата.
Dečja masovna grobnica.
Siguran put do posla.
Moj poznanik sa faksa se zaposlio u dobroj državnoj firmi kao portir. Svima je bilo čudno, što čovjek sa završenim faksom radi kao portir. Elem, nakon jedno cirka 6 mjeseci, sretnem čovjeka, odijelo, kaputić, aktovka, izlazi iz audija. Kažem: E, pa gdje si, šta radiš. Kaže lik: Ma, evo došao na neki sastanak. Sad sam tehnički direktor. Ja: Super, moraću doći da prepišem recept.
Lep način da gostima kažeš da je vreme da idu kući.
Šaljiv način da se objasni ustaljenijii, književni oblik iste stvari - ima sisu.
Nikakvog smisla nema što se rukavice za boks rimuju sa Samanta Foks, ali eto, rimuju se.
Tokom 90-ih, statusni simbol kod (uglavnom) cigana. Ovakve persone su se smatrale buržujima i bile su glavne u bloku.
Takođe, tokom 90-ih nisi mogao da nađeš mercedes u Srbiji koji je imao znak na sebi.
Krajnje neugodan prizor ukoliko ste ozenjeni i vratili ste se ranije sa posla.
Мерна јединица за величину неке појаве.
-Е свака вам част, купили сте угаону гарнитуру која не може да уђе на врата. Ништа, сад је ставите у башту да се уклопи са оним мермерним столом, што исто тако није могао да уђе!
===========================================================================
-Швајснуо сам ону прсату комшиницу!
-Не сеери? То тебра!
-Курац "То тебра"! Отишао сам у штету на своју штету... Кад смо били негде у међукоитусу, ето ти га неки рмпалија на врата, испостави се њен муж...
-И?
-Шта "И"? Срећа па не може да уђе на врата, него мора на кант. Таман сам имао времена да излетим кроз прозор и дочекам се ко бугарски гимнастичар.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.